She says: "This room's gonna be my grave and there's no one who can save me" - Supergirl.

I've always spent more time with a smile on my face than not, but the thing is, I don't write about it. *Robert Smith*

Ja sam samo Iva. Psihotična, depresivna, neprilagođena i neshvaćena osoba. Ali sretna osoba. Na blogu ćete naći svašta, ovisno o mom raspoloženju.

Every day we make decision, that can go one of two ways, either very good, or very, very bad. The problem is, the epically great decisions and the epically bad ones look exactly the same when you're making them.

Linkove i stare postove ću ostaviti samo jer se nadam da netko od mojih starih prijatelja još ima blog.

Čitam:
Lu.
Miss Jimmy.
Alice Smith.
Alex Adams.
heroin chic.
Ln.
charlie dreamer.
Queen of the Damned.
Only2you
Delilah.
MissUndaztood

(Dizajn - National)

She says: "This room's gonna be my grave and there's no one who can save me"

Bila je nesretna. Sve njene suze govorile su samo jedno: pomozite mi. Njezin život je bio kompliciran, bila je izgubljena, a nitko je nije shvaćao ozbiljno. On je bio njezin dečko. Trebao je biti njena potpora, trebao joj je pomoći, ali on ju je samo sputavao. Nije joj vjerovao, htio je potpunu kontrolu, to ju je ubijalo. Nije znala kako da mu kaže da je gotovo. Plakala je opet. U to vrijeme u njezin je život ušla jedna nova, druga, ženska osoba. Ta osoba je bila uz nju kada joj je bilo najteže, i ona se zaljubila. Bilo je zbunjujuće, nije znala što da radi. Imala je dečka, a bila je zaljubljena u djevojku. Trebala je dečku reći da postoji druga, ženska osoba koja je uzela njeno srce. Kod njega je ostao komadić, maleni komadić, ali dovoljno velik da njeno srce ne funkcionira kako treba bez njega. Njezina zbunjenost je rasla, isto kao i laži i priče u koje se uplela i u koje su je upleli ljudi u okolini. Svoje srce je podjelila na dvije osobe, i svaka osoba je imala komad srca koji jedan bez drugog nisu bili potpuni. Bila je potpuno slomljena, tražila je pomoć, pokušala odlučiti. Nije išlo. Svi su mislili kako je samo mala emo djevojčica koja izmišlja svoje probleme i traži pažnju. Ona to nikada nije bila. Uvijek je bila svoja, samo je u tom trenutku trebala pomoć. Kada je došla toliko daleko da više nije znala kamo bi i kako bi, sjela je na krevet i uzela žilet. Prošla je žiletom po svojoj ruci i osjetila bol. Taj trenutak je bila sretna jer je osjetila fizičku bol, i ta fizička bol je prekrila onu bol koju je nosila u duši. Držala je žilet i gledala u krv na svojoj ruci. Sviđala joj se ta sreća, sviđao joj se taj osjećaj boli. Odlučila je, tu je kraj. Pritisnula si je žilet na ruku i prerezala vene. Te noći umrla je sama u sobi, sa željom da uništi svu bol u svome srcu. Nakon njene smrti ni dečko, ni djevojka nisu znali da posjeduju komadiće njenog srca, komadiće koji su nju potjerali u smrt jer ih nije mogla i znala sastaviti. Sama. A samo je trebala osobu za razgovor, nekoga da joj pomogne.

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.