< | travanj, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ako nemate što raditi, ne radite to ovdje
Ako sve ima svoj kraj, zašto kobasica ima 2 kraja?
Majnešun MSN:
grmix31@hotmail.com
A sad opis:
Zafrkancija, košarka, glazba (e da mi je znat kad ću o njoj pisat) i sve što mi padne na pamet...
...Inače, zovem se Marin, idem u mioc (xv. gimnazija u Zagrebu) i obožavam košarku. I, da, imam 18 godina i obožavam biti na igralištu, gdje ćete me najčešće i naći, u Kloštar Ivaniću... Pozdrav svima koji vole košarku, a i onima koji dođu na moj blog (ako uopće ima više takvih xD)...
Fora rečenice:KOŠARKU SAM STVORIO S KRŠĆANSKIM KONCEPTOM LJUBAVI PREMA SVOME BLIŽNJEMU, TAKO DA MLADI LJUDI MOGU KORISTITI SVOJU SNAGU I SRCE, ALI UZ KONTROLU SVOJIH REAKCIJA I BEZ EKSCESA KOJI BI IH PROMIJENILI U INSTRUMENTE ZLA
Dr. James Naismith
&
NO PAIN, NO GAME!!??!!??!!
&
I love playing basketball and basketball loves me!
NBA
And1
Zaaakon stranica
Kosarka & clipovi
Najbolji bend,najbolji
Heben blog
DMX
Fascinantno...-Ljudi koji ispituju maximume ljudskog tijela...njima ide jako dobro...
Parkour-extremno do jaja...
Dule i Vrbat-Druga dva člana Kloš(t)arskog TRIA FANTASTICA (treći sam, naravno, ja hehe)...
Barisha-jedan od 4 najboljih iz razreda s kojima provodim dane u MIOCU,svežder,hehe
2 kromanjonca-bad boyz iliti luđaci,tj. frendovi s treninga (iz bivšeg kluba)
Jotica- nemam pojma tko je to nit otkud ona na mom blogu,ali nema veze,što više ljudi to bolje....zakon cura,košarkašica & ZAJEBANTICA...
Dinchily-mislim da ona ne može bez konja...ali onih pravih...ima cijeli zoo kod kuće...zakon cura...
Gaby-cura koja se nadala da će srušit rekord u komentarima na jednom postu ali ju je jedan lik deeebelo premašio...voli adrenalin...
Burek-iliti Zoran...frend s treninga koji ima najbolji recept protiv manjka energije na treningu...burek...
Sabynna-još jedna cura koja je slučajno dozujala na moj blog...neka,neka...tako i treba. što više to bolje...
Parlah-preeeejeben blog...pointer, pozadina, postovi, ma sve je zakon...čak i crteži...
Božica nesanosti- ha ime govori dosta...
Melita (MIKY)-obožava košarku...zar je potrebno išta više reći...slaže se sa mnom za zamjenu treninzi cijeli dan umjesto škole...
Buraz- iliti brat,bruda,bro... kladioničarski blog... opsjednut je kladionicom... a toj opsjednutosti sam uzrok, ha ja...
Eh, moram odmah počet s tim da sam skinuo longetu (opet napominjem,kako glupa riječ ) još u petak (doktor me razveselio kad je rekao da još samo 2 tjedna moram mirovat) i da samo čekam dan kad ću opet na koš normalno šutirat...
volio bih,ali ne mogu opisat tu ovisnost o šutiranju, igranju, uživanju... čini se kao da je jedan te isti osjećaj kad lopta prođe kroz obruč,ali opet... svaki šut je poseban... svaki ima svog prethodnika i sljedbenika... i svaki mi je sve draži i draži... gadno je to kad se zarazite nečim o čemu ovisite poslije... mislim da mi ne bi bilo ništa gore nego kad bi mi doktor rekao (ili netko zabranio) da ne smijem više igrat, tj bavit se košarkom ... sumnjam da bi mogao biti miran i poslušat ga, bolje da niti ne mislim o tome... ne znam ni sam kako sada uspijevam sjediti za ovom stolicom i pisati novi post,a vani tako lijepo vrijeme, tako privlačno... eh,kada se sjetim tog sudbonosnog izleta na kojem sam se upoznao sa tom narančastom loptom... pošto sam tada bio zaluđen nogometom (ne toliko jako,ali opet sam ga volio igrat), bio sam razočaran kako to da nitko nije uzeo loptu i pomirio se da moram igrat (tada mi glup sport) košarku... i nakon par odigranih partija shvatih da ima nešto u tome... više nisam igrao nogomet na tjelesnom sa svojima iz razreda... povukao bih se sa strane i šutirao, šutirao, šutirao (oni baš i nisu bili oduševljeni time kao ja )... i malo po malo,ta zaluđenost, ta ovisnost ili štagod je rasla i rasla... i još uvijek raste... i nema joj kraja (sad bi o limesima nešto rekao,ali suzdržat ću se )... i baš mi je drago što sam ovisan o tome ... pomaže kad god sam ljut, tužan, čak i sretan, ma uvijek... samo odem na koš i šutiram i šutiram i šutiram...a sad. sad sjedim i čekam,čekam i čekam... da mi zglob zaraste do kraja... da ne bi opet nekad morao čekat i samo gledat... ubija me to,baš ubija... onako sporo i sigurno,ali još samo malo...
eto,spojio sam 2 posta u 1 mjesecu, ne bi čovjek rekao da sam i za to sposoban,ali eto, trudim se ... do sljedećeg posta... pozdrav
Evo samo da kažem još i ovo... vratih se od doktorice... rezultat me malo pokopao,ali preći ću ja preko toga ... naime,saznao sam da bi trebao mirovat kod kuće uz to da mi noga mora biti na povišenom (to ostajanje kod kuće mi ne pada teško,ali s obzirom da imam podosta izostanaka u školi {nije važno zašto ih imam, bit ćete i vi maturanti ako već i niste bili} ubrzo ću se ja vratit svojoj školici )... inače, onaj hakl me stajao mjesec i pol dana neigranja košarke ... tako je doc rekla... MJESEC I POL ... jbg... život ide dalje... a ja idem pisat dalje maturalni
enjoy
btw,zaboravih reći da je bilo i nešto pozitivno u samoj nesreći... zabio sam koš-faul =)...
Evo,nakon stvarno jako dugo vremena došlo je vrijeme da i ja napišem svoj post (prošlo je malo više od tih 6000 posjetitelja i malo više vikenda )... Tko zna,možda sad budem i aktivnije pisao te postove (NOT)... Šta mi je došlo da pišem ? Pa ponajviše su me inspirirale ozljede... to prokletstvo i najgore noćne more svakog sportaša... a sad da ispričam kako se baš na mene navuklo to prokletstvo ... Petak je, 8 sati, frend iz doma zove da idemo na večeru... nakon što sam se pošteno najeo idem nazad u sobu spremit stvari za trening,40ak min prije treninga... Ali (uvijek postoji to ali), sudbina me odlučila izazvat i na stepenicama susrećem jednog studenta koji me zove na jedan hakl,a ja ne bi bio ja kad ne bi to prihvatio (mislim da mi je i 15 min ostalo da bi i tad otišao u dvoranu ).. i doletim ja u dvoranu za minutu (da ne gubim vrijeme zato jer moram na trening pa da što prije krenemo) i tako mi igramo i pri mom jednom lijevom ulazu u zraku me taj student nekako "zahakla" (u zraku,htio me skeljit,ali nije mu to pošlo za rukom,skeljio mi je zglob) i u trenu osjetim užasnu bol u lijevom zglobu ... Ne mogu opisat i ne shvaćam ni sad kako me on to pokupio,ali eto... zglob je ,naravno, već veličine kruške i moj trening je također gotov,a neću vidjet ni sutrašnju tekmu za školu (koju smo,usput rečeno, dobili 30ak razlike,lagana tekma) ... i evo me sad, sjedim doma za kompom i pišem novi post s longetom na nozi... 2 tjedna ju moram nosit ... neka... samo neka što prije zglob zaraste da mogu i dalje na haklove i treninge ...
Sudbina je ponekad okrutna... baš sam razmišljao o tome... oduzela mi je na trenutak moje bježanje od svih problema, moju uživanciju, moj veći dio srca (moju ljubav , uostalom,košarka te nikad neće prevarit s drugim )... mislim da ne bi mogao živjet bez košarke ... za ozbiljno to kažem ... eh, da sam ostao koju minutu dulje na večeri (ili minutu kraće) ili da sam samo otišao kad sam vidio studente... da sam... jbg,možda se sve to dogodilo da bi ja napokon napisao novi post ... možda... odoh sad pisat maturalni... pozdrav,do sljedećeg posta.... do nove ozljede... ili bolje ne ovo zadnje,dosta mi je sjedenja i gledanja prekrasnog vremena kroz prozor ... želim trčat, igrat ...
btw,sjetih se da dugujem ispriku nekim ljudima koje sam povrijedio (nadam se da nisam jako, stvarno ne volim kad nekog povrijedim)... stvarno mi je žao,ali eto, nisam znao,stvarno nisam znao ... i najbolji griješe ...
p.s. određene osobe će se znat na koga se ovo zadnje odnosi...
enjoy all...