Igre "bez granica"



petak , 15.09.2006.

Na ovom blogu se nikad nije pisalo o politici. Ali toliko me svrbi jezik, toliko me svrbi tipkovnica da jednostavno noćas neću izdržati a da ne kažem što mislim.

Imam jedan običaj. Navečer, da ne bih bio u zaostatku, otvaram malo naše domaće portale tek da vidim ima li čega što zahtijeva moju pažnju. I tako, hoćeš-nećeš naletim na svakojaki “crap”. Tako sam danas naletio na slovence.

Ja sam totalno apolitičan tip. Na sve gledam zdravo seljački. Pa evo nekoliko mojih zdravo seljačkih zapažanja:

1. Slovenija je u EU. Mi nismo još, jer smo balkanci. Slovenija sad spada u prvu ligu Zapad. Ok. Nemamo riješene granice. SDP-ova vlada to nije riješila nikako. Ovi drugi su obećali to riješiti. Malo sutra. I sad, kao mala djeca u igri “moj je tata jači od svoga” slovenci rade manevre oko granice. Oprostite slovenci, moja mama je slovenka, dobra žena, kao vjerojatno i masa drugih slovenaca koji gledaju svoja posla. Ali vaši političari, jednako kao i naši, čuvajući svoje fotelje, nastoje u kratkom vremenu odraditi sve što nisu u svom ležernom mandatu. Ovo raspoređivanje specijalaca oko granice... hej!!!!! Pa što se događa? Specijalci? Nisu li specijalci elitna postrojba koja se bori protiv terorista? Tajne akcije, visoka učinkovitost, vrhunska obučenost, te stvari.... Pa kome sada i protiv koga trebaju specijalci. Ovo sa specijalcima nije provokacija, ovo je čista glupost i pretjerana reakcija. Još samo fale tenkovi. Halo???? Ima li koga. Gospodin koji je naredio specijalcima da se rasporede oko granice, svejedno mi je tko je to, očito misli da će stvari riješiti na taj način. To je kao da specijalci zaustavljaju vozače koji prebrzo voze. Ovo ne vodi rješenju. Ajmo mi postaviti Pume uz granicu, da vidimo što će se dogoditi. Možda nam s druge strane doleti kamen. Onda naši ubiju njihovog goluba. Onda....
Onda nas još uvažena gospoda tužakaju EU. Da radimo oko granice koja još nije određena. A oko koje i čije su se granice onda postavili njihovi specijalci. Mi bismo trebali tužiti njih. Jer izazivaju, konstantno. Toleriraju sve nestašluke oko granice. Sad još i balvani! Ako oni ne znaju, mi se balvana na neki čudan način dobro sjećamo. Zemlja, članica EU, koja graniči s nama poteže duge cijevi i postavlja specijalce. Je li to stabilnost regije? Na koga će pucati? Ako neće pucati, što rade tamo? Koga plaše? Što će im cijevi? Koje su njihove namjere? Rat??!!!!! EU to ionako ne bi prihvatila. Bit će smiješno kad EU kaže, ajte vi natrag tamo gdje ste bili, u EU nam ne treba frajerisanja i demonstracija sile koja to nije. Ne volim što u zraku visi jedna neizrečena misao - "tamo gdje su slovenci, tamo je Slovenija". Uh. Opako. Čak i da su mjerodavni apsolutno u pravu oko te granice, ovo s "manevrima" je nepopularno i kad tad će se nakome odbiti o glavu.

2. Druga stvar koja mi pada na pamet. I nakon rata prošao sam puno bivše Juge. Ljudi svugdje dišu jednako i gledaju svoja posla. Obični ljudi. A nekoliko njih na visokim položajima se bore za njihovu domovinu. Svim nebulozama koje se mogu dosjetiti. I Balašević je otpjevao srpskom lideru: Nemoj nas više braniti!!! I ja bih da nas prestaju više braniti. Ajmo, karte na stol (geografske), nek dođe netko iz Švicarske i kaže, granica ide ovdje i ovdje i gotovo. Kako čovjek kaže tako neka bude. Pa Mura je rijeka. Može li granica ići nekako drugačije? Izgleda da može. Naša je ova strana Mure i još metar suprotne obale! Smiješno je to, koja god strana to tvrdila.

3. Dragi moji čitatelji, upravo sam pročitao ono što sam do sada napisao. Koji sam ja huškač! Ali ne znam kako to drugačije reći. A zaista mi nije namjera huškati protiv bilo koga. Sve je ovo samo na nivou svijesti. Političari skupljaju poene, zabavljaju nas glupostima dok važne stvari prolaze mimo. A mi kao ovce nasjedamo svemu. Mi nismo jedinstveni i ne prepoznajemo koji je to interes koji bi trebalo za nas braniti. Mi ne vidimo koji su naši problemi. Nama kažu da je problem to i to, mi kažemo ok, i gledamo kako će sad oni to riješiti. Svi se zabavljamo ogradom.

Jeba te ograda, susjede, lupi je negdje, ostavi neka vrata i ajmo dalje! Kakvi betonski blokovi? Kakvi specijalci? Pa nećete valjda pucati na radnike koji grade nasip. Pa nek ga naprave! Kasnije dokažite da je na vašem. Ako je na vašem nek vam bude, zaslužili ste ga. Ali prestanite se s vojskom i policijom igrati oko granica! I jedni i drugi! Plašite malu djecu, činite ljude nespokojnima, jer se niste sposobni dogovoriti. Argument sile je uvijek primitivniji od sile argumenta.
Gle, zdravo seljački. Imamo dvije vlade, hrvatsku i slovensku. Ako te dvije vlade nisu u stanju dogovoriti gdje je crta koja nas kao treba dijeliti onda jedna ili obje vlade moraju pasti. A koja? Ako pitamo vlade, svaka će reći da se radi o onoj drugoj. A pasti će ona čiji narod prvi shvati da oni koje su birali nisu riješili probleme, nemaju rješenja, nego stvaraju nove probleme. Jer slovenska vlada je problem riješila tako da je dovela ljude koji mogu nekoga ubiti, imaju puške i metke. Naša vlada se pak ne usudi glasnije kihnuti da ne bi koga u sloveniji probudila i jer želi u EU. Slovenci tuže nas umjesto da mi tužimo njih. Slika i prilika članice EU. Razmeće se vojskom kao da bi se u Hrvatskoj netko trebao bojati.

Ispravljam se... nije Slovenija postavila specijalce. To je odluka nekolicine ambicioznih ljudi, na žalost sa vrlo spornim ambicijama. Žao mi je što to moram reći, ali samo bi nekoliko riječi ili jedan preglasni prdac bio dovoljan da se na hrvatsko-slovenskoj granici postavi čitava hrvatska nacija. Dok trepneš! A strogo sam i izričito protiv toga. No, ove provokacije upravo tome vode. Samo da bi netko mogao reći: vidiš kakvi su oni! Sad ću ja njima pokazati! A ne kaže se bezveze da vraga ne treba zvati, on ionako dođe kad mu se prohtije.

Spremite, ljudi, puške u soške da ne bi netko slučajno opalio i odite doma svojim obiteljima! Postavite tucet dječjih vrtića sa svake strane Mure i nek si mašu hrvatskim i slovenskim zastavicama, nek se smiju i vesele. Nek kuharice razmjenjuju recepte za 'štrukle' i 'potico'. Napravite nasip sa svih strana da se vrtići ne bi potopili i idemo dalje. Djeca će narasti i živjet će ovdje. Za 30 godina će na nekom ultra-mega-pro internetu tražiti svoju povijest. I gledat će tko je što napravio. I što će pronaći? Naši preci s početka 21. stoljeća nisu bili u stanju riješiti par kilometara granice?

Kad ja čitam sve ove vijesti, slabo mi je. Idu mi na živce i jedni i drugi (i treći doduše, mediji, koji ništa ne pomažu već samo potpiruju ionako preveliki plamen). Trebam platiti PDV, mučim se s porezom, radim po čitave dane i sad su na granici puške jer je nekome to baš zgodno. Daj više da počnemo živjeti! Ove igre “bez granica” već bi svakom normalnom trebale izazvati laganu mučninu. Ako ništa drugo, a ono na samu pomisao na balvane, jarke, duge cijevi i ljude u pancirkama koji vire iza grma. Čovječe, 21 stoljeće! Europska unija ovdje dolje na jugu zapada. Jad i bijeda, kao u srednjem vijeku. Ili još ranije. Grcamo od siromaštva ali još grizemo. I slovenci i hrvati. Kao dva plemena koja su našla kost. “Lijepa naša”, “moja dežela”, Zagreb, Ljubljana, Opatija, Portorož, Risnjak, Postojna, Velebit, Triglav, Šenoa, Prešern, Prljavci, Predin, Pero Kvržica, Kekec... sve imamo samo nemamo pametne glave koja bi spriječila da jedna livada kraj Mure bude najveći nacionalni interes.

- Na našoj obali Mure je lijepa trava!
- A na našoj je još ljepša i mi imamo drveće.
- Ali to uopće nije vaša, nego naša obala.
- Nije nego je naša, tu ima slovenaca, kaže moj tata.
- A moj je tata jači od tvoga.
- A moj tata ima policiju!
- A moj ima specijalce.


Rezime. Znam da će neki komentirati. Molim bez pogrdnih riječi, ako baš želite upotrijebite ih na svom blogu. Upravo je govor mržnje ono što ne vodi ničemu. Samo pošaljimo poruku odgovornima.

Moja poruka: Povucite više tu crtu, ovako ili onako, kredom ili preko suda. Vi ste odgovorni da to riješite. Samo je povucite već jednom i dajte specijalcima da se bave humanitarnim akcijama, dajte nam da imamo gdje raditi i pošteno zaraditi. Dajte nam da budemo ponosni svatko na svoju zemlju. Dajte nam da negdje u povijesti bude zapisano da je ova generacija ljudi nadišla svoje primitivne porive i okrenula se prosperitetu za bolji život nas i onih koji će ovdje živjeti nakon toga. Ako to ne možete, dajte da to napravi netko tko će to moći, znati i prije svega željeti napraviti.

Ja ovime sasvim sigurno neću ništa promijeniti. Ako se slažete sa mnom, ni vi nećete ništa promijeniti.
Pitanje koje vam može pomoći u komentaru: Koju biste vi POZITIVNU poruku poslali a koja ima za cilj da se završe igre “bez granica” ? (govor mržnje i netrpeljivosti ću bez pardona obrisati jer ovaj post nije namijenjen tome)

<< Arhiva >>