Ova mi je riječ dobra. Naginjanje.

Ponekad je koristimo u figurativnom smislu: On još nije uspješan ali naginje tome. Ima ovdje nekoliko jezičara koji će se pozabaviti gramatičkom ispravnošću ove rečenice. Laički gledano, svatko će shvatiti da ovdje naginjanje predstavlja težnju.

Možemo li se mentalno nagnuti? Naprijed, nazad...

Fizički možemo, zar ne? Zamislite sebe da stojite u mjestu. To je idealno stanje. Jednom uspostavljena ravnoteža laka je za održavanje. Stojiš mirno i gledaš oko sebe. Promjene su nikakve, nema ih. Tada netko iza vas uperi prst u vaša leđa i lagano vas gura prema naprijed. Zaista se možemo nagnuti malčice a da ostanemo na istom mjestu.
Još malo naprijed. Još malo poguravanja. Još samo malo.
U jednom trenutku ravnoteža je narušena. Stabilnost je narušena. I našli smo se pred izborom.

Jedna je mogućnost ostati tvrdoglav, ne željeti se maknuti s tog mjesta. I tada neizostavno pasti na nos. Možda ćemo vješto postaviti ruke, napraviti kolut naprijed, bilo što ali bit ćemo na podu. Neki će na tlu ostati a neki će se morati ponovo dizati. U jednom slučaju je predaja, odustajanje i propast u drugom nepotrebni utrošak energije.

Druga je mogućnost ona koja nam je u prirodi. Kad smo previše nagnuti prema naprijed i kad je ravnotežu nemoguće održati, većina nas napravi jedan nagonski potez - napravi korak!

Napravljeni korak uspostavlja novu ravnotežu i pomiče nas u nekom smjeru.

Prisjetimo se da nas netko može gurati i prema natrag, želeći nas natjerati da padnemo. No, i korak nazad može uspostaviti željenu ravnotežu. Ponekad.

Ponovo pitam, možemo li se mentalno nagnuti? Naprijed, nazad...

Da, ako imamo ciljeve. Do cilja se dolazi korak po korak. Da bismo se kretali u koracima moramo se stalno 'naginjati naprijed'. Gledamo li samo svoj cilj stajat ćemo u mjestu. Ako postoji u nama želja da ga ostvarimo, da ga dosegnemo, moraju naše želje, strasti, htijenja ili snovi biti jači od urođene težnje prema stanju mirovanja.

Je li teško nagnuti samog sebe? Nije. Jer kad bi bilo, jednog jutra biste ostali zauvijek sjediti na rubu kreveta. Pa ipak, da biste ustali potrebno je malo se nagnuti naprijed i prije nego padnete ispružiti koljena i uspostaviti ravnotežu. Istina je da je prije tog naginjanja vlastitog tijela, bilo potrebno o tome odlučiti, 'nagnuti' um makar jednom rečenicom: Idem ustati.

Nagnuo sam svoj um prema nekim sitnicama koje želim ostvariti u slijedećih godinu dana. Zaista sam zacrtao puno toga jer previše je bilo stajanja i uzmicanja. Nisam bio skroman i nisam se štedio u svojim namjerama. Ali sve je u dohvatu jer sve jasno vidim. Samo će do svakog cilja biti potrebno napraviti određeni broj koraka. Bez da me netko gura. Mislim da ću biti pretežno nagnut naprijed, uz tek kratke pauze za odmor i osvrtanje oko sebe.

Nemojte stajati u mjestu, upropastit ćete cirkulaciju, boljet će vas noge a da ništa niste radili i dosadit će vam. I nemojte se zavaravati da tapkanjem u mjestu i njihanjem (umjesto stajanjem) postižete išta, jednako kao što vas i besmisleno koračanje bez cilja dovodi upravo tamo kamo ste krenuli - nikamo.