Tko o kome, ja po svome

30.08.2013., petak

Pravi prijatelj...


...dolazi kada svi odlaze!



Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja. Oni koji kažu da imaju puno prijatelja, onda ne znaju što je pravo prijateljstvo, jer ne treba miješati poznanstvo i prijateljstvo. Također kažu da u nevolji vidiš tko su ti pravi prijatelji, jer oni su s tobom i uz tebe i u teškim trenucima, a ne samo kad sunce raskošno sja.
Kako nađeš prijatelja? Svatko za to vjerojatno ima svoje iskustvo.
Moj najbolji prijatelj mi je bio gost u kafiću gdje sam radio. Budući da je posao konobara da bude uslužan i komunikativan, često sam bio s njim u razgovoru, ispočetka razgovarajući o temama koje je on kao gost započeo, no vrlo brzo smo shvatili da o mnogo čemu imamo isto mišljenje, da nas interesiraju iste ili slične stvari, uglavnom, freakovi koji se jednostavno razumiju.

Naravno, počeli smo se družiti i u slobodno vrijeme, posjećivati se i kod kuće, kava nedjeljom prijepodne je postala pravilo.

I onda sam završio u bolnici. Uz moju obitelj, i on je dolazio svakodnevno.
Pa sam otišao na rehabilitaciju u toplice, naravno, on me vozio, a za vrijeme mog boravka dovozio moju obitelj u posjete.

Kad sam došao kući iz bolnice, on je išao sa mnom u šetnje mijenjajući se s članovima moje obitelji kako je tko kad mogao.

U zadnje vrijeme pritislo me breme pesimizma i tjeskobe, obitelj je naravno uz mene, kao i moj najbolji prijatelj, dođe po mene, odemo prvo u šetnju, pa onda na kavu (tako se kaže, iako ja više ne pijem kavu nego irish cream capuccinosretan), a on me uspije nasmijati i prenijeti pozitivnu energiju i misli na mene, skrećući mi misli od bremenitih tema, barem na neko vrijeme!

Imam zaista pravog prijatelja, i zahvalan sam na tome!

Oznake: prijateljstvo


- 19:27 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


29.08.2013., četvrtak

Kad mi pukne živac...




Ima stvari na ovom svijetu koje me jednostavno puknu u živac čim ih vidim na televiziji ili pročitam u nekim novinama.
Recimo:

- smeta mi kad neke udruge koje postoje zbog sebe samih govore u ime "svih" roditelja. Pa čekaj, ja sam roditelj, niti sam čuo za tvoju udrugu, niti sam se učlanio, a još manje ti dozvoljavam da u moje ime govoriš da ne podupirem Zdravstveni odgoj, e pa lažeš, ja ga baš podupirem od A do Ž

- smeta mi kad se popovi miješaju u politiku, ja dođem na nedjeljnu misu, a on meni drži predizborni skup i govori za koga moram glasati

- smeta mi što nemamo nijednog sposobnog političara, svi kao mala djeca tužakaju jedan drugog: "on je rekao prvi", a baš nijedan ne zna dati konstruktivan prijedlog ( no nedaj Bože da ga netko i da, bio bi odbijen ne zato jer je dobar prijedlog, nego zato jer je iz protivničke stranke)

- smeta me što je Dnevnik većim dijelom postao kao žuta štampa, sa reporterima koji ne znaju književno govoriti i uz puno "hmkanja"

- smeta mi što se oni zaposlenici na šalterima u državnim službama ponašaju prema tebi tako svisoka, snishodljivo, ponekad čak ponižavajuće, a ima ih previše ko korova, i to na radničkoj grbači

- smeta me što Romi imaju tolika prava, a baš nikakve obaveze i odgovornosti

- smeta me i taj osjećaj bespomoćnosti...

Oznake: živci, psiha, politika, romi, Crkva, Drava, dnevnik, novine, udruge


- 09:42 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #


25.08.2013., nedjelja

Dajmo djeci Red Bull da polete




Imam dvije kćerke, 15 i 19 godina. Sjećam se kad se rodila starija, bio sam ponosan kao i svaki novopečeni tata, i smišljao kako ću je voziti u kolicima, ići s njom u šetnje, odmah zamišljao njene prve korake itd. Živim u jednoj zgradi oblika slova U, a u sredini, točno ispod balkona, lijepo novouređeno dječje igralište, ono super, kad malo poraste moći ću je gledati i s balkona kako se igra.
I napravi ona prve samostalne korake, dođu lijepi dani, pa ponosan tata izvede svoju kćerkicu da vježba korake vani na travici, uzmemo i kanticu i lopaticu da se igramo i u pijesku. Ali...

Ali ne možemo hodati po travi, puna je pasjeg dreka, ne mogu pustiti dijete da tu hoda (i pada). Idemo se rađe igrati u pješčanik, ali... da, i tu je sve puno kakice. Draga kćeri, idemo vježbat korake na asfalt.

Četiri godine kasnije rodi mi se i druga kćer, opet ja ponosan, ali i mudriji, ne nadam se više igrama u travi oko zgrade niti u pješčaniku, zapravo pješčanika niti nema više, uzaludno je mijenjan pijesak pa su ga jednostavno zatrpali zemljom.

I sada, 19 godina kasnije, zbog svog zdravstvenog stanja svaki dan idem u šetnju po kvartu, i uočavam da se ništa nije promijenilo, dapače još je i gore, sad pasjeg dreka ima i po pločniku. I to na svakih par metara lijepi kupčić. A ima svuda i ljubitelja životinja, tepaju oni svojim ljubimcima, šapću im lijepe riječi na uha, neki ih i nosaju, no nitko ne čisti kakicu za svojim psom. Ali glavno da su oni ljubitelji životinja.

Ide i jedan mladi tata, vozi u kolicima svog potomka, no vozi ga po cesti, jer zapravo i ne može po pločniku. Ljudi napravili žive ograde, one rastu, no vlasnici ih podrezuju tako da se šire na pločnik, a ne na njihovo dvorište, pa neće valjda gubiti kvadraturu svog dvorišta zbog žive ograde, rađe neka ona zauzme pola pločnika. A onda još na drugu polovinu iznesu kantu sa smećem,jer sutra ujutro je odvoz smeća, i po pločniku nema više prolaza, pa nek se djeca šetaju cestom! Ili nek piju Red Bull da dobe krila!

Oznake: ljubitelji životinja, komunalni red


- 19:04 - Ajd sad ti po svome (4) - Isprintaj - #


24.08.2013., subota

Moja kućica - moja slobodica




Oznake: kuće, građevine, fasade


- 18:06 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


22.08.2013., četvrtak

Plan B



Prošle godine sredinom mjeseca srpnja, u srijedu, osjetio sam grlobolju, bol u prsima i mišićima obje ruke. Grlobolju sam smatrao ponovo vraćenom dosadom, a bol sam pripisao poslu, i tako sam se vukao do subote, no na poslu u jutarnjoj smjeni bol je bila već ogromna i popodne poslije posla odem kod dežurne liječnice, kaže, imate grlobolju, a bol u prsima i mišićima je refleksija i prepiše mi antibiotik. Baš te nedjelje sam na sreću bio slobodan i ostao cijeli dan u krevetu da odmorim ruke jer su mišići boljeli bez obzira držao ruke u zraku, visjele niz tijelo ili ih stavio na neki naslon. U ponedjeljak odem u popodnevnu smjenu, no ruke su teške svaka barem tonu, pritisak u prsima izaziva osjećaj da će prsa eksplodirati, no došao je i kraj smjene, odlazim kući i kažem ženi da ujutro idem kod svoje liječnice da mi da neki jači lijek i 1 dan bolovanja da odmorim ruke, iako sam dotad u 23 godine radnog staža bio na bolovanju samo kad sam bio na operaciji nosa.
Ponovo ujutro svojoj liječnici opišem simptome, napravi ona EKG, on je u redu, pa razmišlja bi li me poslala na vađenje krvi ili ne, pa nakon par minuta razmišljanja odluči da ipak da. I za sat i pol stignu nalazi, a ona će meni uzbuđeno da moram na hitni bolnički prijem, markeri pokazuju da sa srcem nešto nije u redu. Tamo opet sve to ispočetka, ponovo vađenje krvi, ali idem još na rendgen srca, nalaz ne moram čekati, bit će poslan na hitni bolnički prijem. Krenem ja polako natrag, zastajem usput da odmorim jer u prsima pritišće, kad vidim brzim korakom mi se približava med, tehničar s hitnog prijema i pita me da li je došla do mene med. sestra. Kažem ne, a on da odmah sjednem i da se ne mičem, on ide po kolica i odvest će me natrag na prijem, iako sam imao samo još 10 metara do tamo.
Polegnu me natrag na krevet, dođe i kardiologinja da me pregleda i kaže da moram ostati u bolnici, i začas sam bio na intenzivnoj koronarnoj jedinici, poslao doma poruku da sam ostao u bolnici i nek mi donesu stvari. Naprave mi i ultrazvuk srca i ponovo potvrda, sa srcem nešto nije u redu, pogotovo s desnom stranom. Doktorica kontaktira KB Dubrava i dogovori koronarografiju - to je bilo 17.07.2013.
Odvede mene sanitet uz pratnju liječnice i tehničara na koronarografiju, nisam dugo ni čekao, brzo sam došao na red, i dr. Srićaja me upita da li sam već prije nekad imao takve simptome, bol u prsima. "Ne sjećam se", kažem, "ne bih rekao da jesam!". "E pa", kaže on, "unazad 6 mjeseci do 5 godina već ste imali srčani udar!", a ja ga pogledam ko tele u šarena vrata. Desna žila 100% začepljena, lijeva dijelomično. I naruči me za rekoronarografiju 19.09.2013, pa me sanitet vrati u Čakovec u bolnicu, gdje su se sad svi čudili zašto mi nisu odmah ugradili stentove ili premosnice. Odgovor smo dobili kada sam došao na rekoronarografiju.
Normalan postupak je slijedeći: dođete do ujutro u 8:00 u bolnicu, i taj dan vam naprave koronarografiju, 4 sata nakon toga vam vade ubodnice i stavljaju pijesak da pritiska mjesto ulaska u žilu da brže zaraste, skida se nakon 24 sata i treći dan idete doma.
I ja sam došao do 8:00 sati, smjestili me u sobu i čekam ja kad će doći po mene, no nema nikog. Poslije 13 sati dolazi sestra do mene i kaže kako je bilo i hitnih slučajeva, doktor je bio već dosta ozračen, pa me neće danas operirati nego sam sutra prvi na redu. OK, kažem ja.
Sutradan ujutro čekam ja da dođu po mene, dobijem i novog cimera u sobu, i za pola sata evo sestre, ali ne po mene, nego po tog novog cimera. Ja zbunjen do daske, ali što mogu.
Vratili mog cimera sa operacije, voze drugog novog iz druge sobe, meni niko ništa ne govori.
Prošlo je već 10 sati, a ja već blago nervozan, pa ipak upitam sestru zašto nisam nikako na redu, veli ona da će se raspitat.
Oko podneva sjedim ja na krevetu prekriženih ruku, kad upada u sobu dr. Starčević, šef odjela, i kaže da su konačno stigli stentovi koji trebaju za mene, da nisam mogao prije doći na red jer mi trebaju baš ti stentovi, a i tu operaciju mora obaviti baš on, jedino je on osposobljen za izvedbu te onkluzije, a sutra je dežuran, pa sam sutra prvi na redu.
A što mogu, ne mogu se sam operiratizujo
I zaista sam sutra prvi na redu, odvezu me, pripreme za koronarografiju, samo što će me bušiti i u lijevoj i u desnoj nozi, a inače se buši samo u jednoj.
I konačno mi ugrade ta 3 famozna stenta u desnu žilu, kad su mi stavili pijesak na ubodne imao sam raširene noge ko žaba.
Za 4 sata dolaze vaditi ubodnice iz žila, i vade iz desne, nemaju pojma da imam ubodnicu i u lijevoj. Nakon 24 sata dođu maknuti pijesak i zavoje, skidaju s desne strane, ne znaju da imam i na lijevoj.
I izađem ja iz bolnice, naručim se za kontrolnu ergometriju za 3 mjeseca, javim svojoj liječnici, kaže ona mirovanje doma, piti redovito lijekove i to je to. A Krapinske toplice? - pitam ja, jer su mi prije svi govorili kako poslije koronarografije moram na rehabilitaciju u Krapinske toplice.
Ali, ne može me poslati, specijalista nije to napisao.
Za 3 mjeseca odem ja na kontrolnu ergometriju, napravi specijalista nalaz, kaže nastaviti piti sve lijekove kao i do sada. Pitam ja njega, zar mi ne bi trebala neka rehabilitacija?
Pa imate pravo na Krapinske toplice, želite ići?
Nego što nego želim! Oh Bože!
A evo kako je bilo u Krapinskim toplicama:
- ergometrija kod dolaska: postignuto opterećenje 100W ili 4,8 METa, 60% teoretskog maksimuma
- ergometrija kod odlaska: postignuto opterećenje 75W ili 3,8 METa, 48% teoretskog maksimuma
Da, stanje pri odlasku gore nego pri dolasku, vratila se angina peactoris,
i dalje bolovanje, odlazak pred Invalidsku komisiju, no te se odmah znalo da se u invalidsku više ne pušta.
Nastavak bolovanja, sad već sve to djeluje i na moju psihu pa posjećujem i psihijatra.
Po preporuci liječnika odlazim na more da plivam. A odlazak na more kod tasta i punice mi je jeftinije nego plaćati ulaznicu na gradski bazen, jednostavna računica. Digao sam se ujutro dok još nije vrućina za šetnju, pa bio do 17,30 u kući, a onda otišao na preporučeno plivanje i navečer opet šetnja, sve po preporukama i uz odobrenje doktora!
I jučer mi je moja liječnica opće prakse rekla da mi sa zadnjim ovog mjeseca ukida bolovanje, iako je specijalista napisao da sam još radno disfunkcionalan. Pa me žena napala zašto nisam prije promijenio doktoricu, no onda smo čuli Dnevnik (čim liječnik odobri manje bolovanja, ima veću plaću!) i shvatili da ne bi bilo koristi. A 1.09. kad bi se trebao vratiti na posao, a budući da nisam ( i po liječnicima također) sposoban za dosadašnji posao (jer mi je srce oštećeno, ali nedovoljno za invalidsku penziju), a drugog lakšeg radnog mjesta nema gdje radim, pa ću dobiti otkaz uvjetovan zdravstvenim razlozima i idem na Zavod za zapošljavanje.
I sad prelazim na Plan B: gledam život s ružičastim naočalama, idem s 50 godina na Zavod za zapošljavanje i optimistično vjerujem kako će me netko zaposliti u nekom uredu, na nekoj porti, na nekom poslu gdje nema jačeg fizičkog rada, jer pokraj ostalih 316.246 nezaposlenih ja imam stopostotne šanse da dobijem posao!bang

Oznake: zdravstvo, nezaposlenost, društvo


- 09:02 - Ajd sad ti po svome (11) - Isprintaj - #


19.08.2013., ponedjeljak

Još par fusnota o ljetovanju




Da još malo upotpunim ovogodišnje turističke doživljaje i zapažanja, budući da se moj ovogodišnji boravak kod tasta i punice na otoku Pagu produžio.
Dok sam čekao da se u Novalji otvori mesnica (bila je inače otvorena, ali im je došla roba pa su je zatvorili na sat vremena), sjeo sam na obližnju terasu kafića da popijem omiljeni "ajriš kapućino", i skužim da i gosti za ostalim stolovima isto čekaju dok se mesnica opet otvori pa usput razgovaraju o ljetovanju, koliko tko dugo već dolazi u Novalju (ima nas iz onih vremena svakodnevnih redukcija struja i nestašice vode), i malo pomalo dođu na red Konzum i Plodine. Osoblje neljubazno, arogantno, a nekima je upitna i higijena. I svi imamo isti doživljaj, izložena jedna cijena, ali na blagajni Vam naplate drugu (višu naravno). I to ne za jedan proizvod, na deset artikala na računu najmanje za dva cijena nije u redu (SVI smo to doživjeli), a jedan se kune da prodaju i kruh od dana prije. Nadajmo se da stranci to nisu primijetili, iako ako pomnije pogledate, stranci koji godinama dolaze kod nas na ljetovanje na izlasku kontroliraju račun - znači ipak su se već opekli!
Idem drugi dan u Gajac, sjedim na terasi i uočim jednog dječaka kako izlazi iz marketa, kupio je kruh, mlijeko i CIGARETE! Pa gdje je nestala zabrana prodaje cigareta maloljetnicima? Pa onda skužim da se i alkohol prodaje maloljetnicima bez problema na ljetnim terasama, noćnim klubovima (zar nemaju zakonsko ograničenje izlaska do 23 sata?), u trgovinama - glavno da je zarada!
A vidim došla i Grla iz Ravnih kotara prodavat na tržnici "svoje" voće i povrće, rakije, vino, prošek i sl., no bez fiskalne blagajne i bez straha od inspekcije, valjda ima dobro zaleđe.
I mislim si kako Linić ima problema s proračunom, a zapravo ima problema s inspektorima. Malo prije sam pročitao jedan blog o umirovljenicima, pa evo prijedlog, nek angažira umirovljenike za kontrole, oni će mu za malu naknadu u tren oka napuniti proračun kaznama!

Doživjeli smo ove godine i Prvu ribarsku večer u Zubovićima. Grupa mladih entuzijasta iz DVD Barbati potrudila se napraviti nešto u turističkoj ponudi ovog mjesta, gdje se već godinama (točnije najmanje dva desetljeća) nije ništa promijenilo u ponudi, osim što se smanjila plaža (napravljena je cesta ispred kuća koja je bez najmanjeg problema mogla ići i IZA kuća). Imali su mladi entuzijasti nekih grešaka u organizaciji, no siguran sam da će ih izbjeći dogodine, a okupljeni (i to ne u malom broju) su se dobro zabavili, pojeli i popili, iako je repertoar grupe "Differo" bio sve samo ne "ribarski".

I jedan još posebno lijep doživljaj: kćer mi je pročitala na ljetovanju knjigu "Ubiti pticu rugalicu" i prozvala me Atticus, što smatram velikim komplimentom i priznanjem kao roditelju!

Oznake: Zubovići, Ljetovanje.., fešta


- 17:23 - Ajd sad ti po svome (5) - Isprintaj - #


02.08.2013., petak

Ljeto je, poigrajmo se


Prvo u pijesku:

A zatim bojama:

Oznake: oslikavanje, Ljetovanje.., igre u pijesku


- 09:37 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


01.08.2013., četvrtak

Porcijunkulovo vs. fiskalizacija



Moram priznati da otkako sam se oženio prije 23 godine nisam bio često na Porcijunkulovu, možda dva puta, jer sam upravo u to vrijeme uvijek bio na moru.
Za one koji ne znaju, Porcijunkulovo je kulturno-turistička manifestacija u Čakovcu koja se ove godine održava 49. puta, a ako netko želi baciti pogled, evo link za live online: Live/Porcijunkulovo 2013

I tako, ove godine sam baš ovaj tjedan doma pa sam krenuo danas prijepodne u Gradsku knjižnjicu da zamijenim knjige i pri prolasku kroz tržnicu, uočim da je na tržnici pola štandova praznih, i klikeri odmah prorade, danas je 01.08. i početak fiskalizacije i na tržnici. Na štandovima uglavnom sve OPG prodavači, uz troje preprodavača koji imaju fiskalne blagajne, i to mi je OK. Mala diverzija - ne odobravam niti što se bune prodavači ribe, kako će onim mokrim rukama tipkati, pa isto tako kako može mokrim rukama uzimati novac i vraćati kusur! A i preprodavači su dosta lovili u mutnom, a nisu niti imali motiku u ruci!
I tako, zamijenim ja knjige u knjižnici i krenem u razgledavanje štandova. I gle vraga, prvo što uočim na prvom štandu - fiskalna blagajna, ali na drugom je više nema. I sad nema više mira dalje, crvići ne daju mira, i hodam ja od štanda do štanda, prođem sve štandove i sveukupno uočim 3 fiskalne blagajne. Možda SVI ostali štandovi ne moraju imati fiskalne blagajne, no nekako sumnjam u to, pa mi sad nije jasno: ili zaista svi ostali ne moraju imati fiskalne blagajne, ili su im skrivene negdje ispod štanda, ili će već sutra pola štandova biti zapečaćeno! I na kraju se zapitam, pa čovječe, umjesto izložene robe ti gledaš blagajne, još će te netko primijetiti i pomisliti da spremaš pljačku, a sjetim se i one: KRUHA I IGARA!
Igre smo dobili: igramo se traženja fiskalnih blagajni, sad još samo da dobijemo kruha!

PS: Evo, dobio sam i odgovor - mjenjačnice, sajmovi, priredbe i izložbe do 1. listopada oslobođeni su obveze fiskalizacije.

Oznake: izlet, Porcijunkulovo, fiskalizacija


- 11:19 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (19)
Listopad 2015 (19)
Rujan 2015 (12)
Kolovoz 2015 (8)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (12)
Siječanj 2015 (15)
Prosinac 2014 (13)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (2)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Kolumne by Gorkić Taradi







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se