Primjećujete li nešto drugačije na ovom blogu?
Da, konačno sam pronašao malo vremena da preuredim malo dizajn. Nadam se da vam se sviđa. Možda se malo duže učitava, ali nadam se ne previše. U svakom slučaju očekujem vaše kritike i prijedloge za daljnje poboljšanje izgleda ovog bloga. Još planiram doraditi par sitnica i napraviti nekoliko preinaka u sljedećih nekoliko dana. Malo sam dopunio i listu favorite blogova. Budući da danas nemam inspiracije za pisanje nečeg pametnijeg, pišem vam za par dana.
Blogamo se!

Ovih dana vam se nisam javljao jer sam bio vrlo zauzet. Naime pomagao sam susjedu koji je mijenjao kompletno krovište na svojoj kući, pa je trebalo skinuti stari crijep, grede, te podzidati i postaviti nove grede i crijep. Bilo je tu dosta posla, ali ekipa je bila super i svako malo je nešto provalio, pa smo crkavali od smijeha. Jedino što je upeklo sunce kao blesavo, nigdje ni oblačka, a mi se vješamo kao majmuni po gredama. Ali konačno je i to završilo nakon tri dana posao je gotov i čovjek ima novo krovište. Navečer kad smo završili (oko 21.00) sjeli smo i navalili na čobanac i pečenku. Nakon toga sam došao kući, gledao neku seriju i zaspao. Tek kad sam legao u krevet osjetio sam umor, a ujutro sam primjetio da sam se malo i ozljedio po nozi (ništa strašno). Zanimljivo kako to nisam osjetio dok smo radili, vjerojatno se sad ohladilo, pa je počelo malo boljeti. Ovo mi je malo i koristilo, jer sam dobio malo boje.

Neki dan (utorak na srijedu) me je iz sna prenuo zvuk groma koji je opalio negdje u blizini, toliko da je zasvjetlio cijelo nebo. Sljedeće jutro smo raspravljali o tome i saznali smo da je susjedu (tri kuće od mene) riknulo televizor, telefon, linija, a drugom susjedu (kuća pokraj ovog prvog) sve nabrojano plus kućno kino. Bit će da je grom udario u strujni vodič negdje između njihovih kuća. Ljudi će neplanirano imati troška. Te večeri sam htio spojiti se na net i provjeriti e-mail kao i obično, ali nisam mogao i komp mi je javljao neku grešku. Kada sam malo bolje preispitao stvar skužio sam da mi je riknuo modem. Vjerojatno od groma, ali ne kužim kako nisu riknuli televizori i telefoni u kući, a modem je. Također sam vidio da mi i linija ne radi. Mislim upalim je i na displeju pokazuje stanice, kad ubacim CD pokazuje vrijeme pjesme i sl., ali ništa se ne čuje u zvučnicima. Čujem samo zvuk da zvučnici rade. Ako znate što bi to moglo biti, komentirajte! I ništa - do trgovine i kupi novi modem 59,00kn - pa i nije strašno. Ubacio ga u komp, instalirao driver i radi. Samo moram još smislit kako da osposobim liniju.
Danas sam dopodne proveo krečeći sobu i potom čisteći nastali nered i ostatke kreča na lajsnama. Večeras sam pak bio na koncertu povodom godišnjice (ali radno - uslužna djelatnost) lokalne radio postaje na središnjem gradskom trgu. Nastupali su Luka Nižetić, Crvena jabuka i Kemal Monteno. Bilo je super, samo su mi noge otpale, a i bilo je malo hladno. Došao sam kući u pola jedan i napisao ovaj post. A sada laku noć!
P.S. Budući da je post pisan oko 1.00, danas i večeras se odnose na srijedu!

Danas mi je baš ludi dan! Dopodne sam otišao raditi kod jednog čovjeka. Trebalo mu je pomoći izbetonirati temelje za garažu. Bome smo se naradili. Odužilo se to i na popodne, tako da sam kući došao tek oko 17.00. Bio sam umoran, prljav i gladan. Nisam znao što bi prije, pa sam se istuširao, jeo i htio se malo ispružiti na dvosjedu, kad mi mama veli da trebamo otići do trgovine kupiti boju za krečenje (?!?). Naime, ona je isplanirala za sutra krečenje cijele kuće, tako da sam ostatak večeri proveo skidajući tapete u svojoj sobi i zaštiti namještaja. A još kad se sjetim da do sutra popodne moram pretipkati jednu seminarsku radnju i naučiti za usmeni ispit iz fizike koji je ovaj tjedan - padne mi mrak na oči. Pa tko će to sve stići? Naravno ja. Sjetih se izjave jednog mog frenda: 'Pa ne mora se svaki dan spavat!' Možda je imao pravo! Dakle lonac kave (ili kafe) i udri!

Svake godine na kraju školske godine maturanti slave završetak srednje škole (tzv. Norijada) veseljem na gradskim trgovima. Obično to uključuje kupanja po fontanama, pjevanje i ples na ulicama, posipanje prolaznika brašnom i sl. Ove godine država je odlučila staviti pod kontrolu te proslave, a bilo je čak i prijedloga da se maturantima koji počine neku štetu zabrani polaganje mature. U Zagrebu će tako policija snimati slavlje zbog mogućih nereda. Samo se nadam da neće biti potrebe za intervencijom i da će to maturantima ostati u dobroj uspomeni. Možda je najbolje to riješeno u Osijeku gdje će policajci zajedno sa maturantima sudjelovati u sportskim igrama, a Osječki maturanti će također sudjelovati u obaranju svjetskog rekorda u masovnom plesu na ulicama europskih gradova.
Kad se samo sjetim kako smo mi proslavili završetak škole. Bilo je tu svega - od opijanja, ludovanja gradom, pjevali smo i trubili. Poslijepodne smo otišli na bazene gdje smo se kupali u odjeći, a navečer smo otišli na koncert koji je bio organiziran za maturante. Cijelu noć smo partijali i umorni (i pripiti) došli kući. To su bili i ostat će dani za pamćenje.

Večeras na nacionalnoj televiziji možemo gledati polufinale izbora za pjesmu Europe iliti Eurosong, na kojem će nastupiti i naš predstavnik Boris Novković sa pjesmom 'Vukovi umiru sami'. Meni osobno se pjesma sviđa, ne toliko zbog riječi koliko zbog glazbe. U medijima sam čitao da ta pjesma stoji jako loše na kladionicama i uočio sam komentar da je pjesma glupa, da potiče ljude na samoubojstvo (?) i kao kakve veze ima lišće sa vukovima? S tim tvrdnjama se ne slažem, a pogotovo sa posljednjom, jer što onda reći o pjesmama koje pišu Tonči i Vjeokslava Huljić? Sjetite se samo prošlogodišnje Dore i pjesme Noah pjevačice Andree! A ta pjesma je ušla u finale Dore, a imala je samo jedan teško razumljivi stih. Možda je i bilo boljih pjesama od Novkovićeve, kao recimo pjesma Ivane Radovniković ili ona od 4 asa, ali i ova pjesma nije loša i lako ulazi u uho, a to je važno za takvu vrstu natjecanja. Uostalom kao da riječi i razumije itko osim nas i nekolicine susjednih država! Dakle bitnija je glazba, a ona je dobra. Čak bi bilo i najbolje da i nemamo Doru, već da na Eurosong pošaljemo pjesmu pobjednicu Hrvatskog radijskog festivala, jer tamo budu najbolje pjesme koje se kasnije tijekom godine najviše i slušaju.
Btw, ove godine Bosnace na Euroviziji predstavlja hrvatska grupa Feminem (tri simpatične cure iz Hrvatskog idola), pa navijajmo i za njih. Samo se nadam da će se Boris dobro plasirati, pa da nagodinu ne moramo ići u polufinale, nego izravno u finale Eurovizije. Sretno Borisu i grupi Feminem!

Izbori su završili, ali baš i nisu ispunila očekivanja Sanadera i ekipe. Izgleda da su bez dijaspore nemoćni. U ovim izborima se vidjelo da ljudi više vole glasati za osobe, a ne za stranke. Primjer: Bandić, Adlešić, Jambo, Ronko. Zato bi bilo bolje da se to i uvede u izborni zakon. Stranke oporbe (SDP, HSS, HNS, HSLS, LS) su skužile da je bolje da izađu na izbore pojedinačno ili u manjim koalicijama, a nakon izbora da se opet skupe. To im je i uspjelo, te su na taj način skupile više glasova nego inače. Zanimljiv je i uspjeh HSP-a, koji je jako dobro prošao u Osijeku, te će moći dobro utržiti svoje mandate. U Osijeku je Glavaš srušio Kramarića koji je gradonačelnik Osijeka bio punih 15 godina. To je uspio dobro tempiranim javnim istupima i besplatnom promidžbom. Samo se bojim da će to biti na štetu građana toga grada. Što se tiče moga grada, tamo će još jedan mandat obnašati Ronko (SDP), a SDP će izgleda uspjeti i u županiji Požeško-slavonskoj preuzeti vlast (SDP+HSS+HSU+HSLS+DC=22 mjesta naspram HDZ+HSP=19 mjesta), što bi bilo dobro za ovaj kraj, jer su županijski čelnici dosad kočili razvoj županije.
Žalosno je činjenica da je samo 30% građana izašlo na izbore! Stoga vi koji niste izašli na izbore nemojte slučajno kukati kako je vlast loša - pa imali ste je prilike pokušati promijeniti.

Puno ljudi tvrdi da im je petak 13. nesretan dan, ali meni je bila nesretnija subota 14. Eto jučer sam smrdao bravicu na vratima od prtljažnika (gepeka op.a.), užasno me je boljela glava i tako. Ali zato su mi raspoloženje popravili frendovi s kojima sam bio u gradu, a oni mi uvijek podignu raspoloženje. Nakon toga sam otišao na utakmicu Kamen Ingrad - Dinamo u Veliku (pola sata vožnje od Požege) i tamo sam svjedočio sramotnom nogometu. To i nije bio nogomet, već natjeravanje lopte po stadionu. Bilo je možda sveukupno 5 prilika na cijeloj utakmici. Najzanimljiviji su mi bili Boysi (BBB - Dinamovi navijači) koji su imali zanimljiv način bodrenja svojih igrača: 'Igrajte pederi' i 'Mamiću ne dolazi'. Nakon toga su im publika i navijači Stonesi (navijači Kamen-Ingrada) zapljeskali. Eto, to je tako kad se politika uvuče u nogomet. Nakon utakmice sam otišao do ekipe koju nisam vidio par tjedana, pa smo partijali do kasnih noćnih sati uz bambus i pivu. Kad sam došao kući legao sam u krevet i zaspao kao klada.
E da, ne zaboravite iskoristiti svoje građansko pravo i dužnost i glasati danas (oni punoljetni naravno, ostali se strpite do 18.). Pozdrav!

Smatra se da je petak, kad pada trinaestog dana u mjesecu, nesretan dan za sve ljude osim za one koji su rođeni u petak, trinaestog - za njih je to onda sretan dan! Danas se spominje mnogo korijena od kojih potiče vjerovanje da je petak nesretan dan. Jedno od njih je da je Eva ponudila jabuku Adamu u petak, drugo da je u petak započeo Veliki potop, zatim da je gradnja Babilonskog tornja prekinuta u petak, pa da je Isus Krist razapet u petak (a na posljednjoj večeri je bilo 13 ljudi), i tako dalje. Inače, još prije nego što je Biblija bila napisana, petak je smatran za važan dan. Ljudi su se petkom posvećivali posebnim ritualima, u kojima su pozivali svoja božanstva i molili ih za dobru žetvu, zdravlje i sreću. Oni koji su radili toga dana smatrani su za proklete, i vjerovalo se da će im se to nepoštovanje božanstava osvetiti. Petak se nekada ljudi zvali i "Veštičji Sabat", jer se vjerovalo da su se svakog petka dvanaest vještica sastajale sa đavolom - a to je trinaest zlih duša na jednom mestu, dovoljno da se načini zlo. Zato se spoj petka i trinaestog u mesecu smatra najgorom mogućom kombinacijom.
Ako niste znali postoji i strah (ili fobija) od broja 13. - triskaidekafobija i od petka trinaestog - paraskevidekatriafobija. Terapeut dr. Donald Dossey, čija specijalnost je liječenje iracionalnih strahova kod ljudi, uvjerava svoje pacijente da će biti izlječeni ako nauče da izgovore ovu riječ napamet. Zanimljivo, ali izgleda da kod velikog broja njegovih pacijenata ovo funkcionira. Tim ljudima je vjerovatno potrebno samo malo sugestije da bi se oslobodili svojih strahova.

E da, zanimljiv je to dan taj petak trinaesti. Sjećam se prije pet ili šest godina, na petak 13. u mom gradu su bile 3 prometne nesreće (od toga dvije na istom mjestu), a u jednoj zgradi (u kojoj sam i ja bio u trenutku događanja) se desila eksplozija plina. Hvala Bogu niko nije stradao, samo materijalna šteta (tim ljudima baš i nije samo, ali eto).
Meni se nikad nije ništa ružno desilo na taj dan, premda sam oprezniji nego inače na taj dan, ali nikad se ne zna.
Znam neke ljude kojima je petak 13. i sretan dan.

Ne volim tog Bill Gatesa! Prvo se čovjek obogatio na tome što IBM-u nije prodao operativni sustav (OS), nego je uveo tzv. licencu. Tj. dogovorio se je da za svako računalo koje IBM proda sa njegovim OS-om dobije određeni postotak love. To ga je obogatilo i na taj način još uvijek posluje kompanija koju je osnovao - Microsoft. I sve je to u redu - čovjek je pametan i neka zarađuje, ali njegova tvrtka proizvodi operativni sustav koji je poluproizvod i nakon toga izda nekoliko zakrpa i odmah krene na proizvodnju sljedećeg OS-a. Za korisnike ih nije briga. Nakon Windowsa 95 došla je 98-ica (za koju kažu da je najstabilnija), zatim Millenium Edition, 2000 i NT, a zadnja aktualna verzija je Windows XP. Svaku novu verziju su reklamirali tako što su se nasprdali na račun prošle verzije (e sad možete i ovo i sl.), a nijednu verziju nisu dovršili, niti napravili kako treba. A kako i bi kad im je u interesu što prije napraviti i izdati novu verziju i zaraditi što više love, a korisnike tko šljivi. Tako sada već rade na sljedećim verzijama (kodnih imena Longhorn i Black Tomb). Netko će možda reći da ima i alternativa Windowsima, kao recimo Linux. Ali koliko programa (a o igrama da i ne govorimo) je napisano za Linux? Nažalost jako malo i zato smo još uvijek 'robovi' Microsofta i Billa Gatesa.
A zašto sam ljut na Gatesa možda se pitate? Pa zato što mi se Windowsi jučer srušili (vjerojatno nešto s neta), pa sam morao formatirati sistemsku particiju i ponovno instalirati Windowse, a tu sam izgubio dosta vremena. Ali zato sada sve radi brže.
Eto nadam se da vas dobro služe vaša računala i da nemate slične probleme.

Danas bi želio progovoriti o temi slobode medija kroz dva suprotna slučaja koji su povezani sa tom temom. Dakle radi se o slučaju objavljivanja imena zaštićenog svjedoka i slučaju 'Zlikavci'. Vjerojatno ste upoznati sa oba slučaja, ali za one koji nisu da pojasnim.
U prvom slučaju neki novinari su u novinama objavili puno ime i prezime zaštićenog (i još Haaškog) svjedoka. Nakon toga im je došao poziv suda, jer je to naravno zabranjeno i kažnjivo djelo. Oni se pozivaju na slobodu medija i traže Hrvatsko novinarsko društvo da ih podrži. Oni to odbijaju tvrdnjom da nije profesionalno objavljivati takve podatke. Ne znam kako tim novinarima nije palo na pamet da postoji jako dobar razlog zašto je svjedok zaštićen i ne zna mu se identitet. Možda se čovjek boji za svoj život, ne želi se suočiti sa bivšim suradnikom ili sa mučiteljem i sl. Zbog gluposti jednog novinara čovjek može nastradati ili čak izgubiti posao, dijete ili život. I kada sud takve novinare pozove na odgovornost i želi ih kazniti, oni se tome čude i pozivaju se na slobodu medija. To mi nikako nije jasno. Te novinare treba kazniti, mediji ih se trebaju odreći da više nikad ne rade u nekim profesionalnim novinama ili mediju, a društvo osuditi. To je naravno samo moje mišljenje.
Drugi slučaj su 'Zlikavci'. To je crtana serija koja ismijava hrvatsko društvo. U par epizoda su se ismijavali sa svećenikom pedofilom i na račun Crkve, pa su se javili sa jednog radija da to nije u redu da se ismijava Crkva i da se ta serija treba prestati emitirati. Kao što su rekli i autori 'Zlikavaca', da taj svećenik nije radio to što je radio, ne bi se imalo što ni ismijavat. Kako se Vesna Pusić ili Šeks nisu bunili kada su u 'Laku noć Hrvatska' opisani kao kvočka i pijanac? A ljudi imaju 3 javne televizije (i još par lokalnih, a o satelitu da i ne govorim), pa neka prebace ako im se to ne sviđa. To je za mene sloboda medija.
Treba poštovati slobodu medija, ali kao i sve i nju treba ograničiti. Objavljivanje tajnih informacija, osobnih podataka i slično trebalo bi po mom mišljenju strogo kažnjavati novčanim kaznama, pa možda čak i kaznama zatvora. Možda onda to nikome ne bi palo na pamet.

Kada sam prošle godine napravio svoj blog i napisao prvi post nisam ni mislio da ću jednoga dana imati 1000 posjetitelja niti da će ljudi uopće htjeti čitati moje baljezgarije. Nakon prvog posta sam čak i pomislio odustati, jer nisam znao o čemu da pišem i zato sam svoj blog zanemario. A onda su moji frendovi (znaju oni o kome se radi) počeli pisati svoje blogove i nagovarali mene da i ja nastavim. Eto malo po malo i pisanje blogova mi više nije neki problem, jer teme za njih se nalaze oko nas. Neki naslov u novinama, nešto što netko spomene ili neki događaj koji mi se dogodio ubrzo postane tema kojom vas gnjavim.
A sada malo statistike:
dosad sam napisao 43 posta u kojima se nalazi 5941 riječ. Upravo je moj blog postigao posjećenost od preko 1000 posjetitelja (to su jedinstveni posjetitelji, a ne broj učitavanja stranica). Blog je među prvih 1000 blogova prema broju postova i komentara.
Nadam se da se ne ljutite što sam ovaj post posvetio sebi i svom blogu. Pozdravlja vas vaš bloger Dalibor!

Vjerojatno ste već svi (kao i ja) pogledali bar jednu epizodu serije 'Mijenjam ženu' na RTL Televiziji. Ispočetka mi je bilo zanimljivo gledati kada žena iz malog gradskog stančića i iz velikog grada dođe u neki zaselak i mora tetošiti brdo djece, čistiti za njima, voziti traktor, musti krave i sl. Sjećam se jedne od prvih epizoda njemačke verzije u kojoj je obrazovana žena, čelistica, došla u stan živjeti sa bradatim bikerom i njegovim sinom. Mislio sam da će ta žena poludjeti, ali se na kraju dobro zabavila. I do nedavno sam gledao na to kao na zabavu. Obitelji se zabave, vide kako je to živjeti u drugoj sredini, a i osjete koliko im je zapravo važna njihova obitelj. A onda sam u jednoj epizodi uočio da je žena otišla na razmjenu i drugoj, nepoznatoj ženi, ostavila na brigu malo djete, koje je tek prohodalo. Neznam koja bi to normalna žena ostavila svoje malo dijete samo na 10 dana na brigu nepoznatoj osobi. I onda je krenula i domaća verzija te serije i sve je bilo OK do prije nekoliko dana kada je u tiskovini '24 sata' objavljeno kako se kandidati i obitelji ne provjeravaju, a neke stvari bi se trebalo prvjeravati, kao naprimjer jeli netko od sudionika zlostavljao ili tukao druge osobe, jeli narkoman, jeli ubio nekoga i sl. Nakon toga je objavljena kopija ugovora u kojem stoji da sudionici serije mogu biti vrijeđani od strane ekipe RTL-a, a danas je objavljeno da je ekipa RTL-a nagovarala zamjensku ženu da ostane na snimanju sa psihičkim bolesnikom, nakon što im je ona ispričala kako je masturbirao pokraj nje i rekao joj da nuždu obavi na njivi kako ne bi potrošila puno vode (!?!), pa je zbog toga noć provela na tavanu sjedeći na koferu jer ga se je bojala. A RTL-ovci mjesto da su tu ženu odvezli u hotel ili kući još su je nagovarali da izdrži do kraja! Mislim da je to užasno i samo dokazuje da kandidati i njihove obitelji ne prolaze nikakve provjere i nije vrijedno 2000kn koliku naknadu dobije svaka obitelj. Valjda da bi se opravdali jučer i danas je na RTL-u u 'Eksplozivu' objavljena reportaža dvije zamjenske majke koje pričaju kako im je bilo super i da su se zabavile. Vjerojatno su samo imale sreće, pa su naišle na dobre, normalne ljude.

Sretan svima praznik rada!
Neki kažu da je praznik rada komunistički praznik. Mislim da to nije ni bitno. Na taj dan se ljudi malo odmore, malo roštiljaju i zabave se. Još ako je prelijep sunčan dan kao danas, kud' ćeš lijepše od malo aktivnosti u prirodi. Kod nas u Požegi (i okolici) je običaj da se ljudi okupe (razredi u srednjoj školi i radnici u poduzećima ili nekolicina ljudi) i odu u Veliku (mjesto kraj Požege poznato po Toplicama i nogometnom klubu Kamen Ingrad, cca 15km od Požege), jer tamo postoje sindikalna odmarališta, tj. livade oko kojih je šuma, a pokraj tih livada teče potok. Tamo sam bio jučer na sindikalnoj fešti. Prvo smo se dobro izmorili nogometom, a zatim smo navalili tamaniti zalihe kotlovine i pečenja. Danas smo se ja i moji frendovi okupili i malo roštiljali. Bilo je super, a i vrijeme nam je išlo u prilog. Još me je i frend misli jednoga... obradovao i donio CD na kojem su pjesme sa ovogodišnjeg radijskog festivala i koje upravo slušam. Hvala stari!
A kako ste vi proveli praznik rada?