Tko o kome, ja po svome

25.03.2017., subota

Osnivanje udruge U ime očeva


Sve je započelo mojom reakcijom na jednu reklamu za dječji sirup koju sam opisao u Dragi vi, e pa ne može više! i završnom rečenicom u komentaru jedne blogerice: A vi muški koji osjećate teret ugroze pokrenite udrugu i borite se:))
I ja u polušali napišem da pokrećem osnivanje udruge U ime očeva, a zainteresirani neka se jave u inbox.

O da, javili su se, iznoseći konkretne probleme s kojima se susreću, tražeći pomoć, savjet...
I zato osnivanje udruge ulazi u ozbiljnu fazu.
Na žalost, činjenica je da ima loših roditelja. Oba spola. No nekako uvijek očevi ispadnu loši. Svjestan sam da ima očeva koji se baš ne muče mnogo odgojem djece, ravnopravnim sudjelovanjem u brizi za djece, onih koji ne plaćaju alimentacije, ali nisu svi takvi. Ima upravo odličnih očeva, i ne zaslužuju da se tako bez promišljanja svi svrstavaju u isti koš.

Izdvojio bih neke komentare od strane čitateljica:

  • Dokle god rodna ravnopravnost - uključujući i onu u pravnoj praksi - biva brkana sa isticanjem jednog spola pred drugim, ostat ćemo na efektu klatna... Da u kakofoniji feminizma postoje i stravični protuprimjeri na štetu muških/očeva, prolazi neprimijećeno... Moj glas imaš.

  • Slažem se s tobom da se muškarci međusobno razlikuju po svom odnosu sa svojom djecom. Kao i prema odnosu prema svojim roditeljima, supruzi, poslu...bilo čemu.
    Slažem se i da je ta osuda muškaraca kao roditelja u našem društvu, postala sve izrazitijom, agresivnijom i samim time iritantnijom.
    Sve su krivi ONI muškarci koji ne mare, a njih ima jako puno. Nažalost.
    Nažalost, i zbog tih pripadnika muškog spola, koji daju otkaze kada su u situaciji da zbog razvoda, primjerice, moraju plaćati alimentaciju, zbog tih i takvih pripadnika muškog spola koji mare samo i jedino za sebe, a djeca im vlastita nakraj pameti nisu, ispaštaju upravo oni očevi koji su i više nego korektni, koji su dapače ODLIČNI.
    Zato je super da si se pobunio, i trebate se buniti i više.
    Zapravo, upravo ste VI ti koji biste ove lošije mogli pozvati na red.
    Jer vam blate spol.
    Ima i nas koje ne generaliziramo.

  • Postoje dobre mame i dobri očevi, kao i loši.
    Pri rastavi dijete u 99% dobiju majke i pokušaju dijete odgojiti u mržnji prema ocu.
    Zakoni su pravljeni u vrijeme kad su žene kuhale i čuvale decu, a očevi zaradjivali i bili sposobni izdržavati familiju.
    U odgoju oba roditelja imaju svoju ulogu. Tamo gdje nema oba roditelja dijete je oštećeno, a onom drugom ( majci obično) mnogo teže.
    Kad se dijete odvoji od jednog roditelja, malo po malo i roditelj ga gubi, tužno, ali istinito.

  • Naravno da su očevi dio obitelji.

  • U potpunosti se slažem s tobom, ali moraš biti svjestan da nisu svi ljudi isti, ima i očeva, a i majki koji ne mare za svoju djecu, sve je do pojedinca. Ako si ti privržen svojoj obitelji svaka čast tebi i tvojoj ženi kojoj si očito velika podrška, a i ona tebi, jer čim si je spomenuo dovoljno si rekao !

  • U pravu si. Kad sam rodila nekako sam smatrala da ja dijete više volim nego tata i onda sam se u nekoj prilici (vjerojatnije je da je bila neprilika) uvjerila da i moj muž voli to dijete kao i ja. I baš mi je bilo drago.


Dakle, cilj udruge ni slučajno nije predbacivanje u tome kojih loših roditelja ima više, muških ili ženskih.

Cilj udruge je osvješćivanje svih, i očeva i majki, i budućih očeva i majki, i samohranih očeva i majki, i onih u braku, da su i majka i otac ravnopravan, jednakovrijedan roditelj. Nije nam cilj da radimo kontra ženskih udruga, dapače, vrlo rado ćemo surađivati, jer bit i je u tome, suradnji oca i majke, a ne kontriranju.

Mi, očevi koji volimo svoju djecu, sudjelujemo u njihovom odgajanju, rastanju, obrazovanju, razvoju, ne tražimo fanfare i ovacije, jednostavno tražimo da se zna da postojimo na ovoj kugli zemaljskoj, da nismo izumrla vrsta, ili još gore, samo utopija.

Želimo našim djelovanjem utjecati na svijest svih, a pogotovo novih naraštaja, da u braku mora vladati ravnopravnost, jednakost, jednakovrijedne ljubavi prema djetetu, i jednakih obaveza.

Svi koji ste zainteresirani da se na bilo koji način uključite u osnivanje i rad udruge, javite se na email udruga@medjimurje.info. Ako se i ne želite uključiti/učlaniti, a imate prijedlog, slobodno ga pošaljete.

Uvjet za učlanjenje u udrugu je da ste otac, bez obzira koliko godina imate vi ili vaše dijete.
A vi očevi koji ste to što jeste, očevi u punom smislu te riječi, nastavite to biti i dalje!

Djed, otac i sin

Oznake: djeca, majke, očevi, U ime očeva


- 12:56 - Ajd sad ti po svome (3) - Isprintaj - #


13.03.2017., ponedjeljak

Dragi Boxmarče…


…pišem ti ovo pismo kao tvoj nekadašnji radnik.

Naime, zapele mi za oko (i uho) tvoje česte reklame kako tražiš radnike. Nudiš redovitu plaću (što je istina), dapače nudiš dobra primanja i stimulacije, što je sranje zamotano u ukrasni celofan, redovan posao (što je poluistina), najmodernije strojeve i opremu što spada u rubriku Poškakljaj me da se nasmijem i besplatni organizirani prijevoz na posao što je više prokletstvo nego blagoslov.

Ako je sve to što nudiš u ovim oglasima zadnjih dana preko novina, radija, TV-a, naslikanih autobusa istina, zašto ne možeš pronaći radnike u čak tri županije? Zašto ti radnici kojima sve to nudiš ne ostaju vjerni zaposlenici nego, nakon što svatko izdrži koliko može, bježi od tebe?
Zar je moguće da su svi ti ljudi u sve tri županije lijenčine, nesposobni, neznalice? Ili je možda problem ipak u tebi, jednome?
Zar se ne pitaš što bi to mogao promijeniti pa da možeš pronaći radnike?
Zar te zaista ne muči to što si nepoželjan poslodavac i kilometrima i miljama nadaleko i naširoko?
Kad sve to staviš na kup, zar ti ne dođe da se zapitaš tko je tu glup – radnici ili možda…?

Evo, baš neki dan čitam članak o 5 navika glupih ljudi koje pametni ljudi nemaju, objavio ga je Independent, a to su:

1) Glupi ljudi krive druge za vlastite pogreške.
Hm, tebi su glupi ljudi u tri županije krivi što ti nemaš radnike ( a imao si ih)!

2) Glupi ljudi uvijek moraju biti u pravu.
Neosporno je da si ti, barem po tvojim riječima, uvijek u pravu!

3) Glupi ljudi reagiraju na sukobe bijesom i agresijom.
Psovanje radnika, vrijeđanje, omalovažavanje - da, to je tvoj stil rada!

4) Glupi ljudi ignoriraju potrebe i osjećaje drugih.
Nikad te nisu zanimale potrebe radnike, čak ni one koje bi te zakonom morale interesirati. Otkrit ću ti jednu tajnu: masa radnika je otišla iz tebe ne zbog plaće ili radnog vremena, nego jer ih nisi doživljavao i postupao prema njima kao prema ljudskim bićima!

5) Glupi ljudi misle da su bolji od svih drugih.
Zapravo, ti ne misliš da si bolji. Ti misliš da si savršen!



I tako, ti si, dragi Boxmarče, objavio svoje uvjete, a ja tebi sad dajem svoje uvjete da bih pristao ponovo raditi kod tebe:
1. ako dođem na posao, a ti utvrdiš da taj dan nema posla za mene i mogu odmah natrag kući, taj dan mi ne možeš pisati godišnji odmor, jer sam izgubio nekoliko sati pri dolasku i odlasku s posla.
2. ako se vraćam doma iz noćne smjene, taj dan mi također ne možeš pisati godišnji odmor zato jer sam kod kuće.
3. ako u poslu trebam nekoliko kemijskih ili običnih olovaka, onda ću ih imati na stolu ispred sebe, a na svaki put spremati jednu u ladicu da bih mogao uzeti drugu.
4. odbijam raditi na neispravnom stroju dok se ne popravi.
5. ako je stroj u kvaru, ne možeš od mene tražiti da obavljam posao za koji mi treba ispravan stroj.
6. ne mogu istovremeno raditi na stroju i stalno slagati bale po veličinama jer se raspored mijenja svakih par minuta pa više vremena provodim slažući bale nego za strojem, a kako moram izvršiti i moje obaveze sa strojem, to onda iziskuje istovremeni boravak na dva mjesta, što je nemoguće, dokazali znanstvenici.
7. dok radim u vrućoj hali, gubim tekućinu, pa je normalno da tu tekućinu moram nadoknaditi, a kad ispraznim bocu s tekućinom normalno je da ju moram ići opet napuniti, ne mogu čekati pauzu ili kraj radnog vremena.
8. moja je privatna stvar ako pišem blog, ne pišem ga pod radnim vremenom.
9. ne moraš mi dodatno platiti, ali očekujem barem usmeno priznanje kad ukažem na nešto što može poboljšati ili ubrzati proizodnju.
10. stimulaciju možeš dodati ili oduzeti na minimalnu plaću, a ne kao dio minimalne plaće.
11. ako je štrajk, onda znači da sam na radnom mjestu, ali ne proizvodim, a ne da imam još veću normu koji moram izvršiti noseći bedž I ja sam u štrajku.
12. Budući da sam muško, ja nemam menstruaciju, ali me ne zanima kad moje suradnice imaju menstruaciju označavajući to trakom na rukavu.
13. ja sam svoju plaću zaradio, ne moraš se ponašati kao da činiš neko dobro djelo isplaćujući mi moj zarađeni osobni dohodak.
14. želim da ostvarim svoje zakonsko pravo i da mi se plaća isplaćuje u banci u kojoj ja želim, a ne koju mi ti namećeš.

Eto toliko pismenim putem, o ostalome možemo na usmenom razgovoru.



Usput bih iskoristio priliku i pozdravio sve poslodavce u ugostiteljstvu na moru. Približava se sezona, kako ide s pronalaženjem konobara, kuhara, sobarica, općenito osoblja? Navodno nisu svi (još) otišli u inozemstvo, no pitanje je dana. Naime, ljudi žele biti plaćeni za svoj posao, vjerovali ili ne!

Oznake: boxmark, posao, radnička prava


- 20:14 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #


24.02.2017., petak

Dragi vi, e pa ne može više!


Jeste vidjeli onu reklamu na televiziji za sirup? Ono kad klinac bolesnim glasom nježno pozove mamu? I dođe mama i sirupom sve riješi.
Ima još jedna u tom stilu, a ja svaki put kad ih vidim pomislim: jadne te samohrane majke, nije njima lako.
A onda mi se upali žaruljica i donesem trenutnu odluku, taj sirup sigurno neću kupiti. Jer dosta mi je više seksizma.
To je kao ona slika što kruži fejsom: krug u sredini u kojem piše mama i prema tome krugu ide desetine strelica sa raznim pitanjima i zahtjevima, a na dnu je krug u kojem piše tata i prema njemu vodi samo jedna strelica sa pitanjem gdje je mama?
E pa očevi, zar nije vrijeme da dignemo svoj glas i pobunimo se protiv seksizma?
Nas nitko nikada ne brani!

Osim naše djece!
Sreća pa je to nama više nego dovoljno!
Ne trebaju nam kojekakve udruge, zadruge, agencije i uredi.
Mi i sami znamo koliko volimo svoju djecu, koliku pažnju im pružamo, koliko ljubavi im dajemo. I djeca nam to uzvraćaju. Bez ikakvih odluka, uredbi, depeša i sličnih dekreta preko svakakvih medija.



Rodna ravnopravnost je važna, ali treba biti realan i sagledati neke činjenice jednom zauvijek, a to su:
– žene rađaju, muškarci ne mogu rađati, ali to ne znači da oni ne vole svoju djecu i ne vode o njima brigu!
– postoje stvari o kojima će kćerke razgovarati s majkom, a sinovi sa očevima! Uvijek bilo i uvijek će biti!
– postoje igre koje djeca više vole igrati sa majkama, a postoje igre koje više vole igrati sa očevima, jer je eto i njima prirodnije da natjeravaju loptu sa ocem!
– ne postoje bez razloga muški i ženski hormoni i oni ne djeluju jednako. Da djeluju jednako, onda bi postojala samo jedna vrsta. I svi bi pišali stojećki (ili sjedećki).
I sad, sve vi žene i mame koje ćete graknuti da nije tako, e ja vam nisam kriv što svoje muževe niste tako odgojile. Mene moja žena je, i ja sam brinuo, brinem i brinut ću o svojoj djeci. Meni je stalo do moje djece, i zato me smeta kad se stalno zapostavljaju očevi. Naučite, i očevi su dio obitelji, jednako važan dio kao i majke i kao i djeca.
I zbog toga nikad više neću kupiti onaj sirup, jer nije uzeo u obzir cijelu obitelj!

Oznake: djeca, majke, očevi, seksizam


- 19:26 - Ajd sad ti po svome (14) - Isprintaj - #


14.02.2017., utorak

Sjećanje na Valentinovo prošle godine: namaži me nježno


Konobar sam i obožavam Valentinovo.

Točnije, volim raditi na Valentinovo. A razlog je jednostavan – tog dana me svi gosti vole i govore mi romantično, strasno, vatreno, već prema temperamentu. I s tim ljubavnim izjavama obraćaju mi se i gošće i gosti, dakle bez obzira na spol.

A za sve je kriva, a tko drugi, nego moja šefica, koja je i masterchef.

Jer masterchefovi vole davati svakakva imena svojim jelima, pa su se tako u meniju koji je pripremila za Valentinovo našli, između ostalog, predjelo s tatarskim biftekom naziva Namaži me nježno, pikantni juneći sote Vatrena ljubav, a desert s čokoladnom kremom Zagrli me strasno.

I tako gosti na izboru imaju tri predjela, tri glavna i tri deserta, i sami si slažu meni.

Što bi konobaru moglo zakomplicirati primanje narudžbe. Pa, da se ne dovedem u situaciju da moram rješavati križaljku sa zadanom mrežom i asocijacijama, napravim si tablicu sa svim predjelima, jelima i desertima i za svakog gosta označim polje uz jelo koje je odabrao.

Jedina je kvaka da u toj tablici pišu imena jela, pa inzistiram da mi gosti naručuju jela po imenu.

I tako, recimo, mlada dama za predjelo izabere Poljubi me strasno, za glavno jelo Eros i za desert Rumenu. I naravno, ona to naruči tečnim izgovaranjem, bez mucanja.

No zato mladići počnu mucati kad govore da žele Francuski poljubac, Vatrenu ljubav pa bi još i da ih strasno zagrlim.
No ima to i vrlo dobar ishod.

Ne mislim pri tome da ih ja nježno namažem, nego često mladići koji su izveli djevojku, a na početku su veze, znaju biti malo napeti, pa ih smijeh koji obavezno uslijedi opusti i imaju temu za početak razgovora.

Iako je recimo, jedan mladić toliko pocrvenio u licu kad je rekao da želi da mu dam Francuski poljubac, da sam se već uplašio da je doživio infarkt.

Ima i stalnih gostiju, koji se uz to vole i šaliti, pa me jedan nagnao da se nagnem prema njemu kako bih ga čuo, i onda mi šapnuo u uho Zagrli me strasno.

A djevojka je odmah dodala, uz glasan smijeh, da može i jedan grupni strasni zagrljaj, jer ga i ona želi!

I onda, nakon cijelog dana, kako večer ide kraju, dogodi se da više nema tatarskog bifteka, dakle nema više ni predjela Namaži me nježno. Pa nove goste pri primanju narudžbe obavještavam da što sam mazao nježno te večeri sam mazao, nema više, ali sa svojom 51. godinom i XXXL kilograma još uvijek palim vatru, što bi značilo da ću im onda zapaliti svijeću na stolu.

Na kraju dođe malo veće društvo, a ja imam još dvije porcije Vatrene ljubavi.

Njih je ukupno osam, i treba iskombinirati menije za sve, pa im kažem da bih uz malo Erosa i uz pomoć Afrodizijaka mogao tu večer dati još dvije Vatrene ljubavi, ali za jedan dan to je zaista moj maksimum.

Naravno, uz svaki slijed treba preporučiti i odgovarajuće vino.

Što znači da sam nudio Sobu ljubavi onima koji su tražili da im ne dam da zaspu.

Soba ljubavi je pitko, slatkasto, neodoljivo, bijelo francusko vino Chambre d’Amour, a nudio sam ga uz desert Ne daj mi da zaspim.

Večer se bliži kraju, u kaminu gori vatra (te večeri gdje god se okreneš gori vatra, bit će puno posla za vatrogasce!), gosti rumeni u licu, ne znaš je li razlog tome pun želudac i toplina u restoranu, ili Jane Birkin sa svojim strasnim Je t’aime..moi non plus koji se diskretno, a opet dovoljno glasno širi iz zvučnika, ili postoji ipak i treća opcija, no kako su rekli Oliver i Boris,

E vaja poć leć, finila je i ova!

Pa sam i ja otišao kući, poslije ponoći, dakle prošlo Valentinovo, a i žena sigurno već spava pa me neće tražiti, onako umornog, da je namažem nježno, zagrlim strasno i tko zna što bi joj još sve moglo pasti na pamet!

Oznake: afrodizijak, Chambre d’Amour, eros, romantika, soba ljubavi, valentinovo, vatrena ljubav


- 12:11 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #


13.02.2017., ponedjeljak

Ma Hrvatskoj fali pedera!


Mene vam ovo današnje vrijeme malo podsjeća na hipi pokret sedamdesetih – s jedne strane imamo one koji bi širili ljubav, a s druge strane imamo one koji šire mržnju i stalno pozivaju u nekakve ratove.

Meni se ni slučajno ne čini slučajnim da odmah nakon prosvjeda za vojni rok u kojem onaj Glasnović koji je zamijenio na sceni onog Klemma opetovano širi mržnju, opetovano govori nekažnjeno da svi koji ne misle kao on nisu Hrvati, dolazi do napada na pripadnike LGBT zajednice.

Još mi je gore od tog napada komentar jednog mog fejs poznanika, kojeg citiram:

“Svi mediji govore o nekakvom napadu na lgbt zajednicu , a da nema nikakvih pokazatelja , ali ama baš nikakvih , da je to bio napad na lgbt zajednicu…prejudiciraju se stvari iz izjava nekih lgbt pripadnika koji ovo koriste za najavu svoga pridea i nikaj drugo..”

Pa da, ništa se nije dogodilo, to si ovi tamo umislili i nije ni bilo suzavca nego se ljudi rasplakali zbog muzike koja je svirala.

Vladajući se oglase, tobože osude nešto, ali izbjegavaju spomenuti konkretan događaj. Valjda misle da ako osude napad na LGBT populaciju odmah će ljudi pomisliti da i sami pripadaju toj populaciji.
A vjerujte, nisu vladajući geyevi, oni su pederčine!
Još gora od njih pa je plavuša koja glumi Predsjednicu. Ona se nije ni oglasila. Vjerojatno zbog vježbi za skidanje kila nije još stigla prolistati novine i prosurfati internetom. Možda ima i predavanja danas i probe kod krojača.

Treba nama jedan Woodstock, mogu nam Rumunji dati smjernice kako okupiti masu ljudi, pa da se konačno počne buditi svijest ljudi o ljudskim pravima, ustavnim pravima, pravu na izbor, da počnemo shvaćati da je različitost ono što donosi prosperitet.
Ovako još izgleda da Hrvatskoj fali pedera, pa da većini bar lakše ulazi u guzicu, kad već nikako neće u glavu!
Pederčina imamo više nego previše!

Oznake: Klemm, Kolinda Grabar Kitarović, LGBT, osuda, prosvjed, super super, vlada rh, Željko Glasnović


- 13:16 - Ajd sad ti po svome (14) - Isprintaj - #


10.02.2017., petak

Ah, to slatko iščekivanje!


Sjećate se onog osjećaja iščekivanja neke vijesti, događaja?
Kad znate da će se dogoditi nešto lijepo, dobro, no vi iščekujete jačinu, veličinu tog doživljaja?
Probajte se sjetiti onih toplih titraja, trnaca dok ste očekivali da postanete otac, majka, djed...
One slatke nervoze u iščekivanju kćerkine ili sinove diplome.
A samo one blage drhtavice u iščekivanju da dobijete u ruke svoju vozačku dozvolu.

Da, ima puno razloga da osjetimo draži iščekivanja, a ja si sam svake godine jednom - dvaput priuštim to iščekivanje.
Moj je razlog pomalo čudan, no on je odraz moje ljubavi prema mom hobiju.
Naime, moja misao vodilja kroz život je

Mislim, dakle blogiram!

Oduzmite mi blogiranje, oduzeli ste mi slobodu. A osim što volim pisati blog, ja i inače volim pisati.
Od osnovnoškolskih dana nadalje. Imao sam tu sreću i da sam u osnovnoj i srednjoj školi imao nastavnicu i profesoricu hrvatskog jezika koje su poticale tu moju želju za pisanjem, poslale neke moje radove u razne časopise, na razna takmičenja, pa sam dobio i pokoju nagradu. Imao sam i sreću da sam u lokalnom časopisu imao mentora koji je poticao moju maštu. Hvala Bernardi Podgornik, Ljubici Duić-Jovanović i Marijanu Belčiću.
Pa tako svake godine pošaljem po priču-dvije na različite natječaje.
Znam da nisam Vjenceslav Novak, no jesam u stanju napisati kratku priču. Na svoj način.
I tako, kad saznam za neki natječaj (hvala Googlu na Google Alerts) i ako je tema natječaja ona koja me zanima, šaljem priču. A do sada nije još bilo teme koja me nije interesirala. Ne zato što sam svestran ili se razumijem u sve, pa nisam budala koja sve zna, nego zato jer imam bujnu maštu. Što nije ni čudo ako se uzme u obzir da volim Harry Pottera i sličnu literaturu. Naime, dok čitam, skoro da mi i ne trebaju filmovi da bih si dočarao pročitano.
Kako koju rečenicu pročitam, tako se već u mojoj glavi rađa scenografija i kostimografija.
Kako sam već jednom rekao, kreativnost je moć da prizor koji te ostavio bez teksta možeš opisati u tisuću riječi.
I tako, tek je veljača, a ja sam već u svom prvom iščekivanju.
A što iščekujem? Ako ste pomislili da nagradu, debelo ste se prevarili.
Iščekujem svaki put objavu koje priče idu dalje, koje idu u finale. I ako je moja priča među tima, tada je to moje iščekivanje završilo na najsretniji mogući način - znači da sam uspio na papir prenijeti svoje misli koje su zaokupile nečiju pažnju.
A nije lako iščekivati. To iščekivanje može potrajati i mjesecima. I zato mi godine nekako ubrzano prolaze uz nijansu dugovječnosti.
Ali to je moj ciklus - od natječaja do natječaja, tko mari za kalendarske godine?

Oznake: blogiranje, hobi, iščekivanje, kratka priča, natječaj, pisanje Ostavite komentar


- 20:01 - Ajd sad ti po svome (6) - Isprintaj - #


04.01.2017., srijeda

Kada smo dovoljno stari, a kada prestari?


Što pomislite kad naiđete na naslove tipa:
- U 72. godini položila vozački ispit,
- Sa 96 godina diplomirao na Studiju za umjetnost i dizajn?

Kakvo je vaše mišljenje o takvim ljudima, ljudima koji su u kasnijoj dobi ostvarili nešto što inače smatramo da je normalno ostvariti u puno ranijoj dobi?

A što mislite o onima koji uopće ne ostvare takvo nešto, ne ispune svoje snove i ne ostvare svoje želje? Da li ih osuđujete? Omalovažavate? Podsmjehujete li im se?

Koja je životna dob do kada se moraju ostvariti neki ciljevi? Ne mislim samo na polaganje vozačkog ispita, mature, diplomu. Mislim i na one koji bi htjeli promijeniti životnu sredinu, posao, postati poduzetnici, objaviti knjigu, zbirku pjesama, snimiti ploču, kupiti kuću, otputovati u nepoznato…

Do koje godine života se smatra to umjesnim, a kada postaje drugopubertetska ili staračka ludorija?

Smijemo li uopće odustati od nekih svojih snova ili želja da nam se okolina ne bi rugala i da nas drugi ne bi osuđivali?

A što ako ne uspijemo?

Ako ne probamo, sigurno nećemo uspjeti, ostat će nam sam razmišljanja i sjeta vječne nedoumice Što bi bilo kad bi bilo?

No usudimo li se probati, već taj prvi korak kojim smo krenuli prema tom svom izazovu je pola uspjeha, druga polovica ovisi o jačini želje i snazi volje. No ako i ne uspijemo, skinuli smo teret s leđa Što bi bilo kad bi bilo, imali smo hrabrosti krenuti u to i pokušati ostvariti. Ponekad su neke prepreke na tom putu ipak prevelike da bi ih mogli preskočiti ili zaobići, no imali smo hrabrosti krenuti na taj put. I zbog te hrabrosti smo uspješniji od onih koji se nisu usudili posegnuti za svojim ciljem.
I zato nam svima želim neka 2017. godina bude godina našeg izazova, godina kada smo krenuli ka ostvarenju svojih snova i ostvarivanju svojih ciljeva!

Nijedna planina nije neosvojiva! Započnimo put prema svom vrhu!



Put od tisuću milja počinje prvim korakom. (Lao Tse)

Oznake: budućnost, cilj, izazov, putovanje, težnja, uspjeh


- 08:56 - Ajd sad ti po svome (18) - Isprintaj - #


28.12.2016., srijeda

Osoba godine iz susjedstva


Mislim da ćete se složiti sa mnom da ništa ne može zamijeniti toplinu vlastitog doma i taj osjećaj sigurnosti.
Na svoj paradoksalan način taj doživljaj, ugođaj, osjećaj, kako god to nazvali, temelji se i na našoj okolini i ljudima koje susrećemo, poznajemo, zamjećujemo, sa kojima dolazimo u kontakt poslovno, privatno, slučajno.
Šalje li nam okolina negativne vibracije, lijepo je skloniti se na sigurno i toplo, u svoj dom.
Šalje li nam okolina pozitivne vibracije, one samo pojačavaju učinak topline i sigurnosti doma.
A da ljudi ima svakakvih, ima. Pa i mi smo svakakvi, zar ne?

Prosinac je mjesec kada se obično biraju osobe godine, bilo općenito bilo po nekoj specijalnosti, zvanju, položaju.
Osobom godine može biti proglašena i osoba koju inače većina doživljava izrazito negativno. No proglašena je osobom godine jer je ostavila traga u protekloj godini, pa makar on bio i negativnog predznaka.
Vrlo često su osobe godine različite starlete, sponzoruše, rent-a-boy pripadnici, pa mogu dizati svoju cijenu za druženje (lijepa riječ, druženje), pa su zatim osobe godine razni političari, sportaši, glumci…

No nikad osoba godine nije običan čovjek iz susjedstva.
Jer on ne diže gledanost i ne povećava tiražu.
A ja vas sad sve molim, zamislite se na par trenutaka, razmislite, tko je ta obična osoba iz vašeg susjedstva koju poznajete ili ne, koju susrećete, koju ste zamijetili, koja je iz nekog razloga ostavila dojam na vas i podijelite to s nama.
Za mene su recimo osobe godine mladi par koji žive kat ispod mene. Imaju kćerkicu, kojoj kroz cijelu godinu obilježavaju vrata stana prigodnim ukrasima. Za Uskrs nalijepe na vrata naljepnice šarenih jaja, zečića, za svetog Nikolu čizmice, za Božić i Novu godinu šarene balone, u proljeće naljepnice s cvijećem…I malena zna kad je došla pred vrata svoga doma, jer su uvijek slikovito označena. I uvijek ima osmijeh na licu kad ugleda vrata.
Da, oni su za mene osobe godine jer ih smatram roditeljima godine.

Pa čujmo, tko je vaša osoba godine?
Vaša liječnica, frizerka, prodavačica, neka Jane ili John Doe…?

Oznake: dom, osoba godine, susjedi, susjedstvo, toplina


- 11:44 - Ajd sad ti po svome (3) - Isprintaj - #


02.12.2016., petak

Dojdi k nama, buš si opomogel


Evo nas u prosincu, mjesecu darivanja, jednima mjesec odmora, drugima mjesec najvećeg napora na poslu, no svima mjesec kad jedva čekamo izlazak iz ove godine i naivno vjerujemo da će sljedeće biti bolje. No to je taj čar prosinca.
No ovogodišnji prosinac je po nečemu poseban.
Dok se uređuju izlozi, trgovi, ulice u božićni i novogodošnji štih, razmišlja i dogovara gdje će se dočekati Nova godina, stranke su otvorile trgovinu bijelim robljem, ili u prijevodu, započele su pripreme za lokalne izbore.
I sajmovi vijećnika, potencijalnih vijećnika, delegata, oblegata, kandidata na svakom koraku.
Poneki se sami nude, nudeći svoju cijenu, a poneki traže da im se ponudi cijena.

Ima poneka nezavisna osoba koja prati politiku, komentira, savjetuje, kritizira bez obzira o kome se radi.
Recimo da i sebe ubrajam među takve. A da nisam baš nezapažen, dokazuju i kontakti posljednjih dana kojima me se nastoji angažirati ili vrbovati.
A jedan ću posebno izdvojiti, i citirat ću jedan dio argumenata kojima me se pokušalo vrbovati:
“Dobro je biti vijećnik. Ja sam već 7 godina vijećnik i puno sam si opomogel. I sebi, i familiji, i rodbini, i prijateljima. Je, i selu!”
Eto svaka čast vijećniku, sjetio se i sela. Istina bog na zadnjem mjestu, ali se sjetio.

Imaju i neki nezavisni vijećnici koji ovih dana zivkaju okolo i traže podršku raznih stranaka, ali da oni ostanu nezavisni i prvi na listi. Sigurno vrijede suhog zlata kad su se tako procijenili. No nikad se ne zna,
možda se i premoste neke razlike.

Ja sam još i dan danas u svojoj 52. godini života mlad, nevin i naivan.
Mlad duhom svakako, nevin jer me ne ganjaju nikakve afere, a naivan jer nikako da si odredim cijenu.
Ili možda još nije ponuđena ona prava, koja nije osobna?

Lokalni izbori su još zanimljiviji od parlamentarnih. Tu se najbolje vidi tko koga voli, tko ima dobru cijenu, tko ima dobre trgovce, a čije sjeme je jalovo.
Sad samo ostaje pitanje vide li to i oni koji biraju?

Oznake: lokalni izbori, nezavisni kandidat, političke stranke, prijelazno razdoblje, vijećnik, vrbovanje


- 12:50 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


21.11.2016., ponedjeljak

Pismo Djedu Božićnjaku


Uvijek sam bio pametno dijete, tako kažu
Prao zubiće, prije ručka rukice
Za mamine goste učio pjesmice
I šta

Uvijek sam bio pametan momak, i još sam uvijek
Pametno početi, fakultet odabrati
Pametno se ženiti, pametno stariti
I šta

Pusti pusti o pusti me
Pusti pusti o pusti me
Hoću bar jednom, eto baš hoću
Da budem blesav, i vala neka ću

(Bijelo dugme)

Dragi Djedice,
znam da u različitim dijelovima svijeta imaš različita imena (Santa Claus, Father Christmas, Djed Mraz, Superhik…), no ja te najviše volim zvati Djedice. Možda zato jer sam odrastao bez oca i djeda u svojoj blizini, pa zato čvrsto vjerujem u tebe, iako neki govore da ne postojiš.
A ja znam da postojiš i puno radiš.
Dokaz su tvoje greške.
Jer samo onaj tko jako puno radi kao ti može toliko griješiti kao ti.
Jer kad bi zaista djelio darove po zaslugama i pravednosti, ostala bi Hrvatska bez 200 obitelji, licemjeri bez tajnih računa, razmaženi tatini sinovi bez skupih automobila, političari bez skupih umjetnina i satova…

A možda bi trebao razmisliti i da zaposliš neke pomoćnike, ili zamijeniš postojeće, jer poneke tvoje greške su izuzetno bolne, često siromašna djeca ne dobiju ništa, a bogata još više!

A čak sam čuo i da si pomalo rasista,
jer samo gdje je prisutnost medija tvoje ime blista!

Nisi jednak prema svima, pa i među žrtvama ima onih koje su ti draže, a nekih se ne uspiješ sjetiti ni taj jedanput godišnje!

I zato, kad već toliko griješiš, pogriješi ove godine i na meni, pa kad me već nisi podario višim rastom,
podari mi život na visokoj nozi!

Tvoj vjerni fan,
koji želi miran san!

Oznake: 200 obitelji, Djed Božićnjak, Djed Mraz, porezna reforma, Superhik, Zdravko Marić


- 13:06 - Ajd sad ti po svome (9) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (19)
Listopad 2015 (19)
Rujan 2015 (12)
Kolovoz 2015 (8)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (12)
Siječanj 2015 (15)
Prosinac 2014 (13)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (2)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Kolumne by Gorkić Taradi







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se