Chitta (5)



nedjelja , 26.02.2006.

Tuširanje mu nije prijalo. Da se sjetio jučer uključiti bojler bilo bi mu ugodnije. Zato je namakanje trajalo kratko, ali prilično ga je razbudilo. Još koji sat drijemeža bi mu svakako koristio ali odlučio je to nadoknaditi sljedeće noći.

Sjeo je pred računalo i zamislio se s onim tipičnim praznim pogledom ni u šta. Garbage collection.

- Mater...!!!! - uzviknuo je uslijed trzaja na koji ga je natjerala iznenadna zvonjava telefona.

Zvao je Campikin otac, nimalo ugodna osoba. Mnogo toga ružnoga je napričao, o alkoholu, maloljetnoj delikvenciji, drogi, i o tome kako je njegova generacija bila bolja kad je bila mlada. Trenk je progutao sve i s olakšanjem odložio slušalicu na kranu monodrame. Završeno poglavlje. Čak se divio sebi kako je stoički i flegmatično odslušao nekoliko prijetnji šamarima i pritužbama dekanu fakulteta, jedino što mu je povećalo radijus zjenica bila je rečenica, vi ste jedna balava gamad, ne zbog uvrede već zbog toga što ga je riječ balava podsjetila na riječ balada.

Otvorio je blog i gledao u naslovnicu. Adresa. Koja je to bila adresa? Chitta? Valjda...
Prvo je pomislio da je pogriješio. U sjećanju mu je ostala blijedo plava intarzija ljupke djevojke na plavičastoj podlozi. Sada je gledao u nešto sivo, pomalo bezdušno. Osim toga, podnaslov se preselio u opis; “Balade za Christophera Tränka”. Stresao je glavom. Siguran je da je prije pisalo Kristijana Trenka.

Već najmanje tri godine nije ni čuo ni vidio svoje pravo ime. Christopher. Sa Tränk doduše potpisuje još i danas ali mu je vlastito prezime postalo više poput nadimka. Trenk.

"Znam da ćeš me zaboraviti jednog dana," - pisalo je na Chittinom blogu. Isprepletenih misli, prisjetio se oca. Trenkov djed je porijeklom bio austrijanac, koji se poslom preselio u Kanadu pa je njegov otac rođen u Quebecu. Tamo je završio škole, zaposlio se i upoznao i Katarinu, Trenkovu majku koja je bila stjuardesa. Kristijan je zaista rođen kao Christopher

"Kad te život slomi težinom gaseći ta dva smeđa oka boje badema,“"- čitao je dalje. Njegovi su se rastali kad je Trenk završio osnovnu školu u Quebecu. Alkoholni uvjeti života. Vrativši se s majkom u Hrvatsku krenuo je u srednju školu. Na kraju četvrtog razreda odlučio je promijeniti ime u Kristijan. Od upisa na fakultet svega je nekoliko ljudi znalo za ovu priču. Već godinama ga svi znaju kao Kristijana.

"Tad ćeš iz prkosa naliti taj teret u čašu, ne želeći gledati prema sjeveru..."

Tko bi mogao znati njegovo pravo ime? Mirta? Nema razloga znati. Ali tko bi joj mogao reći. Jedino Rosko zna za to. Rosko... upitat će ga.

"Te ćeš se Noći zaljubiti u sebe, drobeći ogledalo licem pokeraša."

Campika nije, nema šanse. Silvija ili Žana iz njegove grupe. Hmm, možda. No jedna od njih je crisscross. Crisscross... criss cross. Opet hmm, ovo ne vodi nikamo.

"A ja ću stisnuti pod uzglavljem sve prste desne ruke..."

Intrigantno štivo. Tko sve zna za ovaj blog. Sigurno ću saznati uskoro. Na faksu se vijesti šire vrlo brzo.

"da te ponesem, ne prema zvijezdama, već sa mnom, u pakao..." - završila je pjesma.

Trenku je bilo malo neugodno. Osjećao je nakave trnce svud po sebi. Ovo je bilo nekako osobno a on nije imao pojma u koju ladicu to spremiti.
Ne misleći puno okrenuo je Roskov broj.
- Da? - reče Rosko s druge strane.
- Ej, bok. Htio sam te nešto...
- A , ti si Kristofer? Ovaj tvoj telefon još uvijek ne pokazuje broj. - prekine ga Rosko.
- Rosko, kako si me nazvao? Znači ipak si ti taj! - malo iznerviran, Trenk je osjetio da mu se kroz želudac nakuplja nešto poput gnjeva.
- Što govoriš? Koji sam ja taj? Pa nije od mene počelo. Žana me danas nazvala tražeći Spukija. Vi ste u istoj grupi na faksu, ne? Onda usput me pitala znam li tko je tvoja tajna obožavateljica. Pojma nemam, reko, pa mi je rekla nek' pogledam blog Chitta. Usput je rekla da se danas ošišala a ja sam...
- Čekaj, otkud bi Žana znala da sam ja u stvari, znaš već...
- Kristofer? Pa kako ne bi znala? Svi znaju. Ali nisam ja rekao nikome, kunem se...
- Rosko...
- Stvarno, ubij me ako sam ikome zucnuo, prijatelji smo a meni to nešto vrijedi. - Rosko je zvučao uvjerljivo, zaista nije bilo ni najmanjeg razloga sumnjati u njegovu iskrenost.
- Kažeš, Žana se ošišala... - znači Žana je crisscross, pomisli Trenk – ah, vidjet ću sutra na što to liči. Sutra smo u labusu.
- Trenk – javi se Rosko - jesi ti čitao taj blog?
- Jesam, maločas... letimično. Što.
- Ja sam to čitao i nakako mi je... ne znam, imam neki osjećaj, namješteno...
- Namješteno?
- Pa nekako, ne znam objasniti, čitao sam par puta i nekako mi nije leglo, ne znam objasniti.
- Pa dobro, to je blog, koliko shvaćam, ne trebaš biti ekspert, pišeš i gotovo.
- Ma ne to, nakako mi je, ne znam, sračunato... ma zaboravi, baš me briga... možda se varam. - odbunca Rosko pa zatim nastavi u malo vedrijem tonu - Jedva čekam da se sazna tko je Chitta, a onda častiš pićem. Vrijedi?
- Vrijedi – osmjehne se Trenk – vidimo se navečer u "Sputniku"?
- Narafski, pa nedjelja je. Rosko over and out! - odjavi se Rosko i prekine vezu.

"Znam da ćeš me zaboraviti jednog dana,
Kad te život slomi težinom gaseći ta dva smeđa oka boje badema,
Tad ćeš iz prkosa naliti taj teret u čašu, ne želeći gledati prema sjeveru...
Te ćeš se Noći zaljubiti u sebe, drobeći ogledalo licem pokeraša.

A ja ću stisnuti pod uzglavljem sve prste desne ruke
da te ponesem, ne prema zvijezdama, već sa mnom, u pakao..."


Što je tu stračunato, ne shvaćam, zamislio se Trenk. Rosko mu je baš stavio bubu u uho. Jedino što je vidio još prije je da je riječ Noći napisana velikim slovom. Možda je to slučajno. Ili? Nekakva posebna noć. Poruka? Brzo je pogledao prva slova redova. ZKTTAd. Ne znači ništa. Onda se posramio samog sebe zbog tog naivnog pokušaja.
Ma bezveze , ugasio je računalo naprasno. Inače to nikad ne radi
Što mi je, pa to je samo pjesmica, netko se zaigrao. Odlučio je da će na čitav slučaj zaboraviti. Besmisao. Kao da je to najvažnije u životu. Ipak, duboko u sebi, osjećao je da nekako nije u taktu. Nije znao objasniti zašto.
Pokušao je raditi malo na pripremama za sutrašnje vježbe, no pripreme su se svele na premetanje papira i knjiga bez cilja i smisla. Odlučio se na kraju za popodnevnu šetnju. Dugo je hodao no u "Sputnik" je ipak stigao prvi, oko 17.30, zauzeo njihov omiljeni separe i naručio si dugu kavu i smeđi šećer. Standardno.
Siki je već s vrata pogledom dao do znanja da je u nekakvoj misiji. Užurbano je prišao separeu, utpuhnuo višak zraka, značajno pogledao u Trenka i zatim slavodobitno izjavio:
- Trenk, mislim da znam tko je Chitta!

Trenkov tanjuruć od kave bio je u trenutku pun smeđeg šećera.
(nastavit će se)

©2006 Hal

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se