25.09.2007., utorak

Luda noc!

HH H: Da, ja sam iz Jordana… ali, ne razumijem… bio si u Jordanu 2006? Na kojem si univerzitetu vodio tecaj? I zasto te nisam srela? Svi me umjetnici znaju u Ammanu

Ja: Hm, to je zbilja luda situacija! Dr. Arafat je moj prijatelj koji je vodio simpozij u koji sam bio ukljucen! Bio sam u Nacionalnoj i Orfali galeriji. Susreo sam tamo vrlo, vrlo dragih ljudi i imam sada tamo dobre prijatelje. I naravno, vidio sam puno lijepih zena… Zato sam otisao brzo natrag kuci!

H: Arafat je i moj prijatelj! I 2006. sam takodjer stalno putovala… Bila sam stalno na izlozbama izvan Jordana… Mozda zato nisam cula za tu radionicu… Vrlo dobro suradjujem sa obadvije spomenute galerije… Ali, odakle si uopce? Ovo je luda noc.

Ja: Volim lude noci kao ovu! Rodjen sam bio u Hrvatskoj a od 1993. zivim u Knezevini Lihtenstajn! Znas li gdje je to?

H: Volim Hrvatsku . Tamo imam 3 umjetnika prijatelja… Branka je dobra umjetnica iz Hrvatske I zivi u Kairu… Njezin je muz ovdje diplomat… I bila sam s njima proslog tjedna… Prije su bili u NY-u a gdje sam ih i ja posjetila u njihovom domu. Gdje je Lihtenstajn?

Ja: Mislim da cu jos vise posandrcati! U pravu si, ovo je luda noc! Ti volis Hrvatsku? I imas Hrvate za prijatelje? Fenomenalno!

H: Posjetit cu te jednom u Vaduzu, ne brini! Kakva luda noc!

Ja: Znas sta, draga H, jer si izlagala u Orfali galeriji I zato jer te svi znaju u Ammanu… Mozda mozes raditi na tome da tamo izlazemo jednom zajedno? Sto mislis o tome? Volio bih izlagati moje male formate koji su bili inspirirani mojim boravkom u Jordanu!

H: Da, to mozemo napraviti lako… Dozvoli mi da nazovem sutra Ranu i da vidim sto I kako… U biti, od 2006. izlazem u Forsight galeriji u Ammanu… Tamo se osjecam vise sretnom… da li si posjetio tu galeriju? Ali nema veze, izlagat cu s tobom u Orfali galeriji. To su sve prijatelji…

Ja: Ozbiljno to mislis? Ooooo, pa to je fantasticno! Ne mogu vjerovati. Cinis me vrlo sretnom to znas! Meni nije isto problem izlagati u jednoj drugoj galeriji

H: Forsight je najvaznija galerija u Ammanu… Ali zauzeta je od sada pa do listopada iduce godine… Daj mi dva dana vremena pa da obadvije galerije kontaktiram i vidim sto je bolje! Ne brini dragi Vlado… Mozemo izlagati u bilo kojoj galeriji u kojoj ti se svidja… Takodjer u Kairu i Libanonu i bilo kojoj drugoj arapskoj zemlji.

Ja: Neeeeeeeeee! Jesi li takodje luckasta ili sta! Ne mogu vjerovati! Salis li se mozda sa mnom? Necu moci nocas spavati cini mis se!

H: Dragi Vlado, ako hoces izlagati u arapskim zemljama dat cu ti sve kontakte… Ne salim se… Najvaznije galerije u istim zemljama znaju me jako dobro… Takodje cu staviti tvoje ime u iduce radionice, obecajem… Ali, ne ove godine… Ove sam godine prebukirana… Idem u USA pa u Meksiko zatim Alzir a u prosincu izlazem na kraju u Dubaju… Ali, s pocetkom iduce godine izvjestavat cu te o svakoj skupnoj radionici ili izlozbi… Ok? Jesi li sad sretan? Takodjer, ako hoces izlagati na kairskom Bienalu 2008. molim te, reci mi… Provodim vremena vise u Kairu nego Ammanu. Ovdje me se jako akceptira i imam dobre prijatelje.

Ja: Naravno da sve to volim sto si predlozila! Bila bi mi najveca castupoznati se sa velikom arapskom kulturom! Zbilja si me ucinila sad sretnim, zasigurno. Ove godine imam izlozbu u Zürichu i pored posla u Muzeju ne mogu tako niti tako putovati ove godine. Za putovanja iduce godine moram uvijek imati dosta vremena za pripremiti se! I svaki put kad dobijem oficijalni poziv za izlozbu, ili slicno, tek tada mogu naci novac ovdje za putne troskove! Kairski Bijenale? Da, volio bih dobiti neke informacije i o tome! Ides u Meksiko? U Durangu imam prijatelje. Oboje su umjetnici! Poslat cu ti odmah njihovu mail adresu. Samo malo…

H: U Meksiku cu pokazati moju video instalaciju… Taj je projekt bio prvo izlozen u Kairu u prosincu 2006. a poslije toga u Londonu… Zatim ide u Mexiko, I na kraju u Alzirski Muzej moderne umjetnosti.

Ja: Ime prijateljice mi u Meksiku je Kristina Sandor! Bila je kuratorica u jednom rumunjskom Muzeju I priredjivala neke izlozbe u Meksiku. I tako, srela je jednog od tamosnjih najpoznatijih slikara a sad u studenom se vjencaju. Ako budete u kontaktu, molim te predaj im moje najtoplije pozdrave.

H: O dragi Vlado, svakako cu ih kontaktirati I pozvati na izlozbu… U Meksiko sam pozvana kao gosca I cini se da su ljudi tamo zbilja OK! Ali budi siguran, vidjet cu tvoje prijatelje… Da li si u Ammanu sreo i Muhamed al Amerija? On je Arafato a i moj najbolji prijatelj ovdje.

Ja: Hej, cini mi se da smo se sreli I pili zajedno pivu! J Da li bi to moglo biti? Da li Mohammad pije pivu? Znas, meni je malo bilo tesko i komplicirano sto se imena tice. Svaki se drugi muskarac zove ili Muhamed ili Ahmed. I ja sam se u Ammanu nekako osjecao ko izmedju zemlje i neba…

H: Hahahahaha, da, Muhamed pije puno pive. Jutros je bas bio u mojem ateljeu… A sada, sada je vec kasno (3:38 sati) i moram ici spavati. Ovo je bila zbilja prekrasna noc… U biti, ja sam inace dosta tiha I povucena osoba… nisam nikada toliko pricala, dopisivala se s nekim kao sada s tobom… Ali, bilo je takoooooooo lijepoooooo. Laku noc, moj novi prijatelju.

Ja: Laku noc i sanjaj nesto lijepoga…


*****

Pa se ja sad pita: Tko zna kakve su noci imali drugi ljudi dobrih volja?!



- 04:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.09.2007., ponedjeljak

Novi likovni radovi

Vlado Franjevic - Ein Mann, sein Stab, und so... Cijenjene prijateljice i posjetiteljice, dragi prijatelji i posjetitelji ovog bloga, smatrajte se svi skupa pozvanim i dobrodoslim posjetiti ARTOFFER odnosno pogledati moje najnovije likovne radove a koji su oznaceni brojevima od 1 do 11! Ti se isti radovi nalaze online i na mojem profilu na stranicama FACEBOOKa. Bit ce mi posebna cast i bit cu vam od srca zahvalan ako nadjete i date si vremena izabrati od mojih novih radova po tri favorita istih! Dodatno obrazlozenje zasto su bas isti radovi Vasi favoriti zapisat cu zlatnim slovima na crnom lihtenstajnskom asfaltu. Ako nadjem zlatnu i crnu boju! naughty

Ah da, vazno je mozda za napomenuti da ce se isti originali uskoro pojaviti u Hrvatskoj i biti spremni za otkup. Ako netko nadje volje i nacina za promociju te i takve vijesti ili cak pronadje potencijalnog kupca, javiti se molim na vlado@vlado.li a kako bih Vas mogao spojiti sa osobom od posebnog mi povjerenja...

Hvala puno wave
- 00:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.09.2007., ponedjeljak

Pjesme ljubavne

Vlado Franjevic: LOVE STORY








nase duse i tijela su jedno

nase duse i tijela su jedno
a ti i jesi i nisi
jesi kad te ima
(kad te ima)
nisi
jer te nema

i kad te cujem
i kad te sanjam
ti jos nisi moja
i nisam tvoj
onako
kako mi je vec odavno sudjeno

sto nam je ciniti
nama samima
nasoj podivljaloj strasti



mogao bih plakati

mogao bih plakati
tu hode muskarac i zena
oko sezdeset su
i sin im s njima hodi
za ruku se drzi ocu

sina nije priroda htjela
sepav je i iskezen
jadan

tu sjedi trudna zena
oko cetrdeset je
zelim dobro plodu utrobe joj estonskoj
a iz daljine prijeti mi tuga zene ostavljene

da nisam jucer
mogao bih danas
plakati



slike lijepih lica

dugo u mislima nosim slike lica koja me ispracaju
lica su lijepa
pospana
spavajuca
nasmijana
volim ih
ta lica
pa jedva cekam sresti lica nova
da ih citam
gledam
razumijevam
na odredjenom odstojanju
ljubiti ucim

- 22:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Umjetnicki simpozij SLOBODA ZA SVE

JOSÉ OCÓN Vec prije sam bio pozvan na umjetnicki simpozij koji ce se valjda odrzati iduce godine u Njemackoj a nosi radni naslov "Sloboda za sve". Isti simpozij organizira bracni par Evelyn i José Ocón a ja a pak tamo necu sudjelovati. Danas sam dobio kao i puno drugih kolegica i kolega i ovaj mail od Joséa Ocóna:

"Sehr geehrte Damen und Herren, liebe Freunde, die Vorbereitungen für unser 3. Internationales Hellweg Kunstbrücke Symposium "FRIEDEN FÜR ALLE" laufen auf vollen Touren und wir haben bereits Anmeldungen für Kolleginnen und Kollegen, die daran teilnehmen möchten aus Russland, Aserbaischan, Georgien, Marokko, Dubai, Syrien, Türkei, Deutschland, Italien, Kasachstan und Kroatien bekommen...."

Ili u prijevodu:

"Vrlo postovane dame i gospodo, dragi prijatelji, pripreme za nas 3. medjunarodni simpozij Hellweg umjetnicki most SLOBODA ZA SVE se razvijaju 'punim jedrima' a primili smo vec prijavnice od kolegica i kolega koji zele sudjelovati. Isti dolaze iz Rusije, Azerbejdzana, Georgije, Maroka, Dubaja, Sirije, Turske, Njemacke, Italije, Kazahstana i Hrvatske..."

Kak sam Joséu i obecao njegovu sam pozivnicu poslao mojim kolegicama i kolegama po cijelom svijetu a kako bih mozda svojim skromnim potezom uvelicao ovu hvale vrijednu ideju! Maaaaaamaaaaaaa, da li sam ucinio dobro djelo? cry Vec kratko nakon mojeg upita Pakistancu Kamalu kojeg sam upoznao prosle godine u Jordanu da li je zainteresiran da mu posaljem informaciju o simpoziju a kako bi se mozda na isti prijavio, odgovorio mi je slijedece:

"Hi Sir... i love 2 join it..."

Iliti:

"Bok gospodine... Volio bih sudjelovati..."
- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ljubav. Emigracija.

Cristina u Meksiku Dragi ljudi, ako nam nije uvijek dano da se mozda veselimo nasim ljubavima, pitam se mozemo li se veseliti tudjim? Kako je to kad se drugi i druge vole? Sto to znaci meni, tebi? Njemu i njoj? Da li se moze biti uistinu sretan za druge? Na kakve nacine to manifestiramo ako uopce damo znak da nas tudje ljubavi i osobno emocionalno pokrecu? Ima ljubavi toliko jakih da pokrecu ljude na najrazlicitije velike korake. Neki ljudi emigriraju recimo u daleke krajeve kao Cristina (citaj dolje malo nize).... Zbog nekih su se ljubavi u proslosti pokretali cijeli ratovi navodno! Ima li netko ovdje - s druge strane - tko zna ispricati price iz zivota a koje pak imaju veze sa tim velikim ljubavima koje su "pomaknule brda" ili koje ih upravo pokrecu? Osobno nisam siguran da znam sto je to uopce ljubav (cesto mi se ono sto sam ljubavlju smatrao nametnulo s vremenom kao dosta drugacijeg "neceg") pa cu moguce odgovore smatrati kao nesebicnu pomoc onih koji o ljubavi barem nesto (ili nesto vise nego ja) znaju! Hvala unaprijed. Pokretanje ove teme je inicirano ovim danasnjim mailom:

"Hello dear Vlado, sorry for the time I didn't give you any answer. The fact is that all my life changed since we talked last time. I left my job of the museum from Romania and I moved to Mexico. I made some graphic exhibitions in the city of Durango were I falled in love with a painter artist and we'll get married in November this year. Thanks for all your mails that keep us in contact, I send you a lot of congratulations to your artistic activities like Coloured Verses, I wish you more like it. Cristina"

Ili u prijevodu:

"Bok Vlado, oprosti za vrijeme u kojemu ti nisam dala odgovor. Cinjenica je da se moj cijeli zivot promijenio od kada smo zajedno pricali zadnji put. Ostavila sam posao u Muzeju u Rumunjskoj i preselila se u Meksiko. Napravila sam nekoliko izlozbi u gradu Durango gdje sam se zaljubila u umjetnika, slikara, i u studenom ove godine cemo se vjencati. Hvala ti za sve tvoje mailove koji su zasluzni da ostanemo u kontaktu. Saljem ti puno cestitki za tvoje umjetnicke aktivnosti kao 'Sareni stihovi' (zadnja izlozba u Bojani) i zelim i dalje takvoga sto. Cristina."



- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.09.2007., petak

Male nocne banalnosti (stihovi)

preslik zbuke iznad ulaznih vrata u crkvu sv. martin u martincu kraj cazme








upitao sam djevojku iza bara

imate li olovku kemijsku

nasmjesena je djevojka patuljku u meni rekla

nemam slobodnu
a ovu zarobljenu
osloboditi ne smijem i necu
osjecat cu se bez nje ko gologuzom

popeo sam se stepenicama
upitao pedesetrecegodisnjeg recepcionara

hej recepcionaru potkovu ti tvoju
imas li olovcicu

ne ne ne

rekoh na to

ali posvetit cu jednu cijelu noc olovci toj
olovci vasoj

covjek od uniforme hotelske odgovorio je

znate
bilo je tu olovki
ali oni jedni
kradu

pa dodao samodopadno

znate

olovku i cesalj mora covjek uvijek imati u dzepu

upitao sam i tri najhrvatskija vojnika za pisaljku
pisaljke mu pisaljkinu
a oni
vratili se iz ratista
zao im je
sve su tamo potrosili
prepisivajuci se s neprijateljima najneprijateljskijim

spustio sam se niz stepenice
u salon kompjuteriziranih igara
upitao djevojku iza bara

jeste li sigurni da vasu korisititi ne smijem

nasla je vremena za me
stavila me u svoj mali dlan
ko kapljicu meda zutog
uznijela me uz stepenice
spustila u polumraku na asfalt popljuvani
u noci koja se blizila svojoj polovici
polovice mu natpolovicne
mlada zena pokazala mi svojim plasticnim prstima
nekamo u noc
u pravcu parka
naciljala u ducancic u mraku
tamo negdje
i vjerovala
u ducanu je netko tko prodaje robu
netko tko olovke ima
za pismenu i nepismenu celjad

otisao sam u tamno noci one
pravac parka
pored paviljona
poste
u ducan

prodavacica
leptirica
doleprsala je pred kasu i na istu naslonila sise
a krila svoja umjetna naslonila na limeni zid kioska
rekla je

imamo
crvene
plave
crne

rekao sam zivcano

pet tamno crnih

vrativsi se u hotel
poklonio recepcionaru tri olovke kemijske
kemije mu one jedne
pa dodao i ja na kraju samodopadno

ima onih koji kradu
i onih
koji poklanjaju

laku noc

(13.10.1994., hotel u bjelovaru, soba 302)
- 23:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.09.2007., četvrtak

PRVA NEPOZNATA ZENA (cin prvi)

Vlado Franjevic: Mjeseceva zrtva Vid se javio jednoj zeni nasumce:

„A cujte draga MC, ako su to zbilja vase usnice na slici, onda su jako dobro skrojene... Srdacni pozdrav.“

Odgovor je stigao vec kratko nakon toga:

„Bok, da doista su moje usnice.. Hvala :-)

Vid je pretjerivao ponekad u svojoj ljubaznosti. Pored svih drugih stvari mu se i to ponekad razbijalo u glavu:

„Molim, molim, nema na cemu. Pardoncek, jesmo li presli na ti? Ak' jesmo onda prosim fino a kaj radis trenutno i o cemu sanjas na javi?“

Tvrdio je:

„Evo nasmijan sam od veselja!”

Cudno je da netko moze biti od veselja nasmijan ali eto, nek mu bude… MC je na to mislila:

„Super... Lijepo je vidjeti osmjeh na licima ljudi.“

Kako je mogla pisati samo da je lijepo vidjeti osmjeh na licu kojeg nije nikada ocima vidjela. Pocelo se muljati na veliko!

Jer je Vid onaj koji se obicno od prve „razgolici“ i predstavlja imenom, prezimenom, kucnim brojem, bracnim stanjem zbunjuju ga ponekad sugovornice i sugovornici koji za to nemaju muda. Puno je strahova u nama svima. Svih vrsta strahova. Puno strahova dakako akceptira i Vid, i razumije. Pisao je dalje onoj zeni:

“Sreco, nesto si mi jako, jako tajanstvena! Jesi dobro? Jesi se u nekoga zaljubila? Mislim ono, zaljubila i opet u vlastitog supruga dakako! Nije valjda da sjedi sad pored tebe kad si pisemo poruke?

Tajanstvena zena odgovorila je samo na to:

„He, he, da, u vlastitog supruga… Ne, ne sjedi. Otisao je spavati. Tko nije iskusio ljubav i njenu bol ni ne zna da je živ.... Nije li tako?"

Hm, Vidu se ova i ovakava filozofija i nije bas u prvom momentu jako svidjala. A poslije se nije bas istom filozofijom bavio! Morao je ipak priznati da ga raspravljanje sa MC pocelo rajcati, a o skrojenosti njenih usnica na onoj fotki, mislio je sve najbolje! Vid je volio davati ljudima pravo, pravo da vjeruju u ono sto si umisle, ono sto misle da znaju. Zato je ustvrdio onaj put:

„Dakako da je tako, mislim da znam tocno o cemu pises.“

Pa ju je pitao, slikajuci si scenu kako je muz njezin otisao hrkati i ostavio ju da se sa Vidom zabavlja, i mozda razmjeni svoj jad:

„A tebi dosadno!? Je l' ti dao barem pusu u ona tvoja slatka usta? Oprosti, ovo je sad mozda preintimno i, ovaj, kh, kh...“

Dobio je ovaj odgovor:

„Da… Pazi na taj kašalj... Zna biti opasan. Napij se malo vodice…

Vid je trtljao dalje:

„Nest me pocelo bas jako skakljati i draziti - tam, unutra! Znam da bi to moglo biti i te kak opasno. Poslusat cu te sreco njegova, i popiti si cajeka. Hm, a da li bi bilo moguce vidjeti ti pored usnica i... sta ja znam, lijevu obrvu? Desnu usnu skoljkicu? Kakve su ti skoljkice molim lijepo?

MC je zamrmljala:

„Mmmmmmmm... Jako primamljive stvari tražiš... Neobične.“

Vid je mislio o tome zasto je njen muz otisao spavati na ovaj nacin:

“Pa mora se valjda ujutro jako rano ustati i ici raditi da zaradi za novi ti pokloncic!

A na isto je stigao odgovor:

“I ja se ustajem rano... Nije važno... Maleni, ne trebaju meni pokloni...”

Maleni? Sta je sad ovo, mislio si Vid i to joj napomenuo. Nepoznata ona zena pisala je:

“Ha… A da... Pa eto, izletjelo mi. Smeta?

Vid je tad vec pomalo poceo lagati:

“Ne, ne. Nist me ne smeta kad si ti u pitanju! Jos nista.... I inace da znas, ima dana kad meni izleti stosta, tak da nemam pravo bas reagirati blesavo na svaki izlet drugih dragih osoba.

MC:

“Znači obazriv si i razuman... A vjeujem ni tolerancija ti nije strana... Fino. Fino.”

Vid:

"Nego, usne skoljkice su ti dakle neobicne… A ocni kapci, jagodice, potpupkovina, trinesti kraljezak u zbroju svih kraljezaka ti? Kakvi su molim te oni?”

MC se dobro zabavljala cinilo se:

„Hahahaha... Ludo... Sve je na svom mjestu...“

Vid:

„Hehe, to me veseli, zdravlja ti!“

O pazljivosti i razumnosti svojoj Vid je napisao slijedece:

„Obazriv sam poprilicno, kao pravi kralj zivotinja! Hodam okolo na sapama i njuskam 'potencijalnu zrtvu', pipkam ju lagano, skroz polako, sva cula su mi skoncentrirana na 'trofej', i ako nazovi-trofej pokusa brisnuti, eto ga opet u mojim njeznim sapicama. Nekim je trofejima i zrtvama odmah jasno da im je u mojim sapama ugodnije biti 'zrtvom' nego u tudjim 'biser koji tamo mozebitno gubi sjaj', itd. (Evo sad se opet probudio pjesnik u malenkosti mi, a ti si moja inspiracija!) Razuman? Ha... Sve ima svoje definicije i granice... Ima trenutaka kad sam zbilja super, (bas me briga kak sad to tebi zvuci - poznam se u medjuvremenu jako dobro). Ima momenata gdje zabrljam a uslijed mojeg znanja, razboritosti, IQ i sl. mi se to bas i ne bi trebalo dogadjati, pa se sramim.... I cekam da me se zagrli, mazi, pazi i da mi se prosti! Naucio sam u zivotu poprilicno toga. Nesto i o toleranciji! Kako bi ti u stvari definirala taj pojam? Sto je za tebe tolerancija? Tolerancija u cemu? Evo, sad znas o meni skoro sve. necu se ljutiti ako i ja saznam nesto o tebi. Inace, zelim ti puno veselja i dobrog provoda ovog vikenda, i svega onog sto te cini sretnom, veselom, uravnotezenom!”

Draga zena nije imala druge nego priznati:

“Uh... Postoji mogućnost da si me ostavio bez teksta. Predivan opis, jako neobično, a meni na tako interesantan i zanimljiv način način! A ja… Kako da se opišem? Mala, sitna dušica. Nemirna duha, puna ljubavi i nježnosti. Senzibilna, spremna na oprost i zaboraviti na svoju bol, ma koliko me razdirala iznutra... Nasmijana, a stisnuta srca i ranjene duše. Kao ptica slomljenog krila, koja želi i dalje letjeti i živjeti sretna. Sa osmijehom na licu kao nekada... Znam voljeti...“

Vid se veselio jako! Pomaknuo je zenu iz mrtve tocke. Zena se pocela otvarati. Kao prelijep cvijet. Otvarati uslijed jedinstvenog formuliranja njegovih rijeci. Bez da ju je ikada i da ce je ikada pogledati u oci! Ta zena je u njega pocela imati povjerenje. A Vid se volio jako u svoj toj caroliji. Bubrenje pupoljaka pa otvaranje cvijeta nepoznatog smatrao je i primao velikim i lijepim darom. Bilo mu je jasno koliku u stvari moc zna imati! Volio se posebno zbog toga jer nikada istu moc ne bi zloupotrijebio. Jer je volio! Volio ljude, zivotinje i biljke. Volio zene! Jako volio zene! Najvise cak. Vid je nakon nekog vremena odgovorio:

„Ostavio sam te bez teksta? Moram li se zbog toga ispricati? Valjda ne. Steta. Toliko puno ranjenih dusa. Posebno steta tebe, toliko osjetljive a pune ljubavi. Tebe njezne, koja zna voljeti i koja mozda nije voljena onoliko i onako kako i koliko bi 'zasluzila' ili zasluzila? Bilo bi mi jako drago kad bih ti ovog casa mogao dodirnuti ruku i i pri tom izazvati smjesak na tvojem lice s tim tvojim usnicama!“

Nepoznata zena:

„Ne... Ne treba se ispričavati... Da, jako puno ranjenih duša ima... No, kad sagledaš nitko nije za ništa kriv,osim smo to mozda sebi sami... Nitko ništa ne zna... ‚Možda su sanje,a možda je pao trag istine
na me...‘ A dogodila mi se ljubav. Ona prava, jaka, ona što te podiže, veseli, daje snagu, a tako jako boli... Glavu gore... Hm,da... Zivot ide dalje. Dodir ruke, susret očiju, pogledi bez riječi...


Hm, dogodila joj se ljubav. Zar to nije lijepo, pitao se Vid! I on bi isto nekako da mu se dogodi ljubav, vapilo je u njegovom najdubljem njemu za istom. Nakon jednog odredjenog vremena pitao ju je Vid praveci se anglist:

„No more time for me?“

MC je odgovorila:

„Imam, imam vremena. Samo malo dok se skockam.“

Vid je zanovijetao pitajuci:

„Hm, jesi li sama, usamljena? Smijem znati gdje si doma, u kojem mjestu? Reci mi molim te, a kako mi se golub ne bi, koji kroz noc upravo prema tebi polijece i u kuvert nosi dio moje topline, ne izgubi na putu!"

Voljena, a nesretna zena, je pisala:

„Ljudi su uvijek oko mene, ponekad samo osjećam samoću u duši... Djeca, naša sreća, nešto vrijedno u našim životima… Živim na otoku, okružena morem kojeg rado osluskujem… Stiže jesen, puna boja, a opet tako sjetna i tužna, to mi srce para. Jer mi kiše vraćaju sjećanja. Ona lijepa, kojima nema povratka... Pokoja suza klizne niz lice, preko blago nasmješenih usana... Jer, sjećanja su predivna. Ali i bolna. No tako znam da sam živa, da osjećam...“

Vid je sad vec skoro pa bio ocaran njezinom ljubavlju i patnjom. Najvise bi volio, osjecao je, da ju moze zagrliti, i nekako zastititi. Ako treba cak, i ljubeci ju najstrastvenije! Zaineresirala ga je bezrezervno, ta tudja ljubav:

„Postoji li mogucnost da se malo vise otvoris? Postoji li mogucnost da nekome jako stranom kao meni ovim putem (po)vjerujes? Sad me eto sve vise zanimas... O kojoj i cijoj ljubavi tocno pises, kad pises:
‚a desila mi se ljubav... ona prava, jaka,ona što te podiže, veseli, daje snagu, a tako jako boli...‘ Primjecujem, i ti si pjesnicka dusa!


(nastavit ce se - mozda)!
- 20:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

OBITELJSKA DRAMA (prvi cin)

Vlado Franjevic: Agonija polusestra:

„kakvo si ti imao ljeto, sta si sve radio? ja sam bila 7 noci na moru sama, 8 dana sa mrgudom u stanu. i ostalo posjeta u grab i das.“

polubrat:

„pa hvala na pitanju, bilo je lijepo, raznovrsno. i sa pomalo stresnih situacija. pokusaval sam sposlovati neke papire za mamu, stanovali smo u dubravi zagrebackoj kod moje ljubavi (o tome si vjerojatno isto cula), i tak. nju smo onda dopeljali isto ovdje gdje je ostala tjedan dana jer je jos imala toliko godisnjeg... nasli smo u IG-u curicu s kojom se kcer mi upoznala proslog ljeta a sto je istoj maloj i curici onoj jako puno znacilo, jedan dan smo se isli kupati u TT! gdje si ti bila na moru i kak ti je bilo? vjerojatno jako vruce! zakaj mrgud nije s tobom isel na more?

polusestra:

„opet nova ljubav! tko je to sad? ne znam ja nis o njoj. ja nisam htjela mrgud da ide sa mnom na more. stres u braku i godine nose svoje u crikvenici villa jaka 30 eura soba sa tv i friziderom zajednicka kuhinja sama. dosle su one daljne sestricne na jedan dan da se okupaju sa autobusima koji vode organizacije. ja ne znam nis o tvojoj ljubavi niti mi je to vazno.“

sretni polubrat:

„kak to sad mislis, opet nova ljubav? ko da ih imam na kamare! stres u braku? godine nose svoje? ma daaaaaj jos si tak mlada a pises mi o takvoga kaj! pozdrav i paz' na se!

polusestra:

„nisam vise mlada bar ja tako mislim“

polubrat:

„ne znam tocno kak se osjecas u tvojoj kozi! ja u svojoj kak kad! star cu biti ali se necu osjecati to nikad.“

polusestra:

„poslje bivse zene, ona svabica pa onda ona cura iz male zemlje pa sad neka nasa“

polubrat:

„pazi, molim lijepo, sve zene o kojima nemas pojma, tko su sto su i kakve su, a koje hoces tu nabrajati, imaju imena i prezimena. udostoji se ljude, zivotinje i biljke zvati tocnim imenima. kaj mi sad 'oces tu pametovati prosim fino? ne kuzim te. ne znam cak nit o kakvoj svabici mislis? tko je ta? "cura iz male zemlje"? na koga ovdje mislis? kakva mala zemlja? zemlja u kojoj je ta, za tebe i puno drugih slicnih patuljcica, jako velika a mlada i prelijepa zena, ta zemlja je jaaaako velika. treba posjetiti zemlje i znati koliko su male il' velike! takozvana "neka nasa"... kak to sad mislis? nije ona nasa nit vasa! ta jedna ima ime, prezime, adresu stanovanja, godinu rodjenja, zavrsenu skolu, kcerku, veliko srce da voli moju malu djecu i postiva mati mi i baku, ima velik sarm i komunikativnost, itd. itd. dakle, tocno ono kaj drugim (meni ne bas) dragim ljudima fali! gdje vidis problem? vidis li negdje probleme? gdje? u mojem zivotu? ma daaaaaj, nemoj me molim te! no dobro, ja te razumijem, to sve valjda pises zbog svojih kompleksa i problema. ali prosim fino i opet, budi ljubazna, malo ljubaznija nego sto jesi. a ne osorna. znam da se trudis i da ti je tesko biti ljubaznom ali kad si neljubazna nemas jednostavno sanse. s takvim ljudima ne volim imat posla. svejedno kak se zovu, odakle su i da l' smo cak i najblizi krvni rod!“

polusestra:

„dal sam sve skuzila tako htjela sam reci poslje braka si se potrudil ha ha ha“

polubrat:

„nisi bas sve skuzila, al' nema veze! budes jos mozda!“

polusestra:

„za sebe sam srednjih godina 40 tocno u decembru i nije mi do sale jer djece nemam koje mogu imati i koje sam mogla imati taj stres mislim“

polubrat:

„ decembar bre? zanimljivo! steta kaj ti nije do sale! sale osvjezuju i pomladjuju! no, i opet ne znam na koje vrste sala mislis!?“

polusestra:

„zena bez djeteta u zivotu ko i da nije zensko bar ja tako to vidim pola njezine vrijednosti ne postoji bar ja ne ti tako vidim jer karijeru nemam a ni djece sto me stavlja u nikakvu poziciju u zivotu u mojim godinama.. ne trazim razumjevanje jer ni ti mi nisi na super listi“

polubrat:

„ovu si recenicu tak komplicirano ispisala da te nist ne razumijem. osim da si mozda u totalnom sranju i da ti uopce ne ide kak treba! ja na super listi?! tvojoj listi? kakvu listu pises?“

polusestra:

„ja sam mislila da ces ostati sa onom svabicom to je sve“

polubrat:

„zasto si ti to mislila? na osnovu cega po duhovima najsvetijim!? zato jer saljes mojoj bivsoj ljubavne razglednice, zato jer si telefonirate i uglas lajete za izgubljenim biserima i planetama, zato jer se samovoljno strovaljujes u urotu skupljajuci nekakve bodove kod nje, il‘ kaj ja znam kaj… smjesna si. zasto se uopce bavis mislima s kim cu ja, kak i kad? o cemu se radi? zasto me ne pitas ak‘ te zanima. a velis, da te tak ni tak ne zanima! apropos, ak je ona svabica, i ak je sad ova "nasa", tko si ti? jugo mozda?"

komad polusestre:

„ocito je tvoj zivot burniji od mojega nemam nis protiv toga misleci ko zivi kak hoce“

polubrat:

„da! moj je zivot puno burniji, zanimljiviji, raznolikiji, kreativniji. ali, takav je uvijek i bio! ali ne i znacajniji od bilo cijeg drugog!

polusestra, dusa bez identiteta:

„one sestricne su htjele doci u janu al nisu znale jer je bilo besplatno il se trebalo platiti ulaz.“

nista od brata:

„sto ce reci da nisu nikad bile na takvim priredbama i ne znaju kaj to je. to znaci i da nisu imale volju skolovati se na ovaj nacin koji smo tamo nesebicno nudili! pa dobro onda, kaj sad!? jer, bilo je na onom skupu oko 200 dusa koje su zbog mene i mojeg truda, rada i znoja dosle, moram priznati, tvoje mi sestricne, i inace nicije druge, nisu falile!

polusestra:

dal jos uvijek radis tamo u onom muzeju i kak tvoje zdravlje

nevaljali polubrat:

„radim, radim. hvala na pitanju, dobro! pisi mi drugi put malo vise o sebi nego o meni. moze? dogovoreno. ajd, drz se, i sve najbolje.“




- 00:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #

11.09.2007., utorak

Covjek sa srcem ko smrcak

KUSS / KISS / POLJUBAC ovdje dio ljubavnog zapisa jednog nesretnog covjeka :

zasto mislis da me ne usrecujes? tvoja ljubav mi znaci jako puno! vidis, napravio sam opet gresku jer sam dozvolio da saznas da mi nije dobro! ali, nisam to nit mogao od tebe sakriti jer ti si moje drugo ja! nije mi jednostavno dobro i trga me i param se po savovima. i nekak se to dogadja skoro pa sve ucestalije. a trebao bih i smio biti sve sretniji... meni se cini da ja ipak ne znam biti sretan. to sam i prije mislio, a sad mi to opet pada na pamet. nisam nekako spreman otvoriti se za srecu i ljubav. mozda to nikad niti nisam mogao?! to mi se isto vec davalo na znanje ili "predbacivalo". i evo, tko zna, mozda je to zbilja istina?! moj nemirni duh to nije naucio, ja znam druge mozda nesto nauciti ali ne znam sebe nauciti biti sretan, zadovoljan. moje malo skromno srce je tak nekak smezurano. trenutno izgleda ko gljiva smrcak! imam odvratan strah da te necu moci i znati usreciti kad nit sam ne znam to biti! odgovornost tipa "nekoga usreciti" mi se cini ko mount everest koji se kotrlja u mojem pravcu! cula su mi i senzori preosjetljivi i pretanki. preosjecajan sam! i nekako u dnu duse osjecam tu odvratnu cinjenicu: osudjen biti sam! mrsko mi je i saznanje da ako ti ovo posaljem, pogodit ce te jako a ako ti nista ne posaljem, nespokoju tvojem nece biti kraja...

sjecam ga se kako je danima lutao po nasem malom selu, lutao sa praznim pogledom i suznim ocima. a onda je jednog dana sjeo na vrhu brezuljka pored crkve naslonivsi se na zardjali kriz. pricali su ljudi iz sela, sjedio je tamo i nije se micao tri dana. a onda je jednostavno nestao. nit danas se nista za njega ne zna osim, po ovom zapisu, da je bio zaljubljen i ceznuo!
- 22:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

GOTOVO JE (pripovjetka)

Vlado Franjevic - EIN MANN, SEIN STAB, UND SO... Vid je nakon zavrsnog procesa rastave braka otisao doma a ne u birtiju. Kak to mozda nemalo drugih cine nakon slicnih zavrsnica ljubavne price sa ne bas presretnim zavrsetkom. Bacio na posao. Imao je ogromnu potrebu puno toga napraviti. Otvarili su mu se novi vidici i vratio se u onu vrstu slobode koju je nekada, ono prije, jako dobro razumio i uzivao. Bilo mu je jasno da sa rastavom braka puno toga gubi sto mu je jako puno znacilo. Ali bio je takodje svjestan da ce sve opet biti u redu. Prvo je nasao za shodnim pisati molbe zakladama i opcinama, zatim je telefonirao jednoj galeristkinji i jednom poduzetniku. Takodjer i sa znanstvenom radnicom jednog muzeja i na kraju sa sogorom. Puno je toga odjedanput postalo bivsim. Na papiru. Tako i tri sogora i isto toliko sogorica. Ovaj kome se Vid javio mislio je da Vida i dalje smatra kao pravim sogorom sto je "junaku" ove price bilo posebno drago. Galeristkinja je rekla Vidu da rado ocekuje njegovu mapu s dokumentacijom o njegovom kreativnom djelu. Poduzetnik ce Vida rado primiti, rekao je, i Vid ce dobiti sansu da predstavi svoju ideju. Zena iz muzeja i sogor bi Vida takodje rado opet sreli, rekli su. Pored svega toga i paralelno s tim komunicirao je elektronskom postom sa Josipom iz Hrvatske i Francem iz austrijske pokrajine zvane Burgerland.

Josip je pisao:

"Dragi Vid, s proljecem dolazi opet novi polet... Ja sam sa mojom zenom takodje u braku i zajedno samo jos na papiru... Imam prijedlog za tebe. Svejedno tko je kriv za tu situaciju u kojoj se nalazite ne ulazi u tu kombinaciju: rastava braka. Vrijeme smusenosti i ludila ce proci. Cekaj kad to prodje i onda postoji opet novi pocetak. S jednim drugim ili trecim brakom dobivas ama bas nista i svaki ces puta morati shvatiti da je prva zena bolja nego sve druge paradne zene. U tvojim se godinama nitko ne moze na novo sasvim i skroz prilagoditi... Sve pocinje opet iz pocetka... Ne, ja se necu nikako zeniti jos jedanput. S mojom starom sam se slozio da nam je ova situacija u kojoj smo puno milija nego rastava braka... Zbog kceri tak i tak... Covjek zivi lakse ovako."

Vid je odgovorio:

"Hvala ti za prijateljske rijeci, savjete. Znam da u stvari imas i te kako pravo ali - gotovo je! Ovdje se u stvari ne radi o drugim, trecim i ostalim brakovima. To me ovog casa uopce ne interesira. Radi se po meni o necem sasvim drugom. Nakon cetrnaest godina braka skuzirali smo (valjda) da se medjusobno i uzajamno potlacivamo i omalovazavamo vise nego ista drugo. Ima razlicitih opisa jednog te istog dna. Mi smo takodje dodirnuli odredjeno dno ove nase nevaljale realnosti i dakako zbog iste sam i sam i zbog oslobodjenja ove vrste vise tuzan nego ponosan, ali.... Nasoj djeci nece biti bolje ako se u njihovoj najblizoj posrednosti vlastiti roditelji dozivljavaju samo kao rivali, ako vec ne kao neprijatelji. Ovo je sad za nas sve sok! A sta bi drugo to u stvari bilo? Ali misljenja sam da su sok terapije jos zadnje sredstvo kojim se moze pokusati doci do novih rjesenja. Imam osjecaj da smo jedno jaaaako dugo vrijeme zivjeli vise jedno pored drugog nego zajedno. Dozivljavao sam svoju zenu tako da je ona uvijek sve rado odlucivala. Na kraju mi je dakako predbacila i to da sam nikakav tip jer su za mene drugi uvijek morali donositi odluke. Eto, samo jedan u nizu apsurda jednog polujadnog suzivota. Najvise je voljela biti musko u kuci i dobrim djelom od mene nacinila papucarom, donosila sve zakljucke i voljela imati uvijek pravo. A na kraju sam i opet ja pizdurina polumuska i kajgod. I tak, ovaj puta sam voljan uzeti svoj mali jednostavni zivot u svoje ruke i upravljati njime kak najbolje znam. A nikad do sad prije nisam znao kao sto sad znam sto hocu a sto ne! Toliko sam se puta osjecao sam protiv ostatka svijeta i uvijek sam i sve prezivljavao. Sa vanjskim i unutarnjim oziljcima dakako ali ti isti nisu imali nikada snagu poremetiti moj iskonski sjaj i vrednote! Tako ce i dalje biti. Oprosti, niti sam ne volim bas patetiku ove vrste ali ono, osjecao sam se zbilja kao najsporedniji igrac u nasem malom klubu. A sto mojem mentalnom sklopu, prirodnim potrebama, i ako bas hoces, mojem kulturnom bicu ne pada s lakocom... Znam da sam predvidjen za vodjenje i sudjenje velikih, sarenih igara a ne nikako za sporednjake. Ne, to nisam ja. Sad trebamo vremena za nasu unutarnju rehabilitaciju. I za skupljanje snage a kako ne bismo potonuli. Optimist sam..."

Josip je dodao:

"Sto covjek mora naciniti, mora! Tvoj je zivot takav kakav je i samo ti najbolje znas sto i kako dalje."

Vid je imao potrebu svoj jad podjeliti i sa drugima. Protiv toga nije jednostavno bio cjepljen. Podjelio je isto i sa Francem s kojim je u ono vrijeme bio jako cesto u kontaktu elektronickim putem a u kreativne i umjetnicke svrhe. Pisao je Francu:

"Upravo sam se vratio s cina rastave braka. Osjecam se bolesno dakako. Srce mi se para, trga, ko da bljuje samog sebe tam unutra. Znas, vjerujem da se na neki nacin jos uvijek volimo. Ili, da li je to samo osjecaj samilosti? Ta je cijela stvar zbilja tuzna.... Ali, nema vise natrag, GOTOVO JE!
Nikada vise ne smije doci do toga da se obostrano ponizavamo, da budemo grubi jedan prema drugome. Sad dobivamo sansu upoznati same sebe i onu i onog preko puta na novi i drugaciji nacin. Valjda cemo zato naci put. I snagu. Hm, financijski smo ruinirani. Ali, to nije nista novog. Oprosti, zaglibio sam i imao potrebu taj grc podjeliti sa drugima. Evo zavrsavam rado s tim na ovom mjestu, ovog trena!"


Franc je Vidovu recenicu "sad dobivamo sansu upoznati same sebe i onu i onog preko puta na novi i drugaciji nacin" prokomentirao ovako:

"Prije svega se moraju svi smiriti. Takodje djeca za koje je takvoga sto zastrasujuce."

Na recenicu "financijski smo ruinirani ali to nije nista novog" dodao je samo:

"Da, u takvim se situacijama skupe razliciti problemi na jednu hrpu. Najcesce izgleda kao da ima obilaznica ali nikako i skracenica puta, je l' da?"

Vid je o temi "djeca" odgovorio:

"O draga djeca! Ona su uistinu zlatna. Evo bas zadnjeg su vikenda bili kod mene. Rado smo skupa i djeca mi kazu da im je kod mene dobro i da rado dolaze k meni. To je dar kojeg rado primam. Kad su kod mene onda si uzmem vrijeme samo za njih. To je bitno i lijepo."

Na kraju je ispisao i ovo:

"Cuj ne znam sta se sa mnom dogadja?! U slicnim situacijama bio bih psihicki unisten. Ovaj puta nemam potrebe ukoriti se, biti samodestruktivan i predbacivati si. Nego, trudim se gledati naprijed. I ako je ikako moguce sto manje jadikovati te i dalje sljakati na svojim projektima. Jesam li konacno postao velik, odrastao?"

Vid je slikao paralelno s tom korespondencijom cvijece na platnima, jeo u hodu na relaciji kuhinja - dnevni boravak, slusao Simple Red-a, Nick Cave-a i van Morrisona. Pio je usput crveno vino i sa sujetom sjecao se svoje sada vise ne onako drage drage kao prije. Jako ga je boljelo vidjeti ju onako tuznu tamo sjediti pred sucem. Samo jednu vecer prije toga u napadu slabosti i jada nazvao ju je i pitao da li je zbilja potrebno ici toliko daleko, da li je zaista potrebno rastati se. Niti jedan muskarac koji je presao ono sto je Vid presao zadnjih pet mjeseci ne bi tako reagirao i postavljao takva skoro pa glupa pitanja. Ali on je onak, mekan ko pamuk i jako sentis. Njegova tad vec bivsa zena ponovila je opet kako nema vremena za pricanje i kako ju je Vid pred cetiri mjeseca ismijao. Obadvoje su postali nekako vlastitim zrtvama. Bili su vec, i opet su pomalo postajali zrtvama vlastite zajednicke proslosti...

Vid se prisjecao odjedanput svega i svacega sjedeci na radnom ringelspil-stolcu na kotacice. U mislima je skakao s teme na temu povezujuci vremenske i geopoliticke paralele i meridijane. Razmisljao je o bilanci svojeg dotadasnjeg zivota. U isto je vrijeme sve skupa izgledalo strasno i nekako prelijepo. A prije svega, izgledalo je sve skupa poprilicno bedasto.

Nazvao je odjedanput svoju najblizu rodjaku koja zivi izvan svoje prve domovine kao i on sam. A te se nove domovine njihove ne zovu istim imenom. Rodjaka mu je dala adresu jednog od njegovih najboljih i najvjernijih prijatelja a koji je tog casa bio u zatvoru u Hrvatskoj. Zbog privatne ljubavne drame. Vid se prisjetio da je poceo pisati jedno stivo koje vjerojatno nikada nece biti dovrseno. Naslov je istog: "Sjedeci u zatvoru".

Vid se odjednom prisjetio onog pisma koje je pisao svojem prijatelju, za kojeg tada nije nikada mislio da ce jednom zavrsiti u zatvoru, i njegovoj tadasnjoj zeni osam godina prije svoje vlastite rastave:

"Dragi ljudi, dragi prijatelju, drage prijateljice nam... Koristim(o) priliku javiti vam da smo pretezno promijenljivog raspolozenja, da smo malo sretni, malo tuzni, malo depresivni, te da jednoj polovici para nam fali sexa. Sa drugom polovicom istog para. Parenja mu! A' cujte, ovo o parenju nek ostane medju nama. Nama pametnima.
Cak smo ozbiljno razmisljali da ne zivimo vise zajedno. Zena mi i ja. I kcerka nam, taj mali krasuljak. Takva nas razmisljanja jako bole. Pa bumo ostali zajedno i trudili se da pobjedimo same sebe u nama a kak bi smo bili za onog drugog covjeka u prijatelju nam i sudrugu zivotnom snosljivi. U ime ljubavi, mira i zdravstvenog osiguranja.
Voljeli bismo dobiti od tebe Ljubice (jer ti je muz jako lijen pisati pisma) jedno jako dugacko stivo u kojem mi bus napisala kak vam je i zast vam je ak vam je. A je vam valjda.
U ovom trenutku kad tipkam po tastaturi racunala sam sam. Cure su otisle na izlet. U zoloski vrt. Nasuprot malenkosti mi moje nalazi se prozor kroz kojeg vidim da je vani lijepo vrijeme. Kroz drugi prozor vidim da se ljulja sareni ves kojeg sam malo prije objesil da se susi.
Danas sam dobil elektronsku postu od moje prijateljice Yuriko iz Japana. Jako je zadovoljna veli. Moj prijatelj Freddy putuje upravo sa svojim Audi-em iz Danske. Pred kratko vrijeme javila mi se Marta iz Bjelovara. Nakon dvije godine. Imali smo u medjuvremenu problema u konverzaciji. Bas sam sretan da mi se konacno javila. Dopisujem se redovito sa genijalkom dragom i prijateljicom mi, spisateljicom K.S. Zeljko je u Milanu. Nismo se dugo vidjeli.
Marija, jedna od sogorica mi, ce se uskoro preseliti u Brazil - Sao Paolo.
Malo sam se prije cuo sa Simom iz Zadra. Kum nam vjencani ce se uskoro zeniti. Danas ce navecer doci covjek koji mi organizira izlozbu. Pozvani smo od generalnog konzula Republike nam Hrvatske na prijem povodom dana drzavnosti. Na koji necemo ici.
Dobili smo pred kratko vrijeme vasu kartu na kojoj izmedju ostalog pise: Javite jeste li dobili slike! Moram priznati da nismo dobili nikakve slike a bas nas sad zanima tko se ili sto vidi na istima?
Dragi moj prijatelju, nadam se da imas posal. Nadam se da ces izdrazati sve psihoze. I nadam se da cemo se uskoro vidjeti. Te da ti biti tata ne pada tesko.
Moja zena sanja o tome da ju tvoja jedanput odvede na slapove Krke i da si okupa noge tam gdje slatka Krka ima snosaj sa slanim Jadranom. Mi cemo biti u Hrvatskoj negdje od zadnjeg tjedna srpnja do polovice kolovoza. Dva tjedna cemo biti negdje na moru. Mozda u Zadru. Mozda u Dubrovniku. Imate li bolji prijedlog? Ako imate javite nam odmah po primitku ovog pisma.
A kaj da vam velim - zivot je tombola!"


Otprilike godinu dana poslije tog pisma Vid je opet pisao svojem prijatelju u Zagrebu:

"Zelim vam se nakratko javiti jer se nismo vidjeli zadnji puta kad sam bio u Hrvatskoj. Drago mi je jer znam da se ne ljutite, jer se nismo vidjeli. Znate, malo sam smotan u nekima ‘snosajima’. Pocel sam na neke termine kasniti po 6-12 mjeseci! Nekim dragim znancima kojima sam obecal da cu ih pred godinu dana posjetiti pojavio sam se pred vratima tek sad za novogodisnje praznike. Itd.
Jako bismo voljeli znati a kak ste nam vi svi skupa. Kak vam je kcerka? Nasa je postala vec velika cura i zafrkava ponekad tatu. Jer, tate su zato tu!
Ima jedna zanimljiva cinjenica koju ne znate - dopeljal sam svoju dragu baku sa sobom ovdje! Nek vidi malo kak joj i gdje zivi najdrazi unuk sa obitelji. Draga baka je legenda i kvrga dobrote. Samo se smjeska i hekla. I sa svime je zadovoljna. Cudi se svemu i svacemu: masini za kavu, racunalu, mikrovalnoj peci, lijepim kucama, tunelima ispod planina, urednosti, nekim zivotinjama u zooloskom vrtu..."


A sad su Vid sa svojom zenom i prijatelj mu sa njegovom rastavljeni. I sad je nabolji prijatelj u zatvoru. GOTOVO JE.

- 00:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.09.2007., ponedjeljak

Novi pokusaj

Vlado u Kölnu Vlado Franjevic, likovni tehnicar po obrazovanju (SPU-i, slikarski smjer), kulturno-umjetnicki posrednik i promotor po uvjerenju i pjesnik, rodjen je 1963. godine u selu Martinac kraj Cazme. 1989. se preselio u svicarski St. Gallen a od 1993. zivi u Knezevini Liechtenstein gdje se u kratkom vremenu etablirao na maloj ali s vremenom u svojim okvirima znacajnoj umjetnickoj sceni. Franjevic je do sad skupio medjunarodna iskustva izlaganjima na samostalnim i skupnim izlozbama diljem Evrope (Hrvatska, Srbija, Bugarska, Knezevine Monaco i Liechtenstein, Svicarska, Njemacka, Francuska, Austrija) i sudjelovanjima na simpozijima i likovnim kolonijama u Estoniji, u HR-Medulinu te srpskom Trsicu, te primio nagrade i priznanja za svoj likovni i literarni rad. Osim toga bio je aktivan svojim djelovanjem i izvan Evrope. 2002. boravio je mjesec dana u Yogyakarti na otoku Javi kao jedan od pet reprezentanata Knezevine Liechtenstein u kulturnoj izmjeni Yogyakarte i Liechtensteina. 2006. godine je boravio na poziv organizatora 1. medjunarodnog simpozija grafickog dizajna u Amanu, glavnom gradu hasemitskog kraljevstva Jordana. Tom je prigodom drzao govor i vodio likovnu radionicu sa studentima tamosnjeg privatnog Univerziteta primijenjenih znanosti - odjel za umjetnost i dizajn. Iako Franjevic nije u biti graficki dizajner, uslijed raznolikosti i cjenjenosti njegovih talenata, bio je dio tima predavaca i voditelja radionica zajedno sa medjunarodnim stucnjacima grafickog dizajna kao sto su to prof. Elif Ayiter, Turska, prof. Zantides Evripides, Cipar, prof. Todor Vardjiev, Bugarska, prof. Peter Marten i prof. Muqeem Khan, Katar, dr. Inyoung Choi, J. Koreja, te domaci strucnjaci na celu sa dr. Arafatom Al-Naimom koji je ujedno bio i inicijator ovog simpozija. Iste je godine, kao jedan od samo tri umjetnika iz evropskih zemalja, sudjelovao na poziv organizatora na medjunarodnoj izlozbi plakata “Sareni Daegu” u Juznoj Koreji. Pocetkom 2007. boravio je i izlagao u Bishkeku, glavnom gradu Kirgistana i konacno ovog ljeta u HR-Bojani, kraj Cazme.

Franjevicevi se likovni radovi nalaze u zbirkama Savjetodavnog tijela za kulturu Vlade Knezevine Liechtenstein, liechtensteinskih opcina Rell, Triesen i Vaduz, zaklada Karl Mayer i Guido Feger te liechtensteinskih banaka.
- 22:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (4)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VLADO FRANJEVIC

likovni radnik, kreativni mislilac, pjesmuljaka i literarnih radova klepac, kulturno-umjetnicki posrednik, budni promatrac, komunikator na internacionalnom i globalnom planu pise o svemu i svacemu a u prvom redu o kulturno-umjetnickim dogadjajima koji ili imaju veze sa njegovim osobnim aktivnostima ili pobudjuju toliko njegovu paznju da je misljenja da je to isto vrlo vazno podijeliti sa cjenjenim citalastvom

Vlado Franjevic je umjetnicka licnost vrijedna paznje koja ne samo da raspolaze sa velikim umjetnickim potencijalom, nego je i posebno sposoban kao kulturni posrednik.

Al' Leu, Svicarska

Vlado Franjevic rodjen 1963. u Martincu kraj Cazme koji djeluje od 1993. u Knezevini Lihtenstajn ubraja se u najmarkantnije likovne stvaratelje u zemlji.

Dr. Thomas E. Wanger, Austrija/Liechtenstein

Vlado je jako dobar umjetnik i slikar i ima urodjenu tu hrvatsku kreativnost koju je i Nikola Tesla donio svijetu! Vlado je takodjer prijatelj koji zivi, radi i slika u jednoj od najmanjih zemalja, Knezevini Liechtenstein. Osobno mogu Vladu preporuciti kao izvanrednog umjetnika s velikim potencijalom kojeg isti moze razviti u toku svoje karijere! Vlado je moj prijatelj koji treba jos nekoliko jakih pokrovitelja koji ce mu pomoci organizirati izlozbe i razviti njegov vlastiti nevjerojatan tijek! I na kraju, on je kulturni Veleposlanik Knezevine Liechtenstein!

Lukas Wyrsch, Svicarska

Umjetnost se nalazi svuda oko nas, priroda je cista umjetnost, ali ona treba djecje oko i najcisce srce pa drugima to znati pokazati. U ocima Vlade Franjevic pronalazim djecje veselje koje je zarazno. Zelim da svi mi ljudi rastemo kao Vlado, vidimo veselje u zivotu oko nas i isto svud okolo sirimo.

Sudhir Sharma, Indija


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se