Događaji koji su uslijedili tog dana Trenka su potpuno smeli. Išlo mu je malo na živce što Rosko toliko napuhava stvar. Umio se na brzinu i krenuo prema Sputniku. Istina, Roska nije shvatio baš ozbiljno iako je znao da on nije sklon pretjerivanju. Putem je razmišljao o pjesmi i poruci koja se krila u njoj. U sebi još uvijek nije prihvatio tu neobičnu mistiku. Mora da se radi o nekoj djevojci. Ali ni uz sav napor nije se mogao dosjetiti tko bi to mogao biti. Kako je većinu vremena provodio kao samac bio je siguran da ni jednu nije povrijedio. Imao je samo jednu djevojku do sad i od nje je dobio nogu. Pjesma je nekako odavala slomljeno srce a Trenk je u toj epizodi jednostavno nije pronašao.

Hmm, munjeno, pomislio je, što to meni treba? Možda je najbolje da zaboravi čitavu epizodu i da se jednostavno ne zamara više time. Možda je sve to samo nečija neslana šala. Netko je imao vremena konstruirati zagonetku ne bi li mu malo napakostio, zagolicao mu maštu. Na trenutak je pomislio da je to možda Roskovo djelo, možda je i ovaj poziv povezan s time. Tko zna kakvu su podvalu sad smislili, možda se već sad u Sputniku smijulje. Ipak, prevario se.

Ušavši u Sputnik vidio je već s vrata da je Rosko vrlo ozbiljan. Siki i Cinta su također bili tu.
Kad je Rosko spazio Trenka na vratima ustao je i hitro pošao prema njemu.

- Pa, čovječe, koliko ti treba da dođeš...?

Siki i Cinta su samo gledali, i mahnuli rukom u pozdrav. Rosko je doprativši Trenka do separea ponovo sjeo na svoje mjesto.

- Dakle, kakva frka? - upita Trenk iako s mnogo manje interesa nego je to Rosko očekivao. Ovaj nije odgovorio već je samo lagano gurnuo presavijen list papira pred njega na stol napeto ga promatrajući. Trenk je osjećao nekakvu uznemiranost. Uzeo je list i otvorio ga.

- O, ne! Zar opet... - rekao je čim je pogledao prema papiru. - opet pjesma...

Dok su ga ostala trojica promatrala, počeo je čitati. Na vrhu je pisalo “Za Trenka”.

Mislim da znaš što ti govorim
I da ne vjeruješ da osveta dolazi.
Rukoljub je tvoj već odavno ispran, ali...
Taj mali privatni pakao moje je obećanje,
A ova noć već počinje plakati nad prvom žrtvom.

U potpisu je pisalo Chitta.
Rosko, Siki i Cinta su ga tako napeto promatrali dok je čitao da su gotovo nalegli na stol.

- Odakle ti to? - upita Trenk
- Uletio je neki klinac, bacio nam to na stol i izjurio! - odgovori Rosko.
- Ma bezveze! - iznervirano će Trenk. Bacio je papir na stol tako da se lagano zavrtio. - Ovo mi malo ide na živce! Da pronađem toga ko se zajebava sa mnom, izbio bih mu koji zub. Ej, dečki, ovo nije vaša neslana šala, zar ne? - upitnim pogledom je obuhvatio svu trojicu.

Siki i Cinta su samo odmahnuli glavom.

- Trenk, možda je sve ovo zajebancija, ali ja opet imam neki neobični osjećaj. - progovori Rosko, držeći se vrlo ozbiljno.
- Ma daj! - Trenk odmahne rukom, iako se u podsvjesti prisjetio kako je Rosko prvi spomenuo svoje sumnje oko prve pjesme s bloga. Bio je u pravu. - I što sad hoćeš da ja napravim! - upita ga.
- Pa, ne znam ni sam. Nemam pojma! Ti bi trebao znati koju si curu negdje nasamario i koja ima motiv da ti se osveti. Makar tako da te plaši nekim tajnovitim pjesmama.
- Ma gluposti, sad ćeš od toga napraviti krimi priču. Netko se zajebava i točka. Gabrijela! – vikne prema šanku i pogleda u tom smjeru da bi dao uobičajeni znak za kratku kavu.

Na šanku je bila Iva.

- Nema Gabrijele, danas ne radi – vikne ona - Jednu kratku?
- Da, molim te – odvrati Trenk i spazi da ga Rosko i dalje promatra očekujući nastavak razgovora.
- Gle, – započne Trenk gestikulirajući kako bi dao do znanja da treba s tim izaći na čistac – netko se igra sa mnom i piše mi šifrirane pjesme. Ne vidim razloga da se iz toga radi takva senzacija.
- Ali Trenk ovdje se spominje žrtva, osveta i slične stvari. Kad to uzmeš kao nastavak one prve pjesme, izgleda da si nekom, ili nekoj, stao na žulj. Jesi li siguran de ne možeš to povezati s nekom osobom koja... hej, čekaj, rekao si šifrirane? Jesi li otkrio što...
- Ma jesam, bezveze! Sad mi je žao što sam se dao navesti da tolike sate potrošim na dešifriranje glupe pjesme.
- Otkrio si nešto u pjesmi? Daj reci, daj daj... - zainteresira se Rosko.
- Da, reci... - podržaše ga ostali.

Ukratko im je objasnio kako je pronašao ključ za čitanje pjesme i koju je poruku pronašao. Svi su se začudili kako je u biti bilo jednostavno.

- Hm, trebalo se toga dosjetiti – prokomentira Siki, dok je Rosko uzeo ponovo onaj papir i zagledao se u njega. Uto je stigla Iva s kavom pa je Rosko pokrio papir rukavom.
- Ma i ja mislim da je to dobro smišljeno, ali ne pomaže mi. Ne sjećam se nikakve noći pod zvijezdama i to još s velikim slovom. - odvrati Trenk. Čim je Iva otišla natrag do šanka Rosko je, i dalje gledajući u papir, značajno podigao kažiprst. Zatim je slavodobitno pogledao Trenka.

- Mislim da znaš što ti govorim, kaže prvi stih. Pa sam pomislio... da možda to znači ako si provalio prvu šifru onda znaš kako trebaš čitati.
- I? - pogleda ga Trenk ne očekujući ništa.

Rosko, uz samozadovoljni izraz lica lagano okrene tekst prema Trenku, skupi podlaktice na rubu stola te se lagano nagne prema naprijed, gledajući ga u oči, kao da mu govori Hajde, pokušaj, ja sam shvatio...

- Dakle, znaš li? - upita pronicljivo, ne bi li ga još više ohrabrio. Trenk se zagledao prvo u njega pa zatim u papir.
- Pa nije valjda... - poskoči Trenk i dograbi papir da provjeri ono što je upravo pomislio.

Prva u prvom, druga u drugom, treća... Isti način!
Zatim vrlo, vrlo tiho pročita, praveći male stanke između riječi:

- Mislim - da - tvoj - pakao - počinje.

Svi su se zagledali jedan u drugoga a Cinta je okrenuo papir prema sebi pa su on i Siki skupili glave da provjere slažu li zaista riječi upravo tu rečenicu.

- Čovječe, pa to tebe netko hoće ubiti! - dramatično reče Siki.
- Ma daj, koji vam je vrag! - koliko god je nastojao zvučati normalno u boji glasa mu se vidjela uznemirenost. A tako se i osjećao. - Nema logike. To uopće ne mora to značiti. - Srknuo je malo kave, i napravio gestu koji je jasno govorila da ne želi više o tome razmišljati niti govoriti.
Rosko je i dalje gledao u papir čitajući stihove po tko zna koji put. Kao da je ohrabren svojim prvim otkrićem želio još nešto otkriti.

- Noć već počinje plakati nad prvom žrtvom, - mumljao je sebi u bradu – hmm, znači li to da će biti još žrtava? - razmišljao je naglas – Ako ima prva, onda ima i druga, a možda i...!
- Dobro, Rosko, prestani s tim, - prekine ga Trenk - ne želim više ništa čuti, zaboravi na to! Čuješ? Ne čini li ti se da ipak malo pretjeruješ. Ponašaš se ko osnovnoškolac. Siguran sam da će se uskoro sve otkriti. Kraj priče!

Trenk nije bio svjestan da je ova prognoza više nego istinita i da je vrijeme 'uskoro' bliže no što je mislio. U slijedećem trenutku nekoliko se stvari dogodilo odjednom. Rosko je prihvatio nagovor, i dajući znak da odustaje gurnuo papir prema sredini stola. Ispred Sputnika su protutnjala kola hitne pomoći, uz svu potrebnu signalizaciju, u smjeru Trenkovog kvarta. Dok je Trenk spuštao šalicu na stol, pogledao je papir koji je Rosko odgurnuo, u taj čas začuo zavijanje sirene. Svatko ponešto pomisli kad kraj njega projuri hitna. Tako je i Trenku prva misao bila 'ide u smjeru mog kvarta'. Plavičasta igra svjetla i sjene izazvana rotirkom u prolazu triput je bljesnula unutrašnjošću Sputnika, u tom kratkom trenutku dok je Trenk još gledao u papir. I papir je bljesnuo, i stihovi su bljesnuli. Kao da je opet nešto vidio Trenk odjednom zgrabi papir, zabulji se u njega, pa ga baci, odskoči od stola kao oparen i pojuri prema izlazu. Dečki su po inerciji poskakali u stojeći stav, iznenađeni ovom neočekivanom reakcijom.

- Trenk!, Hej, koji vrag...? Čekaj! - vikne Rosko, zgrabi papir dok je još padao te sva trojica pojuriše isti čas za njim.
- Prva slova, gledaj prva slova... - zamirao je Trenkov glas s ulice, dok su se vrata za njim zatvarala .
(nastavit će se)

©2006 Hal