Kad se bavimo raznim stvarima u životu za svaku od njih imamo nekoga kao uzor. U početku su to naši roditelji. Njih kopiramo i slijedimo. Ako smo i sami roditelji tada nas ova činjenica treba držati u spremnosti. Kao i sve drugo, uzor može biti dobar a može biti i loš. Slijediti jedan od ta dva uzora postaje navika. I to je šansa da stvari izmaknu kontroli. Ako ste čitali moje ranije postove sigurno ste već posumnjali koliko je uzor na tragu priči o ciljevima, snovima, gorljivoj želji da nešto postanemo. Ja želim biti kao ti. Ta nam se misao ponekad toliko ureže u pamet da smo tome posvećeni i koristimo svaku priliku koja nas dovodi bliže tom cilju. Zato je dobro imati uzor. I slijediti ga. Bolje neka bude dobar. Slijedeći dobre uzore radimo s vremenom vlastiti fine tuning svega što smo naučili. Nove osobine razlijat će se kroz nas kao kroz prizmu i dotaknuti mnoge živote.

Želi li netko od vas biti nekome uzor? Kome? Zašto? Kako? Ili rađe nebi! Ha, ovo je trik pitanje. Nema pravog odgovora jer ne možete birati. Vi svakako već jeste nekome uzor. Netko vas zasigurno gleda. I što vidi? Šta ponavlja? Čime se povodi? U kojem smjeru ide? Kuda ga vodi vaš trag? Koju ste kreativnost ili razornost pokrenuli a da niste bili toga svijesni?

I evo nas opet tu, na početku. Zar i ovo počinje od nas samih? Ne znam koliko sam puta to ponovio i koliko ću to još puta ponoviti. Sve što se događa oko nas počinje iz nas. Život u društvu je postao nalik na bučnu grupu ljudi koja se pokušava stišati na način da svatko od pojedinaca viče ostalima da se stišaju. Kako time rade još veću buku stvar se multiplicira. Kako bi bilo lijepo kad bi svatko sam sebi rekao: - Šuti!. Sve bi se smirilo za tren. Zavezati vlastiti jezik je promjena koja teško pada. Lakše je biti glasniji i ušutkivati, mijenjati druge.

Danas je u svijetu sve popularnije vodstvo namjesto managementa. Razlika je drastična jer manager kaže naprijed dok voditelj kaže za mnom. Ha? Vidite li i vi tu razliku? Voditelj daje primjer, on je uzor. Da bi to bio mora platiti cijenu, vlastitom promjenom u stavu, poniznošću, zahvalnošću, samodisciplinom, znanjem, odnosom. Ako govorimo o profesionalcima. Obični čovjek nema nikakve afinitete da bude nekome uzor, pa stoga ni ne polaže previše pozornosti na sebe i primjer koji daje. Zamka je u tome da čim vam se rode djeca vaš ignorantski odnos do vlastitih vrijednosti može dovesti do situacije 'sva su djeca sjajna ali ovi moji su grozni, ne znam što im je došlo'. Tek se tu pojavi potreba da se nešto mijenja ali, avaj, opet upadamo u zamku i pokušavamo promijeniti svoje potomke da budu nešto što im nikad nismo pokazali, što nikad nismo bili. S cigaretom u ruci ne možete pričati djeci o štetnosti pušenja, ili im zabranjivati pušenje. Bojim se da takav prisup neće uspjeti. Naš vlastiti nemar do svojih vrlina ne možemo nadoknađivati na drugima.

Svijest o toj važnoj činjenici, da smo uvijek uzor nekome, radili mi dobro ili loše, morala bi nas natjerati da ozbiljno promišljamo što zapravo radimo. Ako vam je stalo do toga. Ako nije ne morate ni čitati dalje, samo si uzmite minutu iskrenosti i odgovorite sebi na pitanje: - Što će biti s onima koji su baš mene izabrali za svoj uzor? Vaš odgovor će vam objasniti tko ste zapravo. Da ne bih bio ignorantan prema naslovu, ipak ću reći, ako ste na prethodno pitanje odgovorili sa: - Baš me briga! - ili bilo čime što gleda u tom smjeru, budite toliko pošteni pa recite onima koji vas gledaju: - Ne slijedi me, izgubio sam se!