Panika. Hvata li vas panika? Od čega? Baš sam danas u prolazu čuo jednu osobu kako je izrazila ovu interesantnu misao o hvatanju panike. I mota mi se kroz glavu cijeli dan. Kako nam se ta fraza ušuljala u glavu. Još jedna od onih zgodnih poštapalica zbog koje bi nas ostali trebali promatrati s divljenjem i strahopoštovanjem. Ej, njega hvata panika, zamisli!

A što bi to bila panika? Nazovimo je s nekoliko pravih imena. Postoji li prava panika ili je to samo naše stanje duha kojem se prečesto prepustimo. Onda takvo stanje neko vrijeme mlatara našim emocijama po kaktusima događaja koji su se izmakli kontroli. I tako dobro izbodeni slijedeći put pušemo na hladno, jer nam gori i u glavi i u trbuhu.

Gubitak kontrole nad sobom
Ako osjetite da ne znate kako postupiti, ako su vam uzde ispale iz ruku, ako nemate rješenje a trebate ga, ako razmišljate u moru nevažnih problema a nijedan od njih vas ni malo ne približava rješenju, ako vas hvata strah od posljedica nečega , ako vam je mozak od svega toga blokiran, ako imate osjećaj da u vašem tijelu više ne postojite jer se ne možete pronaći, a događaji i dalje idu nesmiljenim jednakim tempom, onda ćete to nazvati panikom. U tom ćete stanju jako biti slično onome što zovemo "muha bez glave". Udaranje, sudaranje, bez smisla i cilja. Znam, nedostaje vam čak i zraka, jer niste duboko udahnuli. Kod panike je najbolje napraviti konkretni 'stop' i prikupiti sve relevantne činjenice, suočiti se s problemom, razmisliti o važnim stvarima a ne o nevažnim sitnicama, pomiriti se s mogućim posljedicama, spoznati svoje mogućnosti i onda hladnokrvno prionuti rješenju i sprječavanju panike kod ostalih. To će pomoći da uspostavite kontrolu nad sobom. Ne ide? Eh, treba vježbati. Ali naravno, ne trebate ako ne želite, možda vam je bolje ostati u panici.

Subjektivni osjećaj nedostatka vremena
Zašto vrijeme tako sporo prolazi kad čekamo na kolodvoru ili kod liječnika, a naprosto juri kad negdje kasnimo? Ovo nije Einsteinova teorija relativnosti, već obični domaći subjektivni osjećaj nedostatka vremena – vulgaris. Ako poslušate gornji savjet i učini vam se da ste na konju nemojte zanemariti da ćete i dalje imati taj osjećaj da čak i kad je sve pod kontrolom jednostavno nećete stići riješiti ono što vas tišti. Hvata li vas panika? Opet? Da to je zbog nedostatka vremena. Ono vam samo govori da kad ste već počeli sistematski tražiti najpovoljnije rješenje, počnite s akcijom SADA, već prvi rezultati će ovaj opaki osjećaj smanjiti i vrijeme će početi usporavati. Mr. O'Brien, get us out of warp. Full impuls power!

Dobar izgovor za ne učiniti pravu stvar
Treće ime za paniku je jednostavno: izgovor. Svi znaju da u panici ne djelujemo, pokvareni smo, ne funkcioniramo, tako da mogu zaboraviti na našu suradnju. A zapravo nismo u panici i to nas muči jer nismo dovoljno važni. Jednaka zabluda kao i izgovori na okolnosti. Većina naših izgovora zapravo nije realna. Samo je kontraproduktivna i daje nam lažni osjećaj važnosti. Pri tome mislim na paniku koja zapravo to i nije ali nam se učini zgodno odglumiti je i riješiti se nekih stvari za koje sad nemamo interesa. A panika je ljepljiva stvar, glumite li je dovoljno dugo, polako će vam se u glavi stvoriti pomutnja, vrijeme će početi ubrzavati, i sve manje ćete biti od koristi, prvenstveno sebi, a zatim i onima koji su računali vama. Čestitam, upravo vas je uhvatila vaša vlastita, portabl panika.

Panika mi nije prijatelj. Čim vidim da je iskesila zube, pokušam je zadaviti jednim dubokim udahom. Zatim je zbunim jednim mentalnim Full stop, Mr. O'Brian! I dok se ona snađe, sva su pitanja započela druženje sa svojim odgovorima. Panici ostaje samo mentalno smeće koje nikog ne zanima, najmanje mene. Moja djeca ne bi bila sretna da sam ja u panici. Zato im to ne želim priuštiti i zato se osjećaju sigurnim, a to mi godi. Ponekad me uhvati, kad ne pazim, ali ubrzo se prisjetim da sam odlučio da ću ja kontrolirati nju, umjesto da ona kontrolira mene. I nedam se!