Ha Dva O

nedjelja, 27.08.2006.

Da mi je biti pas...

Dan je lijepo prosao, odnosno ugodnije sam se osjecao nego opcenito u zadnje vrijeme. Odnosno, od kada sam Nju zadnji put vidio.
Od jutra sam se druzio s prijateljima s kojima nisam bio i po 2 mjeseca. Zaista mi je bilo drago vidjeti ih. A to je neobicno jer tesko me je usreciti dok sam ovako kako jesam. No, pomaze mi ako sam u ugodnom drustvu i ugodnoj atmosferi koja mi omogucuje da se koncentriram na nesto interesantno. Tada malo manje mislim na Nju. I evo, danas mi konacno nisu vladale one misli zbog kojih znam toliko patiti. Lakse je mome umu danas :)
Do navecer sam bio okruzen ljudima i puno smo pricali, dotakli se toliko puno tema. Naravno, bilo mi je lijepo filozofirati. Tko zna do kada bi ostali, ali zapuhao je snazan vjetar, onaj koji ti porucuju da za njim dolazi oluja. Istog trena smo se ustali i krenuli kuci, bez puno razmisljanja. Ali bio je to i odlican potez. Proveli smo dugacak dan i podosta ispunjen, pogotovo ovih zadnjih nekoliko sati. Tako smo otisli dok nam je jos bilo sasvim lijepo i tako sve ostane u odlicnom sijecanju.

Navecer kad sam dosao, nazvao sam ju. Ponovno sam uspio izdrzati 2 dana. Nakon razgovora ostao sam lezati u svom krevetu i standardno odmarao tijelo i razmisljao u tami. Uskoro je dosla Njena poruka. Rekla mi je koliko Joj je njezin mali psic presladak, koliko voli njenu njuskicu i oke. Mnogo zali za tim sto svog psica ponovno ostavlja jer se vraca u Zagreb. Tuzna je zbog toga.

Ljuboran sam. Koliko sam bio ljubomoran kad sam tako nesto procitao. Kvragu i ta prokleta ljubomora. Pa moram li sada jos i na nekog psa biti ljubomoran? Glupi zivot!
Pozelio sam biti pas. Koliko bih samo uzivao da sam ja taj pas. Da sam joj ja tako presladak, da mene tako nesebicno voli, da me toliko treba. Da me toliko voli paziti i maziti, uvijek me imati uza sebe. Nije bitno sto napravim i sto mi se dogodi, ona bi me uvijek voljela i htjela, uvijek mazila, uvijek se brinula za mene. Koliko srece bi bilo u meni! Kada bi ja bio Njen i Ona voljela mene. Pas ima tako jednostavan zivot. Ne zamara se pitanjima kojima se mi zamaramo, a opet je toliko sretan. I toliko puno dobiva! Jos da te takvo bice kao sto je Ona voli, sto mozes zahtijevati od zivota?!

Kada sam se sjetio da bi me takvo bice moglo tako voljeti, shvatio da zapravo i nije sve to ono sto zelim. Pa taj pas Nju ne moze pojmiti kao ja. Sto li je Ona psu? Pas ne poznaje Nju na nacin kao sto ju ja poznajem, pas ne zna kakvo je ona fascinatno i jedinstveno bice na svijetu. Pas ne zna koliko je ona divna, koliko je lijepa,prekrasna,elegantna,topla,njezna,draga,inteligentna i uz sve one unutrasnje osobine koje se tako lijepo na Njoj iskazuju. Jadan pas sve to ne vidi. Jadan pas to ne moze pojmiti. Za kakvu je samo spoznaju zakinut! Retardiran! Pas sigurno ne moze ni voljeti kao ja. Tom psu Ona sigurno ne znaci toliko koliko i meni. Pas ne poznaje takvu ljubav i zaljubljenost, opsjednutost, strast. Ali ponajvise tu ljubav, sto li uopce ostalo nabrajam. Uvijek postoji neka sitnica da bi svijet bio savrsen. Postalo mi je nekako lakse kada sam shvatio koliko bih toga propustio da sam taj pas. Ali siguran sam da je on sretan. I to je tako bitna i lijepa stvar u zivotu. A tko ne bi bio sretan kada bi imao takvo bice kao sto je Ona... Ah, da, pas ne zna sto ima. Valjda ne glumim ako kazem da mi je bolje ovako
- 23:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 25.08.2006.

Opasno je nositi kisobran

Dogodilo se da sam se jedan dan slucajno nasao na zapadnom kolodvoru cekajuci vlak. Taj dan je ujedno sasvim namjerno padala i kisa. Ne volim kisnuti pa je logicno da sam nosio kisobran.

Kisa pada, a ja stojim pored pruge gledajuci po horizontu nece li konacno doci taj vlak. U ruci drzim kisobran. To je jedan od onih najjeftinijh kisobrana na koji se u trenu sklope i potrgaju, meni najdrazi. I tako gledam ja, a nesto me svrbi po glavi. Pocesem se ja rukom, ali za par sekundi opet to mene svrbi. No nije to bas svrab, nesto pomalo neobicno. Opet se ja pocesem, ali kad se prestanem cesati, opet isti problem. I pogledam ja u taj svoj kisobran, to cudo tehnologije, nije li mu se jadnom sto dogodilo (nije da cu sad plakati, kupim drugi, ali...), potrgao li se mozda pa mu visi sipka i prca me po glavi? Gledam i vidim da je sve u redu. Idem rukom ispitati cijeli problem i tako dotaknem sipku i paffff, strese me struja.

Covjece, kako me to razveselilo. Struja tece mojim kisobran. Pec, pec, diram ja to stalno, prazni se po meni struja, zaaaaakon. Ma divan osjecaj. I dolazi vlak, moram ici. Primjetio sam da zice koje vode struju i pogone vlak i nisu bile tako visoko iznad mene. Zrak je bio vlazan pa je isporucio struju do mog kisobrana pa i do mene. Jedva cekam sljedecu kisu, hodat cu s kisobranom po gradu i traziti izvore da me prze. Predobro! Zelim jos!
- 21:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.08.2006.

Eclipse

See Him. Avu is standing on the hill, on the open.
Talking to the stars of the night sky.
He likes to travel, you know?!

Look! The moon, his companion, is already gone. Go Avu!
Beware, the sky is becoming brighter there.
At the mountains She awakens as the horizon turns red.
Soon She will raise and make life on Earth again.
Run Avu, the Sun will burn you again. Run!

As He walks to his tree, his sight is catching her spark.
His steps become heavy. His tears carried by the wind.
He hides in the forest, in the dark.
Under his tree, He makes his living of a day.
Here He can rest and feel no more. Only a shadow and his mind.

But sometimes a beam of light shines through the branches.
The Sun shines his skin, warms his hands, heats his lips.
Oh, such a delicate pleasure of Her!
He misses his burns as She already vanishes leaving him just a pain. And hope.

On the eclipse He will watch Her for the last time.
For him She is the Sun, not just any star.
One and only which can make him a day when he's in the dark.
- 14:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se