Sve je u znaku lopte. I moja današnja metafora o njenom smirivanju se baš paše u aktualni trenutak. Valjda će svi htjeti čitati o lopti. Lopta putuje od igrača do igrača, neki su nam prijatelji, neki neprijatelji. Prijatelji je tjeraju s nama na jednu stranu, neprijatelji nam pokušavaju pomrsiti konce. Imamo svoj cilj i spremni smo uložiti napor da bismo ga postigli. I tamo uvijek postoji netko tko će nas pokušati spriječiti u postizanju cilja. Ponekad uspije, ponekad ne, ponekad i samo promašimo jer želimo previše... ili premalo. U drugom poluvremenu trebali bismo igrati pametnije. Metafora: živimo utakmicu koja ima početak i kraj, lopta je jedina veza među ljudima sličnih ili različitih interesa u istoj igri. Podsjetimo se još nekih metafora...

Lopta je okrugla za one koji više vjeruju u Božju volju i slučajnosti nego u neiscrpnu i kreativnu ljudsku energiju. Ova metafora mi se ne sviđa, ona je samo izgovor. Što bi tek bilo da je lopta kockasta?
Loptaju se sa mnom u ovoj birokratskoj državi i moram otvoriti stotine vrata, ispuniti gomile obrazaca, i potpisati brda dokumenata da bi riješio jednu sasvim jednostavnu stvar. Za vrijeme dok se time bavim, činovnici me poput lopte šalju od jednog ureda do drugog. U neke se vraćam nekoliko puta.
Na prvu loptu idemo sa rizikom i osjećamo strah. Ići na prvu znači da nismo baš provjerili što radimo ali nismo čekali ni trenutka. Odlučili smo po inerciji. Dvije mogućnosti da idemo 'na prvu loptu': Ili smo potpuno neiskusni pa ne znamo što radimo, ili smo jako iskusni pa znamo što radimo. 90% ljudi nalazi se između :)
Vratiti nekomu lopticu tj. dati nekomu ravnopravan odgovor u stilu 'evo ti na, da vidim što ćeš sad'... Često upotrebljavamo ovu metaforu jer nam znači razgovor. Ako se samo lagano i zaigrano dodajemo. Kad počnemo loptu lupati i vraćati žešće onda je to svađa. Nakon početnih dobrih udaraca, lopta se izmakne kontroli i počne se odbijati nekontrolirano, pri tome razbije mnogo stvari, napravi prilično štete, možemo je zbog brzine nabiti i u vlastiti nos. Mi više ne kontroliramo loptu, sad ona kontrolira nas. Mi više ne vladamo svađom, ona vlada nama.

Iskusni igrači znaju stati na loptu. Čini li vam se zanimljivo loviti tu nit usporedbe lopte i ljudskih relacija? Osobno nisam neki igrač i volim smiriti loptu prije nego je pošaljem dalje. Smiriti se, koncentrirati i odigrati dobro. Možda nekad i promijeniti odluku o smjeru, ako si damo dovoljno vremena. Život među ljudima ionako nije toliko brz kao prava nogometna igra. Zašto onda žuriti i ostati bez vaza, prozora, dragocjenosti i otići razbijenog nosa... metaforički naravno.

Lopta je u utakmici života stalno prisutna. Nema utakmice bez lopte, nema života bez relacije s drugima. Što ćemo s loptom raditi? Hoćemo li samo udarati pa što bude? Od sumanutog udaranja nema koristi, često pogriješimo i smjer i odstojanje. A cilj niti ne vidimo. Ubrzo naši neprijatelji postižu svoje i mi smo gubitnici. Za upamtiti je da lopta uvijek ide ponovo na centar, tako dugo dok ne odustanemo ili je kraj igre. Igrajući uvijek iznova sa centra stječemo iskustvo i postajemo bolji igrači, naučimo smiriti loptu i pravilno je plasirati prema cilju ili do nekih drugih igrača koji rade u našem interesu.
Kad završi igra, netko će komentirati. Što će reći za nas? Kakvi smo bili igrači? Jesmo li započeli mnoge akcije? Jesmo li pomogli drugima da završe svoje? Jesmo li dovoljno često pažljivo vratili primljenu loptu? Jesmo li postigli puno ciljeva? Jesu li naši suigrači bili zadovoljni našom igrom? Jesu li naši suparnici makar u sebi priznali da smo dobri? Jesu li mlađi igrači imali prilike od nas nešto naučiti?

Ili... ili smo se cijelu utakmicu samo napucavali okolo bez cilja i smisla, radeći tako protiv sebe, protiv svog tima i onih koji su vjerovali u nas. Ako je tako, vjerojatno bismo na kraju rekli da je bila strašno loša utakmica. Nismo mogli učiniti ništa.