Gurmanka

Ova prekrasna slika je motivirala jednu divnu ženu koju i ne poznajem da napiše ovu dirljivu priču,a svaka riječ njenog teksta je dotakla moje srce i učinila me ponosnom na moju zemlju i moj narod!

Dama koja je ovo napisala zove se Anđelka Rihtarić, a priču je objavila na facebooku :)

Mislim... jeste li ikada ikoga igdje vidjeli da ovako postupa sa svojom zastavom?
Upijala sam svaki trenutak postupanja ovoga mladića sa svojom zastavom: kako ju uzima, kako u njegovim rukama prestaje biti sintetičko platno i postaje najfinija lepršava svila, kako ju nježno polaže na zemlju, kako njegovi snažni, muški, čvrsti prsti postaju meki i titravi dok joj nježno namješta rubove, kako strpljivo čeka da joj se svaki nabor priljubi uz zemlju, kako ju potom meko, najmekše poravnava i kako liježe na zemlju... Kako je prvo kleknuo pred njome, zatim se priljubio uz travu te s djetinjom - neuvjetovanom i čistom - ljubavlju položio svoju (inače otkvačenu, šašastu, ludu) glavu na najdraže mjesto na svijetu i smije se osmijehom u kojemu se smijemo svi kojima je Hrvatska u srcu i koji ne prate nogomet, nego nešto puno više od igre.
Šime, hvala ti za najljepšu sliku Svjetskoga nogometnog prvenstva 2018.
(Oprostite ako mislite da sam pretjerala... ne mogu i ne želim si pomoći: volim te, Hrvatska! <3 <3 <3 )

Oznake: Hrvatska, ponos i srce