Tko o kome, ja po svome

21.11.2013., četvrtak

Blog preseljen


Dragi pratioci mog bloga,
obavještavam Vas da je moj blog preseljen na novu web adresu gdje ima još i dodatnog sadržaja, pa molim da ga posjetite na novoj web adresi:

http://paralelni-blog.blogspot.com/



Zahvaljujem!

Oznake: blog


- 18:48 - Ajd sad ti po svome (10) - Isprintaj - #


20.11.2013., srijeda

Muhe su najbolji novinari – odmah otkriju kad nešto zasmrdi


U zadnje vrijeme mi se čini da sam postao čisti sado-mazo!

Već dulje vrijeme pratim dnevnike na RTL, NOVA I HRT1, no u zadnje vrijeme se pitam zašto sam sebe tako kažnjavam.
Nekad kad je bio samo HRT, bilo je jasno da je dnevnik na HRT1 politički obojen i cenzuriran. Pa kad su se pojavili novi TV programi RTL i NOVA TV, čovjek pomisli da će im dnevnici biti necenzurirani i objektivni. Šipak!
RTL-ov dnevnik je u početku bio čista žuta štampa, smotra sponzoruša i tračera. Jesu sad napredovali, pa objavljuju vijesti, ali u te vijesti ubacuju sadržaje sapunica koje se prikazuju na njihovom programu, reporteri zamuckuju, aaaaaaaaaaaaaaaa-ču sve u 16!
NOVA TV, oni su me neko večer nasmijali do suza, kad su izjavili da će o referendumu obavještaviti profesionalno i objektivno, bez privilegiranja ijedne strane. Pa da pukneš od smijeha! Sami su priznali da inače tako ne izvještavaju. Na Novoj TV ne možete naći nijedan prilog, a da je objektivan! Meni je jasno da kolumnisti izražavaju svoj stav, jasno mi je i da komentatori zauzimaju svoj stav, ali na Novoj TV u svakom prilogu jedna strana je aspolutno crna, negativna, a druga je apsolutno bijela pozitivna. Nema sive boje, kakve je boje obično objektivan stav, jer ništa nije apsolutno negativno niti apsolutno pozitivno. Uvijek postoje najmanje dva viđenja iste priče!
Mislav Bago mi je u početku bio dobar novinar, objektivan, znao je ući u srž problema i prezentirati priču. No otkako je dobio nagradu za najboljeg novinara, toliko jako želi biti još bolji da prelazi sve granice dobrog ukusa. Jedno je inzistirati na odgovoru, ali on više ne inzistira, već ko papiga ponavlja pitanje na koje traži odgovor da sugovornik niti ne može odgovoriti, ama baš da to zaista i želi!
A da ne pričam o reporterima na obje ove TV: zamuckuju, nepravilno se izražavaju, rečenice bez glave i repa, mikrofon drže kod osobe koja NE govori, pa se naravno ne čuje osoba koja govori! I te dvije TV se takmiče koja će više u sklopu dnevnika izreklamirati svoje sapunice, a udarne vijesti su im često koja sponzoruša je spavala s kojim bogatunom!
I tako sad ispada da je dnevnik na HRT1 najprofesionalnije odrađen i novinari su najobjektivniji. Ako zauzmu neku stranu, onda to obrazlože, daju jasne i glasne razloge zašto su tu zauzeli stav!

I tako, nekad sam gledao sva tri dnevnika da bih čuo tri različite verzije istog događaja, pa da sam zaključim što je istina.
Danas gledam sva tri dnevnika, puna samo loših vijesti i crnih prognoza, vijesti o tome kako je bila pljačkana Hrvatska, kako se još uvijek pljačka Hrvatska, kako 200 obitelji još uvijek živi kao bubrezi u loju, i svakim danom im je sve bolje i bolje, političari uopće više niti ne pokušavaju prikriti svoje laži, smiju nam se u lice s malih ekrana, dijele Hrvate i Hrvatsku u dva tabora (kao nekada), a korist izvlači treći tabor. Gledam kako o poslu mogu samo sanjati, svađajući se svaki dan sve više sa ženom, oboje već iscrpljeni crnom sadašnjošću i još crnjom budućnošću, izmoždenih živaca jer više nemamo kako platiti režije, i pitam se: zašto još uvijek gledam sva tri dnevnika, dva loša odrađena i jedan dobro odrađen?

Zato jer nemam što drugo raditi, a struju mi još nisu iskopčali!

Oznake: RTL, nova tv, HRT, dnevnik


- 20:25 - Ajd sad ti po svome (2) - Isprintaj - #


18.11.2013., ponedjeljak

Karamarko izaziva građanski rat


U ovome postu neće biti mnogo toga, reći ću jasno i glasno. Karamarko mi se gadi, i on i njegovo urotničko ponašanje. On se ne ponaša kao predsjednik navodno demokratske stranke, već i dalje kao obavještajac koji ima zadatak napraviti državni udar i srušiti vlast. Zar je to njegov način dovođenja demokracije?
Danas su uvrijeđene i ponižene vukovarske žrtve, a to je napravio Karamarko!

Oznake: Vukovar


- 18:49 - Ajd sad ti po svome (12) - Isprintaj - #


Odmor iz snova


Mislim da postoji toliko vrsta putovanja, da ih nikakav turistički smjer ne bi uspio sve definirati.

Recimo, imamo privatna i poslovna putovanja. Poslovna putovanja, zna se čemu služe, barem prvenstvenobelj
Privatna putovanja mogu biti zbog odmora, avanture, obiteljskih razloga, zdravstvenih razloga, trbuhom za kruhom, potragom za samim sobom itd.

Pa je tu onda podjela na daleka putovanja, europska putovanja, last minute putovanja, sezonska putovanja ( skijanje, advent, velesajam, more, wellnes ), đačke ekskurzije, krstarenja itd.

Pa je onda podjela na putovanja kopnom, pa morem, pa rijekama, pa jezerima, pa zrakoplovima, pa putovanje maštom itd.

A putovati se može svagdje, u susjedno selo, grad, bližu ili daleku državu, na drugi kontinent, pod more, počela su putovanja u svemir, a nije daleko dan čini mi se kad će ponuditi i putovanje na drugu planetuzujo

I sad kako ja zamišljam svoj idealno putovanje na idealan odmor?

Primijetio sam da volim putovati automobilom, ali na dva načina. Ako putujem rutom kojom sam već puno puta prošao, onda mi je ugodno i samome u automobilu sa ciljem da čim prije stignem na odredište. No ako me put do odredišta vodi kroz krajeve gdje još nisam bio, onda više volim da sam suvozač pa da mogu na miru razgledavati krajolik kroz koji putujem. Pa za takav put ne mora nužno biti vožnja autom, može i vlakom, ali naravno, obavezno moram sjediti uz prozor, da mogu vidjeti van, zar neyes

E sad prekooceansko putovanje, bilo bi OK nekim brzim prekooceanskim brodom, jer ruku na srce, ne volim biti sputan u kretanju. Zato recimo, da se odlučim za neko krstarenje, ta ruta bi morala, da bude po mom ukusu, imati puno pristajanja, jer ma kako god cruiser bio veliki, mislim da mene to ne zadovoljava. Zato bih za prekomorska putovanja odabrao avionsretan

Kuda bih otputovao? Dok mnogi vole popularna turistička odredišta, kao Pariz, Rio de Janeiro, Jamaica i slično, ja bih recimo volio otputovati na Island. On me privlači još od ranog djetinjstva, i nisam siguran da ta privlačnost nema veze s pročitanom knjigom Put u središte Zemlje Julesa Verna, koju sam pročitao kao vrlo mali dječak, a često kad čitam nastojim i zamisliti stvari o kojima čitam. Na kraju krajeva, uvijek su mi govorili da imam bujnu maštu!

A idealan odmor? E tu ima jedna mala kontradikcija: htio bih biti na nekom otočiću gdje ima samo svjetionik, i da mogu loviti ribu do mile volje, da se otkačim i opustim od svijeta, ali hoću i da imam pristup internetu da mogu surfati. Neki se sigurno zgražaju nad tom kombinacijom, za mene bi to bio idealan odmor!

Tu bih još ubacio i gdje bi mi bilo idealno živjeti. Uz more u nekom malom ribarskom selu, ali da mi je vrlo blizu veći grad zbog kulturnih događanja, ali i zdravstvenih potreba.

I sad dok pišem ovaj post, u glavi sam po ne znam koji put sve to i vizualizirao! Tko zna, možda se jednog dana i ostvare te moje željethumbup, da ne moram uvijek samo gledati ponude turističkih agencija

Oznake: odmor iz snova


- 11:13 - Ajd sad ti po svome (3) - Isprintaj - #


14.11.2013., četvrtak

Srednjoškolci, imate moju podršku!




Budući da mi je starija kćer prošle godine završila srednju medicinsku školu u Varaždinu, a mlađa je upisala u istu školu, sa zanimanjem pratim prosvjed srednjoškolaca i apsolutno ih podržavam.
Mlađa kćer za sada nema još nekih problema s rasporedom, trenutno joj je najgori raspored u subotu, kad prvi sat ima, drugi nema, pa treći ima, pa četvrti nema, pa peti ima.

No sjećam se recimo rasporeda starije kćerke prošle i pretprošle godine, kad se dizala ujutro u 5 da stigne na vlak pa na nastavu, a vraćala se kući navečer u 19 sati. E sad, tu se ne mogu pozvati na ono da maloljetnici ne smiju raditi više od 8 sati, jer je ona u tom razdoblju postala punoljetna, no zamislite njen tempo: nakon što je cijeli dan na putu i u školi, kad navečer dođe doma, još mora učiti za strukovnu maturu (i raditi maturalni rad), pa mora učiti i za državnu maturu, jer je imala u planu (i uspjelo joj je) upisati fakultet.

Kako dolazi do toga da su učenici zauzeti cijeli dan?
Ima nekoliko razloga: treba uskladiti teoretsku i praktičnu nastavu, dio praktične nastave je imala i u bolnici u Varaždinu, treba uskladiti i nastavnike koji predaju na nekoliko lokacija, ali bome treba i zadovoljiti nastavnike koji ne žele imati rupe u dnevnom rasporedu. Neću nikad zaboraviti komentar jedne nastavnice kako se požalila da ima jedan dan rupu od jednog sata, pa mora nepotrebno biti u školi, i kako su joj jedan dan stavili da ima samo jedan sat pa mora dolaziti u školu, pa joj to zna poremetiti cijeli dan. Nemate pojma koliko smo suosjećali svi roditelji s njom, već smo se htjeli obratiti inicijativi U ime obitelji da g-đa Markić brže bolje tu urgira!
Pa sam se sjetio da je takvih bisera bilo i u osnovnoj školi, a posebno mi je jedan događaj urezan u pamćenje. Mlađa kćer je bila đačić prvašić, a starija je bila u petom razredu. Desilo se da su isti dan u isti sat obje imale tjelesni odgoj. Ali...
Ali je i ravnatelj taj sat odlučio sa svojim prijateljima (koji su isparkirali automobile doslovce ispred samog ulaza u školu, na platou gdje se uopće automobilima ne smije ni blizu!) odigrati partijicu malog nogometa, pa su učenici taj sat bili slobodni. Naravno, manja je bila prvi razred pa ih je razrednica zaokupila igrom u učionici, no stariji su bauljali po školi, naravno remeteći tišinu za nastavu čekajući slijedeći sat.
Pa je tu bilo i problema s izbornom nastavom, jer su to obično strani jezici, a predavačima jezika prijepodne nikako nije odgovaralo da imaju nastavu, već kasnije popodne, a naravno ima i djece koja ne stanuju baš blizu škole!
Ne mislim ovim postom svaliti svu krivnju na nastavnike (pogotovo jer ima nastavnika koje zaista poštujem i kao osobe i kao nastavnike), ali je činjenica da bi se organizaciji nastave trebalo pristupiti ozbiljnije i organiziranije!

Oznake: štrajk srednjoškolaca


- 12:13 - Ajd sad ti po svome (3) - Isprintaj - #


12.11.2013., utorak

Šuška se šuška




Svi smo se u životu sreli s tračevima, ogovaranjima, a budimo iskreni, nerijetko smo i sami ogovarali, pa makar tipa "nek to ostane među nama".
Ima i jedna izreka koja kaže: Samo je jedna stvar gora od ogovaranja – ne biti ogovaran., a druga opet Za dobrim konjem se prašina diže.

Ogovaranja mogu biti različita, od zaista malenih, bezazlenih, koja čak na kraju mogu uroditi nekim pozitivnim rezultatom, preko zlobnih i zlonamjernih koja mogu imati ponekad i teške i psihičke i fizičke posljedice, do megalomanskih, gdje se već ne vidi jasna razlika između ogovaranja i urote.

Ima ogovaranja među nama nepoznatim osobama, a ima i ogovaranja poznatih i samoprozvanih poznatih osoba, nije rijetkost da poznate osobe, a pogotovo samoprozvane poznate osobe rašire neki trač o sebi, samo da bi bili u nekoj žiži javnosti.

Činjenica je i da su među najprodavanijim knjigama upravo knjige o ili sa ogovaranjima, koje često postanu bestseleri i prije nego uopće izađu.

Nastoji se uvriježiti mišljenje da je ženski spol tračerski spol, no sami muškarci to često demantiraju!

Jučer smo žena i ja nazvali kumove u Zagrebu, em da dragoj kumi čestitamo imendan, em da njihovom sinu čestitamo rođendan. Nakon što smo to, ali zaista od srca obavili, krenuo je neobavezni razgovor, u kojem smo žena i ja saznali slijedeći trač (mi nismo iz Zagreba pa taj trač još nije došao do nas, a i ne krećemo se baš u takvim krugovima kao naši kumovi), dakle:
štrajk liječnika je zapravo dogovoren između liječnika i Vlade, da se uštedi novac (kojeg nema) na raznim pretragama, pregledima i inim liječničkim obredima.
I sad, budući da je meni uvijek nevjerojatno kad se spominju nekakve megalomanske urote i ogovaranja (tko vlada svjetskim financijama, tko je izazvao sušu, tko je sredio izbore itd.), jer sam ja još uvijek Generalić iz Hlebina i sve to mi je uvijek scenario za neki triler, s druge strane se opet sjetim one narodne Gdje ima dima, ima i vatre!

Što vi mislite o tom traču - istina ili opet neka HDZ-ova spačka?

Oznake: štrajk liječnika


- 10:28 - Ajd sad ti po svome (3) - Isprintaj - #


10.11.2013., nedjelja

Što znači jedan zarez?




Ne znam da li su i vama u školi dali taj primjer, ali ja se živo sjećam kako nam je učiteljica iz hrvatskog jezika objašnjavala važnost interpunkcije slijedećim primjerom: osuđenik je bio osuđen na smrt i čeka izvršenje kazne, ali se nada i pomilovanju. Guverner se u zadnji čas odlučio za pomilovanje i šalje slijedeći telegram:
UBITI NE, POMILOVATI
No telegrafista je u žurbi poslao slijedeći telegram:
UBITI, NE POMILOVATI
I tako je jedan zarez odlučivao između života i smrti.

Zamislite kakve su greške i štete moguće u nekim novčanim iznosima ako bi zarez bio iza krive brojke, ili nestabilne građevine kad bi se u statici krivo upisali parametri?

Isto tako dolazi do poremećaja ako ispustite neko slovo, recimo:
lov - lova
mak - mrak
voda - oda
itd.

I tako dolazimo do pitanja zašto pišem ovaj post!

Ako je moj nick GTARADI, zašto me moderatori (ne samo ovdje) uvijek prekrste u GTARDI? headbang

Oznake: zarez


- 10:40 - Ajd sad ti po svome (17) - Isprintaj - #


09.11.2013., subota

Otok Pag - od mjesečeve površine do stoljetnih maslinika



Dolazite li trajektom Prizna - Žigljan na otok Pag, očara Vas kameniti pejzaž, kamenjar izbrazdan burom kroz stoljeća, i pogledom ćete tražiti Paški trokut, poznato odredište mnogih svjetskih ufologista.
No čim prođete brdo i spustite se u dolinu, naići ćete na zelene oaze vinograda, polja i pašnjaka, i naći se na sredini otoka, gdje će Vam s lijeve strane biti Paška uvala s poznatom plažom Zrće, punom noćnih klubova, a s desne ćete odmah vidjeti Staru Novalju u njenoj uvali. Da spojite te dvije uvale, dobili biste dva otoka, jer ovdje je Pag najtanji, u potpunoj kontradikciji sa svojom dužinom.
I nakon što se smjestite u nekom od brojnih udobnih apartmana ili hotelu, možete započeti istraživanje - penjanjem na brežuljak Zaglava kod Metajne naći ćete ostatke zidnih slikarija nepoznate starosti, po cijelom otoku možete naći ostatke naselja iz brončanog i željeznog doba, ali i ostatke rimskih vila iz Rimskog carstva, sa odlično sačuvanim antičkim vodovodom.

Ispred Caske, spokojno spavajući na dnu mora, također su ostaci naselja, a odmah pokraj i antičko groblje.
Kad zaželite odmor od grčko-helenističke keramike, bazilika, potopljenih rimskih trgovačkih brodova s amforama, možete se okupati, osim na opće poznatim plažama, i u jednoj od stotinu skrivenih pješčanih uvalica koje okružuju cijeli otok, a nećete promašiti i ako se okušate u ribolovu.
A navečer, birajte između šetnje uz more, opuštanje uz dalmatinsku klapu, ples na terasi nekog restorana ili provod u jednom od atraktivnih noćnih klubova. Naravno, ako niste umorni od izleta brodom po akvatoriju, branja maslina u stoljetnim lunskim maslinicama, degustiranju svjetski poznatog paškog sira, ili biranja suvenira od paške čipke!

Oznake: špag, novalja, zrće


- 13:26 - Ajd sad ti po svome (9) - Isprintaj - #


07.11.2013., četvrtak

Tko kaže da nema posla? (Ili: neki ne shvaćaju kako je teško naći posao!)




Danas je u Čakovcu otvorenje Galerije Sjever, u ostalim krajevima lijepe naše poznatije kao Supernova. Krenuo sam i ja na to otvorenje, jer i inače sam s obitelji znao otići u Supernovu u Varaždin.
Gužva prema Galeriji je bila viša nego uočljiva izdaleka, kolona automobila puževim se korakom vukla oko Galerije, a još je veća bila kolona pješaka, kao na nekom masovnom mimohodu. Bio sam već blizu, kad sam začuo poznate zvukove bubnjeva uz koje maršira Zrinska garda.
Došao sam u krug Galerije taman kad i Garda pred pozornicu i započelo je svečano otvorenje.
Prošao sam kraj Spara, otvoren i radi, New Yorker otvoren i radi, kao i C&A, Takko, dalje nisam mogao od gužve, stao sam taman pred Muellerom, jer je on i bio moj cilj, jer ima određenih proizvoda koje kupujem baš u njemu kad imam priliku. Kad sam znao da ću morati voziti kćerke u Varaždin u Supernovu, onda sam uvijek tamo odlazio u Mueller po te proizvode.
No Mueller još nije otvorio svoja vrata, prodavačice su se nagurale kod izloga da vide i one dio programa. Pa sam i ja stao i gledao program otvaranja, jer dalje niti nisam mogao, a i htio sam prvo u Mueller po ono po što sam došao, pa kad obavim tu kupnju kasnije mogu u razgledavanje ostalih trgovina (tu su još Kik, Deichmann, Zoo City i Dominik srebrnarnice, te naravno kafić, na kojem sam mislio završiti svoj obilazak uz kapućino).
Prolazile su pokraj mene razne maskote (pitao sam se kuhaju li se oni koji su u tim maskotama), djeca su se jednom rukom čvrsto držali za roditelje, a drugom rukom su držali balone koje su dobivali uokolo povodom otvorenja.
Taman je na tribini završo drugi govornik, kad je i Mueller otvorio svoja vrata.
Ušao sam unutra, uzeo košaru, i prvo krenuo da uzmem one proizvode po koje sam došao, snalazio sam se odlično jer je raspored jednak kao i u Varaždinu. Kad je u košarici bilo ciljano, krenuo sam još u mali obilazak trgovine. U svakom redu odmah do mene dolazi ljubazna i nasmiješena prodavačica nudeći pomoć. Kad sam završio s razgledavanjem, krenem na blagajnu.
O Bože, zašto sam došao upravo na tu blagajnu, zašto ne na jednu od prve dvije nego na ovu treću? Pa, valjda jer tu još nikog nije bilo na blagajni, a na prve dvije je već bilo mušterija. No taj odlazak na tu blagajnu mi je uništio cijeli dan, i nakon što je evo već prošlo tri sata od tog događaja, i što sam se smirio, siguran sam da više nikad u životu neću kročiti u Mueller!
Blagajnica je otipkala što je imala, rekla iznos i ja sam krenuo da platim. Račun je završavao na 50 lipa, a budući da sam imao sitan novac, krenuo sam da dam točan iznos, pa sam tako i počeo izdvajati 4x10 lipa i 2x5 lipa. Kad je blagajnica vidjela da brojim "jožeke", na licu joj se pojavio podrugljiv osmijeh, uz tiho "PIH". Tiho, ali ne dovoljno tiho, ja sam čuo taj "PIH", i vidio podrugljiv osmijeh na njenom licu. Ostao sam u šoku, i, što mi se rijetko dešava, bez teksta!
Pokupio sam kupljeno (i plaćeno), izletio iz dućana i otišao ravno kući. Nikakvog daljnjeg razgledavanja, obilaženja, kupovanja! Samo da dođem kući! I riješim se tog osjećaja poniženja!
Kod kuće žena me sluša s nevjericom: pa kako si netko tek zaposlen dozvoljava takvo ponašanje? Naravno da si nitko ne smije dozvoliti takvo ponašanje, ali toj blagajnici je prvi radni dan na poslu, dobila je posao kad je dobitak posla ravan dobitku na lutriji! Ljudi odlaze s bolovanja i sa porodiljskog na posao, samo da ne izgube posao, a ova blagajnica već prvi dan posla se tako ponaša!
I jedino razumno što je mojoj ženi i meni palo na pamet, jest da je ta blagajnica dobila posao preko veze, jer da je taj posao dobio netko zbog svog iskustva, znanja, taj se sigurno ne bi tako ponio!
Znam da Mueller neće osjetiti to što više ni ja, ni moja žena, ni moje kćerke nećemo odlaziti tamo u kupovinu, no to je naš izbor, jer konkurencije ima više nego dovoljno, pa zašto da onda idem tamo gdje me netko ponižava zato jer ja ostavljam svoj novac od kojeg taj netko dobiva plaću!

Oznake: Galerija Sjever, Mueller


- 13:11 - Ajd sad ti po svome (6) - Isprintaj - #


04.11.2013., ponedjeljak

Lagana izmišljena priča




Do sada sam uvijek pisao o pravim ljudima ili stvarnim događajima iz života, danas ću za promjenu probati napisati jednu izmišljenu priču sa izmišljenim likovima u izmišljenima situacijama, a naravno, svaka sličnost sa stvarnim osobama (živim ili mrtvim) je nusproizvod virtualnog života!

Dakle, bili jednom Marko, Slavko, Žarko i Darko, te Maja i Kaja.

Marko je bio sin seoskog krčmara. Stari mu je imao krčmu u koju se ulazilo na uglu kuće, unutra obični stolovi s još običnijim stolicama, šank na kojem su bile poredane one "vatrogasne" čaše, sve istog oblika, samo različih volumena, od 0,05 za žesticu do 0,2 za gemište. Bio je i đuboks, bio je i fliper, jedna drvena samostojeća vješalica i to je to. Zidovi obojeni nekom monotonom plavom bojom, nikakvih ukrasa. No posao je išao, i to jako dobro. Znao je Marko i pomagati dok nije bio u školi, a stari mu je morao osim poštene satnice dati i dobar tringeld da Marko bude sretno dijete.
Danas Marko ima veliku kuću koju je naslijedio od oca, krčma stoji godinama zatvorena, žena ga ostavila, on se pomalo odao alkoholu, ne može zadržati nijedan posao na duže vrijeme jer mu ne daju super satnicu i dobar tringeld.

Slavko je bio radničko dijete. I tata i mama su mu radili u tvornici, zaposleni cijeli život. Nisu mogli ništa uštedjeti, jedva su preživljavali od prvog do prvog, ali ajde, ipak su svaki mjesec platili režije, kad je bila plaća otišlo se u dućan po fasung, a mama je dobila i stan od tvornice u kojoj je radila, pa su i s te strane bili zbrinuti. Bio je Slavko uvijek među odlikašima, pa je upisao i faks, bio četvrti na prijemnoj rang listi. No ipak starci nisu mogli odvajati za još jednu stanarinu, i Slavko je prekinuo studiranje.
Danas je Slavko sretno oženjen, otac dviju curica, poslovođa kod jednog privatnika.

Žarko je dijete gastarbajtera. Uvijek je prvi (ako ne i jedini) imao novo čudo iz bijeloga svijeta, mjehuriće koji su se radili pušući u neku šuplju žlicu, koturaljke, romobil, televizor, kazetofon, gramofon, autiće na baterije, voki-toki, walkman itd. No Žarko je uvijek volio i tući one siromašnije, rugati im se zbog njihovog imovinskog stanja, zbog toga što su dva brata nosila jedne cipele, zbog toga što nisu znali što je to kazetofon, zbog toga što su bili gladni. Počeo je Žarko biti glavni izazivač i sudionik svih tučnjava, pa je i socijalna služba počela dolaziti zbog njegovog devijantnog ponašanja, no onda su nekako uvijek njegovi roditelji došli iz Njemačke i Žarko je obećao da će biti dobar. Do slijedeće tučnjave s noževima.
Danas je Žarko policajac i strašno voli pokazivati kako je on taj koji dijeli pravdu, pa je prema tome automatski i uvijek pravo na njegovoj strani.

I od Darka su roditelji bili gastarbajteri, no on nije dobivao najnovija čuda tehnike, niti je dobivao novac ako mu nije bio potreban za školu. Darko je bio kod djeda i bake dok su roditelji radili u Njemačkoj, i dok nije bio u školi, pomagao je u polju, u štali, i kad je završio sa svim poslovima, onda je išao pisati domaću zadaću.
Danas Darko ima svoju veliku kuću koju je sam napravio, i tvornicu. Zapošljava 20 ljudi. Puno rade, ali im nije na kraj pameti da promijene posao. Jer puno rade, ali dobivaju i korektne plaće za to, plus božićnicu i uskršnjicu.

Tu su još Maja i Kaja.
Maja je odmalena bila lijepo dijete. Roditelji su joj govorili kako je lijepa. Djed i baka su joj govorili kako je lijepa. Susjedi su joj govorili kako je lijepa. U vrtiću tete, u školi učitelji, svi su joj govorili kako je lijepa. Mladići su joj govorili kako je lijepa. Naravno, to su joj mogli govoriti samo mladići koji su imali auto i novac. Drugi je nisu smjeli ni pogledati, ona svakako njih nije gledala.
Danas Maja ima muža koji ima ljubavnicu javno, koji s ljubavnicom odlazi na ljetovanje i zimovanje. No Maja ima mužev novac, pa cijele dane provodi kod frizera, pedikera, manikera, kozmetičera, ima nekoliko isto takvih prijateljica s kojima ogovara one prijateljice koje nisu pristupne razgovoru.

I Kaja je bila lijepo dijete. No dijete koje je znalo što hoće, a nisu joj drugi govorili što mora htjeti. Ona je znala misliti svojom glavom, I danas smišljava interijere za svačiji džep, ima posla preko glave, ali si ipak uvijek ostavi i vremena za obitelj.

Danas su se Marko, Slavko, Žarko i Darko, te Maja i Kaja sreli na obljetnici mature.
Marko se napio već prije početka večere, Žarko i Maja su uporno tražili sugovornika s kojim će provesti večer, no to im nikako nije polazilo za rukom, a Maja nikako nije mogla shvatiti zašto je izbjegavaju i oni njeni nekadašnji dečki kojima je dozvoljavala da je gledaju.
Slavko, Darko i Kaja su proveli ugodnu večer s još nekoliko prijatelja iz školskih dana, plešući, pjevajući, razgovarajući.

Oznake: bajke i basne


- 18:17 - Ajd sad ti po svome (4) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (19)
Listopad 2015 (19)
Rujan 2015 (12)
Kolovoz 2015 (8)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (12)
Siječanj 2015 (15)
Prosinac 2014 (13)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (2)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Kolumne by Gorkić Taradi







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se