Ha Dva O

utorak, 10.10.2006.

20060914 Derive radionica

Radionicu je vodio njemacki umjetnik: Martin Nachbar. Nekakav pripremni dio se odrzavao u Goetheovom institutu koji sam tom prilikom imao priliku po 1.puta posjetiti, naravno, radionica je bila i cijeli grad, a zavrsetak u Booksi.

Opet sam upoznao hrpu skroz zanimljivih ljudi. Mozda se desi cudo i ostanem nekako u kontaktu s njima. Mozda ih sretnem koji puta kada necemo svi biti u zurbi i odlucimo si posvetiti vremena za druzenje. Mogli bi...

Sama radionica je bila nesto sto mi je dosta kompleksno za objasniti. Derive je jedna posebna tehnika dozivljaja grada. No, ne bih dirao sada teoriju, vise praksu i dozivljaj

Vjezbice u Goethe institutu na kojima smo hodali po sobi su bile zanimljive.
Jednom smo morali svakoj osobi gledati ravno u oci. To mi je bas super. Ja istinski obozavam oci na zivim bicima.
Ponekad smo morali hodati i odjednom se stvoriti ispred nekoga, uci u privatni prostor te osobe ili se stvoriti izmedju neke 2 osobe i zaprijeciti im put.
Jednom smo morali izabrati osobu koju cemo pratiti tako da stalno budemo par metara iza nje, ali stalno na toj istoj udaljenosti.
Jednom smo morali izabrati 2 osobe i uz pomoc njih i sebe formirati jednakostranican trokut.
Treba imati na umu da jedan te isti zadatak istovremeno pokusava izvrsiti dvadesetak ljudi zujo

Prakticni dio bio je sljedeci: na slucajan nacin smo bili podijeljeni u parove. Jedno vrijeme vodi jedna osoba, pa onda jedna druga. Dok jedna osoba vodi, druga zapisuje. Voditelj ide kuda hoce, cilj je istraziti sve sto te zanima i dozivjeti nove stvari, upoznati grad na novi nacin. No, voditelj ne govori drugoj osobi kamo se ide i slicno. Kasnije se zamijenimo. Zanimljivo je bilo naici na neke kontraste. Imao sam dozivljaj kao da vidim grad unutar grada. Odnosno, u gradu postoji zastor kroz koji kada proviris, vidis nesto sasvim drugo i neocekivano. Samo treba biti malo znatizeljan i vidjeti da zid nije uvijek zid, nego ponekad i zastor. Uz to dolazi i druzenje s drugom osobom. Lijepo je kada stvari ne radis sasvim sam i kada je netko uz tebe, taman da je i to totalno pasivno. Osoba koja zapisuje bi zapravo trebala napraviti i posebnu mapu. To je jedan od ciljeva ovog nacina istrazivanja grada. Na mapi treba biljeziti zanimljivosti i posebno dogadjaje koji se dozive, zabiljeziti ono bitno i sto je ostavilo dojam, a ostalo zaboraviti, ne zamarati se sitnicama

Radionica je trajala 2 dana. Drugi dan je imao posebno zanimljiv prakticni dio. Morali smo ici sami. Izabrati neku osobu koju cemo pratiti. Ako ju izgubimo, biramo neku drugu osobu. Pomalo slicno kao i jucerasnji dan (moze se to i na taj nacin gledati). Ali i na hrpu drugih nacina. Ovo je bilo mnogo dublje i posebnije. Pratiti osobu nije samo istrazivanje grada. O tome u sljedecem postu
- 21:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

200609 Urban festival

Volim se setati gradom. Volim festivale. Naravno, privukao me i Urban festival. Pa eto, da se malo prisjetim nekih stvari koje sam tamo prosao:

- prijavio sam se za volontiranje na zenskom vodicu

- promijenio naziv Miramarske ulice u "Ulica globalizacijskih trendova". Ovo je stvarno bilo sasvim slucajno. Frajer me zaustavio, neki stranac, i tako, drzi on taj novi znak crvene boje s nazivom ulice i zove me i pita on mene sta ja mislis sta je ovo. A jesam ga zajebo, vec sam proucio cijeli program Urban festivala i znao tocno sto radi. smijeh Pa mi je dao da postavim znak

- gledao predstavu "Cargo Sofia - Zagreb"

- sudjelovao na "Derive radionici" - o ovome ce biti poseban post :)


Predstava Cargo Sofia - Zagreb

Pa eto, bas fora stvar. Sjedio sam u kamionu kojem je jedna stranica bila od stakla. Mi smo vidjeli kroz to staklo, a prolaznici izvana nisu. Cilj predstave je bio nekako simulirati zivot vozaca kamiona i dozivjeti malo sve to. Tako su nam 2 vozaca cijelo vrijeme pricala svoju pricu. Simulirala se voznja iz Sofiju u Zagreb, malo ubrzanim tempom. Cijelim putem su vozaci komentirali sto dozivljavaju na putu, primjerice, koliko steki cigareta treba na kojoj granici dati ili kako im zena sprema papriku u teglu koju stavljaju pod kamion. Povremeno se ispred stakla kroz koje smo cijelim putem gledali spustilo platno na kojem smo imali video-projekciju. Ponekad se projecirala voznja kroz Sofiju iz iste perspektive pa smo se mogli malo uziviti kao da smo u Sofiji. Ponekad smo vidjeli uzivo vozace kamiona. Tu i tamo smo mogli (gledajuci kroz staklo) vidjeti i jednu zenu u haljini koja je svasta izvodila.


Volontiranje na Zenskom vodicu

Ah, nemam tu sta posebno reci. Volontiranje je meni opcenito fora, ponajvise zbog prilike da se iskusi nesto sto ne dobivam svaki dan i posebno zbog ljudi koje tamo upoznam!

Prvo smo imali sastanak u Booksi i onda smo izabrali lokaciju gdje cemo drzati. Tamo sam vidio neku relativno poznatu osobu, ili je mozda ona vise vidjela mene jer ja dok sam tamo dosao, svi mi novi, a ja nis ne znam i tak. Pa gledam, di cu ja s tim standom i dogovorili se da cemo biti relativno blizu. Tako sam bio kod HNK. A bome mi je ta cura nekako postala skroz fora jer smo pricali putem do HNK i svidjela mi se skroz. Nekako mi se svidio njen smisao za humor kojeg povremeno upotrebljava. Opcenito djeluje kao simpaticna i lijepa osoba.

Na standu sam prezentirao Miju Corak Slavensku. Evo, uspio sam joj i ime zapamtiti :) To je prva primbalerina HNK. S vremenom je usla u sukob s komunistickim vlastima, bas kada je trebala doci na celo uprave, ako se dobro sjecam. Razlog mi je nekako ispario, ali sam siguran da je bilo nesto skroz cool. Ona je naravno otisla van gdje je pokupila ogromnu slavu. Pariz, Amerika,... poznata je bila i po nekom baletnom filmu.

Moj zadatak je bio skupiti potpise da se nekako obiljezi sto su neke zene u povijesti nasega dragog grada napravile. Vecinom su to bili strani turisti pa je bilo zanimljivo truditi se objasniti ljudima sta ja tu sad radim. Bilo je fora i kad sam naisao na neku zenu koja je totalno bila odusevljena time. Vjerujem da se kroz svoj zivot malo napatila kao pripadnica ljepseg spola i opekla od strane pripadnika ruznijeg spola. Moj dojam samo... Bila je u posjetu svojoj kceri koja studira na pravu i koja je isto morala to potpisati :) Kasnije je dosla i neka cura iz Dubrovnika koja je htjela upisati novinarstvo. Bila je sama i odlucila se druziti sa mnom. Ja sam joj svasta pricao o gradu i drugim stvarima. Nakon naseg druzenja, dao sam joj broj pa je rekla da ce mi se javiti ako upadne da se vidimo. Cini se da nije upala...

Opcenito na tom zenskom vodicu je bilo dosta zanimljivih zena u povijesti nasega grada yes Naucio sam da je pocetko proslog stoljeca bila legalizirana prostitucija. Jer jedna od tih zena je bila bludnica. Bilo je tu i dimnjacarka, vozacica ZETa, "vjestica", pilotkinja, Miss Jugoslavije, ratna novinarka, primalja,...
- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.