kolumna jedne superžene

Ljeto, moda i boje

Ideju za pisanje o ovoj temi dao mi je sinoćnji 50-ti Splitski festival, na kojem su prikazane mnoge poznate pjesme koje su ugledale svjetlo dana na tom festivalu unatrag 50 godina, no ipak mi se čini kako je naglasak stavljen na razdoblje između 1975. i 1990., u kojem je po mom mišljenju, i nastalo najviše pjesama koje su se održale sve do danas. No nemam pojma o glazbi pa stoga ostavimo prosuđivanje njezine kvalitete glazbenim kritičarima jer ono na što se ja prvenstveno planiram osvrnuti u ovom postu je ljeto, moda i boje.
Kad sam u dobi od nekih 14 ili 15 godina počela redovito pratiti prijenos festivala općenito, pri samom spomenu Splitskog festivala odmah bi mi kroz glavu projurile slike ljeta, mora, mornarskih majica, bijele boje koja je od davnina vezana za pojam ljeta. U toj sam dobi nekako imala i prigodu posjetiti Split i Hvar. Kroz Split sam proputovala na brzinu, kao u nekom transu no Hvar, odnosno Starigrad u kojem sam ljetovala, ostavio je na mene puno dublji dojam, posebice nepregledna ljubičasta polja lavande, sa opijajućim mirisima pa mi je sve to tada izgledalo kao raj na zemlji.
Sinoć, gledajući Splitski festival, uistinu postajem svjesna kako godine nemilosrdno, ne samo da žure nego lete, jer mnogi od pjevača koji su sinoć tamo nastupili na večeri retrospektive gotovo da su se toliko promijenili da ih jedva prepoznajemo, ušavši u treću, odnosno zadnju životnu dob. A s druge strane u publici predivna mladost, šminka, minice, štikle. I neka, predivno je to vidjeti na tim mladim curama jer kad sam ja bila u njihovoj dobi, roditelji nam nisu dozvoljavali minice, posebno je u seoskoj sredini to bio zabranjen odjevni predmet koji je izazivao zgražanje, podsmjehe i ogovaranje od strane naših susjeda i znanaca. Sjećam se da mi čak niti nisu bile dozvoljene bijele hlače ljeti, jer to se također smatralo nečim izazovnim pa si ja onda sad, u kasnim četrdesetima, dajem oduška i imam čak troje u mojoj ljetnoj garderobi. A što se tiče visokih peta, u mladim sam bila jako nesretna što zbog moje visine nisam nosila visoke pete već su sve moje cipele ličile na papuče, no danas bez obzira na visinu, ponekad obujem nešto na petu, pod predpostavkom da taj dan neću morati hodati, odnosno da će se moje pješačenje taj dan svesti samo na relaciji od parkinga do ureda a uz to u autu redovito vozim najmanje još jedne rezervne cipele na nisku petu.
Odjeću bijele boje smatram najprilagođenijom odjećom za ljeto, a posebno je obožavam kombinirati sa još jednom življom bojom, ili nečim sa cvjetnim motivima. Nisam baš od onih koji vole na sebi crno-bijele kombinacije jer iako sam i to već nekoliko puta pokušala, ta kombinacija je o.k. no na meni ne izgleda dobro i moje je pravilo ili crno (nikako ne ljeti) ili bijelo.
Vjerujem da će u Splitu u naredne, još ukupno tri festivalske večeri, biti još puno puno mladosti, puno aktualnih kombinacija kad je moda u pitanju i puno, puno, bijele boje a povrh svega, zbog čega uostalom festival i postoji, puno novih predivnih pjesama koje će nam, kao i mnoge prije njih već od prvog slušanja ući u memoriju. Zato ako to volite kao ja, pogledajte. Puno pozdrava do novog bloga.