< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
A never-promised rose garden.

Richard Burton's translation of Saadi's "Gulistan"

lolavictrola@yahoo.com


Linkovi
Hidden children
Perlentaucher
Exquisite Corpse
New York Review of Books
The Gramophone
The New Yorker
Gambit Weekly
The Village Voice
The Film Society of Lincoln Center


Live Journal images
Louise Brooks
The Tiger Lillies
How to eat mangoes
How Stuff Works
Humbul Humanities Hub
Mouse development
Lya De Putti
Strange Attractor


Comiclopedia
Tijuana Bibles
Words Without Borders
Le Courrier des Balkans
Minamoto Kitchoan
The Internet Movie Database
Film Noir
La Cinémathčque française
Cuba Solidarity


website stat

Agnes
Ateh
Atrios
Baghdad Burning
Bidon
Blind Lemon Jefferson
Boris i Luka
Cannonfire
Cosmic variance
Dan Savage
Daut
Feminist blogs
Filologanoga
Haramlik
James Wolcott
Jimbo
Jordan
Juan Cole
Juliere
Kaseta
Kleeon
Koka
Makedo
Marsal
Moljac
Monoperajanka
Nachtfresser
Nikola
Pharyngula
Pike
Quod scripsi, scripsi
RealClimate
Rozi Slon
Scientific American
Squid
(xvii)
Syria Comment
SyriaPlanet blogs
Širin
Tea Time
Thanatz
Tramtincica
13
Vampir probodeni
Vampir uskrsli
Xiola



Arhiva:

Prvi post
9/11
Happy married people
Gay vjencanja u San Franciscu
Kako otici u Ameriku, postdiplomska verzija, I
Kako otici u Ameriku, II
Kako otici u Kanadu
Biologija zene i seksa
Moja muzika
Zeno, STOJ!
Kerry vs. Bush u Isuslandu
Bloomsbury
Delia Elena San Marco
Je li cool biti gay?
PFLAG
Hodoljublja
Women in science, Pakistan
Bellocq
”Heather ima dvije mame”
Nacisti i Crkva
Sovjetske slikovnice
Jan Morris
Fuge i lutanja
On bullshit
Prava homoseksualaca sirom svijeta
Genitalno sakacenje zena
O klitorisu
Deset dana u Havani


G*U*L*I*S*T*A*N
12.09.2005., ponedjeljak
Image hosted by Photobucket.comDakle, premorena sam, ali najvaznije--jucer sam konacno dobila novosti od Jeffa, kod mame je u Tennesseeju, Marigny ipak nije bio tesko poplavljen, i kuca i macke su mu OK... Eto, ziv je. Ostali su svi jos van grada

Ove dane toliko sam pisala, psovala i plakala o New Orleansu da nemam snage to ponavljati...

Sto ce biti dalje?

Biznis po starom. Za ljude--ne znam. Oni koji su izgubili kuce, trenutno nemaju se cemu vratiti; neki, jasno, i ne zele, premda mislim da ce mnogi promijeniti misljenje kad se osjecaji slegnu, i probije realnost zivota u Iowi, Utahu i ostalim srednjezapadnim, uglavnom bijelim pustarama. Samo je duboki jug dovoljno siromasan da i najsiromasniji nekako zive, beskucnici se bar ne smrzavaju, ne znam kako bi se ovi ljudi, zrtve najgoreg obrazovanja u US, snasli drugdje. Za djecu bi to jos moglo biti prilicno poboljsanje.

Andrei Codrescu predvidja potpunu promjenu atmosfere, masovni egzodus umjetnika, pisaca, boema, kaze da ce N.O. odsada biti samo puka turisticka klopka, bez zivih ljudi da ga oplemene duhom, kulturom... Smijesno je da je meni on tako djelovao jos 1992, isli su mi na nerve rupetine s krpama i suvenirskim drangulijama na svakom koraku, klauni i pantomimicari, bjesnila sam na letargiju i nezainteresiranost za grad--nisam bila jedina, jedna od najnosenijih lokalnih majica proglasavala je "It's not the heat, it's the stupidity"... Moze li biti gore, u tom smislu, nego sto je bilo?

Ne znam... I desnicarskim debilima doslo je iz guzice u glavu da se grad ekonomske vaznosti NO-a ne otpisuje tek tako (koliko sam se nalajala protiv beslovesnih imbecila koji se mudro pitaju "cemu obnavljati?"), a svakako je fino i sto je Halliburton (ona korumpirana, prokazana govna koja "obnavljaju Irak) dobio ugovore za gradnju itd.

Dakle, broj jedan, grad nije "nestao", nije se "utopio", nije "otplovio". Podavljeni su oni najsiromasniji, oni za koje, ma vidi vraga, NITKO ZIVI u Americi kao da prije nije cuo. I svi se cudom cude odakle je ta "trecosvjetska" crna masa izbila... Kaze anonimno jedan bjelokucas koji je namjestao foto-hepeninge ovih dana s Chimpom (W.), kako nije mogao dozvoliti da se predsjednik suoci s gomilom "kao iz Rwande".

NY Times posipa se pepelom, kako u deset godina i x clanaka o New Orleansu nisu pomenuli siromastvo i klasne razlike i ostale probleme nego--dva puta, ovlas.

A gluposti, gluposti na sve strane... Louisiana je godinama moljakala novac za obnovu i prosirenje sistema brana, 14 milijardi dolara, nisu dobili gotovo nista; sada Kongres daje 52 milijarde ZA OBNOVU. Imbecili...




- 20:08 - Komentari (18) - Isprintaj - #
02.09.2005., petak
Ne znam sto je s Jeffom. On me najvise i brinuo... ZNAM da se nije evakuirao. ZNAM da je mislio da dizu galamu nizasto. ZNAM da je... mozda, suicidalan.

I sad ne znam sto je s njim. Ne znam da li mu kuca stoji. Faubourg Marigny nije poplavljen u potpunosti, ali kako bez vode, hrane?


- 16:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Image hosted by Photobucket.comStigla sam u New Orleans desetak dana nakon uragana Andrew. Kisa je padala neprekidno danima, atmosfera je bila mucna, tipicno sparna, grcala sam kao riba na suhom. Osjecala sam se jednako deprimiranom kako je grad izgledao. Prijatelji su me dovezli iz Baton Rougea i na samom ulasku u centar grada, kako smo usli u Basin Street, na radiju je zapjevao Fats Domino--"Walkin' to New Orleans".

(Domino/Bartholomew/Guidry)

It's time I'm walkin' to New Orleans

I'm walkin' to New Orleans

I'm going to need two pair of shoes

When I get through walkin' to you

When I get back to New Orleans


I've got my suitcase in my hand

Now, ain't that a shame

I'm leavin' here today

Yes, I'm goin' back home to stay

Yes, I'm walkin' to New Orleans


You used to be my honey

Till you spent all my money

No use for you to cry

I'll see you bye and bye

Cause I'm walkin' to New Orleans


I've got no time for talkin'

I've got to keep on walkin'

New Orleans is my home

That's the reason why I'm goin'

Yes, I'm walkin' to New Orleans


FADE:

I'm walkin' to New Orleans

I'm walkin' to New Orleans

I'm walkin' to New Orleans

- 16:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kosmar traje i traje i traje... i postaje sve gori.

Nema iznenadjenja, samo soka, tuge, bijesa, jada...

Predivni grad, strahotno siromasan. Politika kao u banana republici, pauperizirani narod, saka bogatuna na slikovitim plantazama.

Komplicirano je to: crni grad Demokrata u bijeloj drzavi Republikanaca; omrznut od domacih, voljen od stranaca; Francuzi su ti koji obozavaju crni blues i jazz, Pariz je primio crne muzicare rasirenih ruku, na Dubokom Jugu svako crno lice samo je opasni stakor, inficiran tko zna cime--od sifilisa do revolucije.

Utopiti ih.

Neka se utope.

Baton Rouge se pjeni i prijeti i mase puskama na izbjeglice iz New Orleansa koji su poceli prositi po ulicama; Baton Rouge "nece dozvoliti da ga zaraze kaosom".

Jedan novinar kaze da je vidio samo cetvoro bijelaca medju gomilom od 23 000 u Superdomeu.

Svijet ne moze vjerovati da je supersila krila takvu neimastinu... da sada pokazuje takvu nemoc i nesposobnost u spasavanju.

Ne nedostaju moc i sposobnost, vec volja.

Americi sirotinja sluzi za punjenje topova, njeno spasavanje je bespredmetni apsurd.


- 16:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>