srijeda, 21.11.2007.
Adaptacija – dio drugi (Evolucija svijesti)
Toma Juda, 20.11.2007. u 15:00
Ali, postavimo sljedeće pitanje, kakav je taj stan bio prije, je li blistao, ili je već bio pripremljen za adaptaciju, te što je to dovelo do toga da mu je potrebna adaptacija?
Fantastično pitanje!!!!
Odgovor zaslužuje cijeli novi post. Već sam se ranije bavio ovim pitanjem što će mi dosta olakšati slaganje odgovora.
Stan je, po mom mišljenju, blistao. Ljudi su živjeli u skladu s prirodom i samima sobom, zajednički, sretno... Iako nas uče kako je tadašnji čovjek stalno stahovao od divljih zvijeri, zime i gladi primjeri preostalih „primitivnih“ zajednica pokazuju kako im je kontinuirano strahovanje potpuno strano. Zanimljivi opisi takvog života mogu se pronaći u knjigama „Tihi zov Australije“- Marlo Morgan i „Afrička inicijacija“- Malidoma Patrice Somé .
Zašto bi netko krenuo u adaptaciju nečega što već blista?
Zato da kreira nešto još ljepše, veće, veličanstvenije, božanstvenije, svijesnije.
A zašto bi netko odlučio proći kroz sve te muke kada već ima sve što mu je potrebno i može uživati u tome?
Iz istog razloga zašto čovjek razvija sve bolje automobile, a neki pojedinci razvijaju svoje sve bolje sviranje na gitari ili se razvijaju spoznavajući nove stvari o sebi. Iz tog razloga zašto i priroda stvara sve razvijenije oblike života ( a posebno zanimljivo je što to ide u smijeru sve inteligentnijih, a ne sve jačih, oklopljenijih i otpornijih bića). Iz istog razloga zašto se Bog odlučio na stvaranje svijeta.
Zapravo se ne radi samo o adaptaciji. Na djelu je evolucija.
Ljudska kreacija (automobil) – evoluira.
Čovjek (pojedinac) - evoluira.
Ljudsko društvo – evoluira.
Priroda - evoluira.
Bog – evoluira.
- 07:37 -
četvrtak, 15.11.2007.
Adaptacija (svijesti)
Na mnogo mjesta nailazim na stavove kako je trenutna situacija na planetu loša. Kako su ljudi (i pojedinačno i kolektivno) otišli u potpuno krivom smjeru.
Da li je to zaista tako?
Moguće da je trenutna situacija zapravo savršena, ako se pogleda u širem kontekstu.
Evo na primjer, uđete u stan koji je ispunjen hrpom smeća i prašine u zraku , polomljenih pločica i podignutih parketa, jedan zid napola srušen, a ostali raskopani i još se čuje nekakvo šištanje nepoznatog izvora.
Da li je taj stan u lošem stanju?
Moglo bi se zaključiti da je taj stan katastrofa i u potpunom rasulu. A iz nešto šire perspektive vidi se kako je stan u adaptaciji i potpuno savršen za fazu u kojoj se nalazi. Bez te faze, odnosno trenutnog stanja, nikada ne bi zablistao kao što će zablistati kada renoviranje završi.
... primjenjivo na svakog pojedinca i za cijelo društvo, a vjerojatno i šire :)...
- 07:01 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.11.2007.
Zadovoljstvo
O čemu ovisi zadovoljstvo?
Prije par godina nezadovoljan vlastitim poslom zavrtilo mi se ovo pitanje glavom.
I zakljucak je bio da čovjek ne treba raditi posao koji voli da bi bio zadovoljan. Nezaposlen čovjek također može biti zadovoljan ( pogotovo ako ima dobru mirovinu i/ili imovinu :-) .
Spontano se taj zakljucak protegnuo i na ljubavni odnos. Čovjek ne treba ljubavni odnos da bi bio zadovoljan. Ah da, zaboravih napomenuti, u to vrijeme nisam imao curu :-)) .
Posao, odnosi, status, uspjeh, ... - donose privremeni osjećaj zadovoljstva. To baš i nije vrijedno truda, vremena i energije koji zahtjevaju. Posebno je frustrirajuće što se ne dobije uvijek ono što je „potrebno“ za zadovoljstvo :-).
Pravi, duboki, stabilan osjećaj zadovoljstva ne može biti uzrokovan, a ni poljuljan, ničime izvana. Takvo zadovoljstvo može se pojaviti jedino iznutra – iz odnosa sa samim sobom odnosno Bogom.
U nekom trenutku čovjek postaje zadovoljan stalno i zahvalan na svim vanjskim okolnostima. I što je jako važno SLOBODAN. Nije više vezan da li će dobiti ili izgubiti neki posao ili odnos ili što-god, pa ga se time ne može zauzdati i manipulirati njime od strane drugih ljudi ili od njegovih vlastitih slabosti
Naravno, jako je lijepo raditi posao koji te ispunjava, a još i ljepše ljubovati sa nekom dragom osobom. To je još i puno ljepše kada si slobodan ... uz dodatak, tada je i iskrenije.
Nezadovoljstvo?
Nezadovoljstvo i vanjske okolnosti koje ga potiču, pokazuju čovjeku da se vezao za nešto što mu očito ne donosi zadovoljstvo. A ako se odluči za rast pokazuju mu i koja je njegova sljedeća lekcija. Pouka lekcije nekada je akcija kojom se mijenjaju vanjske okolnosti, a nekada je nešto posve drugačije ...
I tako pretvarajući jedno po jedno nezadovoljstvo u zadovoljstvo, korača u slobodu :)
- 15:17 -
