Jednom sam negdje pročitao "Promijeni način razmišljanja i promijenit ćeš svijet". Sjajno iako mi se nije tako učinilo u početku. Počnemo li razmišljati na drugi način zaista ćemo svijet gledati drugim očima. I tada to više neće biti isti svijet, bit će promijenjen. Slažemo se? Neki vide svijet u kojem je nogomet jedna totalno glupa igra. Drugi pak ga ne mogu ni zamisliti bez nogometa. Samo je stvar razmišljanja i vlastitih uvida.

Svatko od nas je jedan svijet. U svakom od njih postoji nezamisliv broj različitosti. Ono što zbunjuje je da svatko uglavnom pronalazi nevolje u svom svijetu. Ako ste u stanju biti objektivni tada ste u prednosti. Ako ne, tada se svedete na mašinu za kritiziranje i ne prihvaćate ništa osim onoga što sami mislite. A mislite da bi svačiji svijet trebao biti baš kao vaš. Tako dugo dok vas drugi ljudi izbjegavaju ili vas naprosto ne poznaju, stanje bi se moglo nazvati redovnim. Ipak, ponekad, tražili to ili ne, dva svijeta se sudare. Dang! I dolazi do promjena.

Kad bih sad htio pronaći prave primjere bilo bi ih bezbroj. Ali jedan nam je svima blizak. BLOG! Pet tisuća različitih svjetova. Zavirujemo jedni drugima u razmišljanja. Uzimamo ponekad nešto i smještamo u svoj svijet. Uglavnom ono što već imamo. Ponekad ostavimo nešto svoje. Uglavnom ono što oni već imaju.

A sudari su neminovni. Dođeš, zaviriš, ne sviđa ti se, i tras!. Pokušavamo promijeniti nešto u nečijem tuđem svijetu. Sudar se dogodio. Zašto? Zato jer svatko može mijenjati samo svoj vlastiti način razmišljanja, najučinkovitije.

Postoji Svemir, u Svemiru svjetovi. Postoji na primjer i Direktor svemira :). On gleda naše svjetove koji plove okolo tim svemirom i komentira što je tamo vidio. Ta zapažanja vide svi koji odlaze kod njega. Postoje Kreatori Svemira. Oni rade svoje viđenje stvari. Njihova zapažanja vide svi. Na naslovnici su. Izgleda da je dobro što to vide svi. A možda i nije jer dolazi do sudara. Već sam nekoliko puta vidio male i pametne rasprave o ocjenjivanju, rangiranju i "cooliranju". I znate što sam zaključio? Svi su u pravu. Subjektivno, jer oni tako vide u svom svijetu, i objektivno, jer tako zaista jeste. Svatko od nas na blogu ima svoju listu drugih razmišljanja, života i svjetova, no one se ne poklapaju, zar ne? Pa to je jako normalno. Svatko od nas traži sebi slične, sebi dopadljive. I svatko od nas ima barem nekoliko kandidata koji se poklapaju s naslovnicom, zar ne? Pogledajte liste na tuđim blogovima. Prepoznajete li uvijek jedne te iste? Zašto nekih nema nigdje? A dobri su. Trebaju se probiti.

Jedanput sam pisao da ako želiš voditi, moraš prvo znati slijediti. Primjenjivo. Ako želiš da te čitaju, moraš prvo čitati. Osobno sam mnoge dobre svjetove pronašao tako što su ostavili komentar na mom blogu, ili na nekom od onih koje ja čitam. To su oni pokretni, zainteresirani, čitaju, jako dobro čitaju i ostavljaju trag. Odjednom iskoče i tu su. Hoće li ostati?

Kad pokušamo intervenirati u to sudaramo se. Naša razmišljanja se ne poklapaju. Naslovnica je jedna i jedina u svakom od naših svjetova, ne uklapa nam se baš i voljeli bismo da je drugačija. Ali samo je jedna. U mom svijetu je također takva, i meni nije sto posto naj ali prihvaćam je. Jednog dana vjerujem da će kraj svakog svijeta biti mala kućica gdje ćete spustiti iglu miša i virtualno reći: Ovaj svijet je lijep! A onda ćemo biti svako za sebe. U nedostatku boljega, za sada nekoliko ocjenjuje i preporučuje mnoge, ali vjerujem da će biti bolje kad budu mnogi preporučivali nekolicinu.