... ne znam ni tko je još tu, što se u međuvremenu promijenilo, sigurno sam puno toga propustila... :-(
Baterije su mi bile definitivno prazne, a nisam ih mogla na blogu napuniti. Premalo mi je bilo komuniciranje kroz komentare, mailbox je bio prazan... Ja sam bila prazna, umorna i do granice s depresijom umorna. Naježim se kad pomislim da bi se to razdoblje moglo vratiti!
Prijatelja nije na horizontu bilo, dragi (kad se vojska napokon završila) bio je preopterećen s mojim problemima, jer me nije poznavao takvu niti mu je bilo jasno da se meni to "stvarno" događa... jer uvjek sam ja ta koja drži sve pod kontrolom i na okupu...
Bilo mi je dosta i pelena i dječijih bolesti i Stellinih problema sa stolicom i Damjanovih zubića i neprestanog hodanja u krug i zatvorenog stana i... ma mogla bih nabrajati do beskraja!
Ali opet su djeca ta koja su mi na neki svoj način pomogla da se to sve koliko toliko vrati u normalu i da opet počinjem biti zadovoljna sa svojih životom, kao da učim sve iz početka. Tada nisam imala gdje tražiti pomoć ili nisam znala...
Uglavnom... tu će za par min (dok se sjetim kako se to sve opet radi :-) ) biti par slika da (oni koji nas se još sjećaju) vide kako smo se u međuvremenu promijenili...
Veliki pozdrav iz Austrije šaljemo!
|
