06
četvrtak
kolovoz
2009
Početak novog desetljeća
Nakon pisanja zadnjeg posta, otišla sam u kupaonu malo se srediti za svog dragog. Bilo je podne, a trebala sam otići po njega oko 2 sata... Tak je on negde trebal doći u Zadar. I taman dok sam popravljala puder, čujem zvono na vratima. Otvorim vrata i , jezik do poda, usta širom otvorena. Brz pogled od glave do pete, kaj ti radiš tu?, kad si krenul? i mislim si di je ostatak torbi??? Nisam mogla vjerovati svojim očima, čak ni nakon poljupca. Hodala sam za njim po stanu s otvorenim ustima, ne vjerujući kak se stvoril pred menom. Nije prošlo ni par minuta kad su vrata zazvonila. Iz šale pitam dragog: Koga si to još dopeljal sa sobom? On se pravi blesav. Otvorim vrata i vidim svoju mamu. Rezoniram brzinom svjetlosti, procesiram sve mogućnosti u glavi u djeliću milisekunde u nadi da bum shvatila o čemu se radi. Kad ono još iznenađenja! Iza moje mame mama i tata mog dečka. OMG, mislim da mi je izraz šoka bil još dugo zabetoniran na licu. Koje je to bilo iznenađenje! Pol sata prije nek kaj je dragi moral na bus, sjetili su se da bi mogli na kavu u Zadar. Tomu je, osim mog skorog rođendana, pripomogla i činjenica da je imal hrpu torbi koju bi moral nositi. Na kraju su sve ugurali u auto i došli svi. Uglavnom, bilo je odlično, uopće me nije brinulo to kaj imam 5 ispita drugi tjedan, lol. Frižider je bil napunjen, malo smo se podružili, a onda nas je familija ostavila. I ostali smo samo nas dva. Preeedobro!
No, to nije bil kraj. U nedjelju sam se pobrala u krevet 10 minuta prije ponoći, izmoždena gradivom za ispit koji je trebal početi za narednih 10 sati. No, to pospremanje u krevet je potrajalo pa sam dočekala i ponoć. Još iznenađenja . Dragi me izljubil, i napokon sam čula ono kaj sam tak duuugo htela čuti i dok sam se sva u šoku i sa smješkom na usnama gnijezdila po krevetu, dragi je donesel poklone. Prvo mi je dal poklon od njegovih (mama mi je dala poklon još u subotu )- čokolade i naušnice, viseće, koje od onda ne skidam sa ušiju . A onda sam morala obećati da nebum gledala kaj me čeka, pa sam završila na pol sekunde pod poplonom. I kaj me dočekalo kad sam pogledala? Moj dragi sa Sumrakom, knjigom za kojom sam slinila čitav mjesec! I to tolko da sam bila spremna pročitati sve na engleskom . Al to nije bil kraj. Nakon kaj sam opet završila pod poplonom i zainteresirano slušala kaj se dešava (nekak je dugo petljal pa sam mislila ko da se preslači ili nekaj) eto njega opet ispred mene. Nisam mogla vjerovati, al bilo je stvarno: u rukama je držal i ostala 3 nastavka Sumraka (Mladi mjesec, Pomrčina i Praskozorje). Naravno da mi je nakon toga trebalo sat vremena da zaspim. Pod takvim dojmom, još sam se morala malo maziti i jednostavno uživati. Dragi me pital kak je to biti jedno desetljeće starija. Jednostavno nevjerojatno.
Početak novog desetljeća počel se savršeno. Ipak je to zadnji broj godina koji budem mogla izbrojati na prste odjedanput. No, ujutro pismeni dio ispita nije prešel baš onak kak sam se nadala. Tjedan je bil naporan, ali je prošel relativno dobro. Dva ispita su mi ostala za drugi rok, a ostalo je prošlo i bolje nek kaj sam se nadala. I s manje stresa nek kaj sam mislila da bude.
Došlo je i Valentinovo, još jedna prilika da ostanem bez daha. Dočekala me jedna narančasta mica maca i mali pesek privjesak. Dragi očito nije propustil priliku da čuje o čemu ja to meljem praznu slamu ispred Turbo Limača... Ja sam mu kupila Ferrarijev paket s parfemom i gelom za tuširanje. Znam da obožava Ferrari . I onda smo slavili...
Ovaj tjedan je tempo malo sporiji, barem kaj se ispita tiče. Najgore je prošlo, iak imam osjećaj da najgore tek dolazi- činjenica je da dragi mora ići doma jer mu počinje faks, pa nam ostaje još samo ovaj tjedan. Ak dam preostalih par ispita jurim za njim doma. A do onda bum što bolje koristila vrijeme.
komentiraj (0) * ispiši * #