Ovo je malo poduži post. Molim vas da me ne častite komentarima na kontekst, ili dijelove posta (što je tko zna od kad postalo pravilo). Ako vam se ne čita do kraja pričekajte sljedeći post , on će zasigurno biti kraći.

Stajanje na loptu je fraza koju sam već jednom upotrijebio ali u drugačijem kontekstu. Što ona znači?
Zamislite ovo: lopta leti prema vama, ide pod određenim kutem, iz određenog smjera, određenom brzinom i putanjom. Vaše tijelo nije u idealnom položaju.. On je možda i potpuno nepovoljan. Procjenjujete te parametre. I sad vi u trenutku odlučite što ćete napraviti. Jedan salto za otprilike sedamdeset dva stupnja, 'škarice' (posljedice pada ne uzimate u obzir, što bude, bude..), određeno kriljenje rukama radi pokušaja održavanja opće ravnoteže (kakve takve) i pokušaj dovođenja vlastite noge na putanju koja ide pod određenim kutem, određenim smjerom i brzinom, kako biste je doveli na tzv. collision course, smjer sudara. Rezultat sudara vaše noge s loptom treba bi biti promjena putanje lopte u nekom drugom smjeru, određenom brzinom, pod određenim kutem i postizanje pogotka. Varijablu smjera i snage vjetra uopće ne spominjem. U devedeset postotaka slučaja (nogometaši, vi valjda znate točniji postotak) lopta uopće ne odlazi prema našem planu ali ono što je sigurno je da je savršeno poštovala sve fizikalne zakone i da je na naš udarac odreagirala matematički i fizički točno. To naime utvrdimo neposredno nakon što smo iz 'škarica' opasno grunuli na leđa.

Stati na loptu. Napraviti manje zahtjevan manevar, namjestiti prsa koja su veća od stopala, duboko udahnuti i u trenutku sraza s loptom amortizirati udarac, zadržati tijelo u potpuno stabilnom položaju. U trenutku pada lopte na zamlju, čvrsto nagaziti nogom na nju i tako svesti sve nepoznanice kretanja lopte na nulu. Kut nula, brzina nula, smjer nula. Iz stabilnog položaja za vrijeme trajanja zamaha pogledati cilj a ostalo prepustiti svojoj vještini. Lakše je i pametnije.

Ponekad nema vremena za to. Točno. Ali ponekad ga ima. Čak bih rekao, često ga ima.

Zašto sad ja pričam o nogometnim metaforama? Zato jer svatko ima dovoljno vremena za čitanje objave o najnovijoj SMS glasačkoj kampanji, zatim ima dovoljno vremena razmisliti o njoj, odrediti nepoznanice, shvatiti da loptu možda treba prepustiti igraču iza sebe ili pored sebe. Zatim, ima dovoljno vremena razmisliti o svom potezu, svojoj odgovornosti. Svatko ima vremena stati na loptu i napraviti nešto promišljeno i sugestivno.

I sad ja ne razumijem... Zašto devedeset posto igrača bez razmišljanja uz usklik: "Moja!!!" radi 'škarice' koje ne da su samo iz nepovoljnog položaja već su iz potpuno nemogućeg, koje ne samo da neće dovesti loptu do cilja već će i nju samu potpuno promašiti, zbuniti igrače iza sebe i oko sebe, zavesti i druge igrače, upropastiti loptu, i onda kasnije psovati suca, namještati prokleti čvor na žnirancima, i kriviti dodavača a pri tome se dobro ugruvati. A neka je on i najlošiji igrač, on neće postati bolji jer ste mu uvjetno 'psovali mater'. Zašto ipak naprave te škarice. Pa zato jer su to radili i drugi. Uostalom, ako ništa drugo, škarice su bile baš cool, makar to suigračima, publici i treneru tako ne izgleda. Eto, zato to rade. Hm, koji dobar razlog.

Sad ću izaći iz metafore i reću ću direktno što mislim. Volio bih da bilo tko od blogera bude takav lumen da predloži ideju ili metodu za stvaranje liste blogova za koju će dobiti Nobelovu nagradu za pravednost. Jedan tako briljantan prijedlog za koji će svi do jednog blogeri reći e, to je to, to je najbolje, svi se s tim slažemo. Čak bih predložio da svatko dostavi svoju ideju uredništvu i da jedna za drugom bude na naslovnici kako bi je ostali mogli komentirati. Svaka će dobiti nekoliko pohvala od prijatelja, nekoliko pohvala od onih koji zaista tako misle i jedan vodopad pišanja od onih koji misle da je njihova ideja bolja ili će jednostavno biti uvrijeđeni što vaša ideja ni po jednom kriteriju ne uključuje njih. A znate li zašto je to tako? Zato jer smo svi krvavi pod kožom i svatko u glavi ima svoje šupljine. Svi mi na blogu imamo neki svoj interes. Fresheri bi htjeli biti zapaženi, Cooleri bi htjeli ostati cool, a Almost Cooleri su na vjetrometini, nit su tu nit su tamo. Iz toga proizlazi da svakome smeta onaj drugi i njegove glupe ideje. Naravno, uredništvo predstavljaju ljudi koji nisu super heroji ali najlakše je njih popišati, ima ih najmanje a od njih se očekuje da sve probleme riješe onako kako baš meni odgovara. U suprotnom, mogu pripremiti 'pišobran'.

Kad udružimo pišačke napore u slapu nešto znači i naša mala kap. Naravno, shvatili ste da sam malo sarkastičan.

Eto, zahvaljujući novim propozicijama, ni mene nema više stalno na cool listi, ipak zahvvaljujući ovom postu pojavio sam se makar na 48 sati. Pa što sad? U čemi je taj big deal. Što sam ja to platio da moram biti negdje pod svaku cijenu. Imam besplatan blog i točka. Prilagodit ću se i tim pravilima. Dok ne dođu neka nova.

Tko je to od vas toliko prokleto objektivan da se može okladiti da će bolje izabrati liste nego netko tamo iz uredništva? Tko je siguran da neće sa svojim listama biti popišan? Ja ne vjerujem da bih to mogao.

Nemojte me sad mrziti. Nakon što pročitate ovo, sjednite mirno, i napravite vlastitu C, AC i F listu za naslovnicu. Onda razmislite hoće li vas svi voljeti. Hoće, neki. Barem oni koji su na tim vašim listama, i možda još neki uključujući i mene kojem zaista nije stalo do liste.

Najlakše je biti kritičar, posebno ako si anoniman. Već dugo očekujem čitati ljude koji će pisati o tome što im se na blogu sviđa. Što kod bloga cijene? Što im blog daje?

Najlakše je ljudima davati pogrdna imena. Najlakše je poklonjenom konju podići gornju usnu i pogledati mu u zube. Najlakše je stalno tražiti svoju pravdu.

Meni blog.hr ne duguje ništa. Duguje li vama?
Ah da, zahvaljujući vama blog.hr ima promet. Na kojem će netko zarađivati. Licemjerno razmišljanje. Na nama najviše zarađuje T-Com ako ćemo pravo, pa čak i kompanija koja iznajmljuje blogov server zarađuje. A ja? I ja zarađujem, stekao sam prijatelje i poznanstva, stekao sam i određenu zapaženost, pisanjem, upornošću, ne znam čime još... I nikad nisam nikome podmetao klipove pod noge. Takvu situaciju ne mogu kupiti ni za stotine tisuća eura. A vjerujte mi, nećete je nikada kupiti za cijenu SMS poruke. Prijateljski kontakti koje sam ovdje zaradio doveli su me do nekih drugih ljudi i to se isplatilo. Dugoročno. Promet pojedinom ionako ne generiraju samo razne liste na naslovnici već naši osobni komentari i linkovi na drugim blogovima. Dobro?

Ja ostajem ovdje. Jer i ja ovdje imam svoj promet, nema ga samo blog.hr. A vi? Ni na jednom drugom servisu ne bih imao taj promet da sada odem negdje drugdje. A blog.hr bi ga i dalje imao. A vi?

Pa ovo je besplatan servis, besplatno možete pristupiti a bogami i besplatno izaći i odlepršati u neki drugi pravedniji blog servis. To sam znanje usvojio još prvog dana i suglasan sam s tim.

Da se razumijemo, SMS glasovanje nije po mome dobro rješenje (barem ne u ovom obliku), slažem se s tim dijelom konstatacije, nisam glasao ni jednom i ne očekujem da itko glasa za mene za novac. Čak sam siguran da i uredništvo to više ne smatra toliko dobrom idejom koliko su to mislili u početku. Ali ok, na greškama se uči, oni najbolje znaju što su htjli i je li im to uspjelo. U svakom slučaju, neću si ni u ludilu dozvoliti da tu ideju nazivam idiotskom, glupom, debilnom ili bilo što drugo. Naslovnica je blog uredništva i oni je pišu i uređuju kako hoće. Pa i oni bi mogli na svom blogu napisati kako je baš moj blog idiotski i koji sam ja kreten i glupan. Bi li to meni bilo pravo? Isto tako nemam primjedbe na to da svatko ima pravo na svoje mišljenje, ono je neosporivo. Ali, svakome tko svoje pravo upotpunjuje vrijeđanjem i omalovažavanjem ostaje jedino neosporivo pravo da to izrazi ali za vrijednost tog prava ne dajem ni pet para... lipa, čega god.

I još da se razumijemo, niti branim uredništvo, niti ikoga napadam, nakon godinu dana mislim da ne trebam braniti svoju neutralnost. Pozivam samo blog zajednicu na ljudskost i normalan način ophođenja posebno u sporovima i neslaganjima.

Ne zaboravite: Svaki čovjek svoje pravo ja pokazuje onime što govori o drugima a nema veze što drugi govore o njemu. Iskreno, gadi mi se čitanje komentara koji nalikuju na prepucavanje na tržnici i kojima je glavna tema samo paravan za međusobna vrijeđanja, omalovažavanja i niske udarace a da nitko zapravo ne zna za koju ekipu igra. Vjerujte mi, bez tih prepucavanja bih se ovdje osjećao još bolje bez obzira jeste li još na blog.hr-u ili ste se već preselili u neko veselije društvo na nekoj drugoj domeni.

Evo, i s ovim postom će se neki složiti, neki neće, i koga briga? Ne spominjem ni jedno ime, ne obraćam se nikome osobno jer za to nemam potrebe niti se osjećam pozvan da to činim, govorim općenito i siguran sam da imam istomišljenike. Svi su ovdje super blogeri ali nažalost ponekad smo spremni i vlastiti super atribut unerediti i napraviti lančanu reakciju.

Predlažem stajanje na loptu. Hajdemo mirno graditi igru. Rezultat će biti kudikamo bolji od bilo kakvog napucavanja.

Bez obzira što mislite o ovome, ja ću i dalje čiste savjesti ostati pri svome, bez da ikoga vrijeđem samo zato što se ne uklapa u moj svijet jer... ni ja se ne uklapam u svačiji, ima vas mnogo pametnijih, obrazovanijih, redovitijih i boljih od mene. Možda je biti negativac nekome zaista cool ali i ovdje vrijedi ono rashlađeno... teško je full biti cool.