Party je bio dobar. Ne toliko dobar sam po sebi koliko su ga učesnici upravo takvim doživjeli zbog svih dosadašnjih uglavnom dosadnih dana.

Rezime je bio oko tri ujutro. Campika se pred kraj malo napila jer je zbog nestanka Coca-Cole konzumaciju pića svela samo na crno vino. Čisto. Naravno, iskonski poriv pod šifrom 'in vino veritas' uzrokovao je da se izblebetala o svom blogu, pa većina muških nije odoljela da na Termodizijakovom starom Pentiumu odmah potraže dodatne informacije. Pokazalo se da Campika u svom virtualnom životu uopće ne sliči na svoje stvarno ja. Ona je naime po prirodi malo buckasta kratkokosa crnka, dok je virtualno sebe opisala kao zanosnu plavušu što je izazvalo pravi tsunami oduševljenja. Zbog ove provale Campika se uvrijedila i zaspala na trećoj stepenici stupišta prema spratu.

Nitko na nju ionako nije obraćao pažnju. Nastavilo se surfati po blogosferi, uglavnom s namjerom pljuvanja svega i svakoga iako ih nitko nije poznavao. Tremodizijakov otac je u podrumu instalirao svoj ured sa brzom internetskom vezom pa se Termodizijak na veliko hvalio svojim 2Gb flat-reteom. Društvo je ovu činjenicu objeručke prihvatilo pa je u tri ujutro, nakon što je dio društva napustio prizorište, mala ekipa zasjela pred monitor i posvetila se virtualnim likovima.
Rosko, Siki, Trenk i Pavle zvani Termodizijak sjedili su u mraku sobe. Samo su im lica bila obasjana plavičastim svjetlom. Cinta nije došao iako je obećao, no izgleda da nitko to nije primijetio. Termo (ovo skraćivanje nadimka je predložio Rosko nakon što mu se jezik zapleo u tri navrata) je upravljao zbivanjima jer su se svi složili da tipka barem dvostruko brže od - ostalih. Trenk je predložio nekoliko dobrih blogova koje je pronašao dan prije.

- U, ovaj mi se sviđa! - reče Termo – napravio je vlastiti predložak. Poznaješ ga? - pogleda prema Trenku.
- Ma kakvi, ne poznajem nikoga, - odgovori Trenk – njega sam baš bio otvorio prije nego me Siki nazvao da idemo k tebi na žurku.

Termo je bio vješt u baratanju računalom. Na internetu je provodio više vremena nego svi današnji gosti zajedno. Ponekad je ocu pomagao u nekim poslovima oko programiranja pa su na njega svi gledali kao na računalnog geeka. Njegove 'harry-potter-like' naočale samo su još pojačavale taj dojam. Naravno da je trznuo na svaki blog koji je izlazio iz okvira 'instant bloga'.

- Čovječe, dobro je to napravio - divio se Termo klikajući okolo po blogu.
- Ma daj, jebate, tip možda ima smisla za interijer ali gledaj što piše – omalovažavajući se obrecnu Rosko. - Sadržaj ti je važan, a ne bells'n'whistles.
- Belsen što? - pogleda ga Siki upitno.
- Bells and whistles, to je fraza, kužiš... zvonci i zvižduci, ukrašavanje, dodavanje atmosfere...
- Ali zašto bells... čekaj, misliš...
- Ma zaboravi, fraza i gotovo... Fućkaš dizajn ako pišeš gluposti o lošim maminim palačinkama.
- Fućkaš, - ponovi Siki – ahaaaa! Whistles, fućkaš, kužim... - poskoči veselo.

Rosko je samo okrenuo očima, dok su ga Trenk i Termo pogledali nasmiješivši se. Termo je krenuo dalje niz virtualne ulice, tek u jednom trenutku pojavila se nježna plavičasta podloga, u njoj nježna i nešto tamnija 'virtualna intarzija' portreta prekrasne djevojke.
Naslov je bio Chitta a podnaslov 'Balade za Kristijana Trenka'. Trenku je to momentalno suzilo zjenice. Valjda fokusa radi.

I u taj čas je iz hodnika strahovito tresnulo i zavladao je trenutni mrak. Monitor je naprosto nestao a ispod stola se čulo samo ono polumetalno klink i zatim lagani zvuk usporavajućeg ventilatora. Nastala je grobna tišina u trajanju od nepune sekunde, a onda i prigušeni jauk.

- Jebate, kaj je sad.... - reče Rosko koji se prvi snašao paleći upaljač.

Titravo svjetlo je obasjalo sobu bacajući njišuće siluete po zidovima. Krenuli su u smjeru mumljanja i pronašli Campiku koja se prevrnula sa stubišta, pri prevrtanju je srušila vješalicu koja pala na stolnu lampu i izazvala kratki spoj.

Termo je u međuvremenu odbauljao do takozvane 'šok-sobe' što bi u prijevodu značilo 'soba za sve ono što nikud ne spada' i vratio se s baterijskom lampom. Kratki pregled situacije...

- Ništa, reče on, izbacila je fidovka – povikne odozgo dok je buljio u kutiju s osiguračima.

Uto, uz klik okrene pažljivo sklopku na jedinicu i svjetlost ponovo zablista. Negdje u kući čulo se kako se pokrenula škrinja za zamrzavanje. Tek su sad svi obratili pažnju na Campiku koja je u međuvremenu zauzela sjedeći položaj na podu, obgrlivši rukama koljena iza kojih je skrivala okruglasto lice. Bilo joj je loše.

- Pavel, szs..mislim s sda sam sez napila. Oprossti... – promumlja Campika nekamo u tepih.
- Ma dobro je, ništa strašno – utješi je Termo – čekaj, donijet ću ti vode.

Dok je Termo krenuo prema kuhinji, Siko, Rosko i Trenk su se ogledali po prostoru.

- A, čovječe, ne mogu vjerovat – reče Siki.
- Ti ko' moja susjeda Mirta, previše gledaš be-be – prekinu ga Trenk – nemoguvjerovat, nemoguvjerovat... dajte više s tim dosadnim nemoguvjerovat!
- Ali stvarno, gle ovo, vješalica se zabila direkt u grlo od lampe probivši žarulju. Campika, ovo ne možeš ponoviti dok si živa – nastavi svoje čuđenje Siki ne obraćajući pažnju na Trenkove primjedbe. Ispod grla lampe bilo je nešto crnog, nagorjelog.
- Daj ne diraj tu vješalicu Siki, hoćeš da te drmne? - upozori Rosko.
- Neće, da je pod strujom bio bi kratki spoj i sklopka ne bi primila. Osim toga vidiš ovo crno ispod grla, toliko je zaiskrilo da su se žice rastalile.
- Hmm, ali ipak... - pridruži se i Trenk
- Pa dobro, koji vam je? Jel' se kužite bar malo u struju? Jel' tko od vas nešto ČITA na tom faksu. Kad bi postojao napon između...

Trenk nije dalje slušao. Dok je Rosko priskočio u pomoć Campiki koja se pokušavala pridići u glavi mu je samo odzvanjala samo jedna riječ iz Sikijevog pitanja. ČITA! Chitta! Balade za Kristijana Trenka! Tajanstveni blog koji je crknuo zahvaljujući Campiki i maloj pomoći gravitacije. Kako nitko nije ništa komentirao oko toga, pretpostavio je da ostali nisu vidjeli taj podnaslov. Chitta, Chitta... Mirta...Mirta?

Campika je potegla dobar gutljaj vode i odmah joj je ponovo postalo loše. Termo i Rosko su joj pomogli do WC-a gdje se pošteno ispovraćala. Ali pošteno.

Dok je Trenk i dalje u glavi slagao anagrame i rime odšetao je do WC-a i stao je iza tročlane ekipe koja je klečala ispred školjke kao ispred oltara.

- Treba pomoć? - upita, više reda radi.
- Ne, pajdo, šteta za svu ovu salamu ali Campika je počela dobivati boju. - reče Rosko – hajde, idemo, otpratit ćemo je do kuće.

Obukli su se i učinili tako. Campika se pribrala a vanjski svježi zrak joj je samo koristio. Otpratili su je do ulaza u zgradu i zatim pošli, kako su rekli, 'svaki svojoj mami'. Rosko je krenuo prema centru a Siki i Trenk su još neko vrijeme išli zajedno u drugom smjeru a onda je i Siki mahnuo u znak pozdrava. Senzor pred njegovom zgradom uključio je blještavo svjetlo pred ulazom, namijenjeno zakašnjelim stanarima. Par minuta kasnije, na sedmom spratu zgrade Trenk je, ne paleći svjetlo u hodniku pipkao po bravi ne bi li uspješno u nju uveo ključ. Trenutak prije nego je ušao u stan pogledao je niz hodnik. Ispred tankog proreza na pragu ulaznih vrata sedamstopetice vidio se slabašni tepih svjetlosti. Međutim, bila je tišina i dvanaest minuta do pet.
Možda Mirta još čita.
(nastavit će se)

©2006 Hal