kolumna jedne superžene

Večeras

Večeras dok, trepereći krilima,
Ptice se gube u visinama,
A vlakovi šumeći nestaju
U nedohvatljivim daljinama,
Ja opet mislim o tebi.

Znam da nikad te više
Na starom mjestu čekati neću,
Niti ću u očima tvojim sanjati
Neku svoju novu, dolazeću sreću.

Večeras živiš sretno u okrilju
Svog ljubljenog velegrada,
Odbacuješ prošlost baš kao I ja,
Živiš za sebe, živiš ovaj trenutak sada.

Zaboravi vrijeme, godine,
Sve one lijepe I teške dane I sate
Jer ja ću ih čuvati vječno,
Za sebe, za nas,
Dok srce mi kuca samo zate.

(03. srpnja 2012.)