ponedjeljak, 29.06.2009.
Zatrubi za nemir
Prije par godina vozio sam se s prijateljem po zagrebackom zelenom valu, bilo je to u vrijeme jednog od američkih ratova, da li u Afganistanu, Iraku ili negdje drugdje ne bih više znao reći. Pri prolasku kraj američke ambasade, koja u to vrijeme još nije bila na Buzinu, sa strane poskoče neki ljudi sa transparentom „zatrubi za mir“ i još kojekakvim natpisima više manje protu-američkim i sličnim porukama.
Prijetelj ne zatrubi, a ja prokomentiram otprilike ovako: „vidi ko se bori za mir u svijetu, a sami sebe ne mogu smiriti i srediti“, na što prijetelj odgovori nešto tipa „ma da vidi ga ima skoro tri banke rasteže taj neki fakulet več preko deset godina , a evo za nešto lijepo se bori u životu...“.
Sada, nakon toliko godina, i dalje stojim iza tih riječi. Dapače ne vidim ništa mirno u pozivanju na trubljenje u centru grada. Više mi to dođe remećenje mira stanovnika dotične lokacije .
I ja mislim da je današnje društvo bolesno. Siguran sam da bolesno društvo stvara bolesne pojedince. A ti bolesni pojedinci okrivljujuči društvo, bježe od odgovornosti. Boreći se protiv društva i trenutne situacije zapravo izbjegavaju suočavanje sa samim sobom. Tek kada se ljudi pomire sa sobom mogu djelovati na mir u svijetu.
Kraće rečeno, ako želiš mir u svijetu , nađi mir u samom sebi - samim time si doprinio i promjeni društva.
To vrijedi za bilo koju promjenu koju želiš u društvu.
- 09:36 -