kolumna jedne superžene

utorak, 26.04.2011.

Uskrsna

Dok se treperave zvijezde
lagano gase na sivom nebu
i sviće plava uskrsna zora,
sretna sam jer on me čeka
da mu se dođem pokloniti,
da u vedrom sunčanom popodnevu,
obnovim sveti zavjet mojih predaka
dan njemu, u vrijeme neko davno,
da bi ih zaštitio od nesreća
koje su se poput tuče sručile na njih.

Ponosna i sretna
koračam u tom popodnevu,
zajedno sa mnoštvom braće ljudi,
zahvaljujući mu za sve blagodati
koje nam je dao
i koje nam svakodnevno daje.
O kako bi mi samo bila prazna nedjelja
bez susreta s njim u crkvi,
u molitvi, u sakramentu svete pričesti.

Zato s nestrpljenjem očekujem
svako novo nedjeljno jutro
i svaki novi susret s njim,
susret koji me uvijek iznova
obogaćuje i usrećuje.
Čekam da se bacim ponizno
pred njega na koljena,
zahvaljujući mu za sve
što imam i što jesam,
sa šapatom na usnama
"U tebe se Gospodine pouzdajem".

- 21:37 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 19.04.2011.

Izgubljeni svijet

Melodija vjetra u zelenilu
tek probuđenih krošanja
i topao sunčev sjaj
u koji mogu gledati
samo preko zatamnjenih stakala.

Duga je i beskonačna
ova siva cesta,
kojom jurim ne stižući nikamo,
niti ne primjećujući ljepotu
tek probuđene prirode.

Želim joj ponovno sjesti u krilo,
vratiti se u vrijeme
kad sam sanjala ovaj trenutak sada,
sanjala da budem što jesam,
tu gdje jesam.

Iako ostvarenih snova,
ipak nisam sretna,
osjećajući prazninu
u žurbi svakodnevnice
i tek povremeni privid lažne sreće.

A gdje li je nestala nekad draga,
nježna i daleka glazba,
šarene cvjetne livade pred košnju,
moje lipanjsko putovanje Hvaru,
svježina šume sredinom užarenog srpnja?

Ničega od toga više nema,
stojimo izgubljeni u bespućima,
sanjajući ponovno već odsanjane snove.
I nitko od nas nezna
što li će mu donijeti sutrašnjica.

- 22:15 - Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.04.2011.

Najljepši dan

Oblačno, kišno popodne,
jedne obične,
kasnolistopadske subote.
Dok hladne kapi liju niz prozore
moje velike plave sobe,
oblačim haljinu raskošnu,
boje snijega,
stavljam krunu u kosu
i veo koji mi pokriva lice.
I ne čekam ga jer on već dolazi,
noseći mi tamnocrvene ruže
kakve volim.
Koračam prema njemu
u jesenjem sutonu
kroz vlažnu travu,
dok hladne se kapi slijevaju
niz moj veo i haljinu bijelu,
no ja ih ne primjećujem,
jer koračam ususret sreći,
koja se ponekad zna pretvoriti
i u ono drugo.

Danas ponovno koračam
prema njemu,
u haljini cvjetnoj boje ljubavi,
sa kojom borom više
i ponekom sijedom
u još uvijek dugoj kosi.
Godine leta kraj mene
a ja stojim bespomoćna
jer ih ne mogu zaustaviti
zbog nas.

- 20:45 - Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.04.2011.

U jednim plavim očima

Neki dan, prebirući po 1000 dragocjenih sitnica iz moje rane mladosti, pronašla sam i prastaru singlicu grupe Indexi "U jednim plavim očima", čini mi se iz davne, 1977. g. kad sam bila petnaestogodišnjakinja i ludovala za pjesmama navedene grupe, uostalom kao i većina mojih vršnjaka.
Vjerojatno mnogi od Vas znaju kako su Indexi bili Sarajevska rock grupa koja je palila i žarila estradom bivše Juge, naročito u razdoblju od 1970 do 1980.
Njihov vokal Davorin Popović, nažalost je prerano otišao, u lipnju 2001. g., no njegove pjesme vječito žive u ljudima moje generacije, a isto tako i one malo mlađe i malo starije od mene.
Pjesma koju sam spomenula, meni je bolja od svima poznatog hita "November rain" grupe Guns and roses. Kao da je navedena grupa svjetskog glasa, 15-ak godina kasnije napravila plagijat ove predivne pjesme.
Hvala you tubu koji nam omogućuje da navedene stvari ne budu bačene u zaborav.
Pokušajte uživati u toj pjesmi poput mene, koja sam njome bila opsjednuta te davne 1977. godine, a kad je danas čujem još uvijek sam jednako oduševljena kao što sam bila prije 34 godine.
Lijep pozdrav svima!

- 11:42 - Komentari (26) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2011.

Zajedno

Dok ponoćnim nebom putuju zvijezde,
trepereći poput svjetala brodova,
što plove nepreglednim,
modrim oceanima,
on sniva snom pravednika,
snom nevinog djeteta,
sklopljenih očiju,
boje vedrog proljetnog neba,
u kojima se često gledam,
kao u dva mala, sjajna zrcala.
Kako je lijep osjećaj
imati svoju posljednju ljubav kraj sebe,
ljubav sa kojom dijeliš sate i dane,
sigurnost doma,
zajedničku postelju.
A snovi?
Snovi su ono što ne dijelim
čak niti s njim,
jer oni pripadaju samo meni.