(15:25) ponedjeljak, 03.08.2009.
...Stay awake...
...I'm falling apart, I'm barely breathing
With a broken heart that's still beating
In the pain is there is healing
In your name I find meaning
So I'm holdin' on, I'm holdin' on, I'm holdin' on
I'm barely holdin' on to you...
Evo mene. Nakon... Pa, dosta vremena. Ispričavam se što me nije bilo tolko dugo. Ljeto je. Pa, onda.U svojem smo svijetu, daleko od svega. Od briga. Od interneta. Javljam vam se sada. Živa, zdrava. Sve u redu kod mene. A kod vas? Na more ove godine ne idem. Jej, za mene. :) Lijena kao i uvijek. Sretna. Da, sretna. Uživajte i dalje. Puno.
Čekam dan kad ću skupiti hrabrosti, baciti tu malu kutijicu u kojoj je moje srce, i sve ono što sam prošla. U njoj je on. Moji osjećaji prema njemu. Nisam sigurna da je od mog srca nešto ostalo. Nitko nije vodio preveliku brigu oko njega. Posebno ja. I da, može me biti sram. Ali nisam znala kako. On ga je uništio do kraja. I zato ga se trebam riješiti, iako ga volim. Ne smijem to ponovno proživljavati,prolaziti. Previše krvari. Možda će nekome donijeti sreću. A možda i neće. I, kako sam rekla, trebam skupiti hrabrosti. Jedna me osoba čeka na tom mostu, sa svojom kutijicom u kojoj je njeno srce, on, i sve što je ostalo. Ne znam dal je nju strah. Ali mene je. Ta osoba zna da je riječ o njoj. Obećala sam da ću doći, da me čeka. Da ćemo tu skupa učiniti. Nemam hrabrosti. Zato neka to učini sama. Nemoj me više čekati. Ja ću to učiniti kada ću biti spremna. Sigurna. Kada se pozdravim s njim, I reći ću mu koliko mi je značio. Moje srce više neće krvariti. Moram to učiniti što prije. Jer, što je duže samnom to više boli.
Taj most... Tako je visok... Rijeka je tako crna... Hladna. Mirna. Vjetar brz, hladan, jak... A ja. S njim u ruci. Kuca. U kutijici. Suze padaju u rijeku. Stapaju se. Netko će ga naći. Netko će ga voljeti. Rane će zacijeliti. Neće krvariti. Samo trebam tu hrabrost da ga bacim. Zbogom...
xo