Zašto su ljudi zlobni? Zašto jedni drugima rade male sitne pakosti? Slučajno? Namjerno? Osveta? Zavist? Neznanje? Ili samo osjećaj manje vrijednosti?
Ne pazite li, lako se možete uloviti u zamku čarobnog kruga netrpeljivosti gdje ćete na zlobu odgovoriti zlobom, naravno plus kamate. Koji je smisao toga? Nikakav. Besmisao...
Kad bih rekao da je zloba jedna nepoštena, niska i bezobrazna ljudska osobina vjerojatno bi se netko s tim složio ali netko i nebi. Govorim naravno o zlobi u smislu malih provokacija, prigovaranja, ogovaranja, pakosti, zloće... ne govorim o svjetskim ratovima, kriminalu i pronevjerama. Ali pogledamo li osobno, nikad ne volimo kad je netko zloban prema nama no kad smo sami zlobni obično to ne primjetimo. A zloba ipak proizlazi iz negativnih stavova i negativnih emocija. Zato mora biti još nešto u ljudma o čemu trebaju razmisliti. Ne znam da je netko zloban jer obožava i voli onoga kome je napakostio. Kad sam ranije spomenuo da je osjećaj manje vrijednosti najveći generator zlobe, sama mala pakost ili nepodopština zlobniku daje osjećaj vrijednosti. Ali doslovno osjećaj vrijednosti. No, osjećaj vrijednosti je zapravo samo jedna stavka na našoj ljestvici. Svatko ima svoju ljestvicu. I onda nedostatke s nje riješava na krivi način. Ima li netko osjećaj važnosti i zapaženosti visoko na svojoj ljestvici vrijednosti ućinit će sve da to zadovolji. Kao i malo dijete, kad nemamo vremana za njega, sklono je početi plakati, namjerno, razbiti nešto, napraviti bilo kakvu akciju da bi se svi ustrčali oko njega. I tako dobije pažnju. Nije ni svjesno da se nekome ne sviđa to što je napravilo. Problem nastaje kad to postane navika, kad stalno treba raditi nešto loše jer onda svi pričaju o nama. A uglavnom pričaju o našem egu.

Ja ne želim biti važan ako moram nekoga povrijediti da bi bio važan. Ne želim biti važan ako je to povezano s oduzimanjem nečega nekome. Ne želim biti važan ako je rezultat toga da se netko drugi mora osjećati manje važan. Bezveze! Što bih imao od toga? Svoj vlastiti portabl osjećaj važnosti, prijenosni. Ostali ljudi za mene ne bi marili jer bi znali da sam tu važnost zaradio na nekome drugome.
E sad, zanimljivi su oni krugovi netrpeljivosti koji nastaju kad si dozvolite da mali provokativni miš postane velika slonovska istina. Svojim reakcijama samo možemo potvrditi je li istina ono što je zlobno rečeno o nama (ako se radi o ogovaranju). Kad nam netko napakosti u nama isprva proklija onaj prvi feeling, negativni, osvetoljubivi, emotivno neprihvatljiv. Izbačeni smo iz ravnoteže. A kad nismo u ravnoteži, naš ego jeste. I onda napravimo nešto za što se ne smatramo odgovornim ali poslije nam se ne čini ispravno. Treba pričekati dok ponovo ne vladamo sobom i tada napraviti ono što je u našoj prirodi. Kad biste dobili uvredljivo pismo, najbolje je odmah na njega odgovoriti, svom žestinom - i tada ga spremiti u ladicu. Pročitate li ga drugi dan vjerojatno ćete ga baciti u koš. Pa tko je to napisao? Ako ne vjerujete - probajte! Djeluje.

Prednost koju možete imati je da budete svjesni da ono što je prema vama napravljeno zlobno nije zbog vas nego zbog onoga tko je to napravio. Ljudi su zapravo zlobni ZA sebe a ne PROTIV vas. To je tako jednostavno.
Kaže li vam netko da ste budala, javno, ili na komentaru posta uvijek ga možete pitati: - Zašto si to rekao? Mnogi ne znaju odgovor. I ušutjet će. Nekome nije dovoljno pa će dati nekakav odgovor. Pitajte ga još nešto, potražite razlog. I svemu dođe kraj. Zloba se uvijek događa bez razloga. Zloba je samo vjetrenjača, a vi ne želite biti Don Quixhote. Osim ako želite, sretno vam bilo :). Nemojmo biti zlobni i zavidni, nikakve koristi od toga. Isto tako nemojmo na zlobu odgovarati na isti način, na uvredu uvredom, na ogovaranje ogovaranjem, na glupost glupošću. Time samo potvrđujemo da smo zaista na toj razini. I ostaje nam loš osjećaj jer smo i sami napravili ono što ne volimo kad nam drugi rade. I to je jednostavno.
Obično ne komentiram komentare na mojim postovima, ali evo male digresije na temu. Nekoliko ljudi je zaključilo da sam sigurno nekad bio u velikom bedu kad sada tako govorim, pa sam krenuo po literaturu ili mi je to profesija. Da, čitam knjige, ali ne morate biti u bedu da bi čitali knjige. Nisam sjajan i nisam propovjednik, stalno to ponavljam, imam probleme ali nisam odustao. Samo sam uspio steći određene uvide i trudim se koristiti ono o čemo govorim. Da li stalno uspijevam. NE! No nisam odustao. Nitko me ne mora slijediti. Želim samo potaknuti na razmišljanje. Jesam li uspio?

Nisam bio u problemima više nego sada i nisam imao nikakve posebne probleme koje ne bi imali i vi. S jednom razlikom. Nisam želio to prihvatiti i odabrao sam pozitivniji put jer sam shvatio da se može. Negativni put je sjajna ravna autocesta ali je zakrčena, većina je tamo i ne ide se nikamo. Stalni sudari, zastoji, nervoze. Ovaj moj putić je malo krivudav, pokrpan, s odronima ali je zato prohodan, ovdje se ne stoji. Samo se treba odlučiti. Ne želim ići za gomilom jer neću nikamo stići. Tamo je zastoj. Ali oni se tamo osjećaju cool. Tamo je puno suputnika (i supatnika) s kojima mogu razgovarati kako je cesta zakrčena i kako nemaju sreće. A kad padne kiša nemaju se kamo skloniti, jedno drvo na stotinu njih. Na pozitivnoj cesti je obrnuto. I da, želite li biti pozitivni morate biti spremni na to da negativci neće s vama razgovarati i neće vas voljeti... jer vi dokazujete da se nešto može a oni to nisu napravili. I zato rade pakosti, žele da odreagirate, žele da dođete i vi na njihov ravni put da bi vam mogli reći: - Vidiš kako je ovdje jadno? Tko zna dokle bismo već doputovali da nije ovakva gužva i ovakvi problemi. Pitanje je žele li oni uopće ikamo stići. Ako žele, pozovite ih na svoj krivudavi slobodni put, ako su spremni voziti i po blatu i o kiši samo da bi išli naprijed prema cilju. Ako žele tada morate biti tu da im pomognete. Ovdje se tako vozi.
I na kraju, "netko" je u komentaru napisao 'sranje kroz gusto granje'. Ha, ha, kakav sjajni arhaični izraz, već dugo ga nisam čuo. Danas ljudi imaju druge i modernije izraze za nešto što ne valja, tako da ovu sjajnu metaforu neću obrisati, hvala anonimnom donatoru!
Jedino što mi nije jasno je: Zašto je autor to napisao? Kako ne znam tko je vjerujem da je u najboljoj namjeri :) Thumbs up!