...a nije ponedjeljak



četvrtak , 12.10.2006.

No dakle. I to sam doživio. Možda neki od vas nisu, ali ja baš jesam, full!
Iako mi je nogomet najmanje važna sporedna stvar na svijetu, ponekad pogledam poneku utakmicu. Onako po inerciji. Izgledalo je kao da je važna.

A ona je ovaj put bila drukčija od ostalih.
Hrvatska – Engleska 2:0

Što reći o igri, ukratko, iz mog kornera?

Izbornik nije riječi izgovarao kao na sprovodu, ni prije ni poslije utakmice, za razliku od mnogih prije njega.
Osjeća se napokon dobra atmosfera u ekipi, slična kao u "vatrenih".
Pobijedili smo, zasluženo, i nismo zasrali na kraju, što smo inače radili tradicionalno.
Svi su igrači igrali, nisu simulirali i nisu se nakon deset odigranih minuta vukli po terenu, kao što to često biva.
Nismo nasjeli na slavu nakon prvog zabijenog gola, konstanta igre je ostala do kraja.
Nitko nije previše pljuvao po sucu jer je ipak bio ujednačen i greške je kompenzirao, čak ga je i uvaženi Oko Sokolovo odbio komentirati i time neznatno promijenio programsku shemu.


Igra je to sa okruglom loptom. Ali bila mi je dopadljiva iako ne pratim nogomet.
No ono što je najvažnije i pozitivno, dogodilo se izvan igre.

Huligani su se "pokefali" na vrijeme i završili gdje im je mjesto, još prije utakmice.
Preostali navijači su navijali, ali stvarno navijali i nisu bacali baklje na teren. 12 igrač ovaj put nije zaradio čak ni žuti karton.
Na forumima je preko 90% pozitivnih kritika. Namjerne provokacije se ne računaju. Ipak osjeti se više veselja, ponosa i divljenja nego potrebe za pljuvanjem. Za izuzetke pročitajte prethodni post.
Ponovo Hrvatska diše kao jedan, čak ne marimo što se danas ponovo neki avion zabio u zgradu u New Yorku, niti što je Sjevernoj Koreji pala nuklearka s police, niti što se možda iz tih razloga EP možda neće ni održati.


Želim reći da kad bi ovako bilo svaki put zaista bih se osjećao bez brige i ne bi me bilo stid. Na stranu rezultat. Možda pokoji put i izgubimo ali svi su odradili svoj dio posla kako treba, od huligana, pa preko policije, navijača, igrača i izbornika do komentatora.

Čini mi se pošteno da oni koji su za svađu to učine na jednom mjestu da riješe to među sobom pa da svi ostali nemaju s tim brige. Huligani na jednoj i drugoj strani zaslužuju jedni druge. Stvarno mi nije žao ni jedne masnice ili čvoruge koje su si razmijenili u zanosu. Mogli bismo im svaki put dati neki trg ili čak stadion za njihovu stvar. Dok oni riješe svoj ultimate fight ostali mogu na miru gledati nogomet. Ti se sportovi razlikuju. U fightu nema lopte. Poslije policija riješi ostatke i to je to.

Znam da vam nogomet nija najvažnija sporedna stvar na svijetu kao što nije ni meni. Ali svejedno mi je drago ako svi zajedno (oko stvari bilo koje važnosti) pokažemo kulturu, strast, želju, motivaciju i odradimo sve kako treba. Ipak je ovo hrvatska reprezentacija. Reprezentacija svih nas koji se kužimo ili ne kužimo u nogomet.

***

A ujutro sam gledao Sabor. Hrvatski Sabor. Sabor svih nas koji se kužimo ili ne kužimo u politiku.

Utakmica – Sabor 5:0

Uvjerljiva pobjeda. Sabor neću ni komentirati. Ni kulture, ni želje, ni strasti, ni motivacije ni dobro odrađenog posla. Nula golova. Tko zna je li greška u navijačima, igračima ili izborniku.
Političari su uživali gledajući utakmicu. Pitam se uživaju li ovi s utakmice kad gledaju politiku?

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se