Ha Dva O

utorak, 04.09.2007.

Aug07

The month of August 2007 will stay in my memory as one of the best journeys I've ever had. For 3 weeks I've been visiting Scandinavia. First few days in Sweden. My plane landed in Goteborg and there I was 1 day until meeting my friend. Then we went towatds south in few days ending in Kobenhavn, Denmark. In Denmark I've spent rest of my journey, mostly participating on great voluntary project. The aim was to explore Danish culture&mentality. Project was named "Pa sporet af Danskheden" (in search of Danish mentality). Not only I've visited south of Denmark, I've meet some very nice people. Some of my toughts about life are now strengthened, mainly influenced upon the people themselves and experience down there.

In following posts I'm going to write about the project itself, about Denmark what I've learned and about people whom I met on the project, probably the most important part. There should be some big posts...
- 07:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.08.2007.

20070725 Pasman

Na Pasmanu je bilo super. Otoci uobicajeno imaju cisto more, oblaci se ne zadrzavaju nad njima pa kisa ne traje dugo. Plaze na kojima sam bio su pjescane i jako dugo su nekako plitke. Idealno za klince da se zabavljaju. U blizini je i nacionalni park Kornati koji je jednostavno predivan. Svi oni mali otocici koji su medjusobno jedan blizu drugoga. I vegetacija na njima. I onaj kamen. I oni brezuljci. Prekrasno.





Na Pasmanu se nalazi i benediktinski samostan koji je isto zanimljivo za posjetiti. Pogled sa brda gdje se nalazi samostan, oduzima dah, kako je popularno reci u narodu. Ima isto tako jos jedna crkvica sa zanimljivim pogledom, mislim da se zove Marija od Sedam Zalosti. Lijepa setnjica, upoznavanje s prirodom, a na vrhu vas ceka pogled i poseban mir. Tamo sam ostajao duze vrijeme, samo sjedeci i uzivajuci u trenutku. Podsjeca me to na one neke scene u azijskim filmovima kada se kadar ne mijenja kako bi gledatelj znao uzivati i osjetiti trenutak. Mada su obicno ti trenutci meni dosadni, ti u filmu. Ali ne i ovaj na vrhu brdu, u hladu, okruzen leptirima, zvuk zrikavaca i more sa otocicima koji te tako mame. Na kraju nisam otplivao ni do jednoga od njih. Budem jednom, valjda.



Spavao sam u satoru pod jednom smokvom. Smokva je davala odlican hlad. Doduse, na kratko mi se zamjerila, ali sam sam kriv. Sjeo sam bio na pod i ustao se, otkrivsi kako mi se po guzi na bermudama raskeljila jedna smokva. Uspio sam sve to oprati uz malo sampona. Dobra je ta smokva. Kada je kisa padala, dala mi je i malo zastite. Naime, par dana je puhala bura. Bilo je to zanimljivo. Tada se nisam kupao. Ali bilo je nesto u tom vjetru, zanimljivo ga je dozivjeti i vidjeti uzburkano more. Kada je bila ta olujica, grad je bio prazan, a ja sam bio sam u svome satoru. Puse, kisa pada, smracilo se. Nekako sam uzivao u tim trenutcima. Vani se cuje fijukanje vjetra, a ja lezim u svom satoru, okruzen tom prirodom i razmisljam o zivotu i trenutnoj situaciji. Bilo je bas super. Povremeno bih volio dozivjeti takvo nesto, dobro je za odmoriti mozak. Nema smisla izlaziti iz satora pa si nekako prisiljen biti unutra i opustiti se, razmisljati.

Ribarska vecer je unijela malo zivosti u inace slabiji nocni zivot ovog mjesta. Koncert je trajao nekoliko sati, besplatno se mogla degustrirati brudet, neko varivo od graha, vino i travarica. Navecer su se pekle dagnje, pila piva, plesalo se.

Lijep i opusten provod...

- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.07.2007.

20070716 Savudrija

O "obicnim" klincima, o djeci iz popravnog doma, o Savudriji, o prijateljicama, o svemu i svacemu...

Proveo sam tjedan dana u Savudriji. Isao sam na djecji kamp, kao neka vrsta animatora. Cijeli dan i vecer organizirana zbivanja, kako bi djeci bilo zanimljivo, kako bi se izmorila i spavala. Mene i frenda su zvali DJevi, mada nikada u zivotu nisam takvo nesto probao. A klinicima je sada tesko objasniti da nisam nikada miksao CDove i slicno. Oni su na kraju ipak bili zadovoljni.
Smjesteni smo bili u kampu Veli Joze, svaki bungalov po 2 sobe, svaka soba po 6 kreveta. U startu je soba bila puna, no kako smo skuzili da je susjedna soba prazna, cure su pobegle u tu drugu subu. Na kraju je nas 3 muzjaka ostalo u onoj pocetnoj sobi. Novi prijatelj, cimer, bio je poprilicno sretan tom promjenom. Vec na pocetku nam je pokazao zasto. Lezimo svako na svome krevetu kada on glasno prdne i zadovoljno kaze kako je bas dobro sto sada nema cura i kako moze prditi do mile volje. Jako smijesno. Sjetio sam se trenutka kada sam otvorio neku "fora" knjigu o zenama,muskarcima i njihovim odnosima, gdje opisuju kako je kod muskih prdac izvor sprdnje i zabave, a kod cura neougodna situacija. Ocito sam prezenskast u nekim stvarima, ali zadovoljan sam time. Nije taj cimer uopce los, bas je dobar, kaj, nitko nije savrsen.

Savudrija sama po sebi nije neko posebno mjesto. Plaza nije privlacna, more nije precisto, puno je trave i tesko se maknuti od grebena da mozes normalno plivati. Svejedno, nakon par minuta bih se odmaknuo od tog mulja i bilo bi bolje. Zaista volim uzivati u moru, prekrasan fluid. Zalazak sunca na moru je jos jedna divna stvar koju covjek moze dozivjeti.
Sam kamp je bio minutu od dodira s morem. Posvuda ima puno drveca, time i puno hlada. Samo prvi dan sam se mazao s kremom za suncanje. Dalje nisam. Jedan dan sam mrvicu izgorio, a to je zato jer smo bili na molu i morali se brinuti oko glazbe, a tamo nije bilo hlada. No, nista strasno. Dan i pol sam nosio majicu i sve je super proslo. Treba samo biti pametan. Ne izlagati se suncu u kada je najjace, kupati se, biti povremeno u hladu. Cijelo vrijeme hodao sam bos. To mi je isto bilo super. S vremenom naucis kako bolje hodati kada si bos. Nakon par dana to postane tako dobro. Nisam vise zelio oblaciti papuce. Zelio sam osjetiti zemlju pod svojim nogama i koracati po travi. Tu i tamo bih zabila bi mi se neka travcica, ali opet, nista strasno. Sada sam tu u Zagrebu i gledam ovaj grozan asfalt.

Klinci. Mali ljudi, kak bi rekla prijateljica. Bilo je ih raznih godina, 4.razred osnovne (mozda i nize) pa do 2.razreda srednje. Ima tu hrpa problema, ali nije ni tako tesko kako si covjek misli. Treba ih potaknuti na razgovor, jer neki su sutljivi, ali itekako ce imati sto za reci i razveseliti se ako se interesiras za njih. To je vrlo vazno. S vremenom, oni ce se i vezati i sami dolaziti do vas i vi cete se morati manje truditi. Nekima ce biti zao sto se rastajete, mislit ce da ste nezamjenjivi. Lijep osjecaj.

Za klince su se brinule, na prvome mjestu, voditeljice, koje su vodile grupe od po 10 djece. Bilo je par starijih uciteljica, jedna mladja i 4 studentica socijalnog rada. Mogle su se prepoznati 3 ekipice. Jedna ekipica su 4 studentice soc.rada, dugogodisnje prijateljice. Druga su profesorice. Treca ekipa su 3 difovke. Medjusobno se nisu ispreprletale. Difovke su vise puta rekle da se ove studentice ne zele s njima druziti. Mi smo obilazili sve ekipice. Naime, navecer kada su klinci legli spavati, svaka ekipica bi se sjela ispred svojeg bungaloa i tamo sjedile,pricale,neke bi pusile i po potrebi obisle bungalov da vide spavaju li mali ljudi. Treca ekipa su bile cure iz susjedne sobe.
Prva ekipa je posebno zanimljiva. 4 dugogodisnje prijateljice, medju kojima i 2 seke. Cesto su se svadjale. 2 od njih su planirale biti cimerice, ali su ovdje u Savudriji pocele pricati o tome kako mozda to ipak nije pametno, Zamisli, godinama se druze i super su si i sada u par dana se toliko svadjaju i sada vise nece biti cimerice. "Cimovanje" je trebalo poceti odmah po povratku s putovanja. Odmah i po povratku su vec krenuli konflikti, jedna je htjela biti na kavi s nama, a druga je htjela do grada na sladoled i nikako da se dogovore. Otisao sam s kave prije postignutog sporazuma. Koje prijateljstvo... Koliko se ljudi poznaju?.. Za ovu jednu su svi govorili da ima zli pogled. Njene curice su se znale plakati. Zadnji dan su joj napravili crtez s puno srceka. Cudna zenska, mada ljudi pricaju da je cudnija nego sto uopce je.
Od par tih cura imao sam prilike cuti da zive po principu koji sam vidio u dok.filmovima kao sto su "The Secret" i "Koji k...uopce znamo?". Naravno, ovo se moze naci posvuda. Biblija:
http://bible.cc/matthew/17-20.htm
Da ponovim, sa svim ekipicama smo se druzili, sa svima je bilo zabavno na neki nacin. Cini mi se da sam najvise vremena provodio kod prve ekipice. Ipak je kod njihovog bungalova bio stol s klupama i najvise cura :)

Svi bungalovi su poslagani u krug, tako da se sve vidi, kada sjedis na terasi jednoga. Bilo je vise krugova. U drugima su bili Francuzi, Rusi i djeca iz popravnog doma u Dugavama. Odmah su nas upozorili da zakljucavamo sobe, posto su oni ovdje. Naime, da bi zavrsio u popravnog domu, moras se ipak malo potruditi, nije to bas tako lagano. Kada dodjes medju njih, neces vidjeti da ti se oni vesele i smiju. Vidjet ces cudne poglede, ponekad mrke,ponekad uplasene,ponekad bez pokazanih emocija sto opet povezujem sa strahom. Cut ces jako puno psovanja i vidjet ces kako se medjusobno stalno napadaju i kao da omalovazavaju jedni druge. To sve tako izgleda kada te netko pripremi na takve gluposti i kada onda dodjes do njih prvi puta. Kada ih upoznas, dobijes jednu sasvim drugu sliku. Oni su zapravo jako dobra djeca. Kada bi netko od njih bio napadnut izvana, svi bi stali na njegovu stranu. Zapravo su jedni drugima dragi, ali se boje to pokazati. Pokazuju mrznju, psovke i deru se jedni na druge.
Plivao sam. Cuo sam psovke i vidio 3 njih. Krenuo sam prema njima. Derali su se. Jedan se stalno derao kako ce nabiti ovog drugoga. Vrijedjao ga je da ne zna plivati i da ce ga lupiti i neka ide prema obali. Nekako su se smirili kada sam dosao. Objasnili su mi da ovaj ne zna bas plivati i da ga je zapljusnuo val i da se valjda skoro utopio. Ovi su ga dosli spasiti i potjerati ga na obalu. Ocito se brinu jedni za druge, sano ne uspijevaju to pokazati na lijep nacin. Na umjeren nacin sam im znao reci kako to nije dobro, ali vjerujem da treba vremena da prepozanju drugu perspektivu zivota.
Razgovor:
- Hej! Jesi se ti ikada usetao u policijsku stanicu s bombom?
- Nisam.
- E, vidis onog decka. On je!
Ima jos tako zanimljivih stvari. Pricao sam s glavnom animatoricom i prolazi jedan iz doma. Ogroman je, sav misicav, obrijana glava. Zapocnemo s njim razgovor. Pita ga animatorica sto mu je to s rukom. Krene on objasnjavati. Dvojica su se potukla. On je bio tamo. Krenuo ih je smiriti i nije znao kako. Kresnuo je jednoga sakom u glavu. Ovi su se i dalje.... Cini mi se da je on zaista imao dobre namjere. Ne kazem da je izuzetno pametan i bistar, ali osjecam da je dobar, pricao sam vise puta s njim. Nije ni glup. No, isao ih je smirivati sakama. Lijepo iskustvo u zivotu.
Prema nama su bili dobri. Nista nam lose nisu napravili. Dapace, uvijek su se nudili pomoci nam. Trebali smo prenositi opremu iz skladista na neko mjesto i spajati kablove. Oni bi se cesto tamo pojavili i pitali treba li pomoc. I inace, ako je nesto trebalo, pitas ih i oni ti pomognu. Zaista super ekipa. Skroz sam ih zavolio. Upravitelj i nije bas takav. Kazu mi oni da skoro svaki dan Francuzi pustaju glazbu navecer, ovo dok nas nije bilo. I dok smo mi bili, imali su Francuzi jedan dana kada su samo oni pustali. Decki iz Dugava imaju puno glazbe, voljeli bi i oni, ali im upravitelj neda. Jedna noc je bila "Dugave show" (svaku vecer je bilo nesta, tako i tokom dana, utakmice npr.). Vec sam ranije rekao deckima da bi bilo sasvim u redu da jednu vecer oni dodju na svoje. Bilo mi je sasvim logicno da to bude tu noc. Za "Dugave show" trebali su pripremiti neku predstavu. Jedno decko (debele naoca, djeluje povuceno) smislio je cijelu ideju sto bi napravili. To bi bila neka predstava, kazalisna valjda, neka satira mozda, spominjao je nesto Sanadera i slicno. Nije htio sve reci jer nije htio pokvariti predstavu. Predstave nije bilo jer nisu skupili rekvizite, a vjerojatno se deckima ni nije bas htjelo glumiti. Steta za decka, mozda je bas talentiratan, mada i da nije... Kada je trebao poceti disco, pozvala me glavna animatorica. Upravitelj je porucio da svjetla na stadionu (gdje je bio disko) trebaju ostati otvorena i da treba trajati maksimalno 1h. Svjetla su uvijek zagasena bila, a ako nisu, nitko ne zeli doci na stadion plesati, svi cekaju da se pogase svjetla. Upravitelj je to zahtjevao zato jer kaze da se decki napiju i spavaju po stadionu pa ih u mraku ne mozemo vidjeti kako rade sranja. Objasnio sam animatorici da to sve nece tako ici kako on kaze i rekao sto cu napraviti, argumentirao i rekla je da je ok. Cinilo mi se da sam izvukao i vise nego solidan kompromis. Decki su bili bas sretni. Frend je trebao ostati jos jedan tjedan tamo. Sve je dogovorio. Dobio pristanak od glavne organizatorice u Zagrebu i upravitelja. Jutro nakon te veceri, upravitelj mu je rekao da ce doci netko drugi sljedeci tjedan, da mi ne vodimo cijelu stvar kako treba i da nece moci ostati kao DJ. Vrlo mi je jasno da je upravitelj kreten koji ne daje toj djeci pravu priliku. Debeo je i uvijek nosi naocale tako da mi nijednom nisam uspio vidjeti oci.
Osobno, stvarno mislim da su ti decki odlicni. Treba im dati prilike. Svasta ih zanima, ali ljudi nemaju povjerenja u njih i ne gledaju ih na llijep nacin. Ne poticu ih da budu bolji. Upravitelj se trudio prikazati nas losima, ali obojica se osjecamo da nismo napravili nista lose nego bas nesto dobro.

Bilo je svakakvih zgoda. Jedan mali covjek iz naseg kruga se salio, na odlasku s plaze, bacao je kljuceve i oni su ostali na grani drveta. Tada su decki skidati kljuceve. Gadjali su ih slapom i slapa je isto tako jednom zapela za drvo. Uzeli su drugu slapu. I druga slapa je zapela. Skuzili su da to ocito nije dobra taktika. Uzeli su metlu. Bacali metlu i pokusavali skinuti kljuc ili slapu. S vremenom je i metla zapela na drvo. Bacali su i kamenje. Na kraju se skupilo nas nekoliko i prestali su s bacanjem. Jedan od njih se popeo na drvo i sve to skinuo. Pravi tarzan. Imali smo hrvanje u blatu, nogometne i razne druge turnire.
I nisu tako razliciti od vecih ljudi.
Jedna cura je dosla u kamp u stiklama.
Bio je jedan klinac koji je stalno pricao viceve i zagonetke.
Svatko je poseban.

Posebno me se dojmila jedna cura. Mala ima 13 godina, ali je skroz simpa. Jako ju zanima svemir i slicne stvari. Pricao sam s njom i vidio da mnogo zna o suncu, planetima, crne rupe, opcenito svemir. Svasta ju zanima i ona tako svasta proucava. Malo cudno prica, ali zna to biti bas simpaticno. Zaista me se dojmila. Mozda ima 13.g., ali mi je ugodnije i korisnije s njom pricati nego, kako mi se cini, s vecinom ljudi mojih godina. Nema priglupe,primitivne teme. Sjecam se kada sam i ja bio tih godina, mrzio sam sto mi ljudi nisu davali dosta prilike samo zato sto sam klinac. Bas super cura. Ona ce napredovati s godinama, za razliku od nekih. Zanimljivo je sto ona uopce nije bila popularna medju svojima. Nisu je odbacivali, ali nisu je isticali kao neku zanimljivu. I ono, neki ljudi kada pricaju, svi ih slusaju, a neke kao da ne cuju. U toj gruboj podjeli, medju klincima bi ona spadala u drugu grupu. Nadam se da ce ju konacno netko odvesti u zvjezdarnicu.

- 18:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.06.2007.

klimatske promjene

Globalno zagrijavanje
Da mi je znati sta si prosjecan covjek misli o ovome? Valjda je cuo za taj pojam. Nadam se da to ne dozivljava kao neku znanstvenu fantastiku. Sve je ocitije da stvari idu u kurac.

snijeg u Johannesburgu nije pao vec 20 godina.

Ima hrpetina primjera. Prije pola godine sam radio referat iz ovoga pa sam se imao prilike uvjeriti u razne gluposti.

U Zagrebu nema pravog snijega vec godina. Snijeg ce postati urbana legenda nikad vidjena.
Sto nas ceka u buducnosti?
Sve jace i opasnije zracenje od sunca, zbog ubijanja ozonskog omotaca. Pocet cemo izbjegavati izlozenost suncu sve vise.
U kratkom vremenu dozivjet cemo hrpetinu zanimljivih dogadjaja, kao sta su masovne poplave i slicno. Dize se razina mora i nestajat ce nam kopna, zajedno s nekim gradovima. Nakon sto prestanu obilne poplave, zazivjet ce dugogodisnja susa, globalna nestasica vode. Voda ce biti puno skuplja nego danas. Vise cemo i smrditi jer cemo stediti vodu.
Vegetacija ce neko vrijeme bujati jer znate i sami, topla tropska klima, nije losa. Ali onda ce doci one suse i pomirat ce i biljke. Dalje znate.

Sami si radimo apokalipsu. Ne trebamo citati vjerske tekstove, to su sada znanstveni tekstovi.
Ima cak i filmova u kinima, samo ga nisam pogledao, ne sjecam se vise kako se zove.

Super stvar je sto dosta tih gluposti proizlazi iz fosilnih goriva. Da nam bar sto prije ponestane toga, prije bi se spasili. A nije istina da smo bas tako hendikepirani. Mogli bi jos ovo nesto tih fosilnih resursa iskoristiti, jos malo zagaditi, ali da sagradimo usput novu energetsku mrezu i transportnu mrezu neovisnu o fosilnim gorivima tako da kad nafte ponestane, da ne pocnemo ratovati i plakati.

Zasto se brinuti? Mnogi patenti koji ce zamijeniti iskoristavanje fosilnih goriva vec postoje. Pa da. Samo sto su ih pokupovali naftni divovi, auto-industrija i slicne nakaze.

Putujmo na sjever...

Eh, trebam se potruditi biti sto manje ovisan o stvarima koje me okruzuju i to ce mi omoguciti da ne patim toliko kada nastupi "apokalipsa".
- 09:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 27.06.2007.

smrt

Od cega covjek umre? Kada pogledas mrtvaca, tako je nekako drugaciji.

Netko je ziv i samo odjednom umre.
Od svega se umire. Ugrize ga morski pas. Ugrize ga komarac. Dozivi infarkt, a ima 18 g. i aktivni je nogometas. Umre u snu s 91.g. Popije otrov. Ima svega tu. Odumru ti organi? U cemu je zapravo stvar? A sta, ima ljudi koji su 20 godina u komi i ustanu se i sve odjednom super, mada im neki organi i nisu bas radili.
I od nicega se umire. Nedostatak hrane, kisika,...

Cini mi se da si covjek sam odluci hoce li zivjeti ili ga vise zanima onaj drugaciji zivot, koji nas ceka nakon sta umremo. Cudno sad zvuce ti pojmovi. Zaista, cini mi se da covjek moze biti nepobjediv i zivjeti vjecno, ako to zeli. Ali mi se cini da se svi kad tad zazele onog drugog zivota, posebno kada osjete njegovu car, onog nakon smrti. Malo se prosetaju kroz onaj tunel, vide svjetlo, malo pospikaju s nekim cool bicima, super im je. Ne zazele se opet ovog dosadasnjeg zivota. Pa zato i umru. A to bude njihova odluka. Jer neda s svima zivjeti, ako to ne mogu punim plucima, ako ne mogu trcati, seviti, prezderavati se... ili im je sve to vec dosadilo i nemjerljivo je s... Tako si ja nekako mislim da je.


Nadam se da cu umirati sretan. Sjetit cu se dana kojih nisam bio sretan i kada sam cekao te trenutke. I nece mi biti zao sto umirem.
Posto su svi ljudi do sada (osim ovih nekoliko milijardi trenutno zivih) umrli, vjerujem da je to super stvar :) Pa ne bi valjda bezveze umirali?
- 23:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ostro i hladnokrvno, bez zaustavljanja

Nisam agresivan. Vise ljudima zelim pomoci nego odmoci. Opcenito, vise se osjecam kao dobra osoba.

Pa me muce, zasto mi misli znaju biti zaokupljene glupstima.
Npr.
zazmirim. Ponekad, tako, kada krenem meditirati. I sto vidim? Vidim sebe. A oko mene ljudi koje se krecu u mojoj blizini. Imaju nozeve, maceve i svasta drugo. I kolju me. Bez prestanka. Razrezu mu gdje stignu i samo nastavlju. Ja ponekad postanem jak i nista mi ne mogu i maknu se od mene. Ali kratko i opet krenu. Rezu mi ruke, po trbuhu, jajima, pa opet ruke. Maloprije skoro da i nisam imao ruku, a sada ju opet rezu. Po meni sikce krv i vristi bol. Ne svidja mi se to. Znam se i boriti s njima, ali tako ih je puno. Lijepo je ipak sto nikada ne umrem i nikada ne ostanem lezati u lokvi krvi da bi zlikovci mogli odustati. Eto, ipak postoji nekakav otpor. Dakle, nije ni tako lose.

Moram priznati da se ovo dogadja vec jako rijetko. Cini se da sam se kroz godine uspio rijesiti ovih misli. Uspjeh je sve jasniji. Super sam! Bas mi je drago! Mozda ce ovo jednoga dana totalno i izblijediti iz sjecanja.

Mozda i nije ovo lose. Moglo bi biti gore. Ali necu opet dijeliti svoju bolesnu mastu...
Zanimljivo, ipak nisam npr. zamisljao da po meni padaju atomske bombe i rastu neki tumori i gori mi koza :) Ili da pijem cedevitu, a u njoj otrov i izrigam dusu i umrem. Ili pojedem cokoladnu tortu u kojoj je bomba i sav se rasprsim s iznutricama po zidu.

Ne bih se sada zacudio da mi netko kaze kako su ovo moja sjecanja iz proslog zivota. Mozda sam umro na taj nacin. Sjedio na zelenoj travi, na brezuljku. Kada se na njega sletila vojska ninji i pocela me klati. I umro ja pa me sada progoni to i kroz mnogo zivota. A mozda sam ja zapravo bio Cezar i to mi je ona trauma kada su svi zarili noz u moje tijelo, cak i onaj Brut, majku mu jebem, a ko sina sam ga uzeo, eh... Ima tko jos kakvih ideja?
Zapravo, ne vjerujem u te prosle zivote, mada bi se mogle neke stvari izvuci iz tih teorija, ako se ne shvacaju predoslovce neke interpretacije. Pa kvragu, ipak sam ja ja, kakav prosli zivot? Naslijedio sam ja hrpetinu toga, ali i drugi isto imaju mnoge djelice koje i ja imam. Tko je zapravo zapoceo s tim pricama?
Svi za jednoga, jedan za sve. Svi smo jedno. Jedno je u svima,
Tko je izabrani? :)


Ide mi danas s tim postovima, najproduktivniji dan dosada. A sta ces, kisa pada, a mozak se ne odmara.
Ako vam se svidja post, pojedite bananu, ali ne sa slagom. Posipajte vodu sa soli i okupajte se u njoj, zmirecki, ali da se ne opecete.
- 23:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

osjetiti...

Moram definitivno postaviti jos jedan cilj, koji mi se cini bitan u ostvarenju drugih ciljeva.

Moram vise osjecati sebe, ono sto je u meni i moram isto tako bolje osjecati svoju okolinu.

Osjecati sebe, prepoznati sebe. U meditaciji ovakve stvari pojacavaju neke dozivljaje. Prepoznati svoju frekvenciju i pratiti ju, ostvariti rezonancu. Prouciti sebe u cijelosti, svaki dio svoga tijela, svaki organ, svaku stanicu, svaki atom... Pa opet sagledati cjelinu i sve to skupiti. Ne osjecam sebe onako kako bih mogao i kako sam osjetio par puta da se mogu osjetiti.

Kada sebe osjecam, ponekad misli odlutaju u okolinu i zapavo se pocnem gubiti. Moram se prepoznati i kao dio okoline i uci u rezonancu s njom. Vidjeti da sam dio svijeta i da i mene i okolinu povezuju prekrasne i mocne stvari. Trebam ostvariti i neku interakciju s okolinom. Odnosno, biti u potpunosti dio nje. Isto tako mogu prepoznati kako nemam jednaku interakciju sa svakim dijelom sebe.

Zapravo, trebam i vise ljubavi prema svemu sto me okruzuje. Ljubav obicno vidim i dajem samo u stvarima koje sam izaberem, sto ocito nije najsavrsenije stanje kojem bi mogao teziti, a cini mi se da sam svjesno tezio samo prema izabranom. Neka mi izabrano bude inspiracija.


Isto tako, pokazivanje nezadovoljstva mi ne koristi. A to stalno radim, cak i sada. Pokazivanjem nezadovoljstva ne dobijem ono sto zelim, a drugim ljudima ne postajem nista drazi zbog toga. Koga to zanima? Tko mi istinski zeli pomoci? E pa onda... Vise misliti na lijepe stvari i ono sto mozes postici u buducnosti. Cuda se dogadjaju!
- 22:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dalmatinke

Volim zene. Glupo je grupirati ljude. Svasta je glupo grupirati, ali cesto to radim. Nekako iz statistickih razloga ljude stavljam u neke grupe. Ah, sta sad, kada u skoli ucimo indukciju i dedukciju, nitko se ne buni. Istina, treba ju pravilno primjeniti... Predrasude i nisu tako lose, ponekad.

Ja recimo imam predrasude prema Dalmatinkama. Mislim da su najljepse zene na svijetu. Mislim da cesto imaju plave oci i prekrasan pogled, a to je nesto sto ja obozavam. Prezgodne su. Prekrasno lice i sexy tijelo, super oblikovano, sjajna koza, za ljubit po cijele dane.

Karakterno odlicne. Mada mi ljudi jos i priznaju njihovu fizicku nadmoc, cesto se bune radi karaktera? Zasto? Super su. Obicno su veoma strastvene. Zanimaju ih razne stvari. Cesto medju njima pronalazim djevojke koje imaju drugacije poglede na svijet od uobicajenih ljudi. Mozda su malo alternativne. Tvrdoglave? Pa sto, treba imati stav! I nekako su, zivlje.

Njihova prisutnost tako motivira covjeka. U njihovoj blizini bolji su uvjeti, sunce jace sija, vise je smijeha, cujem pametnije, zanimljivije rijeci, okruzen ljepotom. Njihov sarm me osvaja. Pravi komadi!

Uz njih povezujem i okolinu koja ih okruzuje. A to je prekrasno more i prikladna vegetacija. Cesto i moj najdrazi izbor kuhinje.

Eh, Dalmatinke, da vas je barem vise. Ne bih se zasitio...


Gledam si post i mislim si, bas je mozda previse nekako muski. A ajde, sto sad, barem je iskren. Trebao bih i vise reci koliko su mi super i zasto, zapravo ne bih odbio publiku, ako je uopce ima, ali opet, sta cu sve to pisati... dosta je i ovo, par rjeci neka ostanu za dnevnik...


Ovo s Dalmatinkama. A mozda i zato sto su vecina cura u koje sam se zaljubio bile Dalmatinke. Posebno sto sam stariji. I posebno, sto sam se vise zaljubio. Pa ih sada glorificiram. Naravno, s razlogom, bas ih se nadje super. Ma i naglasak mi je sexy, kada Dalmatinke zbore...
- 22:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2007.

debili na nasem tlu

Bio sam na Cest is d'best. Super je bilo.
Gledao sam:

Jessicu
Zena koja s biciklom izvodi stvari koje vam ne bi ni pale napamet. Vrlo vjesta i vrlo zabavna. Zafrkava se cijelo vrijeme.

Utrka beba
Bio sam vrlo potisten. Gledajuci utrku beba, nasmijesio sam se. Mislio sam taj dan sigurno vise necu biti veseo. Vidjeti bebe zaista pozitivno utjece na covjeka. A ova utrka bila je prava terapija za mene. Ma genijalne su!

Jelena Radan - fado
Ima lijep glas. Odusevilo me sto se potrudila prenijeti svoj dozivljaj fada na publiku. Pokusala je objasniti sto je fado, kako je nastao, o cemu prica... Prevela je i nekoliko stihova iz pjesama koje je pjevala. Odlican dozivljaj!

Leopardman
On isto ima neke svoje fore. Najzanimljiviji je njegov humor. Odlicno se sprda iz situacija u kojima se nalazi. I situacijama u kojima se nalaze njegovi odabranici iz publike.

--
Za vrijeme predstave nasao se i jedan kreten. On se poceo derati na Leopardmana da sto radi ovdje?! Ovdje se prica hrvatski, neka se makne debil, da je ovo glavni trg glavnoga grada u Hrvatskoj i da se ovdje prica hrvatski. Prstom je prijetio covjeku-leopardu i spominjuci trg pokazivao prema dolje, na svoje tlo. Dere se on tako.... ajme, jada, sto napraviti kada vidis takvu budalu kraj sebe?
Moram napomenuti i sljedece: Leopardman prica hrvatski. Zaista se potrudio nauciti mnogo izraza i vecinu predstave je izvodio govoreci hrvatski. Jedan mladic iz publike je bio iz Ceske i mislim da je zato Leopardman koristio toliko i engleskog. Covjek-leopard je iz Australije.

A zasto smo uopce optereceni nacionalnostima, drzavama,.... Dijelimo ljude na grupe koje nisu bitne za njih kao osobe. Za mene granice drzava ne bi postojale. Postojale bu kulture. Kulture su vrlo bitne kako bi donijele raznolikost, a time su veoma zanimljive i omogucuju napredak. Trebamo cuvati svoj jezik. I svoju kulturu. I prihvacati druge jezike i kulture kako bi nesto naucili od njih. Nasa granica je zasada nasa planeta, Zemlja. Kada svi tu zivimo, trebamo se i voljeti. Suradnja, ljubav, solidarnost,... to su stvari koje ce nam pomoci da kvalitetnije izgradimo svoj zivot. Nakon odredjenog vremena, moze se dokazati da cemo povecati i svoju srecu pomazuci drugima. Suradnjom cemo osigurati i za sebe najvecu srecu, gledajuci kroz beskonacnost. Suradnja je vrlo bitna. Dokazano je to matematicki, posebno u jednom ekonomskom modelu, naziva: game theory. Teorija sadrzi jednu skupinu problema inspiriranu problemom nazvanim: dilema zatvorenika
http://en.wikipedia.org/wiki/Prisoner's_dilemma
Proucite ovu grupaciju problema. Ona se moze primjeniti na mnoge stvari u zivotu. Ima lijepih primjera kod zivotinja. Siguran sam da mozete pogoditi zakljucak.

Debila ima svakakvih. Jucer je neki lik upucao nekog znanca. 3 hica iz pistolja. Ispred moje zgrade. Prekrasno. Jos jedna predstava vrijedna pamcenja. Doduse, nisam ju vidio...
Ma sto je to u covjeku? Sigurno nije sretan sto je upucao drugog covjeka! Siguran sam da nije. Nije uzivao. Mozda si je smanjio svoj jad tako sto je napakostio drugome covjeku. Ako je uspio smanjiti svoj jad, sigurno nije dugo trajalo. Zasto se ljudi sluze oruzjima? Toliko godina vec to cinimo i zar nam nemamo dosta iskustava koja govore kako je ovo veoma los nacin?
Trebamo li jos vise pasti kako bi se ustali?

Debili na nasem tlu. Relativan pojam. Za onog kretena iz publike je Leopardman debil.
Zapravo, nisu debili. Debili obicno ne cine lose stvari drugim ljudima. Ovi ljudi su veoma nesretni. Vjerujem da su ljudi zli jer su nesretni misle da ce time utjecati na neku ravnotezu u svojem zivotu.

--
Svoj vlasiti jad koji sam dozivio u petak me mozda ucinio i jacim. U svakom slucaju osijecam sve vise usamljenost. Osjecam se neprihvacen. Mnoge bitne stvari ne idu u smjeru u kojem zelim. Neke idu. Ali mi se cini da mi sve jasnije kako ce mi zivot izgledati. Moram ga prihvatiti onakvim kakav je kako bih ipak uspio sto vise iz njega izvuci.
Nije mi niti pomoglo sto sam u subotu pokisao kao da sam pao u bazen, a imao sam kisobran. Tesko se boriti protiv nekih stvari. Sljedeci put cu probati biti lud i veseliti se kisi. Veselje je zdravo. A ludost je ionako relativna.
I probat cu sto manje misliti o losim stvarima koje me okruzuju. I biti skroman. Mozda se cuda dogadjaju u buducnosti? A nesto bude, sigurno... Prosao sam prosli tjedan 2 ispita. Dobra stvar. :)
Jucer mi je falio bod da prodjem pismeni. Losa stvar. Danas sam bio na zalbama i prosao. Dobra stvar! Utjecajnija nego ona losa. Jer eto, vrijedilo se ustati u 7h
- 18:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2007.

svedski animirani

Bilo pa proslo. Tuskanac, eksperimentalni utorak> Svedska, nacija sanjara
Opet je islo na ruku poslovici: najbolje stvari na svijetu su besplatne :)

http://www.hfs.hr/hfs/novosti_detail.asp?sif=984

Prikazana je skupina kratkih animiranih filmova iz Svedske, novije proizvodnje, a vecinom su to bili video-spotovi. Zbog toga je bila prilika upotpuniti i audio dozivljaje iz te Svedske.

Iskreno, bas mi se svidjelo. Uvrnuti su, a ono sto mi je vazno: drugaciji su. Imao sam priliku malo osvijeziti svoja osjetila necim drugacijim i sto mi je poprilicno nedostupno.
Filmovi su bili svakakvi. Poucni, s nekim dubljim smislom, primjerice, par filmova se osvrnulo na starije zene koje smatra zapostavljenima u danasnjem drustvu i punima problema. Pokazali su to na veoma lijep nacin, koriste i lijepe metafore.
Bilo je i smijesnih uradaka i tako sam se imao priliku vrlo lijepo nasmijati, odusevljeno nasmijati, sto mi svakako nedostaje zadnjih godina. Neki su se jednostavno igrali s animacijom i bili uvrnuti.
Mozda zvuci gadno, ali je bilo fora: jedan filmic je pokazao tanjur pun hrenovaka, koje su "zive". Skupe se sve na hrpu i stiscu se jedna uz drugu, posebno oko jedne velike hrenovke koja ih se onda trudi obavijati svojom velicinom i zastiti. Naravno, bespomocne su prema covjeku koji ih namjerava pojesti i vilicom nabada svaku od njih, dok se ona u agoniji bori, pokusava osloboditi nakon sto je nabodena na vilicu. I kada vilica opet krene u pohod za sljedecom hrenovkom, neke od njih se odvoje iz skupine i pokusavaju pobjeci, ali tanjur je malen i ruka je hitra,brza,precizna,hladnokrvna... :)

Animacije su cesto bile vrlo jednostavne, ali opet efikasne. Medju vecinom njih se mogao primjetiti taj odredjen stil, nista preskupo, s naglaskom na onome sto je bitno za film. A to nisu spektakularne eksplozije ili gola glatka koza, sexy bradavica na sisi, razredana kosulja na napetim misicima...
- 11:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 02.05.2007.

nedostatak informacija

Nevjerojatan je svijet u kojem zivimo. Kako mi ljudi skrivamo jedni od drugih saznanja koja nam mogu pomoci. Zlobni smo. Precesto gledamo neku svoju kratkorocnu korist. Ili smo jednostavno glupi....

Velika je vrijednost uopce znati i da neke informacije uopce postoje. Bar se mozes potruditi doci do njih.

Mnogo je toga cudnoga sto se zna, a opet se ne zna. Ne bih sada o preduhovnim stvarima, strah me uopce zamisliti (a niti ne znam, ali vjerujem da ima puno) koliko bi mogli biti bolji. Ali ima i mnogo jednostavnijih stvari.

primjer:
Ja mlad. Kratkovidan. Skuzim ja to, skuze doktori. Dodjem kod doktora koji se kao kuzi u oci i slicno. Super. Kaze: sinko, moras nositi naocale, nema ti druge! I tako covjek pocne nositi naocale. Kao da ne postoji alternativa. Ali postoji. Vid se moze popraviti bez naocala uz posebne vjezbe. Nevjerojatno sto mi doktor to nije rekao na vrijeme kada je to bilo mnogo lakse. Sada sam postao ovisan o naocalama. Tesko mi je uopce poceti s tim vjezbama kada sam naviknut na luksuz naocala. Morao bih vjezbati mjesecima. Kada sam bio mlad, ne bi mi bio problem. Vec sam dugo hodao s povecom dioptrijom kroz svijet i par mjeseci ne bi mi puno znacilo. Metoda o kojoj govorim je metoda Dr.Batesa.
http://www.iblindness.org/books/bates/
Zar ne bi bilo lakse ne nositi naocale i izlijeciti svoj vid?

Ima mnostvo takvih stvari. Primjera raznoraznih, u svim kategorijama... kada ti netko nece reci da postoji super knjiga na neku temu s mnostvom odgovora na tvoja pitanja... kada bi htio putovati, upoznavati ljude, a ne znas sto je volonterizam... vedska matematika... tko zna, mozda mozemo zivjeti od sunca i pitke vode, kao i biljke, hemoglobin je veoma slican klorofilu (sungazing), ima ljudi koji mogu... web-usluga s kojom mozete slati SMS na bilo koji mobitel u svijetu... neki ne znaju, ali prije 2 tisuce godine Zemljom je hodalo bozansko bice i prozivjelo zivot covjeka, umrlo kao covjek, pobijedilo smrt i sada zivi vjecno, jos uvijek i uvijek... ... ...
- 23:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 01.05.2007.

ciljevi

Kada dodje Nova godina, obicno si ekipa slozi neke ciljeve za tekucu godinu. Tih mjeseci sam bas bio u losem stanju pa se nisam nikako mogao pomaknuti definiranjem nekih ciljeva u kojima bih nasao zadovoljstvo, a da su ostvarivi. Ali zato, prije par mjeseci, u dan-dva me svasta pocelo zanimati. I tako sam stvorio neke ciljeve.

Ide mi se sada trcati, pa necu previse objasnjavati svoju psihu i dubinu tih ciljeva...

U svakom slucaju, moja ljubav, ono sta najvise cijenim vec neko vrijeme, ipak nece donijeti potrebno zadovoljstvo, prije svega zbog sebicnosti i pohlepe, ipak mi nedostaje dvosmjeran ljubav,... odlucio samo nekako potraziti neke duhovne ciljeve i pokusati pronaci neku neovisnost. U tom smjeru idu i ovi ciljevi.

Meditacija (spiritualni razvoj)
- rjesavanje stresa (kratkorocno)
- rjesavanje problema
- potraga za nekom dubinom zivota i sav spiritualan razvoj koji zelim postici... koji bi mi donio mir... i zadovoljstvo... presiroko da bih objasnio, ali dovoljne su ove neke crtice. Zelim biti poseban po tome i na kraju inspirirati druge da postignu isto.

Sun Gazing
Ovo je dosta skakljivo. Posto nisam osjetio unutarnji poriv za ovim, nego sam do ovoga dosao nekako drugacije. Ali ipak sam dosao do toga i zato smatram da to ne treba zanemariti. Smatram da komunikacija sa spiritualnim svijetom ima razne oblike. Po definicijama koje sam pronasao na internetu, nisam spreman u potpunosti prihvatiti te postupke, jednostavno jer se ne mogu osloboditi osjecaja da ispadnem ludjak pred ljudima koji mi zapravo nista ne znace, ali ipak imam tu neku blokadu. No, ipak povremeno proucavam sunce i osjecam se dobro zbog toga. Osjecam kako je moj pogleda nakon toga drugaciji i vjerujem da i drugi to primjecuju. Oci su sirom otvorene i kao da zrace.
Mozda uspijem postici i taj ultimativni cilj gdje necu imati potrebu za hranom i to bi bilo odlicno... zivio bih u skladu s prirodom s prihvatljivom stetom, ako bi je bilo. Takodjer, pojedinci su postigli ove stvari i bez sunca i pronasli razne druge izvore. Mozda uspijem i ja. Jer sunce nije svakodnevno dostupno, pogotovo tu u gradu kada sam okruzen zgradama.

poboljsanje vida
Batesova metoda. Treba bih odmah prestati nositi naocale na sto nisam jos spreman. Super je sto sam se uspio uvjeriti u uspjeh ove metode. Prvi puta to se dogodilo u Botanickom vrtu. Sjedio sam na klupi i uspio procitati veliku brojku, oznaku neke biljke, koju bez naocala inace ne vidim. Nadam se da cu preko ljeta ipak ozbiljnije krenuti s ovime.

Na kraju ispada da su ove 3 stvari usko povezane. Za poboljsanje vida potrebna je jaka volja, koncentracija, opustenost, vizualizacije, a sve to vjezba se meditacijom. Takodjer, po dr.Batesu sunce ima pozitivnih utjecaja na ljudsko oko, ali se uz naocale pozitivan ucinak smanjuje. Dr. Bates preporuca boravak na zraku gdje je okolina osvijetljena sunce. Ne znaci da trebam buljiti u sunce u podne, nego da se ne bojim sunca. U sunce se moze buljiti pri izlasku i zalasku kada je kolicina negativnog zracenja minimalna. Fora je i sljedeca stvar: tokom dana, probaj pogledati u sunce. Tesko ce to ici. Ali pokrij rukom jedno oko i pogledaj opet. Ide lakse. Ne 2x lakse, visestruko lakse. Bas fora. Ali ipak nije preporucljivo.

Uciti jezike
Dugorocni cilj kroz sljedecih 2 godine. Naglasak na: germanski jezici (izuzev njemackog, prije svega skandinavski), romanski(francuski kao najkorisnij), mozda ruski i kineski, jer bi jednoga dana mogli biti korisni. Ipak su to velike nacije.

lucidni snovi
Na ovome najmanje radim. Ali mi je ipak zanimljiva tema

secret
Teorija zavjere, David Icke. Zanimljiva tema. Samo, najmanje bitna za mene. Cak i ako je istina sve sto tvrdi.
- 13:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 28.03.2007.

4 osobe

Na ovome svijetu postoje 4 osobe koje volim vise od drugih na svijetu. Koje su veoma jedinstvene po onome sto jesu i sto mi znace u zivotu. Koje su u potpunosti nezamjenjive.

Moja majka koju jako volim. Iz njene sam utrobe izasao i od nje nastao. Iz jedne sam utrobe izasao i nijedne druge i imam samo jednu majku. Moja majka je nezamjenjiva, mnogo ju volim i nemam drugih majki na svijetu.

Moj otac kojega jako volim. Od njega sam nastao i nemam drugih oceva na svijetu. Samo od jednog oca sam dosao i ni od jednog drugog. Moj otac je nezamjenjiv, mnogo ga volim i nemam drugih oceva na svijetu.

Moja sestra koju jako volim. Imam samo jednu sestru i nemam drugih. Moji roditelji vise ne mogu imati djece tako da niti u buducnosti necu imati druge brace ili sestara. Moja sestra je nezamjenjiva, mnogo ju volim i nemam druge brace niti sestre na svijetu.

I konacno, ljubav moga zivota. Bice koje silno volim i cijenim. Bice koje me nebeski ocarava i smatram ju najvecom umjetnoscu ovoga svijeta. U nijedno bice nisam tako zaljubljen. To bice smatram svojim najboljim prijateljem. Ono nije plod moje maste, veoma je jedinstveno i jasno definirano. Takvih kao sto je ona nema na svijetu. Ona je nezamjenjiva, mnogo ju volim i nemam drugih koje tako volim kao sto nju volim.

Ove osobe volim najvise na svijetu, veoma su mi bitne i nazalost nisu zamjenjive.
Volim i druga bica. I ona su mi znacajna. I ona su, svaka po necemu jedinstvena. Smatram da u nasem svijetu ne prepoznajemo ljubav prema svemu sto nas okruzuje, ljubavi koja ce donijeti ravnotezu i blagostanje svim bicima, zivim i nezivim, na ovome svijetu i svim drugim svjetovima.

Ali…
Nitko me ne moze pogledati iskreno u oci i reci mi da mi nije bitno ako izgubim jednu od tih osoba i kako ce jednom naici neka druga osoba koja ce mi preuzeti ulogu te osobe i znaciti to sto i jedna od tih osoba ako ne i vise. Ne volim zavaravanja. Ja sam izuzetno emocionalna osoba i vezan sam za njih. Jednom, ako se dovoljno razvijem na duhovnoj razini, mozda cu promijeniti misljenje. Za to ce mi trebati mnogo truda i vremena.
- 01:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se