Mind Twister (51): Nedjelja



ponedjeljak , 27.09.2004.

Nedjelja je strašno zanimljiv dan. Sve što se otegne u tjednu ostaje za nedjelju. Ali ne samovoljno. Svi naši poslovi, ideje, potrebe i neminovnosti samo su pojave bez vlastite svijesti. MI smo ti koji ih premještamo u vremenu i lijepimo na njih naljepnice s oznakama prioriteta. Na kraju neke od njih zaista pokrije prst debela prašina čekajući na neko žaljenje u budućnosti, jer i nedjelja ima samo 24 sata. A zašto je onda zanimljiva? Kad bi nam više odgovaralo da normalni dani imaju 48 sati tada bi nedjelja trebala biti barem dvostruko duža.

Možda to kod vas nije slučaj ali u mojoj nedjelji su sve stvari koje bih trebao rasporediti na ostale dijelove tjedna. Posjete rođacima, rođendani, sitni kućni popravci (koji zasebno traže 5 minuta ali zbrojeni su vječnost), ispijanje jutarnjih kava s prijateljima uz detaljnu analizu događanja proteklog tjedna, tjedno spremanje svog ugla prema rasporedu osobe koja drži ostala tri u kući, mogao bih nabrajati cijelu nedjelju... i na kraju, nakon što se ponoć udobno smjesti u noćnom ogrtaču ostaje mi samo pogledati na kalendar i shvatiti da još čitavo more malih radosti čeka da ih dotakne. Zajedničkim imenom se zovu blog. Nova 'beba' anketa, velika anketa za odrasle, vijesti za naslovnicu i Featured Fresh Blog naravno najteži dio – napisati novi post. Evo sve sam obavio a i ovo posljednje se bliži kraju.

Ovdje ispred mog monitora ponedjeljak traje već puna dva i pol sata. Danas započinjem s novim skupljanjem sitnih i naizgled nevažnih poslova koje ću uredno opet prebaciti u nedjeljni raspored. Kako nedisciplinirano! Morat ću se nastojati pobrinuti za to na pravi način.

I kao što u nekim, kako kažu, pametnim raspravama na kraju piše 'Questions to ponder this week' završit ću s nekoliko pitanja. Kako ste vi zadovoljni sa svojim rasporedom zadataka u vremenu? Jeste li u prilici sami se organizirati ili ovisite o tuđim utjecajima? Smeta li vas to? Nije li ponedjeljak kao stvoren za to da uvijek imamo priliku započeti svoju rutinu na drugi način? Ili...?

Svake nedjelje, ne baš doslovno, pojavljuju se ista razmišljanja. Kako nisu ista kao i ona prošle nedjelje zaključujem da sam ipak ostvario određeni napredak.

I spy! (12): Blog Brother



nedjelja , 19.09.2004.

Ne umišljam si da itko od vas jako pati što već poduže vrijeme nema novih postova na ovom blogu. Moj duboki naklon i isprika čitateljima. Vidim da i dalje dolazite. Razlog? Poslati mi mail, pogledati malo koda, provjeriti rezultate ankete, vidjeti kako napreduje beba, čitati arhivu, tražiti nove postove preko RSS readera... A neki jednostavno očekuju novi post. A njega nema. Zato ću se danas odvažiti pa napisati jedan. Iako priznajem da ga ne pišem isključivo zbog vas, nešto sam razmišljao pa želim to podijeliti s vama.
Svako malo uzmem nešto vremena za smucanje po bloghaeru, ne s nekom posebnom namjerom već zato što mi se ništa drugo ne radi. I spy! Zato, sive stanice u pogon jer imam nekoliko pitanja :) No počet ću prvo s jednom konstatacijom, pročitajte je polako i pažljivo:

Blog Brother is watching us!

U ovom virtualnom blog-svijetu odvija se blog-život. Postoje blog-kuće u kojima se događaju razne blog-stvari. I svi to mogu vidjeti, svi mogu zaviriti. Zato se trudimo napraviti blog-kuću nekako prihvatljivom za sve blog-brothere koji zaviruju unutra. Netko blog-kuću uređuje po svom ćefu a netko za blog-promatrače. Netko je ne uređuje uopće.

Ipak, štogod radili u svojim blog-kućama jedno je sigurno: ma kako ih uredili i za koga god smo scenu pripremili ne možemo u blog-kući sakriti samog sebe. Tu ostavljamo neizbrisiv trag. Neki su blog-stanovnici javni pa je to sasvim normalno. Ali neki nisu, ne zna se tko su, no ipak u svakoj blog-kući živi neka osobnost.

Koliko blog-promatrači dobro procjenjuju kakva se osoba nalazi u vašoj blog-kući to je njihova stvar i sposobnosti procjene.

Prelazim na bitno: Jeste li pomislili da možete zaviriti i u vlastitu blog-kuću? Što ste procijenili? Tko živi unutra? Je li to osoba koju poznajete? Sviđa li vam se ta osoba? Je li vam privlačna? Kad bi vi mogli tu osobu promijeniti, što biste promijenili?

Mogu se pogledati u ogledalo da vidim kako izgledam. Da bih se vidio iznutra mogu se pogledati u blog. Zato bih ga rado nazvao (bl)ogledalo.

Mind Twister (50): Konfrontacija



ponedjeljak , 13.09.2004.

Postoji jedan strah koji je ugrađen u ljudima ali je nejednako izražen. Strah od konfrontacije, od suprotstavljanja nekoj određenoj osobi. Mislio sam o tome, toliko je potajan da čak i ne shvaćamo da postoji. Koliko puta sam poželio da nešto bude za mene drugačije, da se nešto promijeni ali ako je to zahtijevalo sučeljavanje s nekim tada je ta želja nekako izgubila značaj. Sva prikupljena odlučnost jednog trenutka pukla je kao probušeni balon a namjera je i dalje ostala samo namjera. Čitajući knjige o ljudima doznao sam zanimljivu stvar. Strah od sučeljavanja zapravo proizlazi iz nečega što je naizgled vrlina, a to je prilagoditi se svima, ugoditi svima, biti IN. Mission impossible.

Taj strah nije zapravo strah od te osobe već bojazan da ćemo osobno podbaciti i da toj osobi nećemo ugoditi i da će ona loše misliti o nama. Tipična greška osobe s manje samopouzdanja, s manje vjere u vlastite sposobnosti. Kad bi se popeli na stari grad i pogledali dolje mogli razmišljati ovako: Ovdje dolje kao u mravinjaku živi milijun ljudi. Baš ih briga što ću ja raditi, s kim ću se družiti, kome ću pomoći i što mislim. A zašto bi mene trebalo biti briga što oni misle o meni?

Dakle, ono smo što mislimo a ne ono što drugi misle o nama. U svakodnevici pokušavamo biti upravo ovo drugo. Gradimo sebe tako da udovoljimo drugima i pridajemo si lažnu vrijednost. Vrijeme kasnije donosi nezadovoljstvo sobom. Iz dva razloga: još uvijek ne znamo kakvi smo zaista i još uvijek nismo sve ljude uvjerili da smo drugačiji. Sučeljavanje mišljenja je potreba koja bi trebala biti lišena straha jer nije isključeno da s dobrim stavom i nastupom možemo steći utjecaj iako se svi neće slagati s nama. Poznajete li ljude s čijim se mišljenjem ne slažete ali ih ipak cijenite, zato jer ono što misle izražavaju sa stavom i znaju što žele i osjeća se njihov utjecaj? To su ljudi koji se ne boje sučeljavanja.

Ne treba to sučeljavanje o kojem govorim pobrkati sa svađom i prepiranjem jer to nije tema. Svađa zapravo i nije komunikacija već nesuvislo urlikanje i natjeravanje neargumentiranih činjenica bez pravog slušanja i razumijevanja. Svađe se čak i manje bojimo jer ionako ne očekujemo odobravanje. Ali razumni i civilizirani sukob mišljenja do kojeg nam je stalo s osobama do kojih nam je stalo je nešto sasvim drugo. Ovdje se prečesto u um ušulja crv sumnje u vlastitu uvjerljivost, pojavi se bojazan od nedostatka hrabrosti za ostvarenje nauma, a akcija nam se svede na brzo odustajanje pritiskom na crveni gumb: Abort! Razgovarat ćemo drugiput.

Kada ste zadnji put nekome vama važnom priznali nešto što mu neće biti drago? Kada ste zadnji put od nekoga nešto tražili znajući da će se on zbog toga naći u neprilici? Kada ste zadnji put progurali neku svoju ideju ne znajući kakvu će ona reakciju izazvati?

O nekim stvarima je teško razgovarati, ali to nije kraj svijeta. Svi smo sazdani od istog materijala i opremljeni istim mentalnim kompletom. Samo treba potražiti. Sve što nam treba skriveno je u nama. Prvo treba pronaći je svijest da nam je dano sve što nam treba, a odmah zatim pronaći hrabrost da tražimo dalje. I briga nas što milijun ljudi misli o tome što ćemo pronaći. To je za nas. Prva konfrontacija u pravilu je sa samim sobom.

Ponedjeljak je, dobro nam jutro, zagazimo i u ovaj dan kako treba :)

Mind Twister (49): Ahilova peta



srijeda , 08.09.2004.

Ahilova peta je bila Ahilova najveća slabost. I tu ga je boljelo. Danas kad nema Ahila a na pete malo boje pazimo, imamo neke druge izraze: reži me gdje sam najtanji, pogodio si me u žicu, uvijek mi govoriš to što mi najviše smeta, iskorištavaš me jer sam predobar, koristiš niske udarce.... Ah, ta čarobna (ne)ljudska sposobnost da ulovimo pravu priliku kako bismo ovladali nekim. Onda bezobrazno pucamo na slabosti onih koje volimo... a posebno onih koje ne volimo. Dobro je naučiti (kod tolike pameti) i nešto o vlastitim slabostima, prepoznati napad na njih, ojačati ih, ignorirati, pretvoriti u snage, bilo što samo da se maknemo iz zone potencijalne opasnosti i zaštitimo taj naš mekani i neobranjeni trbuh.

Zašto to ne radimo? Zašto nam nije stalo da se zaštitimo i ukinemo drugima mogućnost da nas povrijede. Da je Ahil o tome razmišljao možda bi priča išla drukčije pa bi on na pogodak bojne strelice u taj legendarni dio svoje anatomije rakao samo: ha-ha, nije mi ništa! Ali u tome i jeste poanta. Priča nam želi pokazati da smo svi ranjivi. Ovisno s koje se strane strelice nalazimo. Ne mogu shvatiti koja je to doza adrenalina kad nekome tko ima kompleks, nabijemo taj isti na nos tako da si ga ne može odlijepiti dva dana. To nije nikakva pomoć. To je samo još dublje zakapanje individue u vlastitu samicu. Laka pobjeda?

Dakle, razmišljam, a što je meni činiti? Prvo spoznati svoje slabosti i (paziti na pete), a zatim ne činiti drugima što ne želim da učine meni. Da, ali svi nisu takvi, reći ćete, zašto da ja nekoga štedim kad su ljudi grozni? Pa negdje moramo početi! Ajmo od mene! Ja vas neću gađati strelicama, a istovremeno ću paziti da mi se netko ne prišulja s leđa u potrazi za još pokojom slabosti :) Evo jednog već imamo. A znam da vas ima još, sigurno, mogao bih vas nabrajati, ali neću da nekog ne izostavim.

Čujem dum!, onda čujem tras! I na kraju čujem dreku.
- Zašto si sad udario brata?
- On je mene udario prvi, bez razloga!
- A po čemu si ti sad bolji od njega?
No reply.........

Čuvajmo se spuštanja na razinu onih koje mrzimo ili nam žele napakostiti, ali nemojmo nikome ni povlađivati. Od skoro sedam milijardi ljudi nikoga nije briga kako ćemo se ponašati, što ćemo raditi i kako ćemo živjeti. Zašto se onda ravnati po njima? Ako već po nekome a zašto onda po najgorima? Oni najgori su zapravo i najslabiji – imaju četiri pete :)

Homo addictus (9): Google me gently...



ponedjeljak , 06.09.2004.

Dobro jutro, kao i svaki ponedjeljak. Kao pravi plagijator, a videći da mnogi pišu o svojim Google upadima, i ja sam eto napravio svoj izbor za posljednja 4 mjeseca. Kako je statistička tablica suhoparna po defaultu, malo sam ih ispremetao i posložio po kategorijama (a to ste i očekivali od mene, zar ne?) Krenimo dakle s upadima (napominjem da nisu ni izdaleka tako atraktivni kao što biste očekivali):

Pozitivno-vibrirajući pametni upadi
Kod mene su završili neki koji su pokušali pronaći pozitivne vibracije

Inteligencija (17 upada na ovu jednostavnu riječ), najbolji otac (tko? ja?), prepoznati srodnu dušu (treba slušati, slušati, slušati), budjenje stvarnosti (inače prespavate život), najljepše ljubavne želje (hvala, također), genije misli (misli genije), uvjetna inteligencija (ili 'možda' inteligencija) , sreća depresija (pa, odlučite se već jednom), ljubav je izraz ayn rand (e, ovo je dobro, ako ne upišete 'ayn rand' , ma što god to značilo, nećete me pronaći)

Negativno-vibrirajući pametni upadi
Ovi drugi nisu pronašli pozitivne vibracije, no bilo je već prekasno:
napadaji panike (jesam li vam lijepo rekao?), posesivna ljubav (cijelog me uzela u sebe :) , posesivna majka (htjela je uzeti moje uho), strahovi (ma daj, to je samo u glavi), skrivena depresija (e, bogami, opasna je, depresivan si a ne znaš to)

Praktični upadi
Najveći broj upada zanima se za praktične stvari, a HAL:UI je poznat kao vrelo praktičnih savjeta:
akordi malo pomalo (rasturam akorde), kako pomoći osobi do koje ti je stalo (pa pomagaj, ne pitaj), kako napisati pismo mladencima (uzmeš prazan list papira, olovku, i onda...), kako znati da nije samo sex u pitanju (ako prepoznajete osobu), ružne navike psa (sami ste krivi), judo bacanja slike (molim, stanite dalje od mene), kartaške igre (što, kartali bi se?), općenito o judu (svejedno, samo stanite dalje od mene), neugodan zadah savjeti (nadam se da mi se ne osjeti), inteligencija definicija (kako definicije mogu imati inteligenciju?), voljeti dvojicu (e, hmm, čuj... ha, teško je :), kako napraviti strašilo (strašno) , dizajn vrta (više ne dizajniram vrtove), bridge pravila kartaške igre (zar opet?), pretraži blog (yes, sir!), rss (ma to je ono... znate)

Izgubljeno nađeno
Kad god izgubite neki predmet stvar ili pojam budite slobodni potražiti ga na mom blogu. Evo čime se do sada bavio ured izgubljeno nađeno:
confucius u drugima (ako nije kod vas...), kirlijanova fotografija (čovjek se slikao na godišnjem), reiki baklja (vraćeno ali više ne gori, nestalo reykija), mineralna voda (oni što su tražili kartaške igre ostali su samo na vinu), kalendar rotacioni (imam i to, stalno pokazuje samo blagdane), sjemenka (nije precizirano koja, tko zna što će iz toga izrasti), slike beba (isto od gospodina Kirlijana), pas kira (jadan, tri dana je lutao po blogu), satni mehanizam (imam ali u rastavljenom stanju, kotačići i zupčanici), ljubičasta boja za zidove (ovo je bila zadnja, ima još malo zelene, ali samo za pod), hack tekstovi (e, ovoga nema kod mene, sorry), esej (ne zna se koji, uzmite sve)

Tražili me i našli
Vidiš, uvijek me identificiraju, kako god me preokretali:
hal ui (cijela figura), hal ('an face'), halbloghr (lijevi profil), httphalbloghr (desni profil)

Tražili njih, našli mene
Je li se i vama događa da tražite nekog drugog a onda je miš krivac što ste završili na sasvim desetom mjestu:
cybergirlblog (kliknuli ste krivo), trapula (njega uvijek nađete), lil fish (krivo), bloghr (prvi ulaz sprijeda), beryozinka (flappnite direktno kod nje), pljugar (e, javio mi se čovjek), dreiser (pametan čovjek, nije blogger, ali nisam ga ja spominjao), blaise pascal priroda (gospođa više ne stanuje ovdje), seve (o ne, zar opet?), linkhttpwwwzippyimagescom (ne hostam, samo sam stavio link)

Error!
80004005 (izgleda da je netko prijavio grešku koju je izazvala mala beba na mini anketi, a što da me po tome nađu? Moram se konzultirati sa svojim softwerom)


Eto, to su bili upadi, ako vam se ne sviđaju pronađite neke druge ideje upišite u Google i ako upadnete kod mene, svaka vam čast, uspjeli ste :)

A sad fino završite s kavom, ugasite cigaretu ako ste pušili, istresite pepeljaru i primite se nekog posla. Ne zaboravite, ponedjeljak je. Dobar start dat će dobre rezultate. Smile!!!

Homo addictus (8): Piši, piši mi...



subota , 04.09.2004.

Prvo buljim, i onda počnem pisati nešto, čekam dok se zaglavim u neku temu. Inspiracija, impresija, ekspresija, depresija, kompresija, digresija, cesija, ... koja li mi od tih riječi zapravo treba? Izgleda da je lakše napisati što sam danas jeo, koga sam vidio i što sam isplanirao. To su stvari koje treba samo nabrojiti... a ovo nije takav blog.

Što dakle radite kad su vam sive stanice u polusnu i samo se zavaravate da ste potpuno budni. Bez sivih stanica nema pisanja. Ali evo spasonosne tehnologije svemogućih Star Trekova. Jednom je kadet Wesley Crusher pisao neki roman i pri tome mu je neka čudesna žena 'krala' kreativnu energiju praveći se da ga zapravo stimulira za pisanje. Ako takve 'space babe' nema u prirodi koju mi poznajemo ostala je samo njena izjava: Kad ne možeš započeti pisati, jednostavno započni. Let the words flow!

Je li ovo čarolija? Jok! Ovo je normalno. Povezivanjem svojih razmišljanja kad tad naletjet ćete na malo 'deblju' sinaptičku vezu koja će se granati prema zanimljivim saznanjima i iskustvima. Prihvatite je i pišite. Jednom sam u nekoj knjizi pročitao da je pisanje puno djelotvornije od pukog razmišljanja. Pa to je i normalno jer ono što pišete i dajete od sebe zapravo istovremeno i čitate i primate natrag. Kako jednostavan koncept!

Polako se iz ničega pojavljuju obrisi posta, misli vas čak i preteknu i već znate što ćete napisati u slijedećem pasusu, malo se još borite kako ga povezati s ovim što pišete sad, i sve u svemu ispadne i post koji ima svoju temu. Obično ga ponovo pročitam nakon što je kompletno gotov. Tu se još pojavi koja idejica, poneka mala promjena ili psovka zbog priglupog hrvatskog spelling checkera (kojem recimo idejica nije hrvatska riječ). Najčudnije se osjećam kad pokušavam utuviti sebi da ja nisam ja, a da čitam svoj post. Da budem kao objektivan. He he, baš!

Zato, bloggeri, kad vam stari komad nauljene krpe zapne među moždanim vijugama vi samo počnite pisati, bilo što... U najboljem slučaju na kraju ćete obrisati samo prvih nekoliko rečenica koje s postom nemaju veze, u najgorem obrisat ćete sve pa ćete pokušati ponovo kasnije. Važno je pokušati. Let the words flow!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se