I've always spent more time with a smile on my face than not, but the thing is, I don't write about it. *Robert Smith*


Ja sam samo Iva. Psihotična, depresivna, neprilagođena i neshvaćena osoba. Ali sretna osoba. Na blogu ćete naći svašta, ovisno o mom raspoloženju.

Every day we make decision, that can go one of two ways, either very good, or very, very bad. The problem is, the epically great decisions and the epically bad ones look exactly the same when you're making them.

Image and video hosting by TinyPic

Linkove i stare postove ću ostaviti samo jer se nadam da netko od mojih starih prijatelja još ima blog.

Čitam:
Lu.
Miss Jimmy.
Alice Smith.
Alex Adams.
heroin chic.
Ln.
charlie dreamer.
Queen of the Damned.
Only2you
Delilah.
MissUndaztood




(Dizajn - National)

Novi početak stare ljubavi, iliti kako sam postala naranča.

Nakon dugo razmišljanja, odlučila sam se vratiti svijetu blogova. Predivnom svijetu u kojem možeš izraziti svoj život riječima. Većina starih prijatelja iz svijeta blogova vjerojatno nisu ovdje. Blog je pao u zaboravim, riječi su zamjenile slike.

Prvo, dragi moji, ako netko od vas još postoji, moj život se zaokrenuo skroz. Studiram, radim, živim. Napravila sam drastične promjene, i sretna sam.

Počastit ću vas svojim tužnim tekstom od prije nekoliko dana, čisto da se nasmijete.


Načula Iva (ja) da neka tamo tetka Catrice miksa dobre pudere za lice. Oh, super. Taman sam prije nekog vremena počela otkrivat svijet make up-a (čitaj: moš bit lijepa ak oš, točnije, malo manje ružna), dobro mi došlo. Odlučila sam svoj dugogodišnji najdraži puder zamijeniti nekim malo luksuznijim. Ipak sam ja sam make up artist, šta ne.
Prvi problem, došla sam u Muller, teta Catrice nema jednu vrstu pudera. Ima ih 50. E sad, za koju sam ja čula da je dobra. Mrljam te pudere po rukama, po vratu, po faci. Ništ to meni ne paše. Popizdila i pozvala tetu prodavačicu i lijepo joj rekla da oću puder Catrice (naglasila, ipak košta 80 kuna, ima se, može se), ali ne mogu nać svoju nijansu. Jedna zombi, druga naranča. Kaže ona meni da isprobam na bradi. Oke, imam obojane ruke, vrat, obraz, ajd, malo ću i po bradi. Prvo, presvijetlo, izgledam anemično. Drugo, meni odma izgledalo pretamno, ali ne, to je to, super je, to je tvoja nijansa, odlično, divno krasno. Ajd, vjerujem teti tamo, ipak tamo radi. Kupim (mama kupi).
I danas je došao dan da ja isprobam svoj novi puder. Bolje da nije, bolje da je bio smak svijeta.
Namazala se ja lijepo, kad ono: narančasto. Gledam ja koji k, ja sva flekava, šarena, ko štene. Mislim si možd sam malo previše stavila. Mrljam, drljam, brišem. Pogledam se, ja sam i dalje naranča. Psujem i Catrice, i 80 kn, i Muller, zbrajam šta sam sve mogla kupit za tih 80 kn, oni lažu, kradu, lopovi. Uzela micelarnu vodicu iz kozma koju sam platila 20 kuna (mogla sam ih 4 kupiti umjesto ovog pudera!) i uklonila sve narančasto sa sebe.

Ipak ćemo bez pudera.

Update: Puder se pokazao super, samo je trebalo malo više truda oko nanošenja. Ipak nisam make-up artist.


Volim vas.
HJ.

24.08.2015. | Komentari (0) | On/Off | Print | # |