29.10.2008., srijeda

Novosti / pozivi

2008, almanach FL-bildende Künstler Grad i opcina Cazma namjeravaju ubuduce tradicionalno organizirati slavlje Martinja bas u mojem rodnom selu Martinac i tamosnjoj Kapeli Sv. Martin, jedinoj u opcini koja je nazvana po istoj Svetosti!

11. studenog odrzat ce se Sv. Misa u Kapeli a nakon iste citat cu svoje stihove iz nove publikacije kojoj je pokrovitelj i izdavac Centar za kultur Cazme a pod strucnim vodstvom gospodje Jadranke Kruljec-Sever, ravnateljice centra. Publikacija nosi naslov "Improvizacije Vlade Franjevica / Interpretacije Rajke Poljak" a sto ce reci da su u istoj knjizici pored mojih stihova i slika objavljeni i tekstovi autorice Rajke Poljak i suradnice na Enciklopediji HRVATI U SVIJETU. U njezinim analitickim tekstovima gospodja Poljak ide u srz poetskog izrazaja i znacenja pisanih simbola te stvara sama u biti na odredjeni nacin novi poetski zapis baziran i inspiriran na mojim pisanim improvizacijama, stihovima!
Zahvaljujem se svim vec gore spomenutim osobama i ustanovama koje su radile i rade ovdje na promidzbi mojeg imena, prezimena i djela. Pored toga zahvaljujem se i gospodinu Ivanu Lukoveckom, DTSL tiskarski obrt, Vocarska 11 u Cazmi na sponzorstvu te ga od srca preporucam kao vrlo profesionalnog djelatnika u svojoj struci. Za upit o njegovim tiskarskim uslugama izvolite mu se javiti elektronskom postom na dtsl@bj.t-com.hr

Vec 14. studenog, s pocetkom u 19.00 sati imam slijedeci nastup u Gradskoj knjiznici Cazme a u sklopu koncerta sansonijera Damira Pose.

U subotu 15.11.2008. s pocetkom u 12.00 sati na standu HMI-a br. 5, na zagrebackom INTERLIBER-u, u paviljonu br. 6, sa zahvalnoscu cu kao prvonagradjeni za poeziju literarnog natjecanja S.S. Kranjcevic primiti nagradu, skulpturu naseg poznatog kipara Josipa Diminica! Pored toga, citat cu u drustvu spisateljice Dragice Rajcic koja je dobila na istom takmicenju prvu nagradu za prozu!

***

Iz tiska je nema dugo izisao Almanah likovne umjetnosti Liechtensteina 2008. a koji je nedavno bio prezentiran i na standu Knezevine Liechtenstein na velikom i poznatom sajmu knjiga u Frankfurtu. Jedan sam od 44 umjetnika zastupljenih u tom Almanahu. Almanah je publiciran u izdavackoj kuci "van Eck" a kao izdavac potpisuje se Udruga likovnih profesionalnih umjetnika Liechtensteina. U svemu me ipak najvise veseli da je medju imenima fotografa liechtensteinskih zvijezda fotografiranja uvrstena i 13-godisnja mi kcerka Taina kojoj se i ovim putem jako zahvaljujem.

- 20:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

29.09.2008., ponedjeljak

Nove akcije!

Jos do 5.10.08. ce trajati izlozba MAGIJA VODE o kojoj je na svojem blogu informirala Rajka Poljak.

Od 3.-14.10.08. ce moja dva crteza, kao jedinog umjetnika iz Evrope, biti izlozena na skupnoj izlozbi u galeriji Malcolm de Chazal u Mauricijusu. O tome je vec izvjestavao i CROATIAN TIMES.

15.11.2008. s pocetkom u 12.00 sati na standu HMI-a na zagrebackom INTERLIBER-u bit ce mi urucena 1. nagrada za poeziju na ovogodisnjem literarnom natjecanju S.S. Kranjcevic kojeg je raspisala HMI-a, podruznica Rijeka. Nakon toga cu citati poeziju.
- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.07.2008., nedjelja

Dnevnik > 3. Bijenale likovne umjetnosti u Pekingu

Vlado pred nacionalnom muzejem kineske suvremene umjetnosti u Pekingu, 8.7.2008. Ako je netko toliko ljubazan i voljan potpomognuti promidzbu mojeg imena i djela, u principu i s tim u svezi necu nikome stajati na putu. Bit cu svakom zahvalan tko o ovome dnevniku informira dalje. Ako se dijelovi dnevnika prenose, preslikavaju, ili slicno, dobro je znati da i ovaj tekst podlijeze copyright-u i da se zbog toga navedu tocno porijeklo teksta i internet adresa! Ako dijelovi ovog teksta budu preseljena na neka druga mjesta u internetu, bit ce mi drago ako saznam adrese njihovih novih prebivalista. Hvala i kao i uvijek: drz(te) - nedaj(te)! cerek

***

Posebno se zahvaljujem dosadasnjim promotorima, pojedincima, i potpirajucim institucijama koje su omogucile moj nastup u Pekingu i promicale vijesti o istom. To su:
Rajka Poljak
Harald Marxer
AKADEMIJA-ART 1
AKADEMIJA-ART 2
CROATIA.ORG
CROATIA.ORG 1
LIECHTENSTEINER VOLKSBLATT
LIECHTENSTEINER VATERLAND
KUL (mjesecnjak za kulturu u Liechtensteinu);
Zaklada za kulturu Kneževine Liechtenstein
Zaklada Guido Feger
Centrum banka
LGT banka


***

DNEVNIK

04.07.2008.

Pojeo sam svoj zadnji rucak prije polaska na daleki put. U tajlandskom restoranu u blizini gdje stanujem u Vaduzu. Letim za Peking, preko Stokholma.
Iako mi je bilo skoro pa prerano krenuti na put autobusom za Sargans koji se nalazi nekih 10 km od Vaduza i odakle se vozim vlakom za Zürich, odlucio sam krenuti vec oko 13.00 sati.
To ce se ispostaviti poslije kao jako pametna odluka.
Kupio sam kartu za vlak, flasu vode sa okusom limuna i sveps, sa kojim sam se pospricao cekajuci lokomotivu i vagone koji su se iz Sargansa poceli kotrljati u pravcu Züricha u 14.28 sati.
Iz glavnog züriskog zeljeznickog kolodvoda je iduci vlak pravac zracne luke u Klotenu polazio u 15.37. U zracnoj sam luci, na salteru za cekiranje bio kratko poslije 16 sati.
Da bi se putnicima olaksalo predavanje prtljage zakompliciralo se postavljanjem nekih novih automata s kojima je samo jako malo putnika bilo sretno. Dosavsi konacno oko 16.30 sati na red za cekiranje – sok! Zena mi veli da me nema u sistemu! Pa tu istu cinjenicu provjerava jos jedanput telefonirajuci djelatnici Scandinavian Airlines-a sa cijim sam zrakoplovom trebao putovati i na kraju, i putovao! Zena me na salteru uputila da zovem JOJO Reisen u Vaduzu i da im velim da se pobrinu za stvar! Pa da odem poslije na SAS-ov salter. Nevjerojatno!
Zovem Oberhofera u Vaduzu i objasnjavam stvar. Kartu sam rezervirao u veljaci, platio u ozujku, pred 10 dana istu podigao kod njih a pri tom mi se sa ljubaznim osmjehom zazelio sretan put...
Odlazim se spominjati sa radnicom SAS-a koja mi je ljubazno objasnila da je karta stornirana 30.06.2008., a to ce reci 2-3 dana poslije kako sam istu podigao. Objasnila mi je da na srecu postoji jos slobodnih mjesta, ali da ako mi ona sad izda novu kartu za moram doplatiti 950 franaka. Skoro sam puknul na pola od ove vrste komplikacija. Kak bi bilo zanimljivije, podijelil sam svoj jad i sa svojom dragom u Zagrebu, koju sam i opet nehtijuci splasio. Bas kad je bila na terapiji i na masiranju. I sad ako ju ti isti tretmani nisu ozdravili, onda cu i to samo morati „popravljati“.
Koordiniranom akcijom Oberhofera i SAS-ovih djelatnika u Zürichu sve je na kraju ispalo dobro, a razliku novaca je platio ured u Vaduzu.
Otiso sam konacno predati prtljagu. Tam je pak gospodja skenirala putovnicu nekoliko puta, pa ju kontrolirala tak dugo da mi se vec pocelo mantati u glavi. Vec sam pomislio: ovo nije moj dan! No na kraju, odradila je posel, a ja sad evo pisuci pijem vec drugu pivu, smirivajuci zivac. Posluzuje me mlada Azijatkinja kojoj sam vec htjel dijeliti komplimente. Refleks na prijasnji stres?
SAS masina je poletjela u predvidjeno vrijeme – 19.30. Prije nego sam usao u zrakoplov poslao sam SMS poruku kcerki Taini i Rajki, i popio kavu.
Leteci u zrakoplovu na relaciji Zürich-Stokholm klopu i pice obicni smrtnici tipa ekonomske klase placaju, sto je za mene bila novost. A i ne moze se placati svicarskim francima a jer nisam imao eure, nisam nista kupio
U casopisu „Scanorama“ na naslovnici sam vidio naslov „City highlights – Olimpyc Bejing Peking“. To me zaintrigiralo pa sam procitao clanak.
Ovdje pregled zanimljivosti:
Park Temple of Heaven (Jutarnji rituali i tjelovjezba)
Forbidden City (literarni centar Centralnog kraljevstva)
Tianammen Square
Chairman Mao Memorial Hall
National Museum
Great Hall of The People (Kineski parlament)
National Center for Performing Art (The Egg)
Restorane koji se moraju svakako posjetiti, a u kojima se jede najbolja patka: • Da Dong
Li Qun
King Roust Duck
Masaza:
Oriental Tai Pan
Sjeverno od Zabranjenog grada se nalaze parkovi:
Jingshan
Baiyuenguan (osam stoljeca stari taoisticki tempel)
Fayuan Si (budisticki tempel)
A nedaleko:
• Dzamija Niu Jie
• Katedrala St.Joseph
U zrakoplovu sam imao rezervirano mjesto 16f (do prozora), a jer mi je vise odgovaralo sjesti na 16d (do prolaza) sjeo sam si na to mjesto da bih mogao ispruziti bolje noge.
Let od Stokholma do Pekinga. Sjedil sam na sjedalu broj 27b. K meni je prvo dosla jedna gospodja koja je sjela s moje lijeve strane, do prozora. Vec malo poslije se nekuda preselila, naprijed. Jer se smjeskala stjuardesi i jer su se nesto dosaptavale, cini mi se da je bilo slobodnog mjesta u poslovnom dijelu zrakoplova a to je onda gospodja iskoristila. Ja sam odjedamput imao privilegij pak sjediti sam, u skroz punom air-busu 340-330.
Bili smo posluzeni od jedne ljubazne tamnopute stjuardese.
Dobro sam vecerao i popio wiskey prije jela a crno vino poslije. Tako da mi je tamo negdje iznad Rusije prosljakala inspiracija:

natprirodno
nadoblakom
iznad
i jos vise
tik do polarnog svijetla

na lijevoj se strani
25 metara dugo krilo zracnog autobusa
dize
oduzima komad
fantasticno
skoro pa nerealno obojenog obzora

mi gore imamo svjetlo
ispod indigo oblaka je noc
u kojoj se znoje
pokusavajuci spavati
puno mojih voljenih


Mogao sam malo i odspavati, onak skvrcen. Spavati na kratke rate.
Sat prije nego smo sletjeli, posluzivao se dorucak, a jer sam ja u to vrijeme bio u WC-u, bile su mi ostavljene cak dvije porcije. Na kraju pojeo samo jednu. Jer sam ponekad bolesno uljudan, jer bolesno mislim kaj budu drugi mislili, ako ovo ili ono ucinim (sto nije mozda po odredjenim normama). Moja ce draga sad mislit: "Rekla sam ti vec, totalno te se sjebalo u razvoju! Pa sad nek ja patim!" cry

05.07.2008.

Izgleda da sam prije putovanja nesto krivo razumio. Mislio sam da cemo od Stokholma do Pekinga letjeti 14 sati, a letjeli smo ukupno 8 sati. Ostali sati, to je vremenska razlika koja me smantala.
U zracnoj me luci cekao prema dogovoru Steven, suradnik galeristkinje Lucy Han. Dovezao se sa nekim poznanikom ili prijateljem u njegovom autu.
Kad smo Steven i ja dosli u galeriju, tamo su nas docekali Lucy i njezin frend David Barnes, Amerikanac iz Havaja koji je u Peking dosao, ako sam ga dobro razumio, u ime nesretne ljubavi sa jednom Kineskinjom! Osim njih bili smo docekani i od dva psa. Jedan od njih, Haski, se zvao Zimba. Jer je, onak' osisan do koze svugdje po tijelu osim po glavi, nalik malom lavu. David i ja smo se najbolje kuzili u pijenju kineske dobre pive. Na njegovu licu i iz nacina njegovog komuniciranja nasla se za iscitati ne bas vesela stvarnost. I prekomjerno konzumiranje alkohola. Ako ne i cega drugog! Tudje me stvarnosti vec duze u biti ne interesiraju. Hocu reci, svatko je za svoje vlastite stvarnosti odgovoran valjda. Barem u najvise slucajeva, i u koliko toliko normalnim sredinama i zivotnim uvjetima! E sad, moglo bi se ovdje na siroko i na dugacko polemizirati, diskutirati, filozofirati o tome sto su to normalne sredine i normalni zivotni uvjeti!
Sto Davida i mene spaja, to je cinjenica da smo obadvoje lavovi u horoskopu pa se tak i predstavljamo i ponasamo. Osobno imam dobra iskustva sto se tice komunikacije sa tim i takvim zvjerima! belj Nekako mi je posebno interesantan podatak bio da je i on rodjen istog dana kao i njegova baka. A to sam takodjer i ja sa svojom! Njega je njegova baka odgojila i othranila, bas kao i mene moja! Dobar razlog za nazdravljanje svim srodnim i slicnim dusama!
Cijeli je dan protekao u hodanju i upoznavanju kolega u blizini Soemo galerije koju vodi Lucy. Najvise me se dojmio jedan mladi kipar koji se poigrava i bavi deformacijama ljudskog tijela na, po meni vrlo svojstven, originalan i karikaturalan nacin!

06.07.2008.

Soemo galerija, to su dvije vece prostorije gdje se izlazu slike, zatim Lucyin ured i spavaca soba i kuhinja i jos dvije manje spavace sobe. U jednoj od tih, pored kuhinje, nocio sam.
Poslije dorucka smo Lucy, David i ja otisli do Zhangovog ateljea, gdje sam cijelog dana oslikao 3 platna.



I pri tom pijuckao sa dva nova mi prijatelja. Poslije toga sam se setao sa Davidom a setajuci smo "nabasali" na jednu frendicu mu Susan, Kineskinja, koja je sjedila u drustvu od nekih 15 ljudi. Najvise njih su umjetnici. Neki govore manje-vise engleski, a najlakse smo se sporazumjevali kucajuci se casama piva. Bili smo pozvani u njihove ateljee. Jer smo puno cugali, noc je je zavrsila ne bas dobro za Davida – posvadjao se sa Lucy, tak da su njih dvoje, zajedno sa Stevenom bili jako glasni.

07.07.2008.

Steven me, zajedno sa vozacem koji me pokupio i u zracnoj luci, odvezao u Beijing hotel. Na putu do hotela smo svratili u prodajni centar poznat kao Silk Market. Imao sam na pameti kupiti kosulje amozda i jos ponest. Na kraju sam kupio samo pokloncic za svoju dragu koja ima ne bas mali broj cica lijepih tak da joj nit taj pokloncic nije bio - po mjeri! Mjera mu kojekakvih zajebanih. Na trznici me zivcirala atmosfera jako, jako. Jer nisam naviknut na to da mi prodavacice deru kozu, navlace za rukave, budu glasne i pokusaju mi pod svaku cijenu nesto prodati. A ako kupim samo od jedne nekaj a to dakako sve druge vide, onda sam tek nadrapal. To me podsjeca na iskustva u Indoneziji, na otoku Javi, u blizini svetista Borobudur. Ili u u manjoj mjeri u Amman - Down Town-u.
U hotelu je i mene docekala dakako parola dobrodoslice u smislu: najsrdacnije dobro dosli, dragi strani umjetnici, ucesnici 3. pekinskog medjunarodnog bijenala likovne umjetnosti. Na glavnom ulazu pored recepcije biolo je smjesteno i drustvo koje je od strane organizatora cekalo na nas umjetnike, djelilo nam program za iduce dane naseg boravka i certifikat iz kojeg je vidljivo da su nam radovi uistinu bili ovdje izlozeni.
Na recepciji sam morao ostaviti depozit, zadnjih 300 franaka. Ostalo mi je jos oko 1000 RMB-a sto je vrijednost od 100 eura. S Maestro kartom nisam mogao podici lovu u hotelu. Baterija foto-kamere je prazna. Te dvije cinjenice su me na brzaka izludjele. Jedva da sam nagovorio jednu radnicu u biznis centru da mi ukopca kameru na njezin komp a kak bi se baterija dakako napunila, a ne djelatnica ona.
Spavao sam oko 2 sata poslije podne. Za vrijeme vecere je k meni za stol sjeo Novozelandjanin Davin Laurence Field, a koji zivi kao kipar u Americi. Poslije smo zajedno sa Robertom Hettich-om, Nijemcem, rodjenim u Rusiji, otisli na pive u australski pub u hotelu. Jer Robert nije pricao engleski glumio sam prevoditelja sto me na kraju poprilicno izmorilo pa su na kraju obadvoje kolege predlozili da preuzmu i moj racun. party

08.07.2008.

Otvaranje izlozbi. Prva ceremonija otvaranja u Nacionalnom muzeju u 10.00 sati. Na istu smo dovezeni ko lordovi, prave zvijeze u najmanje 8 autobusa te praceni i vodjeni s eskortom saobracajne policije.
Puno govorancije, tv-kamera, vaznih ljudi. I moj je rad izlozen ovdje.
Jucer sam se upoznao sa Jeromom Fortinom, kanadskim umjetnikom, a danas s americkom kolegicom Danom Lynn Kleinmann koja izlaze zajedno sa sestrom Ruth. Jerome, Dana i ja smo postali skoro pa nerazdvojni.
Nakon otvaranja izlozbe protutnjali smo kroz sve one prostore, a jer je radova bilo toliko puno, a ljudi valjda jos vise, bilo se tesko skoncentrirati na ono sto smo u biti vidjeli.
U jednom momentu nakon otvaranja izlozbe, pogled mi se sastao s poznatom mi facom, kolegicom i prijateljicom iz skolskih nam dana u SPU-i u Zagrebu – Dubravkom Losic. Ona nije znala da ce me tamo mozda sastati pa je moja pojava u njoj izazvala cudjenje i nevjeru! Izljubio sam se prijateljski s njom i suprugom joj. Zadnji put kad smo se sastali bilo je to pred mozda dvije godine u Vaduzu. Za razliku od Dubravke ja sam znao da ce i ona, odnosno njezin rad, zastupati na ovom Bijenalu boje Hrvatske. Jer mi je to odala I.M. iz Ministarstva kulture RH-e:
"Poštovani gospodine Franjević, Željela bih vas obavijestiti kako funkcionira financiranje u Upravi za međunarodnu kulturnu suradnju Ministarstva kulture RH. Naime, dva puta tijekom godine u proljeće i jesen izlaze rokovi za prijavu programa međunarodne kulturne suradnje koje predlažu za financiranje kulturne institucije, samostalni umjetnici i drugi. Tijekom srpnja o.g. biti će objavljen natječaj na nivou čitavog Ministarstva, koji će biti otvoren do 15. rujna. O svim programima međunarodne suradnje odlučuje Kulturno vijeće za međunarodnu suradnju i europske integracije. Prijavnice za ove programe kao i sve detalje i obavijesti o radu našeg Vijeća možete naći na stranicama Ministarstva. Željela bih još pojasniti da Ministarstvu kulture programe mogu predlagati institucije i osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo kulture je u dogovoru s kineskim organizatorom predložilo nekoliko hrvatskih umjetnika za sudjelovanje na međunarodnom bijenalu umjetnosti. Tako da će u Pekingu na toj izložbi Hrvatsku predstavljati umjetnici Ivana Franke, Dubravka Lošić, Lina Franko i Josip Trostmann. (Koliko sam shvatila iz Vašeg pisma Vi ćete predstavljati na toj izložbi Lihtenštajn.) U vezi vašeg upita za izložbu u Hrvatskoj, pretpostavljam da Vam je poznato da Ministarstvo kulture financira izložbe umjetnika kada je predloži jedan od muzeja ili galerija. Proces je isti kao i kod međunarodne suradnje, odnosno o njima odlučuje Kulturno vijeće za likovne umjetnosti. Želimo Vam puno uspjeha u budućem radu."
Odgovorio sam ovako:
"Hvala lijepo na ovom iscrpnom izvjescu! I na zeljama! Veseli me da ce Hrvatsku zastupati izmedju ostalog i moja dobra prijateljica Dubravka Losic, kolegica s kojom sam polazio SPU-i u Zagrebu! Tko zastupa Hrvatsku molim ljjepo na izlozbi OLYMPIA FINE ARTS 2008? Ja zastupam Liechtenstein i tamo!"
Na taj upit sam ubrzo zaprimio slijedeci odgovor:
"Za ovu drugu izložbu nemamo informacije jer Ministarstvo kulture nije sudjelovalo u pripremama za nju."
Jer mi foto kamera jos nije funkcionirala, pred izlozenim mi radom fotografirali su me Dubravkin suprug i kolegica nam Dana.
Nakon otvaranja prve izlozbe, a prije otvaranja izlozbe u Umjetnickoj akademiji isli smo rucati u jedan restoran kojem sam zaboravil ime. Najzanimljiviji elementi u tom restoranu su nam skoro svima bili umivaonici pred WC-om koji su u biti bili umjetnicke figure u obliku isprcene zene, tako da ljudi nakon nuzde, u tijeku pranja ruku, moraju svakako doci u situaciju da si najintimniji dio trljaju u formu isprcene plasticne guzice.
U Umjetnickoj akademiji na 3.katu su bila izlozena djela koja su na proslom bijenalu bila donirana.
Nakon vecere smo Dana, Jerome i ja cugali pive na glavnoj promenadi koja pocinje tocno pred hotelom u kojem smo boravili. S nama troje se zabavljao i panda medo kojeg sam kupio svojem petogodisnjem sinu Justinu. Svi mi osim crno-bijelog plisanog mede smo zaruzili obilazeci terase raznih kafica. Smijali smo se satima i dobro zabavljali. Jer sam glumio klauna. A Jerome mi je i te kako dobro parirao. Spavat sam isao oko pola 3 ujutro.

09.07.2008.

Nisam isao na dorucak jer sam bio skomiran. Od puno kineske pive. Koju je Dana podnijela puno bolje nego ja. A sto je bila mala pljuska mojem muskom egu! nut
Spavao sam negdje do 10 sati, kad me probudio Jerome telefonom, i rekao da zajedno sa Danom dolazi k meni u sobu. Joooooj! Pa jos sam skroz nikakav, u gacicama i neistusiran. I smrdi mi iz usta. I imam podocnjake i totalno se osjecam izguzvanim! Vec sam zaboravio ali sinoc smo se dogovorili da idemo u umjetnicku cetvrt „798“. Pridruzili su nam se i Krishna i Ruth. Krishna je jako uljudni kolega umjetnik iz Mauriciusa koji je studirao u Rusiji.
Danas je ustvari bio simpozij na koji nismo isli, kao i najveci dio kolegica nam i kolega. Poslije smo culi od onih koji su tamo bili, da nismo nista posebno propustili!



10.07.2008.

Puzanje, plazenje i popikavanje po velicanstvenom Kineskom zidu. I jurnjava kroz nevjerojatno velik „Zabranjen grad“. Fotografirali smo se poprijeko i podugacko. Na jednoj od fotografija se vidi kak smo kolegica Biljana Djurdjevic iz Beograda i ja crvena lica od penjanja po djelomicno opasno strmim stepenicama zida. Na jednoj me se drugoj fotki vidi sa kineskim policajcem, cuvarem zida. Na trecoj pak, sa prodavacem mesingane plocice na kojoj je urezao ime mi i datum kada sam se popeo na zid!
Navecer je dosla na red setnja sa Jeromom, Krishnom, Danom i jako, jako seksepilnom Rumunjkom Florentinom. Njih cetvoro su svratili na masazu u jedan salon a ja sam produzio ka hotelu. Prije toga, naletio na indonezijske kolege s Balija s kojima sam popio pivu. Jedan od tih kolega se zove Agoes Cahaya (Tjahaya) a drugi Ngurah Rediasa. Nakon nekog vremena k nama su svratili i sjeli kolege Omar i Kristijan i njihova kolegica iz San Marina.





11.07.2008.

Oprastanje, dorucak s muzikom u Piano-baru. Skoro sam zaplakao. Grljenje. Ljubi mi se i place u isto vrijeme! Zelimo si uzajamno dobru buducnost. Nadamo se skorom ponovnom vidjenju. Izmjenjujemo adrese i vizitke.
Na kraju, u pratnji Krishne, otisao sam kupiti pokloncice.
Taksijem sam se dovezao do Lucy i njezine galerije. Taksist me oderao za 200 RMB-a ili 20 Eura. Lucy me i tog dana odvela do nekih novih kolega koje do tad nisam poznavao.



12.07.2008.

U 11.00 sati krecemo prema zracnoj luci. Lucy je oko 10 otisla na neki cvenk. Steven me prvo htio poslati samog sa vozacem, ali je ovaj inzistirao da i Steven podje. I bi tako! Prije polaska sam zamolio Stevena da me poslika sa njegovom mamom koja zraci dobrotom i koja mi je oprala kosulju a kako bih imao barem jednu cistu za povratno putovanje.
Dosao sam u zracnu luku 3 sata prije polijetanja zrakoplova pa sam imao vremena da u miru, bez ikakvih trzavica, obavim sve procedure i da 2 puta pojedem nesto, popijem pice, dva i Emeriti, kolegici s posla u Lihtenstajnskom drzavnom Muzeju, kupim zeleni caj.
Let do Kopenhagena je prosao u najboljem redu. Sjedio sam sa jednim starijim gospodinom. Iz Kopenhagena sam pak za Zürich sjedio sa mladjim gospodinom s kojim sam se ubrzo upoznao i sprijateljio. Radi se osobno o Christophu Kempteru, direktor od jednog od najpoznatijih proizvodjaca svicarskih sireva "Appenzeller Käse"! Christoph stanuje kako mi je rekao sa suprugom Finkinjom i kcerkom u obiteljskoj im kuci u svicarskom porajnskom mjesu zvanom Au. Isto se mjesto nalazi nedaleko od Lihtenstajna u kojem je Christoph radio pet godina u prehranbenom poduzecu Hilcona u Schaan-u.
U Zürich smo sletjeli negdje oko 23.00 sata. Christoph je pitao da li sam do Züricha dosao vlakom ili sa autom a jer sam dosao s vlakom, bio je toliko ljubazan da me pita da li hocu da me poveze sa svojim autom a jer mjesto gdje je on doma je od mjesta mojeg stanovanja udaljeno nekih 30 km, nije mu bilo tesko da me odveze tocne pred ulazna vrata kuce u kojoj sam doma! I sad nek mi netko veli da Svicarci nisu ljubazni! Molim lijepo, meni to ne treba reci. I to ne samo zbog ovog slucaja!
Ne znam, nisam ga pitao ali, moguce je imao povjerenja u mene bas zato jer potjecem iz Hrvatske, bas kao i jedan drugi covjek kojega je Christoph spominjao a koji je njemu, kako je rekao, jako, jako puno, i prijateljski, pomogao!


***

Vezane vijesti

° Andres Spath, kolega iz Kolumbije javio mi se ovim rijecima:
"Hello Vlado my dear friend, I really remember you with happiness. I was glad to know you and to share diner and wine with you, very short time, but if you ever go to Colombia, feel free to call me and to stay at your colombian home (my home), so we can share more. I will look for you at facebook. Best wishes for you Vlado, Andres." Ili u prijevodu:
"Bok dragi prijatelju Vlado, zbilja sam sretan sjecajuci te se. Veselio sam se upoznati te i dijeliti s tobom veceru i vino, vrlo kratko vrijeme, ali ako ikada dodjes u u Kolumbiju, osjecaj se slobodnim nazvati me i ostati u tvojem kolumbijskom domu (mojem domu) kako bi mogli podijeliti i vise. Pogledat cu da te nadjem na fejsbuku. S najboljim zeljama, Andres."

° Courtney A. Hogarth jamajkanski kolega koji studira umjetnost u Pekingu pisao mi je:
"Dear Vlado, it was also very good to meet you. I got a very down-to-earth feeling from you, which is quite good. Many of the artists who were in attendance were just unapproachable. It was good speaking with you, sitting with you during the banquet, and sharing the very short moments and jokes that we did. Unfortunately I could not open your CD on my computer, but I will try with another machine in time. I see that you got back safely, and I hope your work is going well. Let us stay in touch. I am in the process of moving homes, so I am a bit busy at the moment. Stay well, Courtney."

° Kolegica Milica Rakic iz Srbije poslala mi je e-postu slijedeceg sadrzaja:
"Dragi Vlado, saljem ti nekoliko galerija u Beogradu koje su objavile konkurs za samostalno izlaganje o7one.rs , galerijabeograd.org, remont. Srdacan pozdrav, Milica Rakic" Vrlo draga Milice, hvala ti jako puno na ove vrste ljubaznosti!

° Jérôme Fortin se javio 19. srpnja slijedecim rijecima:
"Dear Panda-Vlado, It was really great meeting you and drinking beers with you!!!!!! I hope we can meet again very soon. I just arrived in Shanghai this morning, i am still in China for the week then Montreal. I'll write you more very soon, Jerome"

° Ngurah Rediasa, mladi kolega iz Balija mi je pisao dan poslije:
"Hi my friend, nice to get your mail. i am really glad to meet you there, i am so happy join with you, talking many thing, and nice to have new friend.... so i can get many information about the other thing about art. please, give me more information about everything, especially about visual art. One day, if you have vacation to Bali, please contact me and we will make some works together. Sorry, my english is bad. Difficult to learning. See you next time."

° Rosario Langruen, kolegica iz Meksika mi je 21. srpnja pisala:
"HELLO VLADO! I`m very happy reading your letter; of course i´m missing China too, i returned on wendesday to Sahngai and now a have a lot of work because a will have a solo exposition the next month, i will send the photos. i hope that you will write very soon. kind regards, Rosario"

° Kolegica Anetta iz Cipra, koje se u biti ne sjecam nekako najboklje javila se slijedecim rijecima:
"Dear Vlado, I have just returned from Beijing so I apologise for the delay. Thank you for you email. Yes I would very much like to keep in touch with you so keep my email on you list. The photos are great! Best regards, Anetta"

° Leonardo Cevallos mi je pisao:
"Dear Vlado, nice to see you email, although the time that we had to be able to speak in the biennial of Peking was very short, I hope that by the Internet we get to maintain a friendship between the artists who we shared a dinner or a trip to the great wall. We are in contact and hopes see you soon."

° Kolega Dev Chooramun iz Mauricijusa pisao mi je 3.8.2008. slijedece:
"Hi Vlado, Thanks a lot for your emails. I just returned from Malaysia afrter Beijing Biennale. Sorry for late reply. I have not been able to read the contents of your CD. My computer has office XP, i'll open it at my work. Actually i am on school holidays. Work will resume by 11th August. I am glad to learn that you have intention to come to Mauritius. It will be a great pleasure for our association [ACA](Action for Artistic Creativity) to welcome you overhere. Keep in touch for further details. Kind Regards, Dev Chooramun."



- 10:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.03.2008., ponedjeljak

TISAK, INFORMATIVNI MEDIJI

volim te! samo tebe jednu! :-) Koristim priliku zahvaliti se informativnim medijima koji me prate i daju mi odredjene prostore a bez kojih ne bih vjerojatno mogao postici u ovom obliku rezultate na literarno-umjetnickoj sceni, koje sam eto do sad postigao! Imam osjecaj da se pogotovo u zadnje vrijeme otvaraju nove mogucnosti i da sam medijima sve interesantniji... Ne znam tocno zasto, ali moglo bi biti, jer sam ostao ono sto sam uvijek i bio: mag komunikacije! Zato se i razumijem dobro sa servisom koji isto prenasa i stvara, pa tako stvoreno proslijedjuje ljudima gladnim informacija! party

Nema dugo bio sam gost radio Liechtensteina. Kratki intervju ce biti objavljen najvjerojatnije i u cetvrtak na Hrvatskom radiju u emisiji za iseljene Hrvatice i Hrvate.

Liechtensteiner Volksblatt je prvo objavio vijest o mojoj nagradi a kratko nakon toga i intervju sa mnom. Hrvatska Matica iseljenika je na svojim stranicama objavila vijest o nagradjenima u njihovom literarnom natjecaju! U XING grupi Croatian Diaspora Community je bilo isto govora o aktivnostima mi a bio sam potpomognut i od strane moderatora iste! Vec ovog tjedna bit ce objavljen i intervju i u drugom, od samo dva dnevna lista u Knezevini Liechtenstein - Liechtensteiner Vaterland. Gospodin Drosos Drossinakis je na kraju isto nasao za shodno da na svojem blogu objavi vijest o meni.
Bilo je jos toga dosta sto se medija tice, ali se ne mogu svega vise sjetiti! Prosim za oprost! belj

Ah da, i sam sam jako puno piskarao! Ne samo ljubavna pisma svojoj najdrazoj! Izmedju ostalog intervjuirao sam nekoliko ljudi. Jedan od tih je bio i dr. George Karahalios. A kad smo vec kod njega, ne znam da li sam vec to spominjao, moja je slika postala zastitni znak njegove humanitarne organizacije Kathaluwa.
A kad smo vec kod humanitarnih udruga... primio sam i zahvalu od strane "Udruge branitelja vodoopskrbe i odvodnje d.o.o." za jednu skromnost koja cak mozda nije vrijedna nit spomena. Vrijedno spomena je pak sigurno zahvala koju sam dobio!

- 18:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

IZLAZEM U PEKINGU ili: tko se sa mnom moze!

alles wird gut! Ne, nije blefiranje nit je zajebancija nego: jedini sam likovni umjetnik iz Knezeveine Liechtenstein koji nastupa na 3. bijenalu umjetnosti u Pekingu. otvaranje istog je 7. srpnja a na toj velicanstvenoj manifestaciji nastupat cu i osobno! Vise detalja o tom na blogu Rajke Poljak.

- 18:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (4)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VLADO FRANJEVIC

likovni radnik, kreativni mislilac, pjesmuljaka i literarnih radova klepac, kulturno-umjetnicki posrednik, budni promatrac, komunikator na internacionalnom i globalnom planu pise o svemu i svacemu a u prvom redu o kulturno-umjetnickim dogadjajima koji ili imaju veze sa njegovim osobnim aktivnostima ili pobudjuju toliko njegovu paznju da je misljenja da je to isto vrlo vazno podijeliti sa cjenjenim citalastvom

Vlado Franjevic je umjetnicka licnost vrijedna paznje koja ne samo da raspolaze sa velikim umjetnickim potencijalom, nego je i posebno sposoban kao kulturni posrednik.

Al' Leu, Svicarska

Vlado Franjevic rodjen 1963. u Martincu kraj Cazme koji djeluje od 1993. u Knezevini Lihtenstajn ubraja se u najmarkantnije likovne stvaratelje u zemlji.

Dr. Thomas E. Wanger, Austrija/Liechtenstein

Vlado je jako dobar umjetnik i slikar i ima urodjenu tu hrvatsku kreativnost koju je i Nikola Tesla donio svijetu! Vlado je takodjer prijatelj koji zivi, radi i slika u jednoj od najmanjih zemalja, Knezevini Liechtenstein. Osobno mogu Vladu preporuciti kao izvanrednog umjetnika s velikim potencijalom kojeg isti moze razviti u toku svoje karijere! Vlado je moj prijatelj koji treba jos nekoliko jakih pokrovitelja koji ce mu pomoci organizirati izlozbe i razviti njegov vlastiti nevjerojatan tijek! I na kraju, on je kulturni Veleposlanik Knezevine Liechtenstein!

Lukas Wyrsch, Svicarska

Umjetnost se nalazi svuda oko nas, priroda je cista umjetnost, ali ona treba djecje oko i najcisce srce pa drugima to znati pokazati. U ocima Vlade Franjevic pronalazim djecje veselje koje je zarazno. Zelim da svi mi ljudi rastemo kao Vlado, vidimo veselje u zivotu oko nas i isto svud okolo sirimo.

Sudhir Sharma, Indija


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se