Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Okazaki Masamune bio je kovač mačeva u razdoblju Kamakura
(13/14.st.).Legenda o njemu živi i danas.Smatra se jednim od najboljih
proizvođača mačeva svih vremena,ako ne i najboljim.Masamune je
imao jednog sposobnog učenika,koji je čak izrađivao rub oštrice bolje
od Masamunea.Zvao se Muramasa.Jednom prilikom je grupa samuraja
uzela jedan mač Masamunea,i jedan Muramase te ih stavila ih u potok.
Ono što su vidjeli tada bilo je vrlo interesantno i znakovito.
Lišće koje je plutalo potočićem,kada je naišlo na Muramasin mač,bivalo je
raspolovljeno,dok bi kada bi naišlo na Masamuneov mač uronjen u potok,
lišće izbjegavalo oštricu.Mač iskovan od Masamunea nije bio sklon ubijanju,
bio je više od običnog oružja,dok je Muramasin mač bio običan i u njemu nije
bilo ničeg božanskog.




* za one koji žele znati više :
masamune,wikipedia
hongaku-ji,budistički hram u kojem se nalazi grob Masamunea
hongaku-ji+karta
Muramasa,wikipedia

HPD «Zagreb-Matica», ul. Frane Petrića 4/II, Zagreb; tel.: 48 10 833
(Kancelarija Društva radi od 18.00h- 20.30h od pon. do pet.)

U nedjelju, 30. rujna 2007.g. proslava Dana HPD «Zagreb-Matice» i Dana
Zagrebačkih planinara kod doma na Puntijarki.
Pozvani su svi i planinari i neplaninari, a službeni program počinje u 13 sati.

Ujedno se obilježava i Svjetski dan čistih planina i tom prigodom provodi se

Eko akcija na Medvednici

1. Plan Eko akcije:
- čišćenje staza i izvora od smeća (koje ostavljaju izletnici)
- edukacija podmlatka Planinarsko-ekološke sekcije i školske mladeži o planinskoj
ekologiji.
- monitoring i invertizacija bioraznolikosti flore i faune Medvednice.
Sastanak: 8.15h ispred tunela na Dolju. Formiranje grupa sa vodičima i polazak
U 8.30h 9ponijeti zaštitne rukavice i vreće za smeće)
Glavni koordinator Eko akcije: Edo Hadžiselimović

2. Planinarski dio:
Pješaćenje «Od Petrićeve do Puntijarke» planinarskom stazom Grada Zagreba,
a traje oko 5 sati.
Sastanak: 7.0h ispred sjedišta Društva tj. ul. Frane Petrića 4 , polazak u 7.15h
Vodiči «mlade snage»: Ivana Buršić i Kristina Marjanović

Službeni dio,kao što je gore rečeno,započinje na Puntijarki u 13 sati:
Zabavni dio, tombola, pozdravni govori, dodjela priznanja zaslužnim planinarima,
besplatni planinarski grah, druženje i ples.....

POZVANI SU SVI!
Očekujemo da će se pridružiti i Radio «Sljeme»!

Vidi

Cvijet ruže jednako bi mirisao i da se drugačije zove.

iz "Romea i Julie" W. Shakesperaea


Iako ne pokušava svjesno
zaštiti rižina polja od uljeza,
Strašilo na kraju krajeva ne stoji
bez ikakvog cilja.

Bukoku Kokushi (1241-1316),zen učitelj iz razdoblja Kamakura




...o filmovima možete čitati i na nihonkichigai blogu

Yokoso Japan ! Dobro došli u Zemlju izlazećeg sunca !



...i sretno se vratili !

Pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Japana i Etnografskog muzeja
Čipkani šator za Zemlju Izlazećeg Sunca



gore,Akiko Sato-san,autorica projekta "Šator od čipke"

Pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Japana u Zagrebu, Etnografskog muzeja, Gliptoteke HAZU i Ureda za kulturu grada Zagreba, Grada Lepoglave i Kaznionice, u ponedjeljak, 16. srpnja, u Lepoglavi je počela realizacija ekskluzivnog projekta koji će tradicijsku vještinu izrade lepoglavske čipke na batiće afirmirati u međunarodnim razmjerima. Riječ je o projektu izrade šatora od čipke promjera tri i visokog dva metra, koji će japanska umjetnica Akiko Sato na svojim izložbama koristiti kao specijalnu umjetničku instalaciju.

Na ideju izrade šatora od lepoglavske čipke (u japanskoj tradiciji šator je simbol majčinskog instinkta, savijanja gnijezda), umjetnica je došla nakon što se u Hrvatskoj upoznala s čipkarskom baštinom Lepoglave i Hvara, pri čemu ju je posebno očarala lepoglavska čipka s motivom sunca, simbola Zemlje Izlazećeg Sunca.

U povodu početka izrade čipkanog šatora, čije će „klepanje“ potrajati do početka 11. međunarodnog festivala čipke u Lepoglavi 20. rujna, u ponedjeljak je u Vili Kaznionice priređena svečanost. Uglednim gostima, među kojima su bili i predstavnici Veleposlanstva Japana u Hrvatskoj, obratili su se gradonačelnik Marijan Škvarić i predsjednik Turističke zajednice Mirko Varović, a potom su o značaju projekta, za koji je rečeno da otvara nove perspektive primjene čipke, govorili ravnatelj i kustosica Etnografskog muzeja u Zagrebu Damodar Frlan i Nerina Eckhel. Uz umjetnicu Akiko Sato, domaćinima je zahvalio i otpravnik poslova u Japanskom veleposlanstvu, kazavši da je Japanu čast što može pomoći u tako inspirativnom projektu.

Šator je u ponedjeljak počelo izrađivati desetak najboljih čipkarica iz društva Danica Broessler. Čipka se kleplje na izvorni način, ali od mnogo debljeg pamučnog konca od onoga što se rabi za pravu čipku. U izradi se koristi oko 1000 batića dugih 22 centimetra, a umjesto pribadača rabe se ukrasni čavlići.

Nakon što čipkani šator bude dovršen, on će biti skinut sa specijalne podloge, potom će se uokviriti metalnim okvirima i pod rasvjetom prikazati kao umjetnička instalacija. Prvi put bit će izložen u zagrebačkoj Gliptoteci, a potom i na međunarodnom festivalu čipke u Lepoglavi 2008. godine. U gotov šator posjetitelji će moći ući, na TV-u pogledati kako je tekla njegova izrada i doživjeti specifičnu umjetničku atmosferu.

Svečanost početka rada na čipkarskoj umjetničkoj instalaciji stihovima, pjesmom i glazbom uljepšale su Branka Funda, Štefanija Geček i prof. Anka Žulić.

LJ.R.













Kao što je rečeno u tekstu gore,šator od čipke predstavljen je na 11.međunarodnom
festivalu čipke u Lepoglavi,koji se održao od 20. do 23. rujna.Iako je festival završio,
izložbe se mogu pogledati do 10. listopada

Sutra,četvrtak, 27.09. u 17h

KIC/Kulturno informativni centar

predavanje:
ZEN - praksa tijela i uma u stvarnom svijetu
PREDAVAČ: Majstor zena i atomski fizičar Keisen Vincent Vuillemin, Zen Dojo, Ženeva,
Švicarska


Petak,28.09.

Mokusho zen dojo Zagreb

Uvod u zen praksu


Subota i nedjelja,29. i 30. 09.

Sesshin
*potrebna je rezervacija;tel. 091/540-24-48

Mjesta gdje se može doživjeti čarolija kabukija :

Kabuki-za,Tokyo

Ginza 4-12-15,Chuo-ku,Tokyo
Karte koštaju od 2500 yena(125 kuna) do 17.000 yena(850 kuna)

Kabukiza,wikipedia







Japansko Nacionalno Kazalište(Kokuritsu Gekijo),Tokyo

Hayabusa-cho 4-1,Chiyoda-ku,Tokyo




Shimbashi Embujo,Tokyo

Shimbashi Embujo




gore,karta Ginze u Tokyu gdje se nalaze Kabuki-za i Shimbashi Embujo



gore i dolje Shimbashi Embujo



Minami-za,Kyoto

Shijo-ohashi-bridge, Higashiyama-ku, Kyoto

Minamiza







Naka-za,Osaka

Nakaza ili Naka no Shibai




Shin Kabuki-za(Nova Kabuki-za),Osaka

4-3-25 Namba, Chuo-ku, Osaka




Misono-za,Nagoya

Ako vas zanima makrobiotika i sve u vezi s njom,
možete naći na blogu Svijet makrobiotike.

Dobar provod

Danas počinje
Ciklus suvremenog japanskog filma u kinu Tuškanac, od 24. rujna - 2. listopada 2007.

Vidi

Oznake: japanski film

gore,Tokugawa Ieyasu,pisan kanjijem,hrv. "kuća mira uz bambusovu rijeku"


Tokugawa Ieyasu (rođen 31.siječanja 1543. u Okazaki dvorcu (Okazaki-jo),
Aichi prefektura (Aichi-ken) - umro 01.srpanja 1616. Tosho-gu,Nikko,Tochigi
prefektura (Tochigi-ken);osnivač i prvi shogun Tokugawa shogunata
(1603-1868) i Edo razdoblja (1600-1868).




gore,Okazaki jo u kojem je rođen Tokugawa Ieyasu





Ieyasu je postao shogunom 1603. nakon pobjede u najznačajnijoj bitci u japanskoj
povijesti,bitci kod Sekigahare (danas prefektura Gifu ili Gifu-ken) godine 1600.





Ieyasu je stolovao u Edou (danas Tokyo) od 1590. godine.Učvrstio je svoju
vlast i osigurao vladavinu Tokugawa klana u idućih 250 godina,te zauvijek
prekinuo sa ratovima unutar Japana.Dao je da se izrade pravila odnosa između
daimyoa (doslovno,"veliko ime"pokrajinski velmože),dvorske i vjerske elite,te
drugih društvenih skupina.Nastavio je i s politikom svojih prethodnika,mjerenja
zemlje,porastom trgovine,rudarastva i drugih načina iskorištavanja društvenih i
prirodnih bogatstava.Imao je veliku obitelj,devetnaest žena i konkubina koje su
mu rodile 11 sinova i 6 kćeri.U nekim izvorima se navodi 16-ero djece.

To su listom - sinovi

Matsudaira Nobuyasu
Yuki Hideyasu
Tokugawa Hidetada (2.shogun Tokugawa shogunata)
Matsudaira Tadayoshi
Takeda Nobuyoshi
Matsudaira Tadateru
Matsuchiyo (umro u dječačkoj dobi)
Senchiyo (umro u dječačkoj dobi)
Tokugawa Yoshinao
Tokugawa Yorinobu
Tokugawa Yorifusa

kćeri

Kame hime,Toku hime,Furi hime,Matsu hime,Eishoin hime i Ichi hime.
Unuke Yorinobua,Yoshinaoa i Yorifusu je postavio za daimyoe provincija Kii,Owari i
Mito.Ieyasu je bio kontroverzna ličnost.Naredio je da se izvrši egzekucija njegove prve
žene i najstarijeg sina.Također je,navodno,esperimentirao sa homoseksualizmom.
U zapisima se spominje izvjesni Manchiyo.








Iako je sjedište shogunata Ieyasu smjestio u Edo (Edo-jo),pola godine je provodio u
Kyotu,gdje je stolovao car, jer su mu se sviđala oba grada.U Kyotu je boravio
u dvorcu Fushimi koji je bio obnovio njegov prethodnik Toyotomi Hideyoshi (1536-1598),i ondje je mogao nadzirati Hideyoshijeve nasljednike i samuraje ronine,koji su se okupljali u dvorcu Osaka (Osaka-jo),sve dok ih,iako nevoljko,
nije uništio 1615.godine.




gore,zamak Edo iz kojeg je vladao klan Tokugawa;danas u njemu boravi car sa svojom obitelji





gore,Fushimi-jo,u kojem je boravio Tokugawa Ieyasu dok je bio u Kyotu;
Dvorac Fushimi još se nazivao i Momoyama -jo,podignut u južnom Kyotu u
kvartu Momoyama ili "brežuljak bresaka"





gore,Toyotomi Hideyoshi,koji je iznenada umro 1598. u pokušaju osvajanja Koreje




gore,Osaka-jo,kojeg je Ieyasu uništio 1615. godine čime je nestalo svake ozbiljnije
oporbe njemu i njegovom klanu za slijedećih 250 godina;Dvorac je obnovio Toda
Takatora(1556-1630)godine 1620. ali je ponovo zapaljen 1665.Još jednom je
obnovljen 1931. i danas je otvoren za posjetioce




Iako je car nominalno bio na vlasti,pravi gazda je bio Ieyasu.Da bi to i pokazao
sagradio je u Kyotu u godinama 1602. i 1603. veličanstveni Nijo dvorac (Nijo-jo) u kojem je također često boravio sa svojom svitom.Nijo-jo osim što je prekrasne unutrašnjosti koja se na žalost ne smije fotografirati, i čarobnih
vrtova,poseban je i po specifičnom drvenom podu koji kada po njemu hodate proizvodi
specifičan zvuk za kojeg kažu da je pjevanje.Istina je kako ne možemo reći da pod
škripi pa kažemo da "pod pjeva".Tako se shogun Ieyasu osigurao od neželjenih
pridošlica.Nijo-jo je pod posebnom zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine.


dolje,dvorac Nijo u Kyotu















gore,Ninomaru palača,Nijo-jo




gore,unutrašnjost Ninomaru palače





gore i dolje,nestvarni vrt Nijo dvorca








gore,Nijo-jo nekad





gore,Tokugawa Ieyasu podravlja okupljeno mnoštvo


Unatoč svemu,ipak je sjedište Tokugawa klana bilo u Edu,a ne u Kyotu,i tako je
Ieyasu putovao godinama između svojih dvoraca,dok se nije 1607.,dvije godine
pošto se povukao i prepustio vlast sinu Hidetadi,skrasio u dvorcu Sunpu,koji se
nalazio na pola puta između Kyota i Edoa(danas Tokyo).




gore,dvorac Sunpu (Sumpu-jo),koji se nalazi u gradu Shizuoka


Da bi postigao i osigurao red u zemlji,Ieyasu je promicao Konfuchijevo učenje kao
"praktičnije" od Budhinog učenja koje je preporučalo "povlačenje od svijeta" u
traženju prosvijetljenja(satori).Iako sam nije prošao neko šire školovanje,gajio je
duboko poštovanje prema učenju.Promicao je tiskanje knjiga,a zabilježeno je da je
jednom rekao :

"Ako ne uzmognemo objasniti načela odnosa među ljudima,društvo će i vlada postati
sami od sebe nestabilni i neredima neće biti kraja.Knjige su jedino sredstvo pomoću
kojeg se ova načela mogu širiti i razumjeti.Stoga je tiskanje knjiga i njihovo širenje u
puku prva briga blagonaklone vlade."


Posthumno je Tokugawa Ieyasu dobio ime Tosho Gongen ("Buddha inkarniran kao
božanstvo Sunca Istoka).Tijelo mu je smješteno u Shinto svetištu Tosho-gu u mjestu
Nikko,Tochigi prefektura.



gore,grob Tokugawe Ieyasua koji se nalazi u shinto svetištu Tosho-gu

-----------------------

* Tokugawa Ieyasu,Shogun,dokumentarni film

** tokugawa ieyasu,samurai archive

Za nastanak kabuki kazališta navodi se 1596. godina,kada je glumica
Izumo Okuni(vidi gore) na obali rijeke Kamo,u Kyotu,izvela čudan ples.Na sebi
je imala povez na glavi,šarenu maramu,dugačke ogrlice,dugu haljinu i razne
narukvice.Ples je kod dijela mladih izazvao interes i počela se širiti njegova
popularnost.




gore i dolje,kabuki drama iz 1937. godine

Gospođica Okuni iz provincije Izumo bila je glumica koja je igrala muške
uloge u ljubavnim scenama,prerušena u muškarca,kao partner muškarcu
prerušenom u ženu.



U pokušaju imitiranja Izumo u njenom plesu Kabuki Odori,mnoge djevojke su
pretjerale u skidanju i zavođenju publike,pa je Tokugawa shogunat 1629.
zabranio ženama da glume u kabuki predstavama.Zamjenili su ih mladi muškarci
s dugim kosama.Kabuki je zadržao popularnost.Ali,počelo je dolaziti do incidenata.
Godine 1652. dva samuraja su se potukla zbog mladog glumca,a kabuki kazalište
je zabranjeno još iste godine.Ipak dvije godine kasnije kabuki kazališta ponovo su
otvorila svoja vrata.Sada su u kabukiju glumili samo odrasli muškarci.Iako je shogunat
stalno pokušao zabraniti kabuki,popularnost u narodu je bila toliko prisutna,da je to
bilo jednostavno nemoguće.




Na svom početku,kabuki nije imao toliku umjetničku vrijednost,ali se vremenom usavršavao.
Na razvoj kabukija utjecala je i činjenica da je u to vrijeme no drama sve više
postajala kazalište aristokracije,a kabuki drama građanskog staleža i trgovaca,koji su
ulagali u umjetnost,a posebno u kazalište.




gore,no drama




Postoje tri vrste kabuki djela :

1.Shosa-goto ili plesna drama,koja neki događaj prikazuje kroz ples ili se izvodi ples
bez pozadinske priče.Ovakva djela najčešće potječu iz No drama.

2. Jidai mono ili povijesna drama,u kojoj se opisuje život nekog slavnog samuraja ili vladara.

3.Sewa mono ili građanska drama,koja može prikazati i neki aktualni događaj;posebno
se tu ističu djela s tematikom dvostrukog samoubojstva ljubavnika koji ne nalaze
drugog izlaza iz konfliktne situacije njihova odnosa i normi društva u kojem žive.



Pozornica za kabuki je vrlo široka;omjer širine prema visini je 4:1 i više - znatno više
nego kod "wide screen"-a suvremenih cinemascope-kinematografa.Na dvadesetak
metara širokoj pozornici može se izvesti mnogo toga što bi na sceni evropskog
formata bilo nemoguće ili bi proizvelo posve različit dojam.




Jedan od najvažnijih elemenata u kabukiju je prilaz pozornici tkzv. hanamichi
(cvjetni put) koji je i sam dio pozornice jer na njemu glumci plešu prolazeći između
gledatelja.






gore,narator i svirač shamisena koji prati priču kao zvučna kulisa

Interesantno je za kabuki pozornicu da je okretna,pa se može u trenutku promjeniti.
Uvedena je prije otprilike tristo godina.
Jedan od posebnih efekata kabuki drame su posebni zvukovi posebnih udaraljki koji
redovito prate početak,svršetak ili vrhunac predstave.

...nastavak slijedi...

Jednom dok je učenik Ma-tsu(709-788) meditirao,priđe mu
učitelj Huai-jang(677-744) i upita ga : "U čemu je svrha sjediti i
meditirati ?"
"Cilj je",odgovori Ma-tsu,"postati Budha".
Huai-jang uzme kamen s poda i počne ga glačati od stijenu.
"Što to radite majstore ?",upita Ma-tsu.
"Glačam da postane ogledalo",odgovori Huai-jang.
"Kako se može dobiti ogledalo glačanjem kamena od stijenu ?"
"Kako se može postati Budha sjedeći i meditirajući ?"

U svibnju ove godine sam još jednom posjetio Japan.
Ako želite,pogledajte neke od fotografija,na nihonkichigai blogu

Tokyo panorama

Jimbocho,Tokyo - "Kraljevstvo knjige"




Uskoro, još fotografija...

<

...u budističkom učenju nema mjesta trudu.Budite najobičniji.
Ne trudite se da postanete nešto posebno.Praznite crijeva i
mjehur,oblačite se, jedite.Kad se umorite,lezite i spavajte.
Neznalice će vam se smijati,ali će mudri shvatiti.

Oznake: zen

Program ciklusa

Kabuki je oblik klasičnog japanskog kazališta koje se razvilo u sedamnaestom
stoljeću(Edo ili Tokugawa period,1600-1868).Odlikuje se ritmom teksta kojeg
izgovaraju glumci,ekstravagantnim kostimima,naglašenom šminkom(kumadori)
te uporabom mehaničkih uređaja kojim se postižu specijalni efekti na sceni.




gore,kumadori

Šminka naglašava osobnost i raspoloženje likova.Većina predstava obrađuje teme
iz srednjovjekovnog razdoblja ili Edo razdoblja.Svi su glumci muškarci.




Iz knjige prof. Devidea "Japan,tradicija i suvremenost" :

Jedna od bitnih karakteristika glume u kabukiju je visoka formalizacija i simboličnost.
Premda je kabuki realistična drama,mnoge kretnje - barem za naše pojmove - više
podsjećaju na ples nego na glumu.U pojedinim trenucima klimaksa radnje,glavni će
se glumac "skameniti" u nekoj od poza gledajući u križ;time će postići stanovitu
specifičnu ekspresiju.Ni govor glumaca nije realističan,već oscilira između razgovora
i pjevanja.Sama riječ kabuki znači "izvođenje plesa i pjesme na pozornici".




nastavak slijedi...

Koan je problem ili predmet za proučavanje i razmišljanje koji zen učitelj zadaje
učeniku.Doslovni prijevod riječi koan(kin.kung-an) je "javni dokument".Svrha koana
je dovesti učenika do prosvijetljenja.
Prof Devide kaže:Po svojoj prirodi koan je nešto što treba doživjeti,živjeti i proživjeti.
pa stoga pričanje i pisanje o njemu-poput teksta koji sada čitate-ne može na zadovo-
ljavajući način objasniti o čemu je riječ.




gore,kaligrafija Koan učitelja Hakuina

Koan u praksi:

Na učiteljev poziv,učenik odlazi u učiteljevu sobu.Pri ulasku tri puta se klanja.Učitelj
učeniku zadaje koan,tj.problem,poslije čega može uslijediti vrlo buran razgovor,
šamaranje ili svađa.
Posjet se završava kada učitelj udari u zvonce pored sebe.Učenik se ponovo klanja
tri puta.
Kada učenik,nakon nekoliko dana,tjedana ,mjeseci razmišljana o svom koanu,stekne
izvjestan uvid,on odlazi ponovo učitelju.U međuvremenu,sadržaj njihova razgovora
mora ostati tajnom.




Mnogi koani zasnovani su na stvarnim događajima iz života zen učitelja.
Postoje dvije najvažnije knjige koana:
Prva je Mumonkan ili Prolaz bez vratnica(eng.The gateless gate).Sastavio ju je
kineski majstor Yogi linije Rinzai zena Wu-men Hui-k'ai(jap.Mumon Ekai;živio,
1183-1260) godine 1228.To je zbirka od 48 koana,a Mumon je svakome od njih
dodao komentar i pjesmu.Zbirka je prevedena na hrvatski.




Druga zbirka je Hekiganroku ili Bilješke sa plave stijene(eng.The Blue Cliff Record).
Sastavljena je 1227.godine.Njena prvobitna osnova bila je zbirka od 100 koana koje
je sakupio Secho(980-1052),zen učitelj i pjesnik.Svakom koanu secho je dodao
pjesmu koja je ukazivala na značenje koana.Zbirka je stekla veliku popularnost,
uvjetno govoreći.Stotinjak godina kasnije,zen učitelj Engo(1063-1135),dodao je
kratke napomene za svaki izraz ili rečenicu glavne teme i Sechovu pjesmu,kao i
dugačku napomenu za svaki primjer.On je,također,dopisao i kratak uvod za većinu
koana u zbirci.Daie(1089-1163),koji je naslijedio Engoa,također je bio zen učitelj,
uništio je prvobitno izdanje Engova teksta.Knjiga koju sada znamo kao Hekiganroku,
sastavio je redovnik Cho Meien,koji je oko 1300. skupio sve preživjele rukopise i
kopije tekstova koje je mogao naći i restauriro ih koliko je mogao.




Jedan koan za kraj:

Šećući tržnicom,Banzan začu razgovor mesara i mušterije.
"Daj mi najbolji komad mesa koji imaš",reče kupac.
"Sve je u mojoj mesnici najbolje",reče mesar."Ovdje se ne može naći ni jedan komad
mesa koji nije najbolji".
Uz ove riječi Banzan se prosvijetli.

Izvori:Devide,Zen,Zagreb,1996.
Phillips,Zen,Zagreb,2000.
Razić,Zen,G.Milanovac,1985.

Jednom prilikom boginja Sunca Amaterasu naljutila se zbog drskog ponašanja
svog brata Susanoa.Ogorčena,zatvorila se u nebesku pećinu i podmetnula veliki
kamen na ulaz.Amaterasina svjetlost -jer ona je Sunce samo - prestala je sjati,i
na Zemlji je zavladala tama.Bogovi se zabrinuše što li će biti s ljudima,i pokušaše
nagovoriti Amaterasu da izađe iz pećine.Ali je ona to odbijala.Tada se netko dosjeti
i nagovori jednu od boginja,i ova stane plesati pred pećinom razodijevajući se - to
je bio vjerojatno prvi regitrirani strip-tiz u povijesti čovječanstva.Dakako,okupljeni
bogovi su se počeli grohotom smijati.Čuvši smijeh,Amaterasu nije mogla odoljeti da
ne proviri i pogleda čemu li se vani toliko smiju.No,čim je izišla,bogovi brzo navale
kamen natrag na ulaz u pećinu da se ne bi ponovo zatvorila - i Sunce opet zasja
ljudima na Zemlji.

* iz knjige prof.Devidea,"Zen",Zagreb,1993.

Japanski premijer Shinzo Abe podnio ostavku !

Jednog proljetnog dana sjedio je daimyo ("veliko ime",lokalni velmoža) Yagyu
Tajima no Kami Munenori u svom vrtu diveći se rascvjetaloj trešnji što je običaj u
japanaca od davnina.Bio je sav u kontemplaciji.Odjednom,osjeti da mu s leđa
prijeti sakki (ubojita namjera u zraku).Yagyu s osvrnu,ali ne vidje nikoga oko
sebe osim mladog sluge koji obično prati gospodara noseći njegov mač.
Yagyu nije mogao odrediti odakle potiče sakki.Ovo ga je veoma zbunjivalo,
jer je nakon duge obuke u mačevanju stekao svojevrsno šesto čulo,kojim je
mogao odmah otkriti ubojite namjere u svojoj blizini.
Ubrzo se povukao u svoje odaje i pokušao riješiti problem koji ga je jako mučio.
Do tada nikad nije pogriješio u otkrivanju i točnom određivanju ishodišta sakkija,
kad god bi osjetio njegovo prisustvo.Toliko je izgledao nezadovoljan sobom,da
se njegove sluge nisu usuđivale da mu priđu i upitaju što ga muči.
Napokon, jedan stariji sluga ga zapita nije li bolestan i da li mu je potrebna
njihova pomoć.Gospodar Munenori odgovori:"Ne,nisam bolestan.Ali mi se u
vrtu dogodilo nešto čudno što prevazilazi moju moć poimanja.O tome razmišljam."
I ispriča mu čitav događaj.
Kad se za to saznalo među služinčadi,dječak koji je pratio gospodara drhteći
kroči naprijed te je priznao : "Kad sam vidio kako se naš gopodar zaneo
divljenjem trešnjinom cvijetu,palo mi je napamet da koliko god je naš gospodar
vješt u rukovanju mačem,vjerojatno se ne bi mogao odbraniti kad bih ga sad
napao s leđa.Gospodar je sigurno osjetio tu moju misao."Izrekavši svoje
priznanje,mladić je očekivao da ga gospodar kazni zbog nepriličnih misli.
Ovo je razjasnilo čitavu misteriju koja je toliko mučila Yagyu Munenorija,pa
nije htio kazniti svoga mladog slugu.Bio je sretan što ga osjećaj šestog čula
nije prevario ni ovaj put.

Izvor:D.T.Suzuki/E.Fromm,Zen budizam i psihoanaliza,Beograd,1973.,str.49 i 50;




gore,grob Yagyu Munenorija u hramu Hotoku-ji u Nari

Jufuku-ji je najstariji (podignut 1200. godine) zen hram u Kamakuri.Hram je
dala podići Hojo Masako(1157-1225),kćer Hojo Tokimase(1138-1215)
prvog shikkena(regent) Kamakura shogunata i supruga Minamoto Yoritomoa
(1147-1199) prvog shoguna Kamakura shogunata i općenito prvog shoguna
u japanskoj povijesti,te majka drugog shoguna(1202-1203) Yoriie-a(1182-1204)
i trećeg shoguna(1203-1219) Sanetomoa(1192-1219).Hram je posvećen njenom
suprugu Yoritomu koji je nesretno stradao pri padu sa konja,godinu ranije.
Za prvog patrijarha hrama izabran je Myoan Eisai(1141-1215),osnivač zena u
Japanu.




gore,Hojo Masako, jedna od najmoćnijih i najznačajnijih žena u japanskoj povijesti




gore,Minamoto Yoritomo,prvi shogun u japanskoj povijesti




gore,Myoan Eisai ili Eisai Zenji,prvi starješina Jufuku-ji hrama i prijenosnik "pečata
svijesti" iz Kine u Japan 1191.
















Jufuku-ji je jedan od pet glavnih zen hramova u Kamakuri,tkzv. "pet planina"(Gozan).
"Pet planina" osim Jufuku-jija čine:Jomyo-ji(osnovan 1212),Kencho-ji(osnovan,1253),
Engaku-ji(osnovan,1282) i Jochi-ji(osnovan,1283)."Pet planina" nalaze se i u Kyotu.
To su:Kennin-ji(osnovan 1202. od Myoan Eisaija,pvi zen hram u Kyotu),Tofuku-ji
(osnovan,1255),Manju-ji(osnovan,1258),Tenryu-ji(osnovan,1345) i Shokoku-ji
(osnovan,1384).




gore,Jufuku-ji je udaljen je od Kamakura stanice 500 m sjeverno,10 min. hoda;
a Kamakura je udaljena od Tokya nekih sat vremena vlakom;

Kada su učitelja Yun-mena pitali koja je najveća istina
budističkog učenja,on je odgovorio : "Knedlica !"

Kad je 1860.g. mladi samuraj Fukuzawa Yukichi posjetio San Francisco,
u okviru prve službene japanske misije u Ameriku,nisu ga se dojmile nove
naprave koje su mu ponosno pokazivali njegovi domaćini,nego činjenica da

...se čini kako se ondje razbacuju željezom.Na hrpama smeća,na morskim
obalama,svagdje sam pronalazio stare limenke,prazne konzerve i slomljeno
oruđe.Za nas je to nezamislivo, jer u Edu - u nakon požara gomila ljudi traži
čavle u pepelu.

Preuzeto iz knjige:Totman,"Povijest Japana",Zagreb,2003.,str.260 i 261.
Vidi i :Eiichi Kiyooka,prev.,The Autobiography of Yukichi Fukuzawa",
N.Y.:CUP,1966.,str.115-16.




* vidi za Fukuzawu Yukichija(1835-1901) - wikipedia
-----------------------------------------
fotografije samuraja iz 60-ih i 70-ih godina 19.st.

Majstor zena Jun-men(jap.Ummon,864-949) jednom je rekao:
"Naša škola ti dopušta da kreneš kojim god hoćeš putem.
On te ubija ili uvodi u život - ili jedno ili drugo."
Jedan od redovnika upita : "Kako ubija ?"
Majstor je odgovorio : "Zima odlazi,a proljeće dolazi."
"Kako je to kad zima odlazi,a proljeće dolazi ?" upitao je
redovnik.
Majstor mu odgovori : "Zabaciš štap na rame,lutaš ovuda,
onuda,na istok,ili zapad,sjever ili jug,kuckaš po divljim
panjevima,ako ti se tako sviđa."

Ako ste raspoloženi,pozivam vas na šetnju Japanom
preko fotografija mog dragog prijatelja Susumu Yamashikija
na blogu:"prijateljstvo".Ne on ne govori hrvatski i nije bio
nikad u Hrvatskoj.Jednostavno svidjela mu se riječ
"prijateljstvo" i samo značenje.Slke su predobre.Riječi su
nedostatne.Jednostavno ih treba pogledati.Susumu-san
putuje Japanom,najčešće biciklom.Uživajte !

Utrkuje se
sa mnom,mali žabac do stanice
jutarnji pljusak.

Oznake: Haiku

Basho(1644-1694)




Basho by Kinkoku Yokoi(1761-1832) iz 1820.godine

Bliži se jesen;
osjećaji mi teže
prostoriji četiri-i-pol mjere.

O,ovom stazom
za jesenjeg sumraka
nitko ne ide.

More u sumrak-
blijedo-bijeli glasovi
divljih pataka

Buson(1716-1784)




Pred krizantenom
škare oklijevaju
na trenutak.

Kyoshi(1874-1959)




Jesenski vjetar-
Sve stvari što opažam;
sve je haiku.

Shiki(1867-1902)




Večernji mjesec:
Latice šljive počeše
padati na lutnju.

Issa(1763-1828)




I za buhe,noć
mora da je dugačka,
tako samotna.

Sitna žabice,
ne kloni,ne plaši se:
Issa je tu,znaš !

Za boljih vremena
pozvao bih na ručak
još jednu muhu.

...više o istima...