Diverzije zdravog razuma i ostale slučajne misli

Susjedi me bude u tri pičke materine. Jada ti.

And now for something completely different...

Neću večeras pisati o Anti Gotovini jer mi ga fakat pun kurac, i njega i idiota tipa naših prijatelja iz Škole za Djecu s Posebnim Potrebama "Siniša Vuco" - Rijeka.

Naime, susjedi me bude, i to je materijal za post. Ne ću (hehe...) im jebati mater, jer, jebiga, još nije kućni red. Ne ljuti me što su me probudili. Već kako su me probudili:

"Da ljubav prenosiš,
Zašto krio si?
Džabe sam jutros
ja oprala čaše iz koje pio si..."

a zatim...

"A tebe nema, nema, nema, nema,
I ja se pravim sad pred svima,
kao da te svuda imaaaaaaaa...."

Sada, susjedi su mi neki brucoši, vjerojatno s promati ili difa, koji vječito drže tulume za vrijeme radnog tjedna na kojima bude sve ljude u radijusu pet kilometara. Da stvar bude još i gora, jedan nema metar i lamnicu, ima kosu oblajhanu u bijelo (da, bijelo) i kad se obuče izgleda kao prometni semafor.

Drugi izgleda kao onaj retardirani lik koji vodi vijesti na Novoj tv.

Jadna zemljo, tko te gazi.

Čudno kako ako poslušaš neku narodnjačku pjesmu, već znaš stihove i refren. I ne samo da ih znaš, već ih ne možeš izvaditi iz fucking jebene glave sljedećih par dana. A ovo mi se događa često. Već sam ih par puto opomenuo, nakon čega se glazba stišala, da bi za par dana bilo isto.

Čitao sam nekidan intervju s Rambom Amadeusom u Jutranjem listu te citiram:

"Folk, pa folk je narod, a turbo je sustav izgaranja goriva ubrizgavanjem u motor, znači izgaranje. Pa bi zbog logičkog sljeda zaključili kako je turbo folk izgaranje naroda."

Ne mogu da se suzdržim priloga jednoj "lifestajl" emisiji na kojoj su posjetili koncert Duška Kuliša nakon čega su razgovarali s par krezubih posjetitelja. Na to, jedan je izjavio "pa to je iskrena glazba, ta te glazba dira u dušu..."

E, ne moj prijatelju s mnogo karijesa, ta glazba koristi jebene molske ljestvice koje te doslovno iritiraju. Da, iritiraju. Ljudi na narodnjačkim skupovima ne razbijaju čaše, tuku se, i čapaju mlade djevojke za guzicu zato što uživaju u glazbi. Već zato što ih glazba nervira. Ali oni to vole, zar ne?

Meni je glazba strast. Ne svirim niti jedan instrument, niti imam talenta za to, već obožavam slušati glazbu, ali ne bilo koju. Obožavam glazbu koja me stavlja na kušnju, čiji tekstovi su toliko apstraktni ili duhoviti ili jednostavno promišljeni da sam primoren slušati isti stih ponovno i ponovno diviti se njenoj genijalnosti. Obožavam melodioznost. Obožava kako određene melodije te baš pogode u savršenim trenutcima npr. idem kući s faksa kada se gusta magla spusti, 21 je sat, mrak je i minus 2. Nema duše na ulici i jedino društvo mi pravi žutkasti sjaj uličnih svjetiljki. Dok mi u ušima zgromi uvod u High Hopes Pink Floyda (znate, ona zvona pa dionica na klaviru). I ja se naježim. Stvarno nenadjebivo.

Ja vjerujem da je ljude najlakše prosuditi prema glazbu koju slušaju, jerbo to je nešto s čim se ti indentificiraš, soundtrack tvog života, . Tako većina ljude koju sam upoznao koji slušaju hip hop fakat glume glumu, ljudi koji slušaju tehno je iznimno teško shvatiti, čudljivi su i hiroviti; ljudi koji slušaju jazz su iznimno sabrani i smireni ali duhoviti, oni koji slušaju metal su ili toliko jebeno zadrti i glupi da boli ili su toliko ugodni, prirodni i duhoviti da ne možeš vjerovati. A narodnjačka populacija je idiotska.

Jednom sam hodao, i to ne toliko davno, s curom koja je zdušno uživala u narodnjacima. (Jebiga, imam i ja pravo na pogrešku) Nakon dva mjeseca mi je, onako sasvim suptilno i neprimjetno, prosljedila jedno pitanje: "Možeš li mi obećati da ćemo biti zauvjek skupa?"

A, jebo ga, što ću sad?

Evo, odlučio sam joj biti iskren i odgovorio joj: "Slušaj, mi smo skupa tek dva mjeseca. Mi se još nismo skroz ni upoznali. Ne mogu ti ja obećavati vjećnu ljubav kad ne znam kako češ ti ni kako ću se ja osjećati za mjesec, dva, godinu, nije bitno. Može me grom ubiti, može tebe vlak zgaziti; ono što je najbitnije je to što smo mi tu sada, i da se osjećamo kako se osjećamo sada, pa budimo tu sada. Nemojmo se zamarati onim što će biti. Ako je ono među nama dovoljno jako da preživi ono što dolazi onda će nečega biti. Ako nije, neće."

Naravno, kako je inače i slučaj sa mnom, ovaj apel nije naišao na plodno tlo.

"Ti mene ne voliš, ja sam tebi samo privremena, ti češ mene ostaviti, (plač malog djeteta)"

Naravno, ja sam proklinjao sve živo, prvo zatim što sam se razočarao u nju; stvarno sam mislio da je pametnija a i zato što sam sebe uopće upustio u to jebeno sranje. Jebiga trebao sam biti pametniji.

Sada ću odgovoriti na prethodno postavljeno pitanje, dakle, oni užiuvaju u tome, zar ne?

Pa da, oni uživaju u tome zato što se tu ne treba misliti. Sve je ili ti si mene ostavio, ja patim; ti si mene ostavio, ja te mrzim; ti si mene ostavila, ja patim itd.

Nema tu sivila, nema tu sredine, sve je ljubav-mržnja, crno-bijelo.

Najlakše je kad ne moraš misliti, zar ne? Tada i ne moraš neki pretjerani trud uložiti, već uložiti sve svoje osjećaje na slijepo u neku osobu. I kada te ta osoba razočara tako možeš pjevati ove idiotske pjesme i postati ciničan, mrzovoljan i vječito skeptičan i zloban. Jer se to događa kada te netko povrijedi.

I prepuštaš se iskonskim strastima, one su jednako jednostavne poput ljubavi koja je opisana u takvim pjesmama. I jednostavno je dobro. Zašto bi imali vezu koja je utemeljena na stvarnoj srodnosti, stvarnoj privrženosti i uzajamnom razumijevanju? Pa možemo jebati dok nam otac ne kaže da nađemo ženu. Onda ćemo jebati samo jednu i žaliti što ne jebemo druge. I, naravno, podrediti ženu sebi i djecu pretvoriti u jebene luđake.

I onda opet za dvadeset godina, lomljene čaša, lomljene glava, gorenje naroda.

Kladim se da staviš Mahatmu Ghandija usred narodnjačkog tuluma bi se pretvorio u agresivnog luđaka.

Znate narodnjaci me strašno podsjećaju na onaj stroj iz Orwellove 1984.-e koja je stvarale pjesme kojima je bio cilj sustavno oglupljivanje naroda. Kako je išla ona pjesma, čekaj, samo da se sjetim. Ah, da:

"Under the spreading chestnut tree
I sold you and you sold me..."

Later...