Ništa nije dovoljno dobro da ti kažem koliko te volim...

Svaku večer legnem u krevet. Okrenem se na lijevu stranu i zagrlim mali jastuk. Desnu ruku gurnem ispod velikog jastuka. I malo savinem lijevu nogu. Poplon mi dolazi do vrata. I još je jedna deka na nogama, mada je ljeto. Zamišljam tvoju ruku oko struka. I čini se tako stvarna. Ponekad zbilja pomislim da si tu. I ispružim ruku, i stisnem šaku u prazno. Ponekad mi dođe da plačem jer te nema. Jer je onaj osjećaj tvoje ruke samo puka želja.
I onda se sjetim onog prvog dana. Kad si sišao s vlaka, a ja sam bila nemirna. Kad nisam znala kud da gledam, i kad sam bila nevjerojatno sretna. Kad sam razmišljala da ću pojesti labello prije nego ga probaš. I kad sam se naginjala prema tebi, ali ne dovoljno. Nisam imala hrabrosti, osjećala sam se kao dijete. Pričala sam satima. Bar se tako činilo. Kad sam hodala kraj tebe i proučavala tvoje lice uvijek iznova. Kad sam te pratila na vlak, sa žaljenjem jer ideš. Jer mi je sve trajalo kratko. Kad si me poljubio na stanici, a ja sam se osjećala tak nespretno i tak sretno. Kad nisam bila sigurna želiš li me vidjeti opet, a ti si htio. Kad sam se skakučući vraćala doma i jedva čekala da te opet vidim.
I kad se počnem polako opuštati, prije nego pustim da upadnem u san, sjetim se kako sam došla. Došla k tebi. I stajala nasred sobe, makar je bilo isto ko da sam sjedila. I najednom se našla na rubu kreveta, pregledavajući zidove i slike na njima, postere i stvari po sobi, kutije na ormaru, knjige na policama. Sjetim se kak si mi pričal o zvijezdama, kazal mi stvari... Prošli su sati, doslovno. I ne, nisam se sjetila da te lupim, jer sam i sama bila ukočena.
Odjednom sam sva preplavljena tim osjećajem, kao da sam zbilja tamo. I želim ti reći tisuću stvari, i smišljam načine kak da ti pokažem dak te vidim. I zaspim....
... I budim se. Sjetim se tebe, i poželim se okrenuti na tvoju stranu. Da si ti prvo što vidim, da si ti prvo što osjetim. Poželim te poljubiti, i stisnuti se k tebi. Da mi bude toplo i da se nikud ne žurim. Da ležim u miru, čekajući da se probudiš i da uhvatim tvoj pogled. I jedva čekam da te opet vidim. To je moj motiv da se dignem iz kreveta i preživim dan.
Htjela bih ti toliko toga reći, da ni samo volim te nije dovoljno. Toliko ti se divim i smatram da si jedna predivna osoba i osjećam da je to ono kaj sam oduvijek htjela. Zahvalna sam ti na svemu kaj mi pružaš, i neizmjerno te cijenim. neke sitnice me podsjete na tebe, u svemu te vidim. Volim kad si sretan i to je jedino kaj mi je bitno. Ti si mi jedini bitan.

Volim te, hani!