Potaknut sam jednim komentarom s prošlog posta. Jesam li ikad loše raspoložen? Zašto ne? Koliko god se trudio, ponekad su raznovrsni utjecaji u istom vremenu dovoljno jaki da me izbace iz ravnoteže. Nikad ništa nije stabilno. Ali na loše raspoloženje gledam kao i na fizičku bol. Ne uživam u trajanju iste. Loše raspoloženje nastojim popraviti što je prije moguće, jer više me smeta samo raspoloženje nego razlozi koji su ga stvorili.

Vjerojatno mislite da je to lakše reći nego učiniti. U pravu ste. Teško je , ali samo na početku. Pozitivno razmišljanje i traženje najboljih rješenja s vremenom postaje sve lakše, jer vas sam osjećaj da ste dobro motivira da ne odustanete od sebe, da i dalje težite biti bolji nego jučer. Ponekad vas prijatelji mrze ili proglašavaju ludim kad u ponedjeljak ujutro s osmjehom ili pjevušeći dolazite na posao. Ako su sami mrzovoljni draže bi im bilo da ste i vi takvi.

Najgore što vam se može dogoditi je da se nastojite 'uklopiti', da pobjesnite kako biste postali dio ekipe. Najbolje, s druge strane, je da vas baš briga što drugi misle o vašem dobrom raspoloženju, prije ili kasnije okružit ćete se ljudima koji vole biti u vašem društvu i koji ne žele živjeti mrzovoljno po čitave dane znajući da je to težak teret koji vas sputava u svemu što radite. Loše raspoloženje vas udaljava od ljudi, dugoročno. Razmislite i sami, čije društvo više volite? Nekoga tko galami, pravi grimase, ogovara, kritizira i ljuti se na sve i svakoga, tovari i vama svoje silne probleme kao da vi svoje vlastite nemate? Ili možda nekoga s kim ćete moći mirno razgovarati, od koga možete nešto naučiti, steći nova pozitivna iskustva, tko vas uvijek pozdravi s osmjehom i tko vam na rastanku zna zahvaliti na druženju i veseliti se slijedećem susretu, nekoga s kim se osjećate dobro?

Da, ponekad sam i ja mrzovoljan ali samo do pronalaženja prve korisne stvari koja mi govori da sam opet nešto naučio, da sam bogatiji za nova saznanja, da imam rješenje ili podršku, ili pak jednostavno do susreta s nekom drugom pozitivnom osobom. I vi to možete. Radi se samo o tome u kojem se kaputu važnije osjećate. Ako mislite da će vam loša volja dati na važnosti i da ćete time privući pažnju to je sasvim u redu. Možda je i dobijete. Ali ja se u toj koži ne osjećam dobro. Biram osjećaj koji više volim.

U nekim trenucima, kad nešto izmakne kontroli, niti ne pišem postove. A tko bi ih i čitao? Ja ne bih. Trebate li pokoji od mojih problema? Što ćete s njima? Posvetite energiju svojim vlastitim izazovima i nikad nemojte odustati. Ako ste živi onda imate probleme, jer jedino ljudi s groblja nemaju ni jedan. Umjesto mrzovolje zbog problema, bolje se usredotočiti na dobar osjećaj zbog rješenja. Tada vam svaki kraj dana može biti dobar, san ugodan a buđenje prepuno vedrine za suočavanje s ostatkom života. S vremenom do postane navika. Dobra navika.

Jeste li vi ikad mrzovoljni?