< kolovoz, 2009  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

design by Rain
Komentari Yep/Nope

Opis bloga

Još jedan od mnogobrojnih HPFF blogova...

Ovo je HPFF blog i zato molim anti-potterovce da ne ostavljaju uvredljive komentare ili slična sranja. Svaki uvredljiv komentar bit će prijavljen kao SPAM i zato vas molim da poštedite i mene i sebe toga. Također, ne ostavljajte mi lance sreće, nagradne igre ili sl. Ako ste HP-fan nadam se da ćete uživati čitajući blog kao što ja uživam pišući ga!

Također, ovaj je blog zaštićen copyrightom i ne smijete kopirati niti jedan sadržaj, bilo postove, dijelove teksta ili likove, bez mog dopuštenja ili navođenja mene kao autora. (Btw, ovo sam samo skinula s NALC-inog bloga jer mi se nije dalo pisati XD)

Evo, moj prijedlog za sve HP-fanove: Riješite ova dva testa!

Congratulations on making Gryffindor!

Basically, you're brave, daring, chivalrous, and pretty much.. an all around good person. Of course, some see you as a goodie-two-shoes. But hey, it's true! You're really good at winning, and normally always come out as the hero. Everybody likes you.. except, maybe, the Slytherins. You're too perfect. No, really.. You're too perfect. It's annoying to watch you win, repeatedly. Oh well. Be proud anyway.

i'm in gryffindor!

be sorted @ nimbo.net

Haha, ja sam Gryffindorica! A kaj drugo? :)

You are most like Harry Potter!


Which HP Kid Are You?


Jeee, evo ti još jednog protivnika Voldy! XD



supermassive black hole muse mp3 | lyrics
free music downloads | music videos | pictures



Supermassive Black Hole- Muse

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

ONI koje morate posjetiti:


Rain- osobni

Rain Rosier

Rain Black

Helen

Sabrina

Starz Skrable

SHURTUGAL

Aidan

Nessa- HPFF

Nessa (Cinth)- SFF blog

Sumrak na moj način

Elbereth/Chloe

FORUMI:

Magic in Hogwart-Učlanite se već danas!!! (Moj profil: Hannah Howell)

Hogwarts-Forum naše Angy =) (Moj profil: Hannah Howell)

Eragon forum-Se onr sverdar sitdža hvas! (Moj profil: Elain Destin)

Likci u mojoj priči:



Hannah June Cornelia Howell, ja-

,,Well, I know a thing about contrition,
Because I got enough to spare.
And I'll be granting your permission,
'Cause you haven't got a prayer.
Well I said hey, hey hallelujah,
I'm gonna come on sing the praise.
And let the spirit come on through ya,
We got innocence for days!

Well, I think I'm gonna burn in hell,
Everybody burn the house right down.''

(House of Wolves, My Chemical Romance)



Norrah Amelle Lilian Charnel-

,,And if your heart stops beating
I'll be here wondering did you get what you deserve?
The ending of your life
And if you get to Heaven
I'll be here waiting, babe
Did you get what you deserve?
The end, and if your life won't wait
Then your heart can't take this…''

(Dead!, My Chemical Romance)



Justin Andrew Fynn-

,,If you marry me,
Would you bury me?
Would you carry me to the end?

(So say goodbye) to the vows you take
(And say goodbye) to the life you make
(And say goodbye) to the heart you break
And all the cyanide you drank.''

(To the End, My Chemical Romance)



Sarah Nancy Isabell Bennett-

,,Came a time
When every star fall brought you to tears again
We are the very hurt you sold
And what's the worst you take (worst you take)
from every heart you break (heart you break)
And like the blade you stain (blade you stain)
Well I've been holding on tonight ''

(Helena, My Chemical Romance)



Abigail Jodi Sheldon-

,, Well, it rains and it pours when you're out on your own
If I crash on the couch can I sleep in my clothes?
'Cause I've spent the night dancing I'm drunk, I suppose
If it looks like I'm laughing I'm really just asking to leave''

(The sharpest lives, My Chemical Romance)



Keith Chris Morrison-

,,When I was a young boy
My father took me into the city
To see a marching band
He said, ,,Son, when you grow up
Would you be the savior of the broken
The beaten and the damned?''

(Welcome to the Black Parade, My Chemical Romance)



Theofanis Kyrgiakos-

,,The boys and girls in the clique
The awful names that they stick
You never gonna fit in much, kid
But if you're troubled and hurt
What you got under your shirt
We'll make 'em pay for the things that they did''

(Teenagers, My Chemical Romance)



Loredana Vanessa Nadia Malfoy-

,,Can you see my eyes are shining bright?
'Cause I'm out here on the other side
Of a jet black hotel mirror and I'm so weak
Is it hard understanding I'm incomplete?
A love that's so demanding I get weak ''

(Famous last words, My Chemical Romance)



Starz Skrable-

,,Well when you go
Don't ever think I'll make you try to stay
And maybe when you get back
I'll be off to find another way ''

(I don't love you, My Chemical Romance)



Paul Ray Dickson-

,,Can you hear me cry out to you
Words I thought I'd joke and figure out
And bring us with you when you're more than just a ghost
So I can't hurt you anymore
So I can't hurt you anymore!''

(This is how I disappear, My Chemical Romance)



Josh Edward Wallace-

,,Well through it all
How could you cry
For me
Cause I don't feel bad about it
So shut your eyes
Kiss me goodbye''

(Sleep, My Chemical Romance)



Tony Foster-

,,Stand up fucking tall
Don't let them see your back
And take my fucking hand
And never be afraid again ''

(Our lady of sorrows, My Chemical Romance)



Christian Dylan Howell-

,,Well they encourage your complete cooperation,
Send you roses when they think you need to smile.
I can't control myself because I don't know how,
And they love me for it honestly, I'll be here for a while.''

(Blood, My Chemical Romance)



Irene Peyton Howell-

,,Well you can hide a lot about yourself,
But honey, what're you gonna do?
And you can sleep in a coffin,
But the past ain't through with you.''

(Kill all your friends, My Chemical Romance)



utorak, 18.08.2009.

Riot on the rooftops

Norrah, Justin i ja, skamenjeni i u šoku, gledali smo u dvije osobe kako leže na podu. Odjednom, K.C. se pomaknuo i Justin je otišao do njega da mu pomogne.
- Uf!- jauknuo je K.C hvatajući se za glavu dok ga je Justin primio za ruku i podignuo na noge. Norrah se nije micala s mjesta, već je držala štapić u ruci i zbunjeno gledala u Tonks.
- Nije mi jasno. Što se dogodilo?- upitala sam K.C.-a.
- Bacio sam se u stranu prije nego što me pogodila čarolija. Udario sam glavom od po...-
Pogled mu se zaustavio na Tonks koja je beživotno ležala na podu. Upitno nas je pogledao.
- Mislim da je začula buku i sišla dolje.- rekao je Justin govoreći o Tonks. - Vjerojatno se našla iza tebe baš kad si se ti izmaknuo.-
Svi smo se odmah okupili oko nje i kleknuli. Norrah je uplašeno počela drmati Tonks i zazivati njeno ime.
- O, Bože! Što sam učinila?!-
- Norrah, koju si čaroliju upotrijebila?- upitao ju je Justin. Napravila je grimasu i na sekundu pogledala K.C.-a.
- Ovaj... Pa, nisam baš sigurna. Mislim, bila sam ljuta i mislila sam ga prvo zamrznut', a onda omamit', i... Isuse!- pokrila je lice rukama i nastavila tiho: - Mislim da sam čak bila u stanju ubit'!-
Počela je plakati, a K.C. je problijedio zbog njezinih riječi.
- Nemoguće! Svijetlo je bilo crveno, ne zeleno! Norrah, reci koja je to čarolija!- povikala sam.
- Ja... Rekla sam da nisam sigurna! Bila sam tako bijesna i jednostavno se dogodilo! Možda nešto između svega toga... Nemam pojma!- rekla je napokon te šmrcnula i obrisala suze.
- Je li to uopće moguće? Ne znati koju si čaroliju upotrijebio.- mozgao je Justin. Sad shvaćam zašto je u Ravenclawu. Meni, na primjer, to sad uopće nije bilo bitno.
- Ali što ako sam ju ubila?!- opet je povikala Norrah. - Isto se moglo dogoditi i...- naglo se zaustavila, ali svi smo znali da je mislila na K.C.-a.
- I nitko se ne bi sjetio provjeriti jel' diše žena!- povikala sam ljutito. Htjela sam se približiti, ali sam odmah stala čim sam ju malo bolje promotrila.
- Pa ona spava!- prošaptala sam iznenađeno.
- Spava?- ponovio je K.C, a ja sam kimnula. Svi smo bili zbunjeni. Što joj se dogodilo?
- Justin, otkopčan ti šlic.- oglasio se K.C. Tri para očiju su buljile u Justina i čekale neko obajšnjenje.
- A da ti gledaš negdje drugdje?- odbrusio je Justin i zatvorio šlic. Tiho sam se zacerekala, a Norrah me znatiželjno pogledala. I baš kad je K.C. htio nešto prokomentirati začuli smo ženski glas:
- O! Bok!- Tonks se nasmiješila i mahnula nam s poda. Svi smo zinuli.
- No, kaj svi buljite?-
- Tonks, jesi dobro?- polako sam upitala. Ignorirala je moje pitanje te se pridigla i oslonila se rukama od pod. Sve nas je dobro proučila.
- Di je Danny?- upitala je i počela okretati glavu lijevo-desno, pa gore- dolje kao da traži nekoga.
- Ko'?- pitao je K.C.
- Danny. Moj Danny.- ponovila je i glava joj je stala kad je ugledala Justina. - O, tu si, super! Dođi!-
Ispružila je ruke prema Justinu i zagrlila ga.
- Hej!- viknula sam i namrštila se. Što to pokušava? Još uvijek je grlila Justina razvukavši usne u osmijeh, dok je Justin šokirano zurio u nas.
- Pa, ona je glupa!- odjednom je usklikuo K.C. Počeo je pucketati prstima ispred njezinog lica i mahati rukama, no ona nije reagirala. Uzeo joj je pramen kose i počeo vući.
- K.C. što to, dovraga, radiš?! Pusti je!- povikala sam.
- Ma, pogle! Glupa ko' stup!- nastavio je K.C. tupiti svoje. I imao je pravo. Što god mi njoj govorili ona se uopće nije obazirala. Samo je grlila Justina.
- Mogu se kladit da 'opće ne bi skužila kad bi joj skinuo majicu.- komentirao je K.C. Isuse, kretena! Na što on misli!
- Jebote, daj skidaj je s mene!- viknuo je Justin kad se uvjerio da s njezinom glavom stvarno nešto nije u redu. Norrah, koja je do sad šutila, prasnula je u smijeh.
Justin se namrštio. - Nije smiješno! Dajte, ljudi, kaj da radimo?-
Nervozno sam puhnula i primila Tonks za ruke te ih polako odvojila od Justinova vrata. Justin je odahnuo. Tonks je spustila ruke i opet počela mahati glavom. Norrah se prestala smijati te se digla s poda.
- Pomozite mi da je dignemo.- rekla sam. Nas četvero smo je zajedničkim snagama podigli na noge. Nesigurno je stala i mi smo je polako pustili.
- Mmmmm.- počela je mumljati Tonks. Napravila je korak unazad.
- Drži je!- povikao je K.C. Pohitali smo je uhvatiti prije neko što bučno udari od pod. Položili smo je dolje i opet je bila u prvotnom stanju.
- Prekrasno. I što sad?- upitala je Norrah.
- Možemo je nekako prebaciti gore u sobu.- predložila sam.
- A kako to misliš izvesti? Jedva smo je podigli.- rekao je K.C.
- Pa, četvero nas je...- počeo je Justin.
- Ma nemoj! A ja sam mislio da nas je šest!- rekao je K.C. sarkastično.
- Dobro, daj više začepi! Nisam završio.- okomio se Justin na njega i nastavio: - Hannah i Norrah je mogu primiti za ruke, a nas dvojica za noge. I jednostavno je odvesti na kat.-
Ideja mu uopće nije bila loša. Norrah je slegnula ramenima.
- Ok. Samo se nadajmo da je nećemo razvuć'- nacerila se.
Tako smo i napravili. Došavši do kreveta, ispustili smo je.
- Čovječe, za dlaku.- rekao je K.C. za sebe duboko dišući. Izašao je iz sobe, a Justin za njim. I ja sam htjela poći za njima, ali me Norrah uhvatila za ruku i odvela u svoju sobu bez riječi.
- Oke, bila sam ljuta, ali ne i munjena. Jeste ti i Justin došli dolje oblačeći majice na sebe? I je li Justinov šlic otvorila osoba koja sad zbunjeno gleda u mene?- upitala je bez uvoda.
Zacerekala sam se. - Hmmm. Možda.-
Vilica joj se objesila do poda.
- Ti... si... se... mislila...- promucala je. - S... Justinom?-
Samo sam gledala u nju bez riječi. Pokrila je rukama usta i okrenula se ne mjestu.
- Kako sam glupa.- brbljala je bez prestanka.- Mogli ste... Da sam znala držala bih jezik za zubima. Kužiš li ti što sam ja napravila? Prekinula sam vas! Trebali ste ostati gore!-
Uzdahnula sam i odlučila promijeniti temu.
- Rekao mi je za tulum. Mislim da ti je ideja odlična.-
Oči su joj se zacaklile.
- Stvarno?-
- Aha.-
Zagrlila me.
- Najbolja si!-
Kad me napokon pustila otišla je prema svom ormaru i otvorila ga.
- Ne znam hoće li ti se svidjeti, ali morala sam ti nešto kupiti pošto je Noć vještica blizu...- Izvadila je iz ormara prekrasnu crnu haljinu. Oduševljeno sam joj je otela iz ruke i odmah stala oblačiti. Savršeno mi je pristajala.
- Ajme, super ti stoji!- uzviknula je Norrah.


- Daj da vidim tvoju.- rekla sam uzbuđeno. Brzo je pohitala prema ormaru. Njezina je bila kričavo zelena, što sam mogla i očekivati. Kad ju je navukla na sebe izgledala je savšeno.

norrah-dress-1515010.jpg
Add Image  |  View


Obadvije smo jedva čekale tulum.

Sve je bilo spremno. Tulum samo što nije počeo i ljudi su polako pristizali. Imali smo puno sreće, jer je Tonks i dalje spavala, a stari je javio da se vraća tek prvog ujutro, pa smo imali vremena. Norrah i ja smo uživale spremajući se za tulum. Ona je svoju dugu plavu kosu ispeglala, a ja sam napravila blage lokne. Zajedno smo se našminkale i obukle haljine. Kad smo bile napokon gotove, pametna Norrah se sjetila da je zaboravila staviti na stol plastične čaše za piće.
- Nema veze.- rekla sam. - Ja ću ih staviti.-
Izjurila sam iz sobe i spustila se strepanicama. Začula sam Norrah kako nešto viče iz sobe. Zastala sam.
- Što si rekla?- viknula sam.
- U podrumu su u zadnjoj ladici!- gotovo se derala. Nasmijala sam se. Okrenula sam se i zabila ravno u Justina koji je prtljao nešto po košulji. Zadivljeno me pogledao od glave do pete.
- Ideš, Hannah! Izgledaš...- zastavo je tražeći prave rijeći. - Seksi. Ako smijem reći.-
Pogled mu je pao na moj dekolte, a onda se nasmiješio. Široko sam se osmijehnula, približila mu se te ga strasno poljubila. Otišla sam, ostavljajući ga da se oporavi od šoka. Nasmijala sam se u sebi dok mi je toplina oko srca bivala sve veća. Justin mi je i prije davao komplimente, ali sad je stvarno bio zadivljen. Naš odnos se promijenio, toga sam bila itekako svjesna. Prije smo bili nekako umjereniji, ali sad... Zavrtila sam glavom. Toliko je strasti u našim poljupcima i puno više uzbuđenosti. A to mi se sviđa. Obožavam osjećati Justinove usne na svojima...
K.C. mi je mahao rukama ispred lica. Trgnula sam se.
- Aleluja! Već sam mislio da si pala u neki trans.- rekao je. Na sebi je imao crnu majicu bez rukava, traperice te bijele tenisice. Kosa mu je bila ukroćena gelom, a plavi pamenovi su padali preko čela sve do blještavih zelenih očiju. Odmahnuo je par puta glavom i otišao.
Stajala sam zbunjena u dnevnom boravku. A onda sam shvatila da sam zaboravila po što sam došla.

Muzika je bila glasna i imala sam dojam da sam na nekom koncertu. Kuća je bila puna teenagera koji su plesali, jeli, pili, žvalili se po foteljama, povraćali... Stvarno je bilo svega. Norrah se nespretno popela na stol i počela plesati, dok su se svi dečki okupili oko nje. Čini se da je alkohol počeo djelovati; Norrah je bila tolko pijana da se vjerojatno neće sjećati koja je sve sranja radila. K.C. je negdje nestao, no i on je bio pijan ko' letva. Justina sam negdje ostavila se odmara, jer ni on nije bio ništa bolji od njih dvoje. Ja sam, međutim, još uvijek bila prisebna, ali je samo bilo pitanje vremena kad više to neću biti, s obzirom da sam kod stola radila bambus. Ostavila sam malo mjesta i dodala sheryja. Okrenula sam se i gotovo prolila cijeli sadržaj čaše. Neki tip me opkolio naslonivši ruke na stol oko mene i nisam imala kuda. Zaudarao je po alkoholu, ali bio je totalno emo i zgodan. Duge crne šiške prekrivale su mu polovicu lica, dok mu je s jedne strane kosa bila obojana u crveno. Imao je crnu majicu kretkih rukava, crne hlače, i starke (naravno, crne). Ruke su mu bile istetovirane, a prekrasne oči čudne zelene nijanse gledale su u mene luđačkim pogledom. Zaprepašteno sam zurila u njega. Pjesma je bila upravo završila, pa sam ga jasno mogla čuti:
- Nije ti malo vruće u toj haljini, je li srce?-
Nisam ništa rekla, a on je nastavio govoriti:
- Možemo otići gore u sobu, pa je slobodno skineš.-
Nacerio se, a onda ga je netko snažno primio za ruku i odmaknuo od mene. Justin i emač su se gledali ubojitim pogledima. Većina se okupila oko nas da vide što se događa.
- Kaj 'e! Šta imaš dirat moju curu, đubre pokvareno!- zaderao se Justin i razbijesnio emača koji mu se približio.
- Ma kaj bi ti?! Jebem ti curu... - viknuo je emač na njega.
- Ma oš se tuć'?- viknuo je Justin i podignuo ruke sklopljene u šake, te malo posrnuo. Gledala sam kako se deru jedan na drugoga, i pomislila: Šta se samo oni mogu zabavljat?
Emač i Justin su krenuli jedan na drugoga, ali ja sam stala između.
- Stanite!- viknula sam. - Obojica!-
Poslušali su me kako sam i mislila da će biti. Justin je popravio košulju koja mu je bila otkopčana do pola i nisam mogla ne pomisliti kako privlačno izgleda. Emač je zahahnuo glavom i pritom malo maknuo šiške s lica.
- Stvarno ste jadni!- viknula sam opet te pogledala Justina, pa emača. Počela sam se približavati emaču, a on se zadovoljno nasmiješio. Ali umjesto da mu dam ono što želi, dala sam mu ono što nikako ne bi želio. Zamahnula sam nogom i udarila ga ravno u međunožje. Jauknuo je, pao na pod te se počeo previjati u bolovima. Svi su počeli pljeskati, urlati i skakati. Okrenula sam se prema Justinu.
- Riješeno.- rekla sam sa smiješkom na licu. Nakon toga Justin i ja smo neprestano zajedno plesali. Bilo je oko tri sata ujutro kad sam začula poznati ritam pjesme Dead! od grupe My Chemical Romance. Isti tren sam otišla pronaći Norrah. Našle smo se baš kad je Gerard počeo pjevati.

And if your heart stops beating
I'll be here wondering did you get what you deserve?

Popele smo se na stol, zagrlile se i skakale cijelo vrijeme pjevajući naše omiljene stihove.

Have you heard the news that you're dead?
No one ever had much nice to say
I think they never liked you anyway
Oh take me from the hospital bed
Wouldn't it be grand? It ain't exactly what you planned.
And wouldn't it be great if we were dead?
Oh dead!

Sljedeća dva sata smo doveli tulum do vrhunca. Svi smo se odlično zabavljali. Ja sam sjela u fotelju da malo uhvatim daha. Bilo mi je strašno vruće. Ugledala sam K.C.-a kako pleše okolo nekih cura. Skinuo je majicu i one su počele vrišatati. Sve su navalile na njega. Odmahnula sam glavom. Norrah je stajala nedaleko od mene i ljubomorno zurila u cure stiščići zube. Lice joj je bilo crveno, a kosa rasčupana te je stršala na sve strane. Naglo se okrenula i natočila si čašu punu votke. Popila ju je na eks i krenula prema gomili. Nije mi bilo jasno što to izvodi. Uvukla se između oni djevojaka i nestala. Za nekoliko sekundi izašla je van držeći K.C.-a čvrsto za ruku. Zbunjeno je teturao za njom. Norrah ga je gurnula na zid i nešto počela govoriti, ali nisam čula od glazbe. Digla sam se i prišla bliže, no Justin mi je zapriječio put. Povukao me prema sebi i stao ljubiti. Rukom mi je prolazio kroz kosu.
- Justin…- promrmljala sam pokušavajući se izmigoljiti iz njegova stiska. Shvatio je da nešto ne valja.
- Ha?- upitao je zbunjeno. Pokazala sam prema Norri i K.C.-u. Norrah je sad već vrištala sto na sat. Uspjela sam čuti riječi glupa, nisam, ne mogu više, znam, kučka i slično. K.C. ju je samo omamljeno slušao.
- O!- samo je rekao Justin. Još uvijek me držao jednom rukom oko struka, a drugu je počeo spuštati niz moja leđa, pa preko stražnjice. Pogledala sam ga sa smješkom. Opet me počeo ljubiti i nisam imala ništa protiv ovaj put. A onda smo začuli Norrah sasvim jasno i glasno kako se dere:
- VOLIM TE!-
I, napokon, K.C. ju je uhvatio za zapešća i poljubio.
- Pa, ovo moramo proslavit.- rekao je Justin te se nasmijao. Došao je do ruba moje haljine te zavukao ruku ispod, usput me ljubeći. Glazba je odjednom utihnula i znala sam da treba zamijeniti CD, no nisam marila. Bezjaci znaju sami staviti drugi CD, ipak su oni izumili liniju. No, nešto nije bilo u redu. Nije samo muzika utihnula, nego su se i ljudi počelo postupno stišavati. A onda sam začula glas koji nikako nisam htjela čuti, te poskočila i odvojila se od Justina.
- VAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAN!!!!!!!!!!!!!!!!-
Moj tata stajao je na ulazu u dnevni boravak vrišteći na sav glas.
- VAAAAN!!! SVI!!! ISTI TREN DA STE SVI IZAŠLI IZ MOJE KUĆE!!! ISTI TREN!!!-
Norrah i K.C. su ukipljeni stajati zagrljeni točno ispred starog ne usuđujući se pomaknuti ni sam milimetar.
Bezjaci su digli paniku i svi su bili vani za otprilike dvije minute, što nije bilo nimalo dovoljno da se stari smiri. Počeo se derati na nas čim je zadnji ljudek izašao iz kuće.
- PA JESTE VI NORMALNI?! JEL VI VIDITE KAKO VAM KUĆA IZGLEDA?! KO HIROŠIMA! DA STE ODMAH TO POSPREMILI! BEZ ŠTAPIĆA!-
Stari je disao duboko. Nas četvero smo se trgnuli i sagnuli se da pokupimo smeće s poda. A onda je stari digao kažiprst u zrak i rekao:
- Btw, prije nego što počnete.-
Svi smo ga pogledali. Duboko je udahnuo i izdahnuo.
- Cure… Mama vam je rodila.-


P.S. TADAM!!! hahaha... meni je post super, al je mogao bit i duži, heh... nezz kak vama, al ono žurila sam se jer Rain mi je zaprijetila da će ona napisat post umjesto mene i da će svašta bit unutra tak da sam se primila tipkovnice rofl
ugl, slikice sam stavila da si možete bolje predočiti kak smo izgledale... hehe... ajde uživajte pipplsi moji... pusa... kiss

Hannah wave

|Napiši mi nekaj 18| Troši papir| #|

srijeda, 08.07.2009.

Forgive me father, why should you bother?

Za stolom je bila tišina. Čulo se samo zveckanje noževa i vilica. Već nam je bilo dosta brze hrane, pa se Tonks ponudila da danas ona kuha. Tata nas je postavio da sjedimo po njegovom rasporedu. Tako su Tonks i K.C. bili na čelovima stola, Norrah i ja smo sjedile jedna do druge te Justin i tata. Justin i ja nismo mogli suspregnuti smiješak s lica. Stalno mi je namigivao i radio frajerske face, baš u inat mom starom. Nadala sam se da neće ništa primjetiti, ali s druge strane, ne može mi zabraniti da se smijem.
- Onda, Norrah...- počeo je tata razbivši tišinu. - Ti i Ka-Ce ste zajedno?-
To nas je pitanje sve šokiralo. Obadvoje su se ukočili, ali prva se pribrala Norrah.
- Ja? Da furam s njim?- rekla je prvo vilicom pokazavši na sebe, a onda na K.C.-a i da se ja nisam izmaknula vilica bi me pogodila ravno u oko.
Justin se morao nakašljati kako bi prekrio smijeh.
- Hm... Malo škakljivo... Vidiš, ti bi imao veće šanse kod njega, nego, na primjer, ja.- blago se nasmiješila, a tata se namrštio. K.C. je škripao zubima, a Justin samo što se nije ugušio od smijeha. Tonks je podigla obrvu i pogledala u K.C.-a.
- Kako to misliš...- počeo je tata, a onda mu je odjednom sinulo.- O!-
Oči su mu se raširile. - A, tako... Pa, to je... stvarno...hm... iznenađujuća vijest.-
Nakon ručka svi smo se digli i , na tatinu zapovijed, zajedno počeli pospremati. Na trenutak sam pogledala tatu i čim me prstom pozvao da dođem za njim znala sam što slijedi. Otišao je prema stražnjim vratima koja vode u vrt iza kuće. Krenula sam za njim, ali me K.C. zaustavio primivši me za ruku.
- Reci svom starom da me više ne zove... onak kak me zove. Može?- rekao je, a ja sam potvrdno kimnula glavom, ne usuđujući se bilo što reći kako ne bih prasnula u smijeh. Pokušala sam ignorirati misli koje su me uporno podsjećale na to kako je Norrah starom rekla da je K.C. homoseksualac, a to mi je nezamislivo. Pustio me i otišla sam za tatom. Vani je bilo hladno i oblačno što je bilo uobičajeno za kraj desetog mjeseca. Vrt je iza kuće bio jako lijepo uređen za što je bila zaslužna moja mama. Uz ogradu je bila posađena živica tamno-zelene boje. Trava je bila izgažena i blijeda, a tu i tamo je stajala poneka voćka suhih listova kao što bi bilo u jesen. Putić, kojim sam hodala, vodio je do drvene sjenice. Unutra je bio veliki drveni stol i klupe. Razvukla sam rukave majice koju sam nosila i zadržala rukav u šaci te duboko udahnula prije nego što ću sjesti nasuprot tati. Neko vrijeme smo se samo gledali, a onda mi se tata obratio:
- Ti stvarno... voliš... tog svog...-
- Zove se Justin.- rekla sam i sama se iznenadila koliko mi je ton bio oštar.
- Da... Dobro, Justin. Ti stvarno voliš Justina?-
- Da.-
Tata je uzdahnuo i kimnuo.
- Slušaj... Ja znam da si ti pametna i sve to... I možda je to tema o kojoj bi trebala popričati s mamom, ali pošto nje sada nema, mislim da je pravo vrijeme te da sam ja onda odgovoran za to...-
Razrogačila sam oči.
- Ne misliš valjda sa mnom razgovarati o...-
- Aaaajooooj.- tata me prekinuo, a ja sam unatoč hladnoći osjetila kako mi obrazi gore. Opet je uzdahnuo. - Da. Hoću reći ne. Mislio sam da, ali ne. Zapravo ne. Ne, ne, definitivno.-
Sav se zbunio i ja sam prasnula u smijeh. Nastavio je govoriti.
- Samo da znaš, nemam ja ništa protiv Justina, stvarno, i mislim da je on drag dečko i sve to... Mislim, vidio sam ja kako ste se gledali za stolom i smiješkali...- Napravila sam grimasu, a on je po treći put uzdahnuo.
-... Kad se samo sjetim kako smo se Irene i ja tako...-
- Tata!- uzviknula sam. Takvo nešto mi se nimalo nije dalo slušati.
- Da, no, dobro. Prijeđimo na drugu temu. Nisam zaboravio kako si se ponašala neku večer. Stvarno si me iznenadila Hannah.-
- Ma, daj! Jednom u životu kažem neku psovku i ti odmah skočiš? Mislim, ono, ko' da sam ja jedina koja takvo nešto govori! Mislim, pogledaj Norrah! Svaka druga riječ joj je jebote il neš slično i rijetko kad se derete na nju zbog toga, a ja čim kažem sranje dobijete infarkt!- izrekla sam sve to u jednom dahu, dok me tata slušao i na moje iznenađenje blago se osmijehnuo kada sam završila.
- Hannah, samo sam rekao da si me iznenadila, ništa više.- odvartio je posve smiren. Lupila sam dlanom od stol.
- Eto! To je ono što mrzim kod vas!-
- Što to?- upitao je.
- Ne da mi se objašnjavat.- rekla sam bahato i prekrižila ruke na prsima.
- Vjerojatno je pubertet u pitanju.-
- Vjerojatno.- potvrdila sam još uvijek zadržavajući ozbiljnu facu.
- I kad ti sad kažem da ti to psovanje ne prijeđe u naviku i da ne psuješ pred gostima, ti me vjerojatno ne bi poslušala, jel' da?-
- Ne vjerojatno. Sigurno.- odvratila sam. Tata se nasmijao, pa sam se i ja.
- Uf, što si tvrdoglava.-
Naslonila sam se laktovima na stol i napravila dobročudnu facu.
- A tata? Kaj još uvijek vrijedi ono tri metra?- upitala sam i trepnula očima. Tata se sarkastično nasmijao, a zatim uozbiljio.
- Da.-
Okrenula sam očima. Odjednom sam se sjetila što se dogodilo na kolodvoru i ponadala sam se da će mi tata iskreno odgovoriti.
- Je li ti možda Moody nešto rekao što sam ja rekla kad smo bili na kolodvoru?- upitala sam. Namrštio se.
- Hm... Da, nešto mi je natuknuo.-
- I? Što ti misliš o tome? Nismo li mi dovoljno stari da možemo znati što se događa? Ne bismo li trebali znati kakva je situacija s Vol...- Tata me prijekorno pogledao. - Dobro, s Znaš-Već-Kim i smrtonošama? I, zašto su po nas na kolodvor morali doći članovi Reda? Znam da se nešto dogodilo, ali što?-
- Hannah, da i znate sve detalje što se tiče Znaš-Već-Koga, sumnjam da biste mogli ikako pomoći, a većina roditelja ne bi dopustila takvo nešto. Svijet je okrutan i maloljetnim čarobnjacima nije mjesto u njemu.-
- Zaboravljaš činjenicu da ćemo za godinu dana napuniti sedamnaest godina i postati punoljetni.-
Uzdahnuo je i odmahnuo glavom.
- To ništa ne mijenja. Uostalom, što bi ti htjela? Boriti se?-
Stisnula sam usne. Kako odgovoriti pozitivno na to pitanje, a da stari ne podivlja? Nemoguće.
- Još mi nisi odgovorio na zadnje pitanje.- prisjetila sam ga.
Šutio je i razmišljao. Dobro je znao koje je to pitanje, a njega je uporno izbjegavao. Čekala sam.
- Došlo je do borbe.- napokon je rekao. Zanijemila sam. Imala sam užasan osjećaj da to nije sve.
- Kada?- prošaptala sam.
- Prije otprilike mjesec dana.-
- Kako? Ništa nije pisalo u Dnevnom proroku. Je li netko... poginuo?- jedva sam izgovorila zadnju riječ.
- Nitko s naše strane. Ali, nekoliko čarobnjaka sa Znaš-Već-Čije strane je poginulo, da- odgovorio je.
- Čarobnjaka? Misliš smrtonoša?- upitala sam i podigla obrvu.
- Ne. Borba je bila isključivo protiv mladih čarobnjaka koji su se nedavno pridružili Znaš-Već-Kome, ali još nisu postali smrtonoše. Svi su imali možda od 18 godina, pa nadalje. Bila je to više vježba tim čarobnjacima, a vjerujemo da nas je Znaš-Već-Tko samo htio izmoriti, pa da budemo manje spremniji kad izbije prava borba.-
- Još mi nije jasno zašto je bilo nužno da Tonks i Moody dođu po nas. Prošlo je već mjesec dana.-
- Ti čarobnjaci protiv kojih smo se borili su uglavnom bili sinovi smrtonoša. Neki bi očevi rado željeli osvetu...- rekao je tata, zadnju rečenicu izgovorivši skoro nečujno. - Nego... Bolje da se vratimo u kuću. Smrznut ćemo se.-
- E, da. Ovaj... K.C. bi volio da ga ne zoveš Ka-Ce, pa onda...-
- Oh... Ma nije to nikakav problem, ali moram priznat' da sam uživao.- lukavo se nasmijao. - I, da, ne želim ulaziti u njegov ljubavni život, ali zato me zanima u kojem je domu.- rekao je i značajno me pogledao.
- U Slytherinu.- odgovorila sam.
- Ah... Znao sam da mi tu nešto smrdi, čim je ušao u kuću...-
- Tata!- uzviknula sam, ali morala sam se nasmijati. Ušavši u kuću, tata je važno kimnuo K.C.- u i Justinu koji su gledali televiziju. Dečki i Norrah, koja je listala neki časopis, su ga zbunjeno pogledali.
- K.C., Justin.- rekao im je ozbiljno i pošao u hodnik. Obadvojica su podigli obrve. Tata se vratio oblačeći kaput.
- Opet ideš?- upitala sam ga.
- Aha. Ovako... Tonks se gore odmara, pa vas molim da budete tiho. Vratit ću se navečer.-
Pozdravio nas je i izašao. Čim su se vrata za njim zatvorila, počela sam Norri, Justinu i K.C.-u prepričavati što sam saznala od starog. Svi su bili šokirani.
- Krasno!- povikala je Norrah. - Mislim, koje su nam šanse da porazimo Voldemorta? Nikakve! A sad je smrtonoša sve više!-
- Da, a što je najgore, bit' će još borbe, kak je rekao tvoj stari. I to puno.- nadovezao se Justin.
- Je li ono značilo da će me napokon zvati mojim imenom?- upitao me K.C. mjenjajući temu, a ja sam kimnula. Odahnuo je.
- Baš šteta.- prozborila je Norrah. - Ka-Ce bolje paše. Zvuči više pederski.- objasnila je. Oštro sam je pogledala, a K.C. se namrštio i suzio oči. Nastala je neugodna tišina. Nešto mi je palo na pamet.
- Ovaj, Justin?-
- Da?-
- Daj dođi malo gore.-
K.C. se zacerekao, a Justin me tupo pogledao.
- Zašto?-
- Da ti pokažem nešto.- rekla sam nadajući se da će shvatiti.
- Što?- još uvijek je bio zbunjen.
- U mojoj je sobi.- rekla sam polako. K.C. je naravno odmah shvatio o čemu se radi.
- A, neda mi se sad...- počeo je Justin počešavši se po glavi.
- Justin, budalo!- uzviknuo je K.C. Justin se okrenuo prema njemu, a K.C. ga je nekako čudno pogledao. Par sekundi su se tako gledali, a onda je Justin odjednom dobio prosvijetljenje.
- A! Da, da! Evo me odmah!-
Aleluja!, pomislila sam i nasmijala se. Justin me uhvatio za ruku i pojurili smo na kat te ušli u moju sobu.
Justin se nasmiješio i lagano me gurnuo na ormar koji je stajao iza mene. Počeli smo se ljubiti brzo i strastveno. Uživala sam u svakoj sekundi, u svakom dodiru, poljupcu... Stavila sam ruke oko Justinova vrata, a zatim sam prstima prolazila kroz njegovu razbarušenu kosu. Ruku sam počela spuštati niz njegov vrat te niz usku majicu dok sam pod prstima osjećala mišiće. U jednom trenutku Justin je svoje usne odvojio od mojih i priljubio ih uz moj vrat. Osjećala sam njegov topli dah, njegove usne… Svoju toplu ruku je zavukao ispod moje majice i njome lagano prelazio preko mojih leđa. Ruka mu je išla sve više i više i stala je na kopči moga grudnjaka. Zahihotala sam se i Justin me pogledao nekim zainteresiranim pogledom.
- Ne bi ti smetalo?- upitao me.
- Da mi otkopčaš grudnjak?-
Ne znam što mi je bilo da to pitam, ali zabavljalo me na neki način. Justin se samo nasmijao.
- Da te nije možda nadahnuo razgovor sa starim?-
Upitno sam ga pogledala.
- Nije ti prodavao nikakve seks-spike?- pojasnio je.
- To mi zvuči ko’ Norrina rečenica. Nije. Ali bilo mu je u planu.-
- Hm… Da. Kad smo već kod Norre...- napravio je grimasu.
- Što s njom?-
- Obećaj mi da nećeš šiznut'.-
- Obećajem.-
Uzdahnuo je, a potom brzo izgovorio:
- Namjerava napraviti tulum.-
Gledao me čekajući moju reakciju. Podigla sam obrvu.
- Za Noć vještica?-
Kimnuo je, a ja sam prasnula u smijeh.
- Da, baš! I ko' će bit' na tulumu? Nas četvero? Il' namjerava pozvat' čitav Hogwarts?-
- Mmm.... Ne. Pozvala je neke tinejdžere iz susjedstva.-
- Iz susjedstva?!- planula sam.- Ali tu su samo bezjaci!-
- Točno.-
Zinula sam.
- Ona nije normalna.-
- Točno.-
- Bezjaci?!-
- Točno.-
- I... Ček... Pozvala je?-
- I točno.-
- Zna li K.C.?-
- Da. Rekao sam mu. On nema ništa protiv.-
- A ti?-
Oklijevao je.
- Ni ja.-
Prije nego sam se stigla pobuniti, Justin mi je stavio prst na usta. Imala sam osjećaj da ću se rastopiti. Maknuo ga je kad je bio siguran da neću progovoriti.
- Prije nego doneseš odluku malo razmisli. Norrah je zadnjih nekoliko dana bila presretna dok je organizirala tulum. Barem je zaboravila na K.C-a i sve to. Daj, pusti je da još malo uživa, jer imam osjećaj da to neće zavšiti dobro.- rekao je blago i tiho. Bio je u pravu. Uzdahnula sam.
- Dobro, pristajem. Što ćemo sa starim? I Tonks? Noć vještica je ovaj vikend, zar ne?-
- Da, ali smislit ćemo nešto.-
Nakon par sekundi tišine, Justin se zlobno nacerio.
- Ja bih nastavio gdje smo stali.- rekao je zavodnički. I nastavili smo se ljubiti, ali ovaj put toliko strastveno da mi je za minutu bilo vruće. Povukavši me za majicu, Justin me odvukao unatraške prema krevetu. Skinuo mi je majicu preko glave i bacio ju u stranu. Osjetila sam veliko uzbuđenje i val strasti koji je prošao kroz moje tijelo. Sad sam ja bila na redu. Gurnula sam ga, pa je sjeo na krevet, a ja na njega. Ljubeći ga, skinula sam mu majicu koja je otkrila njegova prsa. Zajedno smo legi na krevet i dok mi je ljubio vrat, prošaptao mi je na uho:
- Volim te.-
- Znam. I ja tebe.- odvartila sam. U tom trenutku začula sam njegovo srce kako kuca zajedno s mojim. I ohrabrena tom emocijom, ruke su mi se same počele spuštati niz Justinova prsa do remena na njegovih traperica. Polako sam ga počela otkopčavati dok me je Justin ljubio. I onda smo začuli povike koji su dopirali odozdo. Prepoznala sam Norrin bijesan glas i stala sam. Justin također. Pogledali smo se. Sada se začuo i K.C.
Zaklopila sam oči i prošaptala:
- Sranje.-
Obadvoje smo znali da se svašta može dogoditi nakon što je K.C. onako reagirao u vlaku. Osim toga, Norrah mi je bila sestra, a K.C. je Justinu bio dugogodišnji prijatelj.
- Bit' će još vremena, zar ne?-
Kimnula sam i nasmiješili smo se. Justin me nježno poljubio u čelo. Digli smo se s kreveta te zgrabili majice i pojurili niz stepenice usput ih navlačeći na sebe.
- Gle, neću te više trpjeti. Prvo se cmoljiš ko' mala beba, a onda me vrijeđaš. Prekini! Dosta mi te je!- vikao je K.C. bijesan.
- Ti to meni prijetiš?- proderala se Norrah. Ovo neće biti dobro, pomislila sam kad smo se spustili i zatekli Norrah i K.C.-a u žestokoj svađi.
- Koja si ti kučka! Goru nisam upoznao! Ne znam zašto ti nisam prije rekao da je gotovo između nas! Zaboravi!-
Nisam znala što da kažem. Justin i ja smo se pogledavali. Norrah nije izgledala povrijeđeno. Umjesto toga, bijes joj se vidio na njezinom crvenom licu. Pogledom punim mržnje je probadala K.C.-a.
- Ja znam zašto nisi. Zato što si kukavica! Nemaš petlje ni da me udariš! Ali, zato ti sada dajem priliku! Hajde, faco! Opali mi jednu! Znam da to želiš! Hajde, dokaži se prokleti stvore!-
Norrah je brzo disala gledajući K.C.-a koji je šutio. Nisam ovo mogla više ni gledati ni slušati. Pojurila sam prema stražnjim vratima, no K.C.-jev glas me zaustavio. Tiho, ali dovoljno glasno da ga svi čujemo, rekao je:
- Mogu se kladit' da je tvoja stara bila kao i ti. Ista...prokleta...kučka.- zadnje tri riječi je izgovorio polako i s velikom mržnjom u glasu. Okrenula sam se na peti i u šoku pogledala Norrah. Lice joj je postalo nježno, a suze su se pojavile u njezinim prekrasnim plavim očima. Ali, znala sam da K.C. neće tako lako izvući. I bila sam u pravu. Norrah je stisnula usne i suzila oči iz kojih su potekle suze. Justin i ja smo pošli prema njoj, ali kad je na naše iznenađenje izvadila čarobni štapić, stali smo kao ukopani. Norrah je svoj štapić usmjeravala prema zbunjenom K.C.-u.
- Kako se... usuđuješ vrijeđati... moju mrtvu majku?!-
I onda se dogodilo ono čega smo se svi pribojavali. Iz Norrinog štapića potekao je crveni mlaz svijetlosti koji je jurio prema K.C.-u. Od tada mi ništa više nije bilo jasno. K.C. je završio na podu, ali iza njega se stvorila Tonks čije su oči bile razrogačene kao da je vidjela duha. Crvena svjetlost je nestala, a Tonks se, zajedno s K.C.-jem našla na podu dnevnog boravka...

P.S. Weeeeeeeeeeeeee!!!!!! Danas mi je godišnjica!!! Prije točno godinu dana sam otvorila ovaj blog na nagovor Đurđice (Rain, Norrah). I od tada pa sve do danas stalno mi je davala podršku i ideje za posteve, stalno radila nove slike likova, a neki dan je dva sata provela buljeći u moj kompjuter kako bi otkrila kako da mi stavi dizajn koji mi je napravila. I uspjela je u tome! Dizz je PREZAKON!!! I jednostavno ne postoje riječi kojim bih ti mogla zahvaliti za sve! Đurđica prava si frendica i HVALA ti za sve!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Drugi koji zaslužuje moju zahvalu je, naravno, Starz. Ili bolje reći Tomislav =). Tvoji me postevi uvijek ostavljaju bez teksta i mislim da bi bez problema mogao napisati knjigu i objaviti je da svi možemo pročitati. Uvijek se razveselim kad pročitam tvoj komentar gdje pišu i pohvale i kritike. To mnogo pomaže i hvala ti na tome! Želim zahvaliti i Helen/Sabrini, iako nismo dugo u kontaknu, ali zato mi uvijek dobro dođu njezina mišljenja. Shurtugal... neznam ti ime XD. Ali zato znam da i tebi želim zahvaliti. Obožavam tvoje blogove!!! Fenomenalno pišeš i svaki dan idem provjeriti ima li nešto novo. Nadja...hm... Ako ovo čitaš nadam se da ti je žao što si nas sve napustila zatvorivši svoja dva fenomenalna bloga. Meni je užasno žao. Znam da sam na tvoje posteve krepavala od smijeha. I samo da znaš, za tjedan dana idem na more. I pogodi gdje! Na Krk! Imamo priliku da se upoznamo i ja bih to željela. I zadnje... Hvala mojoj najboljoj prijateljici Mariji (inače Sarah ovdje =)) , te Gabrijeli (za otvaranje Sumrak bloga), Karolini i Ani! Vječno ćete mi biti prijateljice! Cure ne znam što bih bez vas!!!
I mislim da bi to bilo to... ukratko =)...
Uživajte u postu... Baš ima svega...hahahahahaha (vech pretpostavljam da će me Đurđica ubit... al'... heh)
VELIKA PUSA SVIMA!!! kiss

Vaša Hannah! (Ili Lucy... ili Lucija... hehe) wave





|Napiši mi nekaj 55| Troši papir| #|

četvrtak, 18.06.2009.

My way home is through you

Putovanje je trajalo cijelu noć, koju smo svi nemirno prespavali. Vlak je trebao doći na stanicu King's Cross u Londonu za otprilike deset minuta, a nitko od nas nije bio spreman. Trčakarali smo po kupeu spremajući stvari koje smo koristili. K.C. je naravno prostačio sto na sat, jer se morao probuditi u pola sedam. On i Norrah nisu progovorili ni riječi, a nisam primjetila da su se ijednom pogledali. Norrah je bila užasno ozbiljna i tiha cijelo vrijeme, pa ni ja nisam bila dobro raspoložena.
- K vragu! Je li netko vidio moju tenisicu?- upitali su Justin i K.C. u isto vrijeme. Obadvojica su na nogama imali po jednu tenisicu. Prasnuli smo u smijeh, svi osim Norre.
- Jedna je ispod zadnjeg sjedala.- rekla sam kroz smijeh pokazavši prstom. Justin se sagnuo.
- Eh, moja nije!- Bacio ju je preko cijelog kupea K.C.-u koji ju je spretno uhvatio i navukao na nogu.
- Tenks, buraz.-
Justin se nasmiješio i već sljedećeg trenutka jedna je tenisica letjela prema njemu. Zamalo ga je pogodila u glavu, pa je zateturao.
- Ideš!- uzviknuo je Justin.
- Kak ste jadni! Nikad niste čuli za riječ štapić?- javila se Norrah koja je očito bacila Justinu tenisicu.
- Vjerojatno se još nismo probudili.- rekla sam nasmijavši se. Začulo se neugodno cviljenje pri zaustavljanju vlaka. Brzo smo pokupili preostale stvari, zakopčali kovčege i izašli prvo iz kupea, a onda van na svjež zrak. Peron su ispunili čarobnjaci i vještice izašavši iz vlaka. Većina ih je odmah krenula prema kamenom zidu da uđu u svijet bezjaka. Jedni su produžili ravno, dugi su otišli lijevo ili desno, a treći su zbunjeno stajali neznajući što dalje. Ovi zadnji bi bili mi.
- Hannah, što sad?- upitao je Justin okrećući glavu u svim smjerovima.
- Am... Dumby nam je rekao da će nas dočekati članovi Reda Feniksa, ali ja tu ne vidim ni R od Reda.- odgovorila sam sliježući ramenima. K.C. se nacerio.
- Ziher su stali negdje da se svi međusobno zbare,- rekao je -...a onda... Au! Ma koji kurac?-
Justin ga je energično udario šakom u rame.
- Idiote.- rekao je Justin, iako nije mogao sakriti smiješak s lica. Sada su gotovo svi otišli i mi smo sami stajali nasred preona u sedam sati ujutro. Iz minute u minutu postajala sam sve nervoznija. Prekrižila sam ruke na prsima i neprekidno lupkala stopalom o kameni pod. Norrah je pogledala na sat. Prošlo je osam minuta otkako samo sišli s vlaka.
- Ako za dvije minute oni neogovorni kreteni ne dođu, ja idem natrag za Hogwarts. Boli me. - rekla je Norrah ljutitim tonom. K.C. je prevrnuo očima, ali ona ga na svu sreću nije vidjela.
Baš u tom trenutku ispred zida se stvorio debeljuškast čarobnjak srednje visine. Odmah do njega stajala je nasmiješena vještica čudne ružičaste kose poput izbljedjele ruže. Za razliku od nje, čarobnjak je bio smrknut, a lice su mu prekrivale bore. Svijetlo smeđa kosa prošarana sijedama sezala mu je do ramena. Naime, ono što me iznenadilo bile su njegove 'oči'. Jedno oko mu je bilo sasvim uredu, ali drugo je bilo veliko i okruglo i stalno je vrludalo gore-dolje, lijevo-desno kao da je pokvareno. U ruci je držao štap. Kad je krenuo prema nama shvatila sam čemu služi. Čarobnjak je šepao.
Svi smo zurili u novopridošlice pomalo se međusobno pogledavajući.
Došavši do nas čarobnjak i vještica su se predstavili.
- Jutro, djeco.-
Djeco?, ponovio je K.C. nijemo i napravio neku podrugljivu facu.
- Ja sam Alastor Moody, a ova ovdje do mene je Nyphandora Tonks.-
Kad je spomenuo ime vještice, njezina je kosa istog trenutka postala žarko crvena. Aha, kužim. Metamorfomagus je.
- Samo Tonks.- ispravila ga je čvrsto stisnivši zube, suzdržavajući se od... nečega. Pružili su nam ruke, pa smo se i mi predstavili. Tonksina kosa je opet poprimila ružičastu boju.
- Ispričavamo se što kasnimo. Imali smo malih problema na putu.- ispričala se Tonks. K.C., Justin, Norrah i ja smo se suzdržavali da ne prasnemo u smijeh. Svi smo se sjetili onoga što je K.C. rekao na početku.
- Pa, bilo bi dobro da odmah krenemo.- rekao je Divljooki Moody i mahnuo rukom.
- A kamo mi to točno idemo?- upitala sam. Moody se okrenuo prema meni i iskrivio facu.
- Idete svojoj kući, gospođice Howell. A što ste vi mislili?-
Prije nego što sam uspijela nešto reći, Norrah me preduhitrila.
- Vi to nas zajebavate? Mislim ono... Ko da ne znamo di živimo, pa nas vode dva frikova. Nama je 16 ne 11!- rekla je. Potvrdno sam kimnula glavom da se slažem. Moody je suzio oko kad je Norrah rekla da su frikovi, no Tonks se samo nasmijala.
- Vaš otac je inzistirao da vas mi 'frikovi' odvedemo kući.- odgovorio je Moody svojim grubim glasom nimalo raspoložen za rasprave. Norrah nije ništa rekla, iako se vidjelo da se suzdržava da mu ne odbrusi.
Predobro sam poznavala svog starog, pa sam sad sto posto sigurna da ovi nešto muljaju. Starci su nam također bili članovi Reda i znali su sve što se tiče Voldemorta i Smrtonoša. Stari ih sigurno nije bezveze poslao, inače bi mi sami otišli kući. Nešto se dogodilo, a oni nam to namjerno prešućuju.
- Zašto nam nećete reći što se događa?- odjednom sam upitala. Svi su sad buljili u mene. Zagrizna sam se za usnu, misleći da ipak nisam trebala to upitati.
- Pa, očito je, zar ne?- pokušala sam to nekako protumačit. - Da se nije nešto dogodilo, ne bi došli po nas. Moj je tata sigurno imao dobar razlog za ovo. Mislim, do naše kuće ima oko petnaest minuta pješačenja i više od tri puta sam išla sama do kolodvora. Uostalom, zašto uvijek nešto skrivate od nas? Nismo više djeca. Sve to je...- zastala sam da pronađem pravu riječ za to. - Jednostavno je glupo.-
Justin, K.C., i Norrah su automatski pogledali Tonks i Moodyja koji su razmjenili poglede. Tonks je grickala donju usnu i spremala se da nešto kaže.
- Imaš pravo, Hannah.- rekla je napokon, a ja sam odahnula. Barem neće misliti da sam poludjela. - Potpuno se slažem s tobom, ali ne odlučujemo Moody i ja. Ne možemo vam ništa reći, pogotovo ne ovdje. O tome ćeš morati pitati svog oca.- nježno je odgovorila Tonks. Moody je opet gunđao, pa nismo više htjeli gubiti vrijeme. Prošavši kroz kameni zid, ostavili smo čarobni svijet iza nas.

Čim smo ušli u kuću začula sam užurbane korake. U hodniku se pojavio moj tata sa smiješkom na licu. Na sebi je imao crnu pelerinu, pa sam pretpostavila da je baš trebao krenuti.
- Hannah! Norrah! Napokon!- uzviknuo je i pošao prema nama. Obadvije nas je snažno zagrlio, a mogla sam vidjeti kako Norrah okreće očima.
- Bok, tata.- pozdravila sam ga kad nas je pustio. Po njegovom izrazu lica odmah sam znala da je ugledao Justina i K.C.-a. Smiješak mu se zaledio na licu. Dvaput je trepnuo svojim velikim smeđim očima.
- Cure... Nismo spominjali nikakve dečke koliko se ja sjećam...- rekao je nervozno gledajući svakoga pomalo da dobije nekakvo objašnjenje. Baš kad sam zaustila da nešto kažem, Divljooki je progovorio svojim hrapavim glasom:
- I nas su iznenadili, Christiane. Nisam očekivao još dva derišta.-
Za Divljookog Moodyja svi su bili nezahvalna derišta dok ne navrše 17 godina.
- Slušaj, imam nekog posla i moram odmah otići. Pozdravi mi Irene kad ju vidiš.-
- Da, da, svakako.- odgovorio je tata još uvijek držeći pogled na dečkima. Moody je otišao, a u hodniku je nastala neugodna tišina. Pa, da malo razjasnimo situaciju. Moji starci znaju da hodam s Justinom i čak su ga upoznali prošlo ljeto. U početku su bili u šoku, jer nisu mogli vjerovati da njihova ''mala, skromna, povučena i tiha djevojčica'' ima dečka. Kada bi Justin dolazio kod mene, držali su nas na oku i jednom sam se užasno posvađala s njima zbog toga. Popustili su, ali stari je jedan dan slučajno ušao u sobu baš u trenutku kad smo se Justin i ja barili na mom krevetu. Podivljao je totalno i zabranio Justinu dolaziti ovdje. Ja sam još i dobro prošla. Nakon toga, Justin i moji starci se nisu više vidjeli. Dan-danas se pitam što su oni očekivali da ću ja radit sa svojim dečkom!
Prijeđimo na K.C.-a i Norrah. Recimo da starci sumnjaju kakva je Norrah što se tiče dečkiju i svega toga. Ali, trenutno, ne znaju hoda li ona s nekim ili ne. Mađutim, tata je odmah povezao da su Norrah i K.C. zajedno, a to nikako nije moglo proći bez posljedica.
- Tata, Dumbledore je rako da Justin i K.C. idu s nama, u slučaju da nam zatreba pomoć.- rekla sam što sam nevinije mogla.
- Hajdemo u dnevni boravak malo popričati.- rekao je mahnuvši rukom.
Svi smo pošli u dnevni boravak, a Tonks je, čini se, bila jedina koja se vedro smješkala. Izgledalo je kao da se zabavlja iako nitko nije na nju obračao pozornost.
Ušavši u dnevni, ostavili smo kovčege sa strane i zavalili se na veliki crveni kožni trosjed. S lijeve strane trosjeda nalazile su se ogromne police pune knjiga koje sam s užitkom čitala preko praznika. S druge strane bila je vitrina krcata razno-raznim stvarima kao što su bile obiteljske slike, vaze i slično. U sredini je stajao veliki televizor, nekakva bezjačka kutija puna bezjačkih ljudeka. Pošto su gotovo sve bezjačke obitelji to imale morali smo i mi da ne bi postali sumnjivi. No, meni i Norri je ta kutija postala zanimljiva, pa smo često buljile u one ljudeke unutra. Pored je bio ogroman kamin. Dnevni boravak bio je spojen sa kuhinjom i blagavaonicom.
Tata se stao na sredinu dnevnog boravka i počeo nas sumnjičavo pogledavati. Pogled mu se zaustavio na K.C.-u.
- Mali, kak si ono rekao da se zoveš?- obratio mu se i pogledao na kovčeg gdje je pisalo K.C.-jevo ime. – Ka-Ce Moronson? A dobro.-
Justin, Norrah i ja smo prasnuli u smijeh.
- Čita se Kej-Si. I nije Moronson, već Morrison.- ispravio ga je namršteni K.C. kojem to nije bilo nimalo smiješno.
- Kakogod.- promumljao je tata za sebe.- Prije nego što odem, moramo nešto razjasniti.- Sada je pogledao Norrah kojoj se raspoloženje pogoršalo. Gledala je u njega onim pogledom –koji-vrag-sad-ti-hoćeš-, usta su joj se objesila do krajnjih granica, a mislim da je bila bljeđa nego prije.
- Norrah, neznam zbog čega ovakav izraz lica, ali dobit ćeš brata za par dana, pa daj malo nabaci osmijeh. Izgledaš ko' zombi.- rekao joj je tata nježno koliko je mogao, ali sam još osjetila nervozu u njegovom glasu. Norrah se uspjela slabašno nasmiješiti, ali naslonjena laktovima na koljena lice je pokrila rukama. Lagano sam je potapšala po ramenu, a primjetila sam da je Justin pogledao K.C.-a.
Tata je sad naizmjernice gledao mene i Justina, koji smo sjedili u sredini odvajajući K.C.-a i Norrah. O-o, pomislila sam. Čekali smo da tata nađe prave riječi kojima bi se izrazio.
- Vas dvoje.- pokazao je prstom na mene i Justina. - Neće ići.-
Što to neće ići? Ali nisam se usudila pitati. Justin i ja smo se pogledali.
- Možda sam strog, ali molit ću vas da u mojoj kući ne bude... Pa, znate na šta mislim. Zato vas molim da bude tri metra udaljenosti između vas dvoje u mojoj kući. I dvorištu.-
Reakcije. I to puno njih. Norrah je iznenađena otvorila usta. K.C. je dignuo obrve i širom otvorio svoje zelene oči. Preko Tonksinih usana nijemo je prešla riječ wow. Justin je također zinuo i htio se usprotiviti, ali nije. Svi smo bili tiho, osim jedne iznimke. Mene.
- No faking Way!!!- viknula sam u svoj toj tišini. Sad su svi iznenađeno pogledali u mene. No ja sam šokirano zurila u svog poludjelog tatu koji se počeo mrštiti.
- Što si rekla?- upitao me, a onda se obratila Norrah:
- Prijevod: Nema jebenog Wayja!-
- Norrah!- obrecuo se tata na nju.
- Ali Hannah je rekla psovku! Možete to vjerovati? Isuse, daj ponovi!-
- Čekaj malo... Šta nije nema jebene šanse, a ne...- počeo je Justin sav zbunjen, ali ga je tata prekinuo.
- Fynn!-
Tako smo nas četiri počeli ''razgovarati'' koristeći razne psovke, dok je tata vikao imena onih koji bi progovorili. No, nitko se nije obazirao na njega, a sve se više crvenio u licu. Tonks se gušila od smijeha.
- Ma, ne! Nema jebenog Wayja, jer je Hannah zapravo mislila na Gerarda Wayja! Jel tak, Hannah?-
- Norrah!-
- Aha. Way je veliko. To će mi još prijeć u naviku...-
- Hannah!-
- A tko je Gerard Way?- upitao je K.C.
- Ka-Ce!-
- Ma neki zblajhani kreten iz grupe My Chemical Romance.- odvratio je Justin.
- Fynn!-
- My kurac kaj?!- pokušao je ponovit K.C.
- Ka-Ce!
- My Chemical Romance!!!- zaderale smo se Norrah i ja u isto vrijeme.
- Cure!!!- viknuo je tata već na rubu živaca.
- Ugl, ove su lude za njim i misle da je zgodan...- nastavio je Justin.
- Fynn!!!-
- Nije on zgodan...- počela sam.
- On je jebeno zbodan!!!- završile smo Norrah i ja u isto vrijeme i nasmijale se. A onda je došao trenutak kad smo pomislili da će se cijela kuća srušiti na nas.
- DOSTAAAAAA!!!!!!!!!!!!!- zaderao se tata kao nikad u životu i napokon smo zašutjeli. Stiskao je usne i šake od bijesa. Ajoj, nadrljali smo, pomislila sam. Tonks je opet grickala donju usnu pokušavajući se oduprijeti smijehu, a kad joj se tata obratio lice joj je odmah postalo ozbiljno.
- Tonks, znam da ti dajem tešku zadaću, ali molim te da ih držiš na oku dok mene nema. Pogotovo, Fynna i Hannu. Zapamti, tri metra. Možeš i mjerit ako treba (okrenula sam očima). Vjerojatno ću se vrlo kasno vratiti, pa možeš i prespavati.- rekao joj je i ona je poslušno kimnula. Opet se obratio nama: - Vas dvije ćete spavat u Hanninoj sobi, a Fynn i Ka-Ce (K.C. je duboko udahnuo, a potom izdahnuo) u Norrinoj sobi. Hannah, ti i ja ćemo malo porazgovarati kad to bude bilo moguće.-
Okrenuo se i uzeo svoju kožnu crnu aktovku i krenuo prema kaminu. Uzeo je šaku letipraha i prije nego što će ući još jednom nas je sve strogo pogledao. Zakoračio je i bacivši letiprah izgovorio željeno mjesto. Nestao je u zelenom plamenu.
- Tonks...- počela sam čim je otišao, a ona me ušutkala jednim pokretom ruke.
- Nema nikakva tri metra ni ništa slično. Radite šta hoćete, ali pazite da Christian ne dozna, jer će biti svega.-
Justin i ja smo se pogledali te se nasmiješili.
- Hvala, Tonks.- zahvalio je Justin.
- Ali zašto?- morala sam upitati.
- Pa, recimo da sam i ja nekoć bila vaših godina.- odgovorila mi je i veselo namignula.
Sljedećih par dana ništa se nije promijenilo. Tata je često ''visio'' u bolnici kod mame, Tonks nam je još uvijek bila za petama štogod radili, K.C. i Norrah su nastavili sa durenjem i izbjegavanjem, a meni se čak učinilo da se Norri raspoloženje popravlja. Tata i ja još nismo obavili onaj razgovor, ali znala sam da se bliži po njegovim čestim pogledima kojima me pratio kad je mogao. Namjeravala sam ga upitati je li se dogodilo nešto što bi po mojem mišljenju trebali znati, ali imala sam onaj loš osjećaj da neće reći ni riječ o tome.

P.S. Oooooj, ljudovi! Evo vam posteka... Mislim da je dobar... thumbup Ali vi ćete prosudit... Htjela bih da kommichi budu što iskreniji... Pošto su praznici imat ću više vremena za pisanje...hehe... naslov je jedna zaaaakon pjesma grupe koju sam spomenula gore... haha... tolko sam luda za tim likcima... je, imam i nove slike zahvaljujući Rain koja je prije par dana otvorila osobni i ako ne odete poslat ću vam Filcha da vas proganja smijeh
jučer sam poludila... od sreće... neki znaju razlog wink hehe... jednostavno obožavam srijedu!!!
ugl, to bi bilo to... Vdm se uskoro!!! wave

Big ki$$ and hug!!!

|Napiši mi nekaj 37| Troši papir| #|

subota, 02.05.2009.

Just keep your heart broken...

Već deseti put sam gledala u svoj ruksak da vidim jesam li nešto zaboravila. Za 5 minuta se moram naći s Norrah ispred Velike dvorane, a ja se još nisam ni obula. Trčala sam po sobi ko' luda tragajući za svojim novim crnim čizmama.
- Sarah, jesi li vidjela negdje moje čizme?!- upitala sam je u panici. Sarah je mirno sjedila na krevetu i prelistavala neki čarobnjački časopis.
- Aha, malo prije su ovuda prošle.- odgovorila mi je ne pogledavši me.
Abby se tiho zasmijuljila. Pisala je zadaću iz Preobrazbe na krevetu, a nije ni čudo; ona uvijek piše sve u zadnji tren.
- Baš ti hvala!- rekla sam sarkastično.- Daj pomozi, Norrah će mi počupati sve dlake na glavi ako zakasnim!- Sarah je uzdahnula.
- Jesi li možda pogledala ispod kreveta?- pitala me.
- Ovaj... ne.-
Sagnula sam se i zavirila pod krevet. Svega je tu bilo, ali najviše prašine.
Naravno da su tu bile, odmah do kovčega. Ja sam uglavnom tražila na najnemogućijim mjestima, ali na krevet nisam ni pomislila. Sjela sam i počela ih navlačit.
- Eto vidiš!- rekla je jednostavno Sarah.
- Hoćeš nam pisati?- javila se Abby. Počela sam oblačit jaknu.
- Hoću.- odvratila sam.
- Svaki dan?- upitala je Sarah napokon ostavivši časopis.
- Svaki dan.-
Stavila sam ruksak na leđa i zagledala se u njih.
- Nedostajat ćete mi.- rekla sam i zagrlila Sarah, pa Abby.
- Baš šteta što nećeš biti na balu.- rekla ja tužno Sarah.
- Nema veze. Norrah će vjerojatno napravit neki tulum kod kuće.-
- Ako Justin ode na bal s bilo kojom curom iz ove škole imat će posla s nama. Je li tako Sarah?- rekla je Abby tako da nisam mogla skužiti misli li to ona ozbiljno.
- Naravno. Ništa ti ne brini, Hannah.- odvratila je Sarah.
- Ok.- rekla sam i ipak dodala: - Samo nemojte biti preoštre, molim.-
Nasmijale smo se zajedno, a ja sam ih pozdravila i izašla iz spavaonice.
Sišla sam stepenicama do društvene, ali nisam imala vremena pozdraviti Nessu, Josha i Vicky pa sam im samo mahnula. Prošla sam kroz portret i potrčala hodnikom. Norrah me sigurno već čeka.
Ugledala sam je naslonjenu na zid pokraj vrata Velike dvorane. Držala je ruke na prsima i mrštila se dok joj je njezina plava kosa slobodno padala preko ramena. Pogledala me kad sam dotrčala do nje.
- Ej!- pozdravila sam ju.
- Ej i tebi. Idemo?- Kimnula sam, pa smo krenule prema izlazu iz dvorca. Više nije bila namrštena, ali još se držala nekako ukočeno.
Nismo prozborile ni riječi sve dok nismo došle do ogromnih vrata koja su bila širom otvorena. Hladnoća vjerojatno nije ulazila zbog čarolije.
- K.C.- prošaptala je Norrah gledajući negdje ispred.
- Što si se tek sad sjetila da se nisi pozdravila sa svojim ''dečkom''?- rekla sam sarkastično i napravila navodnike u zraku na riječ dečko. Ošinula me pogledom.
- Ne, nego pogledaj tamo.- rekla je, te pokazala u mrak. Nejasno sam vidjela dvije osobe kako stoje u dvorištu i razgovaraju. -Mogu se kladit' da je to on.- dodala je, no ja sam odmahnula glavom.
- Osječaš grižnju savijesti, pa imaš halucinacije. To nije K.C.- rekla sam odlučno i zanemarila još jedan Norrin ubojit pogled.
- Galeon.- prošaptala je. Rukovale smo se i izašle van. Ošinuo nas je hladan vjetar, pa smo oba dvije u isti mah zastenjale zbog te promjene. Grozila sam se na pomisao da ćemo do postaje ići pješice. Ali Norrah je imala pravo. To je bio K.C. i razovarao je s nikim drugim nego s Justinom. Otkad sam saznala da mu se roditelji rastaju, redovito sam mu pisala domaće zadaće. Tako nije puno zaostajao s gradivom, a mogao je često komunicirati s roditeljima. Iznenađeno sam pogledala prvo u jednog, pa onda u dugog. Nisam mogla dokučiti Norrin izraz lica, jer ga je iz sekunde u sekundu mjenjala. Sigurno joj neće biti baš ugodno uz K.C.-a.
- Kog vraga vas dvoje tu radite?- upitala je čim smo došli do njih. Justin se osmjehnuo, ali K.C. je ostao ozbiljan.
- Smrzavamo se.- odgovorio je i puhnuo u pramen svoje plave kose koji mu je pao na lice. Dakle, to je taj tip zbog kojeg sve cure luduju, pa čak i neke iz Gryffindora samo što to neće priznati. Viđala sam ga na predavanjima i hodnicima, ali nikad nisam obračala pažnju.
- Idemo s vama. - rekao je vedro Justin ignorirajući K.C-a. - Dumbledore je mislio kako bi vam dobro došla naša pomoć i društvo.-
Norrah se zločesto osmjehnula; tko zna što joj je to na umu. Dok su oni razgovarali, ja sam šutila neznajući što da kažem. Možda je tako i bolje, nego da izvalim neku glupost. Radije sam samo slušala i promatrala. Točnije, promatrala sam K.C.-a. Svi su govorili da je poseban, zgodan, da ima plavu kosu, prekrasne zelene oči i neodoljiv osmijeh. Pa, moram priznati, sve je to točno, ali u ovom trenutku sam zaboravila na te pozitivne stvari i razmišljala o negativnim. Koliko mu zapravo treba da shvati da je s njima još jedna osoba koju ne poznaje? To mi se uopće nije sviđalo. Justin je uhvatio moj ljutit pogled i, shvativši što nije u redu, trknuo K.C.-a laktom u rebra. K.C. se trgnuo i napokon me pogledao. Zatim se nasmiješio prvi put ove večeri i pružio mi desnu ruku.
- Keith Chris Morrison. Drago mi je.-
- Hannah Howel.- predstavila sam se, pa smo se rukovali. Ljutnja je odjednom nestala i nisam se mogla oduprijeti osmijehu. Sada shvačam zašto cure tako lako padaju na njega. Vidjelo se da je zadovoljan mojom reakcijom.
- Znaš, Norrah mi je puno pričala o tebi.- rekao mi je K.C.
- Stvarno? Što je rekla?- upitala sam čisto sumnjajući u to. Pogledala sam Norrah koja je imala podignute obrve. Vjerojatno je to rekao svakoj osobi koju je dosad upoznao. K.C. je izgledao malo zbunjeno, no ne zadugo.
- Rekla je da si...-počeo je.
- Ne moraš se truditi. Znam da nije ništa rekla o meni.- prekinula sam ga još uvijek se smiješući. Justin se zahihotao prekidajući tišinu. K.C. je namjestio neku frajersku facu i kimnuo nekoliko puta kao da potvrđuje moje riječi.
- Očito moram vježbati razgovor s pametnim curama.- ipak je rekao te mi se opet osmijehnuo. Stisnula sam usne da se ne nasmijem, shvačajući da je to bio kompliment.
- Hej!- uskliknula je Norrah. - A ja nisam pametna?-
K.C. je okrenuo glavu prema njoj i čudno je pogledao. Neko su se vrijeme gledali dok Norrah nije skrenula pogled. Justin je tiho progovorio:
- Bolje da krenemo.-
Složili smo se te se zaputili prema postaji u Hogsmeadu. Pahuljice snijega lagano su lepršale oko nas ostavljajući bijele tragove na tlu. Noć je bila crna bez zvijezda na nebu. Imala sam osjećaj da ovo neće završiti dobro. K.C. nešto zna i samo je pitanje vremena kada će sve poći po zlu. Kad me Norrah tužno pogledala, znala sam da je i ona toga svijesna.

Nakon petnaestominutnog pješačenja po zimi, napokon smo ušli u topli vlak koji je trebao krenuti za deset minuta. Nije bilo mnogo putnika pa je većina kupea bila slobodna. Ušavši u jedan, dečki su ostavili kovčege i otišli po nešto za jelo. Norrah je potom izvadila štapić iz džepa.
- Wingardium Leviosa.- rekla je razgovjetno i elegantnim pokretima počela stavljati kovčege na police. Nakon što je završila, sjele smo jedna do druge. Odjednom je Norrah neočekivano živnula i nasmiješila se.
- Sad sam se sjetila što ti nisam rekla! Pogodi ko' mi se upucavao!- rekla je veselo očekujući moj odgovor. Ništa novo. Pitanje je tko se njoj nije upucavao!
- Čekaj malo. Tvoja ljubavna veza je u totalnoj katastrofi (bez uvrede), a ti meni govoriš kako ti se netko upucavao?- upitala sam ju sve više povisujući ton. Odmah je nestao onaj sjajni osmijeh s njezina lica.
- Ako te baš zanima, nastojim što manje razmišljati o tome.- rekla mi je tiho, izravno me gledajući u oči. - Znam koliko sam pogriješila i nemam blagog pojma kako da to ispravim. A ti mi uporno stavljaš sol na ranu.-
Njezine prekrasne plave oči su zasjale. Uzdahnula sam.
- Oprosti. Neću više to spominjati. Tko ti se upucavao?-
- Ma, onaj čudni Grk.- odvratila je i razvukla usne u smiješak. Oči su mi se širom otvorile te sam se morala suzdržavati da ne prasnem u smijeh.
- Misliš na Kyrgiakosa?- upitala sam.
- Aha.-
- Ajme! Ubit ćeš me!- rekla sam te se uspravila na sjedalu.
- Zašto?- upitala je sva zbunjena.
- I ja tebi nešto nisam rekla.- izgovorila sam u jednom dahu.
- Daj pričaj!- uskliknula je Norrah.
- Prošli tjedan, Sarah, Nessa i ja smo naletjele na Teofanisa. Htio je razgovarati sa mnom, nasamo. Mislila sam da je nešto u vezi zadaće, ali zapravo je trebao savijet kako da priđe jednoj curi. Pristala sam i rekla mu nekoliko trikova. Poslije mi je zahvalio i to je bilo to.-
Ja sam se već spremala da pobjegnem, no Norrah je i dalje zurila u mene ništa ne shvačajući.
- Ne kopčam. Kakve to veze ima sa mnom?- upitala je.
- Pametna si ti, Norrah. Jako pametna.- rekla sam joj, a njoj se lampica iznad glave uključila. Brzo sam ustala, ali ona je već bila ispred mene sa rukama na bokovima.
- Ti si rekla tom klipanu da se meni upucava?!- viknula je.
- Nisam znala na koga...-
- Hannaaah!!! Ubit ću te!-
Čvrsto me primila za zapešća i počela me gurati prema prozoru. Dok sam se ja opirala, Norrah je govorila da nisam normalna i da me mrzi. U tom trenutku u kupe su ušli Justin i K.C. Njima je to bilo užasno zabavno, pa se nisu trudili razdvojiti nas. Tako sam morala čekati da ju ljutnja prođe. Kad me napokon pustila ruke su mi bile crvene, a ona je po svojim imala tragove mojih noktiju.

Nakon večere već nam je ponestalo tema za razgovor, pa smo samo šutili gledajući kroz prozor. Norrah se odjednom digla i otišla sjesti pored K.C.-a. Pogledala sam ju sa znatiželjom dok je Justin i dalje zamišljeno gledao van. Norrah se malo nagnula u namjeri da poljubi K.C.-a, ali on ju je samo lagano odgurnuo od sebe. Norrine oči zurile su u njega kao da ne mogu vjerovati.
- Zašto si takav?- potiho ga je upitala.
- Ja?- okomio se K.C. na nju. - Dobro, pa što si ti očekivala od mene?-
Jusin se napokon trgnuo i okrenuo glavu prema njima. Samo je duboko i tužno uzdahnuo, a zatim pogledao mene. Skrenula sam pogled, ali nisam bila sigurna zbog čega. Dakle, i Justin je čekao ovaj trenutak kao i ja. Nisam znala trebam li stati u Norrinu obranu ili K.C.-ovu ili da se uopće na petljam i mirno sjedim na svome mjestu? Nisam bila sigurna što je ispravno u ovom trenutku.
- Nemam pojma o čemu ti govoriš.- nastavila je Norrah.
- O, naravno da nemaš pojma!- rekao je K.C. sarkastično.
- Gle, ja vidim da ti do mene više nije nimalo stalo i da se samo dosađuješ kad sam s tobom. Trudim se da ne budem stalno dosadna kučka, ali ti...- govorila je Norrah sto na sat dok joj je glas podrhtavao i dok se suzdržavala da ne zaplače, a onda ju je K.C. prekinuo.
- Ti misliš da sam ja glup? Misliš da ne znam što si napravila?-
Norrah je šutila, gledajući negdje sa strane.
- Ti misliš da ja ne znam da si se žvalila s balavim Malfoyem u wc-u?- upitao je K.C. polako, stiščući šake od bijesa. Norrah ga je ošinula svojim oštrim pogledom i činilo se kao da će iz njega sijevnuti munje.
- Nisam ja kriva što se ti nećeš žvalit sa mnom, pa normalno da ću žvalit nekog drugog!- viknula je Norrah na K.C.-a skočivši sa sjedala. Lice joj je bilo crveno i uskoro su se iz njezinih plavih očiju pojavile suze.
- Znači priznaješ!- viknuo je K.C. također se dignuvši. - Samo mi još treba da saznam kako plaziš po svakom kretenu koji naiđe na hodniku!-
- Kako se usuđuješ takvo nešto reći, idiote prokleti!!!- zaderala se Norrah. U idućem trenutku sve se brzo dogodilo da nisam stigla ni trepnuti, a već svi smo bili na nogama. K.C.-jeva ruka automatski je krenula prena Norrinom uplakanom i crvenom licu. Na svu sreću, Justin ju je zaustavio u zadnji tren.
- Kieth!- povikao je na K.C.-a i gurnuo ga prema vratima. - Ohladi malo, čovječe!-
K.C. je još jednom bijesno pogledao Norrah i izašao van zalupivši vratima usput psujući sve žive i mrtve. Norrah se naslonila na zid pokrivši oči rukama dok su joj se ramena tresla. Odmah sam pošla prema njoj.
- Norrah...- počela sam, no ona je odmahnula glavom, izašla van na hodnik i potrčala na suprotnu stranu. Zagrizla sam donju usnu i okrenula se prema Justinu koji je još uvijek gledao u vrata. Sreo je moj tužan pogled i tiho uzdahnuo. Sjeli smo zajedno na sjedalo, a on me obgrlio jednom rukom.
- Osjećam se tako bespomoćno.- rekla sam tiho naslonivši glavu na Justinova prsa.
- Znam, Hannah.- odvratio je Justin.
- Htjela sam nekako pomoći, ali nisam mogla.-
- Mislim da je to njihova stvar. Norri ćeš pomoći ako joj pružiš utjehu i daš joj pokoji savijet. Ona će ti biti zahvalna, a ostalo ovisi o njoj.-
Kimnula sam. Dok je tako govorio, Justin se činio mnogo starijim nego što zapravo je. On uvijek zna što je ispravno.
- Znao si da nešto nije u redu između Norre i K.C.-a. On ti je to rekao, zar ne?- upitala sam ga.
- Naravno. Saznao je to od jedne cure iz njegova doma. Mislim da se zove Kimberlly. Uglavnom, ona ih je vidjela, uslikala ih i dala sliku K.C.-u.-
Kako se ta cura našla u isto vrijeme na istom mjestu i to još sa fotoaparatom u ruci? Pomislila sam, ali nisam htjela ništa pitati.
- Vjerojatno misliš sve najgore o K.C.-u.- nastavio je govoriti Justin.
- A tebi je, pretpostavljam, to jako drago.- rekla sam u šali, na što se Justin nasmiješio.
- Pa nije da sad skačem od sreće. Prijatelj mi je i poznajem ga puno bolje nego ti. Vjeruj mi ima on dobrih osobina.-
- Nisam stručnjak, ali mogu se kladit da cijelo jutro provodi pred ogledalom.- rekla sam i okrenula očima. Justin se nasmijao i opet se uozbiljio.
- Mislim da bi mu bilo jako žao da je udario Norrah. Samo je bio bijesan, a on se vrlo teško kontrolira.- rekao je Justin, a meni je bilo sve više i više žao K.C.-a. Nisam mogla odgurnuti zamisao da smo se Justin i ja našli na njihovom mjestu. Kako bi Justin reagirao? Bi li se uspio kontrolirati?
- Dobro si?- odjednom me upitao Justin i lagano maknuo od sebe da me pogleda.
- Da, dobro sam. Zašto?-
Samo se nasmiješio i nagnuo se bliže meni. Ljubili smo se brzo i strastveno, a ja sam shvatila da dugo nismo bili tako sami. Zaželila sam se njegovih poljubaca koliko i on mojih.
- Idem pogledati gdje je Norrah.- rekla sam nakon nekoliko minuta, na što je Justin kimnuo.
- Nemoj nigdje pobjeći.- dodala sam te smo se nasmijali. Izašla sam na hodnik shvačajući da ne znam na koju je stranu Norrah otišla. Odlučila sam se za desnu i polako krenula zavirujući u svaki kupe. Skoro svaki je bio prazan i baš kad sam htjela odustati i otići na drugu stranu, zastala sam. Ugledala sam K.C.-a u jednom kupeu i ušla unutra da nisam znala zašto. Sve je smrdilo po cigaretama, a prozor je naravno bio zatvoren. K.C. je sjedio uz prozor držeći cigaretu u rukama. Iznenadio se kad me vidio.
- Nisi s prijateljicom?- upitao me, podrugljivo izgovorivši riječ prijateljica.
- Ne.- odvratila sam hladno. - Trebala bih, ali sam odabrala pogrešnu stranu. Nisam mogla samo proći pored tebe, zar ne?-
Podigao je obrvu, a ja sam se spustila na sjedalo nasuprot njega.
- Dobra si ti.- rekao mi je, a ja nisam bila sigurna na što je točno mislio. Moje osobine, izgled ili nešto treće? Možda Slytherini misle da su Gryffindori loši, a on misli da ja nisam. Uglavnom, ovo je totalno zbunjujuće.
- Hoćeš?- upitao me K.C. pružajući mi kutiju s cigaretama. Točnije s cigaretom, budući da je on ''smazao'' sve ostale u ovih nekoliko minuta.
- Ne.- odbila sam, a K.C. se nasmiješio. Gledao je u mene kao da pokušava nešto dokučiti.
- Ne sviđam ti se. Ljuta si na mene. Mrziš me.- rekao je nabrajajući.
- Možda.- odgovorila sam.- Ovisi o tome što misliš.-
- Nisam navikao da me cura mrzi. Čudna si.- rekao je K.C.
- Nisam ja čudna. Normalna sam, a čudne su i glupe one cure što trče za tobom.-
K.C. je razmišljao o mom odgovoru, a onda kimnuo.
- U pravu si.- priznao je. - Ali ne želim da se ljutiš. Želim imati frendicu poput tebe, ali nemoj to nikom reći. Ovi iz mog doma bi mislili da sam lud što se držim s Gryffindorkom.-
Podigla sam obrve. On to govori istinu ili...? Nasmijao se mom izrazu lica.
- Gle, želim da znaš da ja nikad ne bih udario Norrah i mislim da bih poludio da to jesam napravio.Pliz, zahvali Justinu u moje ime. Fakat je pravi frend.-
Primjetila sam da je rekao Norrah, pa možda ima nade da se pomire.
- Hoću. I znaš što? Vjerujem ti.- rekla sam, a to sam i mislila. Justin je bio u pravu.
- Moram reći iako sumnjam da će biti od pomoći. Norri je stvarno žao i imam osjećaj da nije bila svjesna što radi. Ne kao da nije znala koje će biti posljedice nego da stvarno nije bila pri sebi.-
Dok sam to govorila imala sam osjećaj da pričam sama sa sobom, jer me K.C. cijelo vrijeme tupo gledao i vidjelo se da ništa ne kuži. Neću se truditi.
- Ne kontam. Ali nije od pomoći ako ti govoriš da je njoj žao. To ona sama mora reći.-
Uzdahnula sam.
- Idem natrag Justinu. Ostaješ ovdje?- upitala sam ga već stojeći na nogama. Potvrdno je kimnuo glavom i ja sam otvorila vrata.
- Ej, Hannah!- pozvao me prvi put izgovorivši moje ime. Čudno je zvučalo. -Hvala.-
- Nema na čemu.- rekla sam i zatvorila vrata.


P.S. Oke... Ovo je totalno gluuuuupooooo!!! Znam, znam, obećala sam...
Al da 4 MJESECA nisam objavila NITI JEDAN POST!!!!! užassss!!! namcor uffff.... ugl, vidite da sam uredila boxeve... hehe... baš su fora ovi citati... yes Zato veliko HVALA Norri (tj. Rain, Ellie, Đurđici... kako hoćete...) jer su oni njezino djelo i jer mi je našla nove pikčrsice (rofl)!!!!!!! Hvala, hvala, hvaaaalaaaa!!!!! šaljem ti pusu kiss.... hehe...
onda... nadam se da će se i vama svidjeti... Ammm.... post mi je nekak uvrnut... al da se ne žalim stalno moram reć da ima i dobrih djelova...
sljedeći post sam već počela pisat i uglavnom ćemo se stalno zabavljat a onda dolaze i neki nepetiji postevi... hehehehehe.... eto malo o radnji... al pošto je peti mjesec bit će puno testova, ispitivanja pa krizma (da,da...) iiiiii upis u srednju!! argh... još nisam sigurna di ću... omg... fakat sam razvukla... samo vas davim... hehehehe... e da žao mi je ak neki vaš post nisam kommala....
neki tako fenomenalno pišu da ostanem bez riječi i neam blage kaj da napišem u kommu (npr. Starz il Nessa) a ako ipak komam post i kažem kak je odličan i da mi se sviđa i bla, bla to zvuči ko da uopće ne mislim tako... kako onda reći nekomu da ti se stvarno sviđa njegov post a da on ne pomisli kako ja lažem... hm.... ne, ne,ne, nisam gotova... još par stvari... NESSA, HOĆU POST NA TVOM TFF BLOGU!!! Jasno?! nadam se... mislim da je to to... a ne... možda stavim neku mjuzu tu... počela sam slušat grupe The Rasmus i My Chemical Romance.... weeeee!!!!
issee tak su ZAKOOON!!!! njihove pjesme me stalno inspiriraju.... morala sam ih spomenut... i što se tiče msn-a.... sve je bilo super dok komp nije crko i stari je išo nekaj popravljat i kad je popravio rekao mi je da je njemu taj msn (pazite ovo: on to čita m-s-n, a ne em-es-en.... stjupid... lud) neš sumnjiv tak da mi je zbriso taj program... grrrr.... joj... jesam se raspričala... ajde... idem napokon... kommajtee!!!! POzzzam!!!!

Big ki$$ and hug!!!!! mah

Hannah

|Napiši mi nekaj 48| Troši papir| #|

petak, 09.01.2009.

Nughty girl (Norrah i skoro ja XD)

-Au!- Netko od slytherina me komadićem pergamenta pogodio ravno u glavu. Imali samo Čarobne napitke i spravljali smo nekakav napitak protiv osipa. Pogledala sam gdje je Snape. Nije prošlo ni pola minute, a on je već našao žrtvu na koju će se derat. Pošto nije obraćao pozornost na ostale učenike, okrenula sam se da vidim tko me pogodio. Uhvatila sam Norrin zadovoljan pogled i smješak na licu. Ona uvijek mora nać' nekoga koga će gađati, a danas sam to bila ja. Odlučno sam otkinula komadić pergamenta, zgužvala ga i baš kad sam ga htjela baciti...
-Gospođice Howell, trenutno uopće nisam raspoložen za ovakve gluposti. Ne sumnjam da ste već gotovi, ali svoju pamet ne morate pokazivati cijeloj školi.- rekao je hladni glas profesora Snapea i znam da je namjerno govorio sporo kako bi ovaj neugodan trenutak što duže trajao. Baš krasno! A onda je nastavio:
- Isto tako mislim da ometate druge učenike koji nemaju ni malo mozga da shvate kako vrbin korijen nije jedan od sastojaka napitka protiv osipa.- rekao je naglašivši riječ mozak, a onda pogledao Nevilla koji je cijelo vrijeme pokušavao izrezati korijen vrbe. Neville je naglo stao i plašljivo pogledao Snapea.
- Oni su... Hoću reći... ja...-
- Hoćeš reći da neznaš lijepo pročitati sastojke s ploče!- rekao je Snape podrugljivo. Lijepo? Ma da! Prije bi rekla da je imao crve u ruci dok je to pisao nego da je njegov šrakopis lijep. Svi su se Slytherini počeli smijuljiti, osim Starza koji je ubojitim pogledom gledao Snapea...
Na kraju sata smo napitak stavili u male bočice i predali Snapeu da može ocijeniti. Na izlasku iz učionice netko me snažno udario po leđima.
- Ej štreberice bez mozga! Kaj ima?- rekla je veselo Norrah. Nastavile smo hodati kroz hodnik koji je bio pun učenika.
- Odkad sam ja to šteberica bez mozga?- upitala sam ju.
- Pa od rođenja! Nisi znala?!- Kad je vidjela moju nadurenu facu odmah se ispravila:
- To je bila šala! Snape mi je sad dao ideju.-
- Dobro, osim što si me došla lupati po leđima i vrijeđati me, imaš li nešto pametno za reć'?-
- Ah, da! Moramo do Dumbyja poslije popodnevnog žderanja.-
- Dumbyja? Zašto? Odkud ti to?-
- Neznam. Čuj, moram ići. Vidimo se kasnije!- rekla je i odjurila nekim svojim frendicama sa sedme godine. Stala sam i zbunjeno gledala za njom. Uopće nisam skužila da su do mene došle Sarah, Nessa i Abby čim se Norrah dovoljno odmakla.
- Kontam zašto bi ona išla Dumbyju...- rekla je Sarah pokazujući glavom na Noru, koja nam je sada bila okrenuta leđima.- ...ali ne kontam zašto bi ti išla njemu, a još manje kontam zašto bi vas dvije išle njemu zajedno!-
Očito su cijelo vrijeme bile iza nas i presluškivale. Navikla sam se već na to da moje frendice izbjegavaju Norrah i da nikad ne govore njezino ime. Uvijek bi Norrah zamijenile za ona i to me sve ispočetka ljutilo, ali sam se pomirila s činjenicom da se to neće promjeniti.
- Aha.- rekla je Nessa kao da se slaže. - Pa gledajte, možda se samo šalila u vezi s Dumbyjem. Možda želi razgovarati s tobom Hannah, a ne zna kako da te uhvati samu.-
- Prihvatljivo.- rekla je Abby uključivši se u razgovor.- Osim ako...- nije završila nego se zahihotala i pogledala me. Nisam imala pojma o čemu ona to govori. Sarah i Nessa također su se počele smijuljiti očito shavativši što je Abby htjela reći.
- Osim ako... Što?- rekla sam pokušavajući nešto izvući iz njih. Vidjelo se da ih je ovo zabavljalo.
- Osim ako vas dvije niste napravile neko sranje!- rekle su sve tri u isti mah i još se više počele smijati.
- Ne kužim što je tu toliko smiješno. Da sam nešto napravila rekla bih vam. Ali nisam, pa možemo preskočiti tu mogućnost.-
Nisu se prestajale smijati, ali ja nisam još dugo mogla zadržati ozbiljnu facu. To njihovo cerekanje je bilo presmiješno: Sarah se morala uhvatiti za moju ruku da ne padne, Abby se naslonila na zid hodnika i držala se za trbuh dok je Nessa izgledala ko' da se napila 5 litala plamenviskija. Vrhunac svega je bilo kad je Nessa povukla Saru za rukav, a pošto je ona držala mene za ruku sve zajedno smo završile na podu. Nisam bila svjesna koliko smo bile glasne dok se Justin nije pojavio iznad nas.
- Merlinove mu brade, pa što se vama dogodilo? Čuje vas se sve do zbornice!-
Isti tren smo začepile gledajući ga razrogačenih očiju. Onako s poda činilo se kao da je visok 3 metra.
- Zbornice?!- prošaptala je Nessa.
- Nemoguće!- tiho je rekla Abby.
- Jel idu za nama?!- upitala je Sarah tiho.
Justin nas je smo gledao podignutih obrva.
- Ma on se šali!- rekla sam odahnuvši. Trebala sam prije to shvatiti. Justin se nasmijao i pružio mi ruku da se dignem. Nije me pustio, nego odmah dovukao bliže sebi i dao mi dug poljubac. Za to vrijeme, cure su se s olakšanjem digle i pokupile torbe s poda.
- Onda...Justin...- rekla je Sarah prekinuvši nas.- Imaš li neke obavijesti za nas ili vas slobodno možemo ostaviti same?-
- Hm... da... dobro... Moram brzo ići pa ću preći na stvar. Čule ste za bal u subotu povodom Noći vještica?- upitao je, a cure su potvrdno kimnule.
- Abby, imaš li partnera?- upitao je ovaj put obračajući se samo Abby.
Abby se iznenadila kad ju je to pitao i izgledala je kao da joj je pomalo neugodno. Nije ni čudo kad smo je svi gledali očekujući njezin odgovor. Popravila je torbu na ramenu i smotano rekla:
- Ovaj...pa znaš da nemam.-
- Super!- poviknuo je Justin, a Abby je trepnula. Sigurno se pitala zašto bi to moglo biti super. Nastavio je: - Jer ima jedan tip u mojem domu koji očajnički želi biti tvoj partner za bal!-
Abby je puhnula i zakolutala očima. Nessa, Sarah i ja smo pratile razgovor gledajući malo Justina, pa malo Abby.
- Gle, ne želim nikakvog štrkljastog štrebera s naočalama, pa ga slobodno otpili u moje ime!- Justin se iscerio.
- Taj 'štrkljasti štreber s naočalama' je Paul Dickson.-
Abby je zinula i naglo se zarumenila. Sarah i Nessa su uzviknule ono ooooooopa!!!! , a ja sam se samo nasmiješila.
- Ali ako nećeš...- zafrkavao ju je Justin
- Ne, ne, ne, ne!- uzviknula je Abby.- Samo sam se malo šalila...znaš... nisam... nisam mislila baš tako ozbiljno...-
- Onda?-
- Pa... možeš mu slobodno reći da... prihvaćam ponudu.- rekla je Abby, a Sarah i Nessa su već kod riječi prihvaćam počele skakati okolo i vrištati.

* * *
(... nekoliko sati kasnije...)

- Nema šanse.- tiho je rekla Norrah prekriživši ruke na prsima. Stajale smo ispred vrata Dumbledorovog kabineta dok sam ju ja pokušavala nagovoriti da uđemo.
- Kao da nisam skužila da si opet napravila neko sranje. Pretpostavljam stoto po redu. Ako te do sada nisu izbacili neće ni danas. Idemo!- rekla sam već na rubu živaca, te je povukla za rukav.
- Pusti me! Ti to ne razumiješ!- rekla je ljutito i udarila me po ruci zbog čega sam ju morala pustiti. Mislim da ću eksplodirati za 5, 4, 3, 2, 1...
- Pa onda mi objasni!!!- zaderala sam se.
- Bravo, Hannah! Sad nas je sigurno čuo, pa moramo uć'! Otsad pa nadalje ne razgovaram s tobom!- rekla je i pogurala me da sam izgubila ravnotežu i zamalo pala. Norrah je prišla vratima i glasno pokucala. Ništa. Pokucala je još jednom, a onda smo začule glas iza vrata:
- Samo uđite!-
Ušle smo i zatekle Dumbyja kako hoda gore-dolje po sobi mrmljajući sebi nešo u bradu slično ovome:
- Pa ne mogu... Ma gdje sam ga samo stavio... Mora biti tu negdje... Ah, tu ste! Raskomotite se i sjednite!-
Da nisam bila onako ljuta na Norrah vjerojatno bih se nasmijala. Naime, kabinet je izgledao kao da je unutra pala bomba. Ladice i ormari su bili otvoreni i stvari su virile iz njih, a po podu je bilo mnoštvo pergamenata raznih boja i veličina da se nije moglo uopće hodati a kamoli naći stolce.
- Ah, ispričavam se zbog nereda! Evo...- rekao je uspuhani Dumby i zamahnuo štapićem. Stvari su počele letjeti po sobi i ubrzo su sve našle svoje mjesto. Zadovoljan Dumby popeo se stubama govorivši da se odmah vraća, a onda je nestao. Ispred njegova radnog stola nalazile su se dvije stolice. Prva sam sjela i počela razmišljati što nam Dumby ima za reći. Norrah nije sjela nego je prvo izvadila štapić i čarolijom koju smo učili još na prvoj godini podigla stolicu u zrak. Stavila ju je metar i pol od stolice u kojoj sam ja sjedila. Spremila je štapić, sjela, prekrižila ruke na prsima (opet), podigla noge na stol (bio je jako dugačak) i gledala u prazno. Zakolutala sam očima. Nju nije bilo briga čiji je to stol, glavno da ima gdje stavit noge. Nijedna nije rekla ni riječi, a jedino što se čulo bilo je pucketanje lagane vatrice u kaminu. Prošlo je vrlo malo vremena ugodne tišine koju je uništio zvuk koji ja oduvjek mrzim. Zvuk griženja noktiju. Pogledala sam Norrah koja je baš to radila. Postojala su dva razloga zašto: 1. jer je bila nervozna (malo moguće) ili 2. meni u inat jer je znala da to mrzim (više moguće). Nisam mogla izdržati još ni sekundu pa sam joj rekla:
- Prekini.-
- Neću.- bio je njezin odgovor.
- Zašto?-
- Zato.-
Ok, ovo nije upalilo. Plan B.
- Znaš, osjećat ćeš se mnogo bolje kad mi kažeš što si napravila.-
- Prekini.- Haha, to je značilo da zna.
- Neću.- rekla sam oponašavši njezin glas.
- Dovraga!-
Skinula je noge sa stola, uzela stolicu, stavila je skroz do moje, sjela i u jednom dahu tiho rekla:
- Malfoy i ja smo se jučer žvalili u ženskom wc-u. Došao je onaj kretenski hrkan sa svojom mačketinom i počeo nas naganjat. Jedva smo spasili žive glave, ali Filch zna da smo to bili mi. Sigurna sam da nas je cinkao. A što je još gore, ako K.C. sazna mrtva sam! Jesi li sad zadovoljna?-
- Ti si luda.- bilo je sve što sam u ovom trenutku uspjela reći.
- Pričaj mi malo o tome.- rekla je zakolutavši očima.
- OK. Ti si luda. Jel ti znaš da si ti luda? Ti si tako luda da... da... Ma znaš što? Ti si jedna obična...- stala sam. Norrah je podigla obrvu. Znala je da ja to ne mogu reći, ali se svejedno nadala. Pa neka se nada još malo.
- Mogu ti reći još samo jednu stvar: kunem ti se u svu svoju slytherinsku krv da smo se samo žvalili.-
- Uh, da, i to mi je neka utjeha. Baš ti vjerujem.-
Više si nismo imale što za reći pa smo samo šutile.
Dumby se ubrzo nakon toga pojavio, a u ruci je držao već otvoreno pismo. Sjeo je za stol, otvorio ga i pročitao u sebi. Kada je završio napokon se obratio meni i Norrah:
- Nema smisla da gubimo vrijeme na čitanje pisma jer je prilično dugo. Reći ću vam u kratkim crtama o čemu se radi i zbog čega ste došli ovamo.-
Kimnule smo, a on je nastavio:
- U redu. Vi znate da vam je majka trudna već dosta mjeseci i da će uskoro roditi sina (opet smo kimnule). To će se dogoditi za dan-dva, ovisi. Vaš otac mi je poslao ovo pismo, te me zamolio da vas ispričam s nastave na nekoliko dana.- Tek sada smo ga pozorno počele slušati. Ovo nije mala stvar, a čini mi se da je Norri pao kamen sa srca po izrazu njezina lica. Nastavio je:
- Vlak kreće danas u 20 sati i 30 minuta na postaji u Hogsmeadu. Rano ujutro, vlak dolazi na postaju King's Cross, gdje će vas dočekati neki članovi Reda. Dalje ćete ići s njima. Imate li kakvih pitanja?-
- Koliko ćemo dugo biti odsutne?- upitala sam.
- Koliko će biti potrebno. Vašoj majci će trebati pomoć, pa vjerujem oko dva tjedna ili čak više. Naravno, nekako ćete morati nadoknaditi gradivo.-
- Dva tjedna?!- izvalile smo Norrah i ja u isto vrijeme. - I više?!-
Pogledale smo se. Neću dva tjedna (i više) vidjeti Justina?!
- Neću biti prisutna na balu za Noć vještica koji će se održati ove subote?!- rekla je prestravljeno Norrah skačući iz stolice. Razlika je bila u tome što sam ja rekla u sebi, ona na glas. Dumbledore ju je čudno pogledao.
- Pa imate sljedeću godinu. Hajde, sjednite gospođice Charnel, nije sve tako crno.- rekao je mirno Dumby. Sjela je, ali svejedno nije prestajala govoriti:
- Ali ja moram biti na tom balu! Svi moji frendovi će ići i super se provesti, a ja ću trunut tamo u kući mjenjajući pelene i sva ona sr....-
- Norrah!- viknula sam. Pa ne može tako govoriti pred Dumbyjem!
- ... anja!- Ili može?
-Uostalom, već sam smislila prezakon i precool masku za Noć vještica!-
Napokon je stala hvatajući zrak dok se Dumbledore samo smješkao.
Ne mogu vjerovati da je stvarno još rekla. Bez obzira na sve Dumby je nastavio:
-Preporučujem vam da ne nosite kovčege. Uzmite samo par osnovnih stvari koje će vam stati u manju torbu ili nešto slično. Najbolje da krenete iz dvorca oko 20 sati tako da stignete na vlak. Ništa neće škoditi maloj šetnji do postaje, zar ne?- rekao je opet se smješkajući.
- Hm... Nisam siguran... Mislim da nećete ići same. Biti ću odgovoran za vas ako vam se nešto dogodi...-
Ovaj put sam se ja požalila:
-Profesore, mislim da smo dovoljno odrasle da same znamo doći vlakom u London.-
- Slažem se.- rekla je Norrah.
- Da, da, svakako... Vidjet ću još... No, mislim da je to sve od mene. Ako nemate više pitanja mislim da možete poći.-
- Hm... Ovaj... Smijemo li se koristiti magijom?- upitala je Norrah
Dumby je malo porazmislio, a onda odgovorio:
- Samo u potrebnim trenucima. Ne previše i dobro pazite na bezjake.-
Digle smo se i pozdravile, a kada je Norrah već bila izvan kabineta, nešto mi je palo na pamet.
-Gospodine... Zanima me... U vezi s onom kućom...-
Dumby se opet nasmiješio i odvratio:
- Radim na tome, gospođice Howell. Do viđenja i sretan put!-
Moš' si mislit! pomislila sam u sebi i zatvorila vrata.

TO BE CONTINUED...

P.s. SRETNA NOVA GODINA!!!

|Napiši mi nekaj 37| Troši papir| #|

nedjelja, 23.11.2008.

Ljubav počinje osmijehom, nastavlja poljupcima, a završava suzama...

Osvanulo je divno jesenjsko jutro. Digla sam se iz kreveta i odteturala do prozora. Širom sam ga otvorila, što sam radila skoro svako jutro. Primjetila sam da su već svi otišli na doručak osim mene i Sarah. Iako smo u Hogwartsu punih mjesec dana ona se još nije navikla na rano dizanje iz toplog kreveta. Pošto je nju vrlo teško probuditi nisam imala izbora...
-Buđenjeeeeee!!!!!!!-zaurlala sam joj na uho.
-Još samo malo...-promrmljala je Sarah i okrenula se na drugu stranu.
-Dobro kako želiš. Onda idi na doručak sama.-
-Uf, evo idem.-progunđala je i maknula pokrivač sa sebe.-Zatvaraj taj prokleti prozor! Hladno je!-
-Kako si osjetljiva. Požuri, naću te dugo čekat.-rekla sam i počela se oblačit.

Za nekoliko minuta ušle smo u Big dvoranu i pridružile se Abby, Joshu (Sarin dečko), Tonyju, Starzu i Nessi. Prije dva-tri tjedna sam Starza i Nessu upoznala sa svojim društvom i svi se super slažu. Pozdravili smo ih i sjele na svoja uobičajena mjesta. Sarah i Josh su se nabrzinu poljubili (za doručkom moraju biti pristojniji :)), što je mene podsjetilo na Justina. Brzinom munje sam se okrenula prema ravenclawskom stolu u nadi da ću ga vidjeti. U zadnje vrijeme je nekako čudan i ne viđamo se tako često kao prošle godine. Istina, većinu sati imamo sa Slytherinima, ali ipak... Raspoloženje mi je odmah splasnulo kad sam shvatila da ni danas nije došao na doručak.
-Koga tražiš?-upitala me Nessa koja je uvijek bila ovako znatiželjna.
-Ma, nije važno.- Odjednom sam ostala bez apetita. Sarah me zabrinuto pogledala, a onda se obratila Abby.
-Abby, poslije ručka imamo sat vremena pauze, pa ako hoćeš mogu ti malo pokazati Povijest magije.-
-Ovaj... Mislim da sam zauzeta.- rekla je Abby
-Ma daj!-javio se Starz- Samo kažeš da te ne zanima dosadna Povijest, a ne da govoriš da si zauzeta. Uostalom, meni su rekli da ti nemaš dečka.-
Nacerio se, a Josh je napokon odlučio izvaditi glavu iz Dnevnog proroka pa je rekao :
-Znači, ti si se nešto raspitivao?-
Starz je zinuo da kaže nešto u svoju obranu, ali ga je Abby preduhitrila:
-Dobro su ti rekli. Nemam dečka. Još. Nadam se da ti je pao kamen sa srca. I stvarno neću provesti s vama pauzu poslije ručka, jer imam nekog posla. A sad me ispričajte, moram po knjige za Skrb.- I onda je otišla, a mi smo nastavili u tišini gledati za njom dok nije nestala s vidika. Tony je prvi progovorio :
-Vau. Nikad nije bila ovakva. I da mi je znati što je mislila kad je rekla da još nema dečka.-
-To se i ja pitam.- rekla sam završavajući svoj doručak.
-Što vi uvijek imate ovak zanimljive razgovore?-upita Nessa. Svi smo je pogledali. Nikad nismo imali ovakve razgovore. Obično je to išlo : Dobro jutro. Kaj imamo prvi sat? Šta ima zanimljivo u Dnevnom proroku? A onda bi kukali kako imamo hrpu zadaće i kako su profesori strogi.

* * *
Pošto se Abby poslije ručka zaputila prema knjižnici, Sarah, Nessa i ja smo krenule prema društvenoj. Na moju veliku žalost, na pola puta smo srele Teofanisa Kyrgiakosa. Ne poznajemo se baš dobro, ali neki govore da je on zaljubljen u mene. Čisto sumnjam u to, a i on to poriče. Svaki put kad bi se sreli bi bio u društvu nekih ''ljepotica'' i nikad nisi mogao s njim normalno razgovarat. Sad je bio sam. Kako god, Justin je rekao da će ga prebit ako mi se samo približi.
-Ej, Hannah! Šta ima? Dugo se nismo vidjeli!-pozdravio me i namjestio onaj svoj smiješak zbog kojeg sve cure padaju u nesvijest.
-Bok. Slušaj. Ne želim biti bezobrazna, ali stvarno nemam vremena čavrljati s tobom.-odgovorila sam i htjela proči pored njega, ali me on čvrsto primio za ruku. Mislila sam da će mi kosti od jačine njegova stiska.
-Zašto me izbjegavaš? Nemam nikakve namjere ukrasti te gospodinu Fynnu.-rekao je i nacerio se.
-Bio bi malo manje sumnjiv kad bi popustio taj svoj stisak.-procjedila sam kroz zube što sam oštrije mogla. Nessa i Sarah su sve sa zanimanjem promatrale.
Teo se zbunio zbog mojih riječi, pa je brzo maknuo ruku.
-Sorry. Nisam znao (zakolutala sam očima). Samo želim razgovarati s tobom. To je sve.-
-Pa što to ne radiš sada? Razgovaraš sa mnom.-
-Da, ali...-pogledao je Sarah i Nessu-...nasamo.- A onda je još dodao: -Molim te-
Pa on zna reći molim te! Koje čudo! Neznajući što da radim, pogledala sam prijateljice. Istovremeno su slegnule ramenima. Mislim da sam bila pod imperiusom kad sam rekla:
-U redu. Cure, doći ću za 15 minuta.-
Teo se zadovoljno nasmješio.

-O čemu se radi?-upitala sam Tea kad smo ušli u jednu praznu učionicu i sjeli na klupe.
-Trebam jednu uslugu.-
-Uslugu? Ako misliš da ti napišem zadaću il' nešto slično... Zaboravi. Imam dovoljno svojih problema.-rekla sam i čekala njegovu reakciju. Prošao je rukom kroz svoju gustu crnu kosu. Kad malo bolje razmislim stvarno je zgodan. Valjda zbog svoje tamnije puti, jer je podrijetlom iz Grčke. Mogu se kladit da savršeno izgleda bez košulje. Dobro, što je meni?!!! Nalazim se u učionici sama s nepoznatim (skoro) dečkom i razmišljam kako on izgleda...
-Jel ti mene uopće slušaš?-upitao me Teo
-Ha? Ovaj, ne, što...što si rekao?-
-Rekao sam da nema veze sa školom. I da je to više savijet nego usluga.-
-U tom slučaju slušam.-
-Dobro. Ovako... Vidiš ima jedna cura...-
Nije stigao završit jer sam ja prasnula u takav smijeh da sam zamalo pala s klupe. On se namrštio i čekao dok se nisam pribrala.
-Ne kužim.-rekla sam.- Zašto bi ti tražio savjet u vezi s nekom curom kad tebi to jednostavno... netreba? I zašto uopće mene pitaš za takvo nešto?-
-Zato što si ti jedina cura koju poznajem, a da je bila dulje s nekim u vezi od tjedan dana. Vjerojatno zbog toga znaš malo više o nekim stvarima koje mene zanimaju. Želiš li mi,onda,pomoći ili ne?-rekao je to tako tiho, polako i ozbiljno da sam pomislila da je bolestan. Fizički, ne psihički. Pristala sam, a on mi je počeo postavljati neka pitanja. Osjećala sam se kao da sam u nekom ljubavnom kvizu. Bilo mi je pomalo neugodno, a mogu si mislit kak je njemu bilo. Kad smo završili ponudio se da me odprati do društvene, ali sam odbila.
-Shvaćam.-rekao je.- I da znaš, s tobom sam mislio razgovarati malo kasnije, zbog svega što se dogodilo, ali tako je bilo.-
Zbunjeno sam ga gledala kao da je upravo rekao neku rečenicu na kineskom.
-Ne znam o čemu govoriš-
Sad je on bio zbunjen.
-Pa zbog Justina. Bojao sam se da ćeš se raspekmezit ako te pitam ranije za savjet, a fakat ne znam tješit cure.-
Morala sam se nasmijat na ovo jer i dalje nisam kopčala o čem se radi.
-Teo, daj molim te reci što želiš reć', jer mi ovako možeš objašnjavat do sutra.-
-Zar niste vas dvoje prekinuli?- upitao je kao iz topa, a meni je nastao osmjeh s lica.
-Ne.-
-O. Onda dobro. Oprosti. Paaa, vidimo se sutra na Travarstvu, mislim da imamo zajedno. I puno hvala dužnik sam ti.-
Što je ovo trebalo značiti? Zna li Teo nešto o Justinu što ja ne znam? Misli li samo Teo da smo ja i Justin prekinuli ili cijela škola? Zašto je Justin onako brzo otišao zadnji put i zašto je bio onako čudan? Izbjegava li me? I ako da, zašto? Ovakva pitanja su mi se cijelo vrijeme motala po glavi, dok sam išla do društvene. Moram ispričati Sarah što se sve dogodilo...

-Kako može tako nešto reći?!- bila je Sarina reakcija kad sam joj sve ispričala. Sjedile smo same u foteljama pored kamina u društvenoj prostoriji Gryffindora. Bilo je prilično mračno i tiho, jer je većina učenika bila vani na dvorištu.
-Prvo te traži da mu pomogneš, a onda se tako ponaša. I još ti se nije pošteno ispričao. Užas!- i dalje je klafrala.
-Gle, nije mene briga što se on tako jadno ispričao. Živo mi se fućka. Mene brine neka druga stvar.-rekla sam. I doista sam tako mislila. To što je Teo rekao navelo me na razmišljanje i već sam imala u glavi sliku kako mi Justin govori da prekidamo. Što je bilo još gore, nikako je nisam mogla izbiti iz glave koliko god se trudila. Sarah ništa, naravno, nije bilo jasno.
-Što te brine?- upitala me.
-Joj, pa šta nije očito.-rekla sam ljutito. Ako ću joj morati objašnjavat, jadna ona.
-Ovaj, ne.- Malo mi je trebalo da joj ne bacim nešto u glavu.
-Justin, eto što.- odgovorila sam.- Bojim se da ne...-
-Šuti!!!-rekla je Sarah. Točnije viknula.- Šuti! Da se nisi usudila to reći! Kako ti je to uopće palo na pamet!? Vjerojatno ima neki problem koji je dosta kompliciran il' tako nešto.-
-A jel'? Ma nemoj mi reći.- rekla sam sarkastično. Odkad ona zna rješavat muške probleme?!
-Ne moraš se odmah duriti. Samo pokušavam pomoći. Da vidimo... Koje su najvažnije stvari u Justinovu životu? Naravno osim tebe.-
Podigla sam obrvu. Zar me testira?
-I nije to nikakvo testiranje ako to misliš. Moraš mi pomoć da zajedno ustanovimo što muči Justina.-
?! Kako je znala?!
-Nemoj me tako gledati. Dovoljno te poznajem da znam što misliš. No? Bu to sutra?! Možda prije nego pustimo ovdje korijenje?-
Durenje je malo popustilo. Duboko sam uzdahnula i tiho počela nabrajati:
-Prijatelji... Metloboj... Obitelj. Am...- Nikad nisam razmišljla o tome, da budem iskrena.
-Ok. Dosta. Prvo: prijatelji. Moguće da se posvađao s nekim, ali to nije razlog da tebe skroz zaboravi, zar ne? Onda, nisam čula da su on i njegovi frendovi napravili neku spačku, pa da se brine da ih ne uhvate. Dalje... Drugo: metloboj. Još uvijek se ne zna kada će biti prva utakmica tako da je malo vjerojatno da se brine kako će izgubit il' nešto slično. Ostaje obitelj. To je moguće, ali ne znam što bi ga toliko zabrinulo i uzrujalo.-
-Ne znam ni ja. Osim ako je možda s obitelji sve u redu, pa sam u pitanju ja.- rekla sam tužno. Sarah je odmahnula glavom.
-Ako se danas ne vidite, sutra ga obavezno potraži, dobro? Evo, kladim se u galeon da ćete se vidjeti danas.-
-Vrijedi. Ali čisto sumnjam u to. I hvala ti puno.-
Sarah se samo nasmiješila.

Ostatak dana sam bila užasno raspoložena. Čak me ni Nessine šale nisu mogle nasmijati, a znam da bih u normalnim okolnostima pucala od smijeha. Umjesto toga, pucala sam od tuge. Znala sam da nema nikakve šanse da danas vidim Justina. Predavanja su bila dosadna, pa čak i sat OOMS
koji nam je bio posljednji. Nije mi se dalo ići na večeru, a i nisam bila baš gladna. Odjurila sam u spavaonicu i skljokala se na krevet. Punih 20 minuta ležala sam u istom položaju, dok Sarah i Abby nisu ušle u spavaonicu. Malo smo pričale, a onda je Abby rekla da mora dovršiti esej za sutra iz Čarolija. Sarah je rekla da će joj pomoći, a ja nisam znala što bih drugo pa sam uzela neku knjigu iz kovčega i počela čitati. Nisam imala pojma o čem se radi. Uopće nisam shvaćala što čitam, jer sam neprestano bila u svojim mislima. Nakon pola sata, primjetila sam da sam pročitala samo dvije stranice i da zadnje tri minute čitam jedno te istu rečenicu. Ovo više nije imalo smisla. Zatvorila sam knjigu i krenula prema vratima spavaonice.
-Kamo ćeš?- upitala me Abby. Slegnula sam ramenima.
-Šetat, valjda.- odgovorila sam.
Izašla sam i spustila se stepenicama do društvene. Društvena je bila puna, jer je bilo tek pola osam. Nessa i Vicky su uzbuđeno čavrljale, darkerica Stella je sjedila u fotelji pored kamina i mazila svoju crnu mačku, a blizanci Weasley su bili najglasniji (i njihova publika) kao i uvijek. Vjerojatno su opet izumili neko smeće. Trebalo mi je malo mira i tišine, a ovo mjesto nije bilo baš najbolje. Produžila sam i izašla kroz portret na pusti hodnik. Čovječe, što je bilo pusto! Prepusto, za moj ukus. Bilo bi mi draže i da je Bezglavi Nick ovuda prošao. Ali kad sam već izašla bilo bi glupo vratiti se. Odlučnim koracima sam krenula prema glavnom ulazu u dvorac. Mislim da se zatvara u 9, a male su šanse da nekoga sretnem. Prošla sam jednim hodnikom koji je bio sav ispunjen portretima i slikama u pokretu tako da se zid uopće nije vidio. Ubrzo sam se našla u drugom hladnom hodniku sa kamenim zidovima na kojima nije bilo portreta. Mrzila sam takve nagle promjene. Cijelo vrijeme je u meni nešto govorilo da će glavna vrata biti zatvorena. Sva sreća da je ''to nešto u meni'' krivo govorilo. Izašla sam van u školsko dvorište. Još nije pao mrkli mrak tako da sam jasno vidjela razbacano lišće po dvorištu. Zapuhao je jak i svjež vjetar koji me potpuno razbudio. Krenula sam uskom stazicom koja je vodila do jezera. Uvijek sam na jezero išla po danu i u društvu svojih prijateljica. Sada je skoro bio mrak, a ja sam bila sama. Velika razlika, a i osječaji su bili drugačiji. Nisam sigurna jesu li bili pozitivni ili negativni, ali drugačiji jesu. Bilo je pomalo i jezivo čuti oko sebe tišinu. Kad kažem tišinu, mislim na to kako nigdje oko mene nije bilo nikakvih glasova ili smijeha. Samo moji koraci i otpalo lišće koje je nosio vjetar.
Jezero je bilo okruženo visokim i tamnim drvećem, a voda se polagano njihala u smijeru vjetra. Sjela sam na tlo pokraj vode, te naslonila bradu na koljena i zatvorila oči. Osjećala sam se tako smireno, kao da sanjam. A u tom snu sve je bilo dobro. Nisam bila sama, nego u društvu svojih prijateljica, Sarah, Nesse, Abby, Norrah i Vicky. A najbolje od svega je bilo to što je i Justin bio sa mnom. Smješio se, grlio me i ljubio samo kako on to može. Sve u svemu, bila sam sretna. Niz obraz mi je potekla jedna suza koja me vratila u stvarnost. Otvorila sam oči. Opet sam se nalazila na jezeru, sama.
Još sam neko vrijeme tako sjedila, ali je ubrzo pao mrak pa sam oslučila vratiti se u dvorac. Digla sam se i pogledala ravno ispred sebe, a onda sam shvatila da nisam sama. Zbog mraka nisam dobro vidjela, ali sam znala da netko ide prema meni, pognute glave i s rukama u džepovima. Što sad? Tko god bio, samo ću ju ili ga pozdraviti i nastaviti svojim putem. Pa, da. Mislim stvarno, pa što bih zapravo trebala... O.o. Smrznula sam se (ali ne zbog hladnoće). Bila sam točno dva metra ispred te osobe, kad sam shvatila tko je to zapravo.
-Justin?- tiho sam upitala. Podignuo je glavu i bio je iznenađen koliko i ja. Nekoliko smo se sekundi samo gledali, a onda je Justin krenuo prema meni, te me dugo i nježno ljubio. Uživala sam u poljupcu koliko sam mogla, jer još nisam znala što se događa. Kad smo došli do daha Justin je rekao:
-Nisam mislio da ću te naći na jezeru. Uostalom, zašto si sama? Gdje je Sarah?-
-Mislim da je to sad manje važno.-odgovorila sam. Justin nije izgledao zbunjeno, iznenađeno ili nešto treće. Točno je znao o čemu govorim. Nešto se na njemu promjenilo; nije bio onaj isti Justin kao prošle godine. Nestao je njegov smješak s lica, a što je još gore izgledao je kao da ga je netko pretukao.
Imao je podočnjake, vjerojatno nije spavao danima.
-Što ti se dogodilo?- upitala sam tiho. -Reci mi što se događa! Nisam te vidjela već dva tjedna, ne dolaziš na doručak, ručak ni večeru, nitko ne zna gdje si, što radiš! - povisila sam ton i doslovno počela vikati, jer sam jedva čekala da to izbacim iz sebe.- Pokušavam te pronaći svaki prokleti dan, a ti kao da me izbjegavaš! Teo je čak pomislio da smo prekinuli, a ja... jednostavno nisam znala što da radim!-
-Hannah, oprosti! Stvarno mi je žao! Molim te, možemo li razgovarati, pa ću ti sve objasniti! Smiri se, molim te!-
Pokušao me dotaknuti, ali sam se odmakla.
-Nemoj. Ne mogu.- Bila sam na rubu suza, a znala sam da je i on bio. Gledao me napetim pogledom punom tuge. Oh, dragi Bože što da radim?
-Molim te.- prošaptao je.
-Dobro onda.-
Sjeli smo na obližnju klupicu, a Justin je rekao:
-Reći ću ti što se događa, ali me samo nemoj prekidati.- Kimnula sam glavom. Uzdahnuo je i počeo:
-Najvjerojatnije je da će mi se starci rastat. Saznao sam to na početku školske godine.- Otvorila sam usta da nešto kažem, ali sam ih brzo zatvorila.
- Neznam šta da kažem...Justin, nisam znala...-
- Nema veze. Ne moraš ništa reć. Čekaj da završim. Dakle, znao sam da će se takvo što dogoditi, jer su se preko praznika često svađali. Stara mi je to rekla u pismu gdje je na najgori način opisala mog starog. Nisam nikome htio ništa govoriti, jer me ne bi razumjeli.-
- Mogao si reći meni. Razumjela bih te.-
- Nisam te htio time zamarat, Hannah.
- Nije bitno, barem bi bila s tobom. Ali što si radio cijelo vrijeme?-
- Pokušavao sam ih pomirit, naravno. Slao sam im pisma. Jednom sam otišao u knjižnicu u zabranjeni dio, ali su me uhvatili. Točnije, netko me vidio i cinkao me Snapeu. On me odveo do Dumbledora i zahtjevao da me izbace iz škole.-
- Samo zato što si otišao u zabranjeni dio knjižnice? Pa za to se ne izbacuje učenike iz škole!- povikala sam. Malo se osmjehnuo.
- Misliš da mi je to bilo prvi put? Radio sam ja veća sranja od ovoga. Uglavnom, da nastavim. Snape je otišao, a Dumbledore je počeo nešto srat (oprosti na izrazu) da on zna što mene mući, da se ja ne trebam ništa brinuti i da će sve biti u redu. Ma, moš' si mislit. Ja sam podivljao i počeo se derat na Dumbledora, dok je on mirno slušao, a poslije je rekao da se divi mojoj hrabrosti, ali da je već kasno i da bih se trebao vratiti u spavaonicu.-
- Od tako velikog čarobnjaka čovjek bi očekivao da će ti pomoći. Ponekad čak pomislim da je on psihički bolesnik.-
Justin se nasmijao. Gledali smo se nakoliko trenutaka, a onda je rekao:
- Spominjala si nekog Tea. Nije li to onaj mali Kyrgiakos?-
- Kaj? Ah da, je.- odgovorila sam. Skroz sam zaboravila što sam rekla na početku. Nadam se da ne misli na ono što ja mislim!
- Razogovarali ste?- upitao je.
- Da, danas.-odvratila sam. Da, misli na ono što ja mislim.
- I, šta kaže?-
- Misliš na ono kad sam rekla da je on mislio da smo ti i ja prekinuli?- Namjerno sam odugovlačila. Znala sam što će me na kraju pitati.
- Upravo to.-
- Pa da, on je mislio da smo ti i ja prekinuli.- Nasmijao se.
- To znam. Zanima me što si mu ti rekla.- Eto, znala sam! Vidjelo se da željno iščekuje odgovor.
- Rekla sam mu da nismo...-
- ... ali nisi bila baš sigurna u taj odgovor.- završio je. Bio je smrtno ozbiljan što me malo, priznajem, prestrašilo. Nisam ništa rekla, samo sam ga gledala, a on je gledao mene. Naglo mi se približio i počeo me ljubiti, na što sam mu ja uzvratila. Nakon malo dužeg vremena ljubljenja, rekao mi je:
- Volim te, Hannah. Znaš to.-
- I ja tebe.-
- I nakon svega ovoga još uvijek misliš da bih te samo tako zaboravio?-
- Ne. Ne mislim.-
Još me jednom poljubio, a onda sam se nečega sjetila.
- Zna li tvoj brat Daniel za...?- Odmah je postao ozbiljan.
- Ne zna. Nisam mu još rekao. Reći ću mu kad bude sto posto sigurno, iako ne znam kako. Pa tek je prije par mjeseci navršio 12 godina.-
- Ima još nade. Pomoći ću ti. Što god ti treba, napravit ću, samo reci.-
- Ako baš želiš, dobro.-
Slučajno sam pogledom uhvatila sat na Justinovoj ruci.
- Pa već je deset do devet!!!- uzviknula sam.
- Pa?-
- Dvorac se zatvara u devet! Ne misliš valjda spavati na jezeru?!-
- Pa sad... Ovdje smo lijepo sami, nije baš hladno, nitko nas ne vidi, a uostalom ja baš nisam umoran. Mogli bismo raditi nešto zanimljivo...-
- Ma ti si lud. 'Ajde diži se, idemo!- rekla sam i povukla ga za ruku.
- Samo sam te malo zafrkavao. Nisam mislio ozbiljno.-
Brzim koracima smo išli prema dvorcu. Dodao je:
- Barem ne skroz ozbiljno. Podigla sam obrvu.
- Mislim, stvarno smo mogli raditi nešto zanimljivo...-


P.s. Predragi moji hpff-ovci, napokon sam se vratila !!! Ovaj post je najduži do sada ( i za sada; 7 str. u wordu + p.s.). Znam da je malo više ljubljenja nego čarobiranja, ali morala sam se odužiti, jer sam bila napisala već 4 posta, a u nijednom se nije spominjao Justin. A neki su se žalili i rekli da (citiram) skrivam svoj ljubavni život kao zmija noge (neću navoditi ime vlasnika ove rečenice, ali ako vas baš zanima pogledajte si u komentare sretan ). Nadam se da vam se sviđa post, ali pošto prvi put pišem nešto ovakvo vjerojatno će biti nekih glupih izraza, rečenica, postupaka tako da... Puno vam hvala na komentarima , a najveće hvala dobivaju NALC, Sarah i Nessa koje su mi neprestano davale podršku i nagovarale me da više objavim novi post. Cure, prezakon ste !!!!!!!!!!! Žao mi je ako se netko nije spominjao i iskreno se nadam da se ovakva duga pauza neće više ponoviti!!! To bi bilo to.
Do sljedećeg ljub... hoću reći čarobiranja...vaša HJCH wave








|Napiši mi nekaj 21| Troši papir| #|

nedjelja, 17.08.2008.

Kazna za dvoje

Nastava završava tek za 15 minuta, pomislila sam u sebi dok sam gledala sat na svojoj ruci. Da markiram? Profa će pomislit da sam cijelo vrijeme bila kod Dumbyja... Mmmm, ne, ne bi išlo. Mislim, ipak sam ja prefektica. He-he. Tihim koracima sam ušla u učionicu, pokušavajući ući nezapaženo, ali nisam uspjela u svome naumu. Sarah se okrenula (nije bila jedina) i raskolačila oči od iznenađenja kad je vidjela moje nasmješeno lice. Sjela sam pokraj nje.
-Hej! Što se dogodilo? Što je Dumby rekao? Reci da te nisu...-prošaptala je, a onda se njezin pogled zaustavio na mojoj znački. Tako je kriknula, da su sad definitivno svi buljili u nas.
-Tiše, tiše! Sve ću vam kasnije ispričat!-rekla sam
-Vraga kasnije! Pričaj sad, samo pazi na McGonagollicu!-nadovezala se Abby. Toliko sam bila uzbuđena zbog svega što se dogodilo, da sam odmah počela pričati. Samo što sam se previše udubila u priču, da nisam obračala veliku pažnju na profu, koja me prekinula:
-Gospođice Howell, to što ste sad prefektica ne znači da smijete pričati!-rekla je mirno, dižući svoju glavu visoko u zrak, očito ponosna na sebe što je uspjela nekoga prekoriti prvi dan predavanja ove šk. godine. Umjesto da se zacrvenim do korijena kose- što mi se inače događalo kad bi me neko opomenuo (ali vjerujte, to bi bilo stvarno rijetko)-od neugodnosti, samo sam nabrzaka rekla:
-Oprostite, profesorice. Neće se ponoviti.-
Iznenadila sam samu sebe, zato što me zapravo naljutilo što me prekinula usred prepričavanja. Htjela sam nastaviti pričati, ali cure su rekle da bi bilo bolje da nastavim poslije sata, jer bi inače mogla zaraditi kaznu. Ha! Baš! Ja u svom ovom dragocijenom životu (kolko god on bio dragocjen) nisam bila ni jednom kažnjena. I još čisto sumnjam da bi mi se to moglo dogoditi danas na satu preobrazbe, samo zato što sam odlučila prvi put u ovih pet godina školovanja pisnuti kako bih prijateljicama sretno priopčila da me nisu izbacili iz škole (nekim čudom! Valjda mi se Bog smilovao nad mojom sudbinom) i da sam postala prefektica. U mojem razmišljanju me prekinulo tiho šaptanje nekog dečka iza mene kako govori nekom svom frendu:
-Znao sam da će postati prefektica! Mislim, to je očito! Čuo sam da je takva štreberica da...-
Naravno, meni je prekipilo i bez ikakvog razmišljanja munjevito sam se okrenula prema toj budali i rekla tako da me samo on može čuti:
-E pa, za tvoju informaciju ja barem znam što je to bezoar za rezliku od nekih i hvala Bogu još uvijek dobro čujem!!!-
Nisam zaboravila kako je prošle godine isti taj idiot na satu Napitaka nije znao što je to bezoar, pa se totalno ostamotio pred svim učenicima. Ja ponekad pamtim vrlo nevažne događaje poput ovoga, ali zato zaboravim na stvari koje su se dogodile prije pet minuta. Tako sam skroz zaboravila da me profesorica već jednom opomenula zbog pričanja, a ja sam se iznenadila kad se opet obratila meni:
-Gospođice Howell, ja stvarno ne znam što se dogodilo s vama tokom ljeta, ali mogu vam reći da sam skroz razočarana. Nadam se da ste slobodni danas navečer u osam?- nisam stigla odgovoriti, a ona je već nasavila. –Odlično! Vidimo se dakle večeras u mom kabinetu!-
Otvorila sam usta u namjeri da joj nešto kažem, ali mislim da sam izgubila dar govora. Ja dobila kaznu? Ma nema šanse! Ili ipak ima. Zapravo, nisam mogla ništa ni reći, jer je sat završio i svi su ružili klupama. Pogledala sam prema Sarah i Abby, kao da će mi one potvrditi da ovo nije bio san. Sarah je rekla:
-Stara, upravo si dobila prvu prvcatu kaznu. I to od McGonagollice, ovdje u učionici Preobrazbe u 8 sati, 50 minuta i 30 sekundi. 31, 32, 33, tri...
-Dobro, Sarah shvatila sam! Preživjet ću, nekako.-rekla sam i počela spremati knjige u torbu.
-Gle, ja stvarno mislim da ti neće dati neki pretjerano težak zadatak. A ti ćeš ga sigurno riješiti bez pol frke! Al' moram priznat da sam se prilično zabavila. Dobro si spustila onom kretenu, Hannah!-pokušala me razvedrit Abby, a u tome je i uspijela.
-Hvala- odgovorila sam sa smješkom
Onda smo se zajedno zaputile na sat Travarstva.

*******************************************************************************

(kasnije toga dana, malo prije osam sati)

Kao što sam i pretpostavljala, glasina da je jedna štreberica prvi dan dobila kaznu, školom se proširilo za manje od 2 sata. Neki učenici su počeli izmišljati totalne laži. Npr., jedni su govorili da sam zbog velikog napadaja bjesnoće počela vrištat i bacat sve što mi se našlo pod rukom u profu i da sam kasnije morala u bolničko krilo kako bi smirila živce. Drugi su govorili da sam se rasplakala ko' kišna godina i molila profu na koljenima da 'povuče svoju izjavu', dok su treći čak govorili da sam izrekla milijune prostota, pljunula profi pod noge i odmarširala iz učionice prije kraja sata, te sam zbog svega toga dobila kaznu svake subote do kraja školske godine!!! Mislim stvarno, otkud im samo toliko ideja?! I sad umjesto da se družim sa prijateljima u društvenoj prostoriji, ja trčim prema profinom kabinetu gdje bi trebala crkavat od dosade brišući prašinu sa ogromnih ormara i polica, dok mi ona predaje predmet 'Pristojno ponašanje'.
Glasno sam pokucala na velika drvena vrata kabineta i ušla.
-Dobra večer, profesorice!-pozdravila sam ju
Zatvorila sam vrata za sobom, okrenula se i skužila da u jednoj od dviju stolica (koje su se nalazile nasuprot profi), već netko sjedi.
-Dobra večer! Sjednite!-rekla je profa. Sjela sam, dok mi je moj zbunjeni pogled još uvijek bio na onoj osobi. Zapravo, to je bila djevojka duge plave kose, neobično lijepih,velikih i sivih očiju, a osmijeh na njezinom licu nije nestajao. Iako sam je viđala samo na hodnicima ili na predavanjima, nisam je imala prilike upoznati. Profa je nastavila:
-Gospođice Howell, ovo je Loredana Vanessa Nadia Malfoy. Gospođice Malfoy, Hannah Howell.-
Ispružila mi je ruku i dok smo se rukovali, veselo je rekla:
-Prijatelji me zovu Nessa!-
-Dobro, Nessa!-odvratila sam,a onda smo se zajedno nasmijale.
-Odlično!-uzviknula je profa. Ustala je i iz ormara, iza nje, izvadila veliku hrpu (visoku sigurno 40 cm,tek tolko da vam dočaram kolko je papira zapravo tu bilo(!!!)) požutjelih i starih pergamenata. Naravno da su i novi pergamenti žuti, ali ovi su bili na rubu raspadanja. Stvarno ne znam zašto to (smeće) čuvaju.
Tu hrpu je podjelila na pola i svakoj dala polovicu.
-Što je to? Neki stari ispiti?- upitala je znatiželjno Nessa
I ja sam prvo pomislila da su ispiti, ali nije bilo nikakvih pitanja. Samo dugački tekstovi na nekoliko stranica. Slova su bila zamrljana i mala, pa se ništa nije moglo pročitati.
-Možda eseji?-pokušala sam pogoditi
-Točno!-rekla je profa i natrag sjela.- Gore u ljevom kutu vam piše ime i prezime učenika. Poredajte ih po abecedi. Zajedno odrađujete kaznu, jer će tako posao biti brže gotov. Molim vas da mi predate svoje štapiće, jer naravno ovo sam mogla ja sama napravit za sekundu i to bez vaše pomoći. Možete početi!-
Iz pelerine smo izvadile štapiće i predale joj. Prije nego što smo počeli Nessa mi je namignula. Nisam bila sigurna što to znači, ali nisam baš previše time razbijala glavu. Bilo je podnošljivije nego što sam mislila, pogotovo kad si u društvu. Malo sam tiho razgovarala s Nessom i puno toga saznala o njoj. Gryffindor je na mojoj godini, naravno. Draco Malfoy joj je brat, ali nemaju baš lijepe odnose. Nessa mi se svidjela i znala sam da ćemo biti dobre prijateljice.
Nakon dugih pola sata već samo već sam se umorila od sjedenja i oči su me pomalo pekle. Kabinet nije bio baš nešto osvjetljen, a izluđivala su me mala slova koje sam jedva uspjela pročitati. A još mi je bilo teže ako je rukopis bio neuredan. Odjednom se začulo snažno kucanje na vratima. Tko sam se iznenadila da sam poskočila sigurno pola metra u vis. Nessa se brzo okrenula kao da nekog očekuje. Vrata kabineta su se širom otvorila, a unutra je ušao visok dečko smeđe kose i rekao zadihano:
-Profesorice, jednoj mojoj prijateljici je jako loše i pozlilo joj je. Upravo smo se vračali s večere i mislim da se malo zanijela i previše pojela. Možete li joj nekako pomoći?-
-Naravno.-
Profa se digla i iz kabineta izašla mrmljajući sebi u bradu kako bi učenici trebali pripaziti na prehranu. Prije nego što je zatvorio vrata, dečko je pogledao Nessu i podigao dva palca prema gore. Ona mu je kimnula. Kad smo ostali sami brzo sam upitala Nessu:
-Što je ovo bilo?-
-Ovo ti se draga moja zove 'Izvlačenje iz kazne'!He-he!-
Digla se i iz pelerine izvukla štapić.
-Ne razumijem! Otkud ti taj štapić? I što ćeš s njim napravit?-
Nasmiješila se i brzo mi objasnila :
-Ovo je štapić onog dečka koji je maloprije ušao. S njim ću te kasnije upoznat i naravno, s prijateljicom-kojoj-je-jako-loše-jer-se-prejela!He-he! A ti naravno ne želiš idućih pola sata slagati ovu hrpu smeća! Ja sigurno ne želim.-
Uperila je štapić u hrpe papira...
-Čekaj!-povikala sam, pa je stala.-Ti meni želiš reć da ti je onaj tip posudio štapić, jer ste znali da će naši bit kod profe, tako da bi ti izvela čaroliju, pergamenti bi bili poredani po abecedi. Profa kad se vrati će nas pustiti i neće ništa posumnjat, jer su naši štapići cijelo vrijeme bili kod nje. I mi ćemo ostatak večeri biti slobodne?- izdiktirala sam.
-Tako je!-veselo je odgovorila
Bila sam šokirana.
-Ooooo! Cool!-napokon sam rekla, što je nasmješenoj Nessi bio znak da izvede čaroliju. Jedan, dva, tri!!!
Pergamenti su se razletjeli po prostoriji i za nekoliko sekundi uredno složili u dvije hrpice tako da je izgedalo kao da smo sve to same napravile. Nessa je vratila štapić u pelerinu i natrag sjela. Za dvije minute čuli smo nečije korake kako se približavaju kabinetu. Uzele smo zadnjih pet pergamenata s hrpe, pomješali ih i pravile se da ih slažemo kad se profa vratila i sjela za stol. Baš onako kako smo se dogovorile. Malo sam se pretvarala kao da se mučim pročitati ime na jednom eseju, pa još malo glume na drugom eseju, itd. Nakon minutu-dvje ja sam se prva javila :
-Profesorice, mislim da sam gotova. Možda sam pogriješila na nekim mjestima i zamjenila eseje, jer ova imena nisu baš čitka.-
Joj, što dobro glumim!!!(XD)
-U redu je. Gospođice Malfoy vidim de ste i vi gotovi. Odradili ste svoju kaznu. Imate li pitanja?-
-Ovaj, profesorice, hoće li biti dobro onoj djevojci kojoj je pozlilo?-
Čovječe, i ona je dobra!!!
-Hoće. Ništa ne brinite ovo se stalno događa. Laku noć vam želim.-odgovorila je profa koja očito ništa nije skužila.
Zaželjele smo laku noć i izašle van. Vidjela sam da Nessa suspreže smijeh. Kad je kabinet nestao s vidika, više nije mogla izdržat. Valjala se ko' luda od smijeha što je nasmijalo mene. Da smo se nalazile na ulici bile bi u središtu pozornosti, a ljudi bi govorili 'Gle one dvije divljakuše! Mislim da su upravo izašle iz one gostionice koja je poznata po najboljem plamenviskijem u gradu!'
Dok smo mi umirale od smijeha, nama su u susret išli onaj visoki dečko i još jedna cura, kratke, tamno plave kose i upadljivo plavih očiju. Bila je nešto niža od mene. Sigurno prijateljica-kojoj-je-jako-loše-jer-se-prejela.
-Eeeej! Lakše malo, eksplodirat ćete ako ovako nastavite!-javio se dečko kroz smijeh. Smirile smo se, a onda nas je Nessa predstavila.
-Hannah, ovo je Starz Skrable. Starz, Hannah Howell. A ovo je Victoria Brooke Nancy Smith.-
Rukovali smo se. Bože, upoznala sam čak tri osobe u jednom danu. Rekord!
-Za prijatelje Vicky ili Vick. Meni je svejedno.- rekla je Vicky dok sam se s njom rukovala.-Ja sam na trećoj godini, tak da nebu zabune.-
-Nema veze, meni ne smeta.-odgovorila sam joj s osmijehom
-A ja sam inače Slytherin, tak da nebu zabune.-rekao je Starz i napravio grimasu.
-Joj baš mi je drago kaj smo se upoznali! A kaj ste tako dugo čekali? Zašto nisi ušao ranije u kabinet?-obratila se Nessa Starzu i Vicky
-Uf! Ne pitaj. Vick ti joj objasni.-
-Paaa... Malo smo teže došli do novih proizvoda Freda i Georgea. Zovu se bljuvalice. Trebalo nam je dosta dugo da ih nagovorimo na prodaju, jer su tvrdili da ih još nisu napravili dovoljno.-objašnjavala je Vicky, a onda je Starz nastavio:
-Tek kad smo spomenuli da nam treba da vas izvučemo iz onog kabineta, onda su pristali. Ostalo je išlo po planu. Jeste vi imale kakvih problema?-
-Ne! Sve je bilo odlično.-ubacila sam se u razgovor.-Nisam imala pojma da kršenje pravila može biti tako zabavno! Da Nessa također nije dobila kaznu, ja bi još uvijek sjedila tamo u kabinetu.-
Onda je Vicky je predložila da odemo u gryffindorsku društvenu još malo popričati. Starz se prošvercao. Razgovarali smo i smijali se kasno u noć da nisam ni primjetila da je ponoć već odavno prošla. Pozdravili smo se i otišli svaki u svoju spavaonicu. Sarah i Abby su već spavale kad sam ušla. Legla sam u krevet da se nisam ni presvukla,jer sam bila crknuta. Iste sekunde sam zaspala.


P.S. Eto, nowi postek nakon dugog vremena! Nessa,Starz i Vicky nadam se da vam se sviđa kako sam vas ubacila. Želim iskrene komentare i nema sljedećeg posta dok ne bude preko 20 komića! Ako mi možete reći želite li da pišem duge il kratke postove? Kako se vama više sviđa. Nemam baš puno toga za reć tak da će ovaj p.s. bit malo kraći. Uživajte!

HJCH

|Napiši mi nekaj 36| Troši papir| #|

subota, 26.07.2008.

Svugdje je lijepo, ali u Hogwartsu je najljepše

-Hannah, stvarno mislim da se ne bi trebala toliko brinuti oko izbacivanja iz škole.-rekla je Abby trpajući grah sveokusnjak u usta.-Misim, ako dosad nisi dobija nikakvu pojuku, to znači da nitko nea bjage veze da si ti izveja neku čarojiju! Mmmm, bijela čokolada s rumom! Nije loše!-
Bio je 1.rujan, a Sarah, Abby i ja smo se nalazile u Hogwarts-ekspresu u jednom od mnogobrojnih kupea. One su navalile na razne slatkiše koje su maloprije kupile, a ja sam gledala kroz prozor. Nakon našeg prvog posjeta napuštenoj kući, nas tri smo sve češće tamo odlazile. Odlučile smo je očistiti, od podruma do tavana, a za to nam je bila potrebna pomoć. Pozvale smo Tonyja Fostera i Paula Dicksona (na Abbynu preporuku), jer su živjeli u blizini. Međutim, oni misle da je to prije bila kuća Sarahine bake koja je umrla. Prije dva dana smo napravili malu zabavu za početak školske godine i baš smo se super zabavili!
-Pa, to me također zabrinjava. Zašto nitko nije znao da sam upotrijebila magiju ? Nisam sigurna, ali mislim da ima veze s kućom.-rekla sam
-Što s kućom?- začula sam Paulov glas, koji je upravo ušao u kupe s Tonyem.
-Oh, ništa,ništa!-brzo je slagala Sarah- Samo razgovaramo o tome kako smo napravili super posao u kući moje bake!-
-Aha!-rekli su Tony i Paul u isti glas, spremajući kovčege. Primjetila sam da se Abby tako zacrvenila ko' da joj je netko u mozak dolio punu kantu crvene boje. Očito joj je bilo neugodno zbog slatkiša koje je munjevito jela kad je Paul ušao.
-E, sorryte društvo, samo smo došli ostaviti kovčege. Vratit ćemo se malo kasnije, kad se vidimo s ostalima.-rekao je Tony
-Nema frke.-rekla je Sarah
Dok su izlazili Paul je uputio velik smiješak Abby.
-Mislim da ću se rastopit!- tiho je rekla spuštajući se niz sjedalo. Sarah i ja smo je pogledale.
-Nisam ja kriva što je on tako...-nije stigla dovršiti, jer ju je Sarah udarila laktom u rabra i očima je usmjerila prema vratima. Abby se naglo uspravila kad je shvatila što joj je Sarah pokušavala reći: Paul se vratio u kupe, rekavši da je nešto zaboravio.
-Sad možeš završiti.-rekla sam sretno kad je Paul nestao s vidika.
-...zgodan!-i završila je, a onda smo sve tri prasnule u smijeh...


Napokon smo stigli!!! Sve je manje-više bilo isto kao i prošle godine. Samo je (na našu veliku žalost) bilo puno učenika koji su prvi put u Hogwartsu, tako da je razvrstavanje potrajalo sat i pol!! Užas!! Gozba je bila fantastična kao i prije, a Dumby je održao svoj uobičajeni govor. Bilo je smiješno što je svake godine govor isti, tako da smo mi stariji znali što će Dumby unaprijed reći. Tek u 22.30 smo otišli u spavaonice, kako bi se raspakirali i dobro naspavali za sljedeći dan kad počinju predavanja.

(Sljedeće jutro na satu Preobrazbe)

-Želim vam svima dobro jutro...-rekla je prof. McGonagall kad smo svi ušli u učionicu i smjestili se u klupe-... i prije svega sretnu novu školsku godinu. Učenici šeste godine će se pripremati za Opasne čarobnjačke ispite ili tkz. OČI. Zato vas molim da se potrudite redovito učiti i pisati domaće zadaće. Za početak otvorite 5. stranicu u udžbenicima i pročitajte uvod.-uzdahnula je, tako da se činilo kao da joj je sve to bilo jako teško za reći, i okrenula se prema meni.
-Gospođice Howell. Pođite za mnom, molim vas.- Krenula je prema vratima, a ja sam zbunjeno pogledala Sarah i Abby koje su sjedile do mene. Sarah me malo gurnula, pa sam se digla i otišla za profom, svijesna pogleda koji su buljili u mene kao da sam neki marsovac što se upravo sa svemirskim brodom spustio u učionicu. Stali smo u hodniku, a onda mi je profa rekla:
-Gospođice Howell, ravnatelj me zamolio da vas pošaljem u njegov kabinet
tokom ovoga sata. Lozinka je punjene karamele.-završila je i vratila se u učionicu.
Skamenjeno sam stajala i zbunjeno gledala u vrata koja je profa prije nekoliko sekundi zatvorila. Ništa mi nije bilo jasno. Što je ona sad to rekla? Iskreno, nisam je baš pozorno slušala jer sam, dok mi je govorila, vidjela neki par sa sedme godine kako šetaju. Mislim da mi je rekla da me ravnatelj očekuje... O moj Bože!! (Napokon sam se vratila u stvarnost). Ravnatelj!!! Odjednom sam primjetila da još uvijek zurim u vrata i da se nisam pomaknula ni za milimetar.
Počela sam trčati ignorirajući par koji me čudno gledao kao da sam poludila! Hej! Pa i jesam luda! Ja trčim ravnatelju da mi kaže kako više nikad neću vidjeti ovu školu. Trčim!!Zašto trčim? Zašto jednostavno ne stanem i počnem lagano hodati znajući da zadnji put, u svome dragocijenom životu, gledam ove hladne zidove?? Postalo mi je vruće. Kao da godinama ovako trčim bez prestanka. Stala sam ispred vodorige hvatajući zrak. Rekla sam lozinku,došla do vrata Dumbledorova kabineta i pokucala.
-Naprijed!- rekao je Dumbledorov glas iza vrata. Ušla sam. Sjedio je ,kao i obično, za velikim radnim stolom.
-Dobro jutro, gospodine.-rekla sam zadihano
-Sjednite!-rekao je i pogazao rukom na stolac nasuprot njemu. Sjela sam ne skidajući pogled s njegova lica, dok je on zurio u stol. Nakon duge 3 minute napokon me pogledao. Izgledao je umorno, a izraz lica mu je bilo bezizražajno, pa nikako nisam mogla dokučiti kakvu mi vijest treba reći. Nakon duge šutnje i gledanja (zbog čega sam polako šizila), napokon je rekao:
-Dakle, pretpostavljam...-
-Profesore, nećete me valjda izbaciti.?!- tiho sam rekla,iako sam se bojala njegova odgovora.- Mogu vam sve objasnit ako...-
Digao je desnu ruku da me ušutka, a lijevom otvorio ladicu i iz nje izvukao malo pismo i stavio je na stol.
-Mislim da ovo pripada vama i mislim da vam dugujem objašnjenje. Kao i vi meni.-rekao je smiješkajući se. Nisam znala je li to što mi je upravo rekao dobro ili loše.
-Unutra se nalazi značka prefekta.-nastavio je dok sam ja buljila u pismo na stolu.-Imali smo mali problem u vezi s poštom, pa vam nismo poslali ovo pismo. To je djelomice moja greška, koja se neće više nikada ponoviti, pa vam se ispričavam. Uzmite je, vaša je!-rekao je opet se smješkajući. Nisam mogla vjerovati svojim ušima! Bila sam uvjerena da će me izbacit, a onda postanem prefektica i još mi se ravnatelj ispričava! Omg!
-Hvala vam, gospodine!-jedva sam izgovorila i uzela pismo sa stola.
-Zašto ste mislili da bih vas izbacio?-upitao je
Nisam znala zašto, ali nisam mu lagala. Nisam mogla lagati. Sve sam mu ispričala,dok je on pozorno slušao i kimao glavom. Kad sam završila samo mi se nasmiješio i rekao :
-Zanimljivo! Ali ne morate se ništa brinuti, potpuno vas razumijem! Ne bih želio da nešto propustite na satu Preobrazbe, pa ću vas pozvati jedne večeri da vam odgovorim na sva vaša pitanja u vezi s tom kućom. A sada mislim da biste trebali krenuti.-
-Dobro! Hvala vam, profesore! Doviđenja.-rekla sam, digla se sa stolice i brzo otišla iz kabineta ostavljajući Dumbyja da se smiješka. Bila sam tako sretna da sam do učionice skakutala ko' luda po hodnicima. Malo sam zastala da izvadim značku i stavim je na pelerinu gledajući kako se presijava na suncu...


TO BE CONTINUED...



P.S. Evo za početak jedna vijest: ja sutra idem na more! Htjela sam prije nego što odem objavit post koji ste tako dugo čekali. Ima možda nekoliko greškica, jer sam brzo nešto naškrabala tak da imate kaj za komentirat. I prije nego što vi to napišete u komentaru, odmah ću vam reć da znam da se prefekti biraju na 5.godini, al' jedino to mi je palo na pamet. Nadam se da mi ne ćete zamjerat.
Eto, komajte bezjaci ,vještice i čarobnjaci i vidimo se za tjedan dana!!!!!!

HJCH


|Napiši mi nekaj 17| Troši papir| #|

subota, 19.07.2008.

Ludi provod 2

Stajale smo tako na ulici i gledale jedna u drugu. Začula se jedna jeziva grmljavina i sve tri smo poskočile.
-O,ne!-zajaukala je Abby
Odjednom je počelo kišiti kao iz kabla.
-Nemamo vremena za razmišljanje! Pođite za mnom!-zapovijedno je rekla Sarah.
Prešle smo cestu i našle se ispred one velike kuće. Polako smo otvorile vrata na ogradi koja su tako jako zaškripala da smo morale rukama prekriti uši. Uvukle smo se u dvorište zaraslo koprivama, otvorile ulazna vrata i ušle u kuću. Nije bilo mračno jer je mjesečina obasjavala prostor oko nas. Dok su se kapljice kiše tiho spuštale niz našu mokru odjeću, mi smo zurile u mali dnevni boravak. Nije bilo nikakvog namještaja osim malog dvosjeda koji je izgledao kao da ga je netko rezao oštrim nožem. Dva-tri metra lijevo od dvosjeda nalazilo se stubište koje je vodilo na kat. Desno i lijevo su bila dvoja drvena vrata koja su bila ukrašena čudnim znakovima. Sarah je uzdahnula.
-Hajdemo pogledati ima li nešto korisno ovdje!-rekla sam
Prvo smo otvorile desna vrata...
-O moj Bože!-uzviknula je Abby
Iza vrata je bla mala kupaonica; ogledalo je bilo razbijeno, umivaonik također, a o wc-školjci da i ne govorimo...
-Ovo izgleda grozno!- s gađenjem je rekla Sarah
-Ja bih rekla da izgleda bolje nego što miriši.-rekla sam.
Cure su se nasmijale, a vrata smo isti tren zatvorile. Druga vrata su vodila u malu sobicu u kojoj je bio ormar.
-Abby ti ga otvori.-javila se Sarah kad smo došli do njega.
-Zašto ja? Neka Hannah to učini!-odvratila je Abby
-Joj, jeste bebaste! Pa to je obični stari ormar.-rekla sam iako nisam tako mislila. Bio je prejeziv. Stavila sam svoju hladnu ruku na kvaku ormara i povukla je.
-Da. Ogromni stari ormar ogromnih starih bunda!-rekla je Abby smijući se. Sarah je prišla bliže i dotaknula jednu bundu.
-Ne bih rekla da su stare. Imaju etiketu i skroz su nove! Piše da je napravljena od vidrine kože!-izjavila je veselo
-Ja ću obući jednu.-rekla je Abby
-Također. Bezveze se smrzavamo kad ispred nas stoje prekrasne nove bunde...-počela je Sarah.
-Napravljene od vidrine kože!-uzviknula sam prekidajući Sarah
-Oprostite, ali ako ste zaboravile animagus mi je vidra i nema nikakve šanse da to stavim na sebe, pa makar bila mokra do kože!!!- Krenula sam valikim koracima van iz sobe, što sam brže mogla. Počela sam se penjati stepenicama, čvrsto se držeći za ogradu. Svaki moj korak činio mi se beskrajno dug i mislila sam da nikada neću doći do vrha; da neću uspijeti. Osjećala sam se kao da je vrijeme stalo, a samo sam ja išla dalje... Više nisam čila ni škripanje stepenica ni glasove mojih prijateljica. Ništa osim mog srca koji je kucao sve glasnije i glasnije; u ritmu kazaljke na satu koja je pokazivala sekunde... Osjetila sam veliko olakšanje kad sam napokon stigla. Ispred mene se nalazio dug hodnik, a na kraju njega vrata koja su bila malo odškrinuta. Kad sam došla do kraja hodnika, gurnula sam vrata koja su se širom otvorila. Ništa strašno,pomislila sam. Samo mala kuhinja. Počela sam prekopavati po ladicama, ormarićima, te frižideru koji naravno nije radio. Našla sam nekoliko korisnih stvari i vratila se u prizemlje. Abby i Sarah su baš izlazile iz one sobe, a na sebi su imale bunde. Smijale su se (prije bih rekla da je to bilo neko hihotanje), a kad su me vidjele naglo su ušutile.
-Gdje si bila?-upitala je Abby
-Gore.-odgovorila sam sumorno.
-Gle, žao nam je ako smo te uvrijedile il nešto slično, ali nama je jako hladno i...-počela je Sarah dok je Abby kimala glavom.
-U redu je.-odvratila sam.
-I što si našla?- pitala je Abby nekako oprezno, ko' da ću je pojest ako progovori. Podigla sam malo ruke u zrak pokazujući što imam u njima i rekla:- Gore je neka kuhinja. Našla sam par svijeće, šibice i neku staru, smrdljivu deku.-
Deku smo postavili na pos u sredinu dnevnog boravka, a Abby je iz svoje torbice izvadila mali parfem i pošpricala deku par puta. Sjele smo u trokut, dok su oko nas gorjele svijeće koje su davale svijetlost i toplinu. Gledale smo se, što smo često radile u zadnjih nekoliko sati, i u sebi razmišljale što dalje. Naravno nijedna nije mogla spavati, a razlog tome je bila glad koja je bila sve veća i veća. Najednom sam tiho progovorila ne gledajući negdje sa strane:-Ja imam svoj štapić, uvijek ga nosim sa sobom.-
-Što ti to znači?-upitala je Abby sa znatiželjom.
-Paa.. mislila sam da...ovaj...ja..-
-No? Daj više reci!-navaljivala je Sarah.
-Duboko sam udahnula i rekla:-Mislila sam da naručimo pizzu.- Brzo sam zatvorila oči, jer sam se bojala kako će cure reagirati. Kad sam se usudila otvoriti ih, vidjela sam samo zbunjena lica svojih prijateljica. Odjednom su prasnule u takav smijeh da sam poskočila. Valjale su se po deci ko' lude da sam pomislila da je neko bacio urok na njih. Očito me nisu shvatile ozbiljno, iako sam se i sama suzdržavala da se ne nasmijem.
-Prestnite, molim vas!! To nije smiješno! Ozbiljno vam govorim!- viknula sam na njih, a one su se odmah prestale smijati i prestrašeno me pogledale.
-Slušajte što ću vam reći, a onda se valjajte od smijeha!-počela sam.-Gore u kuhinji ima pokvareni telefon. Mogu ga začarat da proradi i naručiti pizze. Pošto nemamo novaca mogle bismo dati neke vrijedne stvari koje bi dostavljač rado uzeo umjesto novaca. Ne prekidajte me!-viknula sam na njih kad su otvorile usta i nastavila.-Znam da riskiram da me izbace iz Hogwartsa, ali nije to nešto ogromno. Samo sam spriječila da ne krepamo od gladi! Uostalom, obadvije ste napravile nešto ludo pa je sad red na meni. Ja to ne gledam kao nekakvu igru, nego samo mislim da bi bilo fer.-napokon sam završila. Cure su bile prestravljene.
Abby je uspijela progovorit: -Dobro, ajmo se pretvarat da smo prihvarile ono s telefonom i pizzom, al' još nekužim jednu stvar. S tog telefona možemo nazvat roditelje i reći da dođu po nas, što smo mogle napraviti i sa nekom obližnjom govornicom. Joj, ja to ne mogu objasnit! Jeste sve pokopčale?
-Aha!- rekla je Sarah i pogledala me.
-Ako nazovemo starce u tri ujutro, poludjet će. Kad im kažemo to s Moćnim busom i kućom mislit će da smo sve to izmislile kako bi mogle ostat do tri sata vani. E, onda nam slijedi doživotna kazna zabrane izlazaka. A ovako ako dođemo u osam sati ujutro sigurno će se zabrinut. Pogotovo kad vide na šta ličimo.-rekla sam sretno.
-Logično je.-priznala je Abby
-Je! Ali ja još nisam sigurna za ono prvo šta si rekla. Da moram birati, ne bi mi bilo svejedno. Radije bi krepavala od gladi nego da mi prijateljicu izbace!-rekla je Sarah, dok sam se ja trudila da ne zaplačem.
-Slažem se s Sarah! Rado bi te spriječila u toj tvojoj ideji, ali koliko te poznajem sigurno ne bi uspijela u tome.-javila se Abby
-Hvala vam cure, najbolje ste!-rekla sam zagrlivši ih.- Ali ja ipak idem po telefon!-

* * * * *

Eto. To je to. Gotovo je. Sve je gotovo. Ne,ne, nisu me izbacili! Paaa, gdje da počnem. Hm... Pogodite što se dogodilo kad sam začarala telefon? Ništa. Baš ništa. Tišina. Bila sam uvjerena da ću odmah vidjeti pismo ili neki urlojav iz Ministarstva. Ali nisam ništa od toga dobila. Telefon je normalno radio, a ja sam naručila tri jumbo pizze. Imale smo sreću što je došao neki skroz zbunjen, mladi i uplašen bezjački dostavljač pizze. Abby je bila razočarana kad nije umjesto njega došao neki zgodan tip, al' kaj je tu je. Sve je išlo po planu. Abby i Sarah su zaspale ko' topovi kad smo se najele, a ja sam još ležala na podu i razmišljala o jednom jedinom pitanju koji je cijelo vrijeme hodao po mom mozgu: Zašto bi netko ostavio ormar pun skupih novih bunda u ovakvoj kući? Dok sam tako razmišljala ubrzo sam zaspala na podu napuštene stare kuće...

* * * * *

Jutro je bilo svježe kad sam se probudila. Sarah, Abby i ja vratile smo stvari koje smo dirale na svoje mjesto i odlučile da ćemo do kuće ići pješice. Nakon 20 min. hodanja morale smo se rastati ispred moje kuće. Cure su produžile dalje a ja sam sitnim koracima krenula prema kući. Nisam došla ni do pola puta kad sam čula maminu i tatinu viku iz kuće. Kad su otvorili vrata, tata je došao do mene obućen u normalnu odjeću i uzviknuo:-Merlinove mu brade, Hannah!- Nisam mu zamjerala. Vlastita kćer koje nema već nekoliko sati, pojavi mu se na vratima rano ujutro tako prljva da bi čovjek pomislio da je upravo izašla iz svinjca. Nije me mogao zagrliti, jer je to već učinila mama, koja je van izašla u spavačici i s trbuhom do brade. Primjetila sam da je iz svoje sobe izjurila Norrah, moja najfrendica i ''sestra'',s osmjehom od uha do uha. Kad smo napokon ušli u kuću, dok sam ja hvatala zraka jer su me skoro zadavili, mama je takvom brzinom počela vaditi sav sadržaj iz frižidera pitajući me hoću li sok od bundeve, čaj od metvice ili nešto treće. Nisam joj imala srca reći da zapravo nisam uopće gladna, jer sam prije nekoliko sati pojela cijelu jumbo pizzu. Kad sam na silu pojela neko pecivo i popila čaj, ispričala što se dogodilo (s tim sa sam izostavila dio s telefonom i pizzom i samo rekla da smo prespavale u jednoj nepuštenoj kući) i okupala se, otišla sam u svoju sobu i legla na krevet da nisam primjetila kako me Norrah pratila. Kad je progovorila, vrisnula sam i drosnula s kreveta.
-Hoćeš ti meni ispričat što se stvarno dogodilo ili ne? Znaš, priča ti je stvarno jadna.-
Nasmijale smo se, ona je sjela do mene na pod, a ja sam počela pričati. Kad sam završila, gledala me nakoliko sekundi kao da mi ne vjeruje što sam upravo rekla, a onda se nasmiješila, zagrlila me i rekla :-Drago mi je što si se vratila!-
Onda se digla i izašla iz sobe, ostavljajući me zbunjenijom nego inače.
I sad mi vi recite tko je ovdje lud?! XD


P.S. Hy! Nadam se da vam se sviđa drugi post. Meni je dobar al mislim da sam mogla i bolje. Žao mi je što dugo nisam pisala, ali obećajem da se neće ponovit! Ovaj post je trebao biti do prvih zvijezdica, a pošto nisam tako dugo pisala odlučila sam ga produžit. Oni koji su se prijavili za likove će biti u 4. il 5. postu, pa ću tada staviti i njihove opise u linkove. Mislim da je to sve.
Uživajte! PoZzZzZ!!!!!!

HJCH

|Napiši mi nekaj 19| Troši papir| #|

četvrtak, 10.07.2008.

Ludi provod


Bila je subota navečer,oko sedam sati, a ja sam se nalazila u sobi moje najbolje frendice Sarah; točnije, ležala sam na krevetu i buljila u strop.
Ni Sarah se baš nije zabavljala. Sjedila je na podu i mršteći se prelistavala neki bezjački časopis koji je donijela Abby. Da, i Abby je bila tu. Naslonila se na prozorsku dasku i gledala kroz njega, dok joj je njezina plava kovrčava kosa padala preko ramena.Dakle, bilo nam je dosadno.
Predosadno. Da budemo iskreni, crkavale smo od dosade.
Abby se naglo okrenula prema nama i rekla:
-Cure, imam jednu ideju. Možda bi mogle...-
-Ne!-rekle smo Sarah i ja u isti glas. Naime, Abby je uvijek bila ta koja je imala ideje za ubijat dosadu. Ali problem je bio u tome što su te ideje bile
prelude pa bi se nas tri često našle u ''škripcu''.
-Ali nisam još ništa rekla!-pobunila se Abby. Sarah je digla pogled s časopisa.
-Ti znaš kako te tvoje ideje završe. Kad se sjetim prošle godine u Hogwartsu što smo sve radile na nagovor tebe, odmah mi je zlo!-rekla je
Sarah s tim da je povisila ono ''tebe''.
-Sarah ima pravo-rekla sam jednostavno
-Dobro zar ćete ostatak ljetnih praznika provesti ovako? Dajte barem me
saslušajte!-moljakala je Abby
Ne može biti nešto tako strašno,pomislila sam.
-Dobro, ali uz uvjet da ti ništa ne možemo obećat.-rekla sam
-Super! Dakle, mislila sam da odemo do Šupljeg kotlića.Čitala sam u Dnevnom proroku da je pored njega otvoren neka nova gostionica za čarobnjake i vještice. Moglo bi biti zanimljivo!
-Ja pristajem!-brzo sam viknula i digla se s kreveta. Abby mi se nasmiješila.
-Oke! Zašto ne?-i Sarah je pristala nakon malo dužeg razmišljanja...

*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***

Dugo nam je trebalo da se spremimo, pogotovo Abby. Pola sata je tražila prikladnu odjeću. Na kraju je obukla crnu minicu, bijelu majicu na bretele i jepanke. Ja sam imala obične traperice, zlatne tenesice, crvenu majicu bez rukava , te puštenu kosu. Sarah je imala kratke traper hlačice, japanke i lijepu crnu majicu ''bez leđa''.
Hodale smo tako ulicom, pomalo nesigurno.
-Što si ono rekla Abby, kako ćemo tamo doći?-upitala je Sarah
-Nisam rekla!-odgovorila je Abby sa smješkom na licu.Čekale smo da nastavi govoriti ali nije.
-Hoćeš nam reći kako ćemo tamo doći il' moramo čekati sljedeće stoljeće?-upitala sam povišenim glasom
Odjednom je zapuhao jak vjetar, a ja sam ubrzo dobila odgovor.
-Pa Moćnim autobusom naravno!-veselo je rekla Abby
Ispred nas se stvorio ogroman ljubičasti autobus na dva kata. Iz njega je izašao neki smješni čovo. Možda je imao oko 25 godina. I izgledao je kao da mu treba temeljito tuširanje! Rekao je :-Dobra 'ečer moje dame i dobro 'ošle u Moćni autobus! Ja sam Stan Shunpike i vaš kondukter!Izvolite ući!- Sarah je zinula, a ja sam rekla :-Abby ti si luda!-
-Da, znam!-odvratila je Abby uzbuđeno.
Brzo smo ušle unutra jedna po jedna. Primjetila sam da je Stan svaku od nas odmjerio od glave do pete i nešto sebi promrmljao u bradu. Nisam ni okom trepnula, a mi smo se već luđački vozili. Sve tri smo zavrištale i pale na pod. Jedva smo se digle kad sam čula da Stan govori :
-I, moje dame, kamo?
-U Šuplji kotlić!-zadihano je viknula Sarah jer se ništa nije čulo od silne buke.
-U Londonu!-dopunila sam je
Stan je nešto promrmljao kao 'Fino,fino' , a onda viknuo:
-Jesi čuo Ern? Šuplji kotlić!-
Ljigava glava koja je visjela blizu vozača počela se podrugljivo smijati i nije prestala dok nismo došli. Bus se brzo zaustavio, a nas tri smo već bile na podu.
-Izvolite,moje dame. Šupli kotlić!-rekao je Stan
Platile smo i izašle van. Odmah sam se naslonila na zid, jer mi se užasno vrtilo. Čula sam Stana kako nam je rekao da se sljedeći put ne deremo, ali mislim da ga cure uopće nisu slušale. Koga briga, meni je smijeh one ljigave glave još uvijek odzvanjao u ušima! Abby se pored mene previjala od smijeha, a Sarah je rekla:-Nikad više!- Ali znala sam ja da se i njoj svidjelo.
Uglavnom smo se dobro provele! Gostionica je bila puna vještica i čarobnjaka, a vidjele smo i neke prijatelje iz Hogwartsa. Abby je odmah primjetila Paula Dicksona i otišla ga pozdraviti. Vidjele smo Tonyja i onu darkericu Stellu. Iskreno nije mi bilo drago što je vidim. Svirala je muzika, pa smo plesali. Oko jedan sat odlučile smo otići kući. Nije nam bilo druge nego da idemo Moćnim autobusom. Naravno opet smo vrištale, a na pola puta Stan je rekao:
-Moje dame! Lijepo sam vas prošli put zamolio da ne vrištite! To nije lijepo! Mušterije će nam pobjeći. Sad vas molim da izađete!-
Abby i ja smo ga čudno gledale ko' da ga je trenutno neko udario tavom po glavi.
-Molim?!-viknula je Sarah -Oprostite, al' moram vam reći da vama nisu sve ovce na broju!-
-Sa mnom je sve u redu,hvala na brizi. A sad...-odvratio je Stan mirno i pokazao rukom na vrata.
-Mogu se kladit da je popio više od 5 plamenviskija!-šapnula sam Abby i Sarah. Potvrdno su mi kimnule glavama. Nismo imale izbora, pa smo zbunjene izašle van.
-To bi vam bilo..-računao je Stan-... 20 galeona!
-Molim?!- rekle smo iznenađeno sve tri u isti glas
-Za što? To što smo vrištale? Pa kad ste se vi vozili prvi put u tom čudu i vi ste sigurno vrištali!- ljutito je rekla Abby
-Pa i zbog toga. Ali i zbog toga što ste vrijeđale i mene i Moćni autobus(i to više puta), jer po zakonu piše da je skuplje u kasnijim satima, a sad ste se opet derale na mene pa bi vam to bilo... 21 galeon!-rekao je sretno Stan
-Ali mi nemamo toliko novaca!-viknula sam
-22 galeona!- Upitno smo ga pogledale.
-Pa blefirate! Zar ne?-rekao je sa smješkom
Morale smo mu dati sve što imamo. On je otišao bez pozdrava, a mi smo ostale stajati nasred mračne ulice u pola 2 u noći bez jednog jedinog knuta!
-Krasno! Baš krasno!-rekla je Sarah
-I što sad? Imaš ideju Abby?-upitala sam ju
-Ideje, ideje, ideje! Dosta mi je ideja! Pogotovo Abbynih!-rekla je ljutito Sarah
-Začepi!-zaderala se Abby. Sarah ju je ljutito pogledala, ali se Abby nije obazirala na nju.
-Jedino možemo otići pješice kući. Najmanje 20 minuta pješačenja!-
Sarah je zakolutala očima.
-Imaš li ti bolju ideju?-viknula sam na Sarah
-Ne-rekla je tiho
-Zapravo...-počela je Sarah-...Što mislite je li ona kuća napuštena?-pitala je i prstom pokazala na veliku kuću preko puta ulice. Bijelu fasadu su joj prekrili bršljan i mahovina, a prozori su bili zatvoreni trulim daskama. Vrata su bila razbijena, a ograda koja je nekad bila siva sada je poprimila narančasto-smeđu boju hrđe.
-Neznam, rekla bih da je. Zašto?-upitala sam znatiželjno
-Pa nema samo Abby dobre ideje.-rekla je i zadovoljno se nasmiješila.

TO BE CONTINUED...


P.S. Evo ja sam napokon napisala svoj prvi post. Znam da je skroz glup al nisam znala kak da počnem. Nadam se da mi nećete zamjerit ako sam nešto krivo napisala,ako je post predug(ili prekratak) il' predosadan. Očekujem vaša (iskrena,po mogućnosti XD) mišljenja o ovom postu u komentarima. I naravno još uvijek ima mjesta u likovima! To je to za sada! I još veliko hvala mojoj frendici NALC koja me nagovorila da otvorim ovaj blog i puno mi pomogla u uređivanju!!! Pozz

HJCH

|Napiši mi nekaj 20| Troši papir| #|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.