< | travanj, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ako nemate što raditi, ne radite to ovdje
Ako sve ima svoj kraj, zašto kobasica ima 2 kraja?
Majnešun MSN:
grmix31@hotmail.com
A sad opis:
Zafrkancija, košarka, glazba (e da mi je znat kad ću o njoj pisat) i sve što mi padne na pamet...
...Inače, zovem se Marin, idem u mioc (xv. gimnazija u Zagrebu) i obožavam košarku. I, da, imam 18 godina i obožavam biti na igralištu, gdje ćete me najčešće i naći, u Kloštar Ivaniću... Pozdrav svima koji vole košarku, a i onima koji dođu na moj blog (ako uopće ima više takvih xD)...
Fora rečenice:KOŠARKU SAM STVORIO S KRŠĆANSKIM KONCEPTOM LJUBAVI PREMA SVOME BLIŽNJEMU, TAKO DA MLADI LJUDI MOGU KORISTITI SVOJU SNAGU I SRCE, ALI UZ KONTROLU SVOJIH REAKCIJA I BEZ EKSCESA KOJI BI IH PROMIJENILI U INSTRUMENTE ZLA
Dr. James Naismith
&
NO PAIN, NO GAME!!??!!??!!
&
I love playing basketball and basketball loves me!
NBA
And1
Zaaakon stranica
Kosarka & clipovi
Najbolji bend,najbolji
Heben blog
DMX
Fascinantno...-Ljudi koji ispituju maximume ljudskog tijela...njima ide jako dobro...
Parkour-extremno do jaja...
Dule i Vrbat-Druga dva člana Kloš(t)arskog TRIA FANTASTICA (treći sam, naravno, ja hehe)...
Barisha-jedan od 4 najboljih iz razreda s kojima provodim dane u MIOCU,svežder,hehe
2 kromanjonca-bad boyz iliti luđaci,tj. frendovi s treninga (iz bivšeg kluba)
Jotica- nemam pojma tko je to nit otkud ona na mom blogu,ali nema veze,što više ljudi to bolje....zakon cura,košarkašica & ZAJEBANTICA...
Dinchily-mislim da ona ne može bez konja...ali onih pravih...ima cijeli zoo kod kuće...zakon cura...
Gaby-cura koja se nadala da će srušit rekord u komentarima na jednom postu ali ju je jedan lik deeebelo premašio...voli adrenalin...
Burek-iliti Zoran...frend s treninga koji ima najbolji recept protiv manjka energije na treningu...burek...
Sabynna-još jedna cura koja je slučajno dozujala na moj blog...neka,neka...tako i treba. što više to bolje...
Parlah-preeeejeben blog...pointer, pozadina, postovi, ma sve je zakon...čak i crteži...
Božica nesanosti- ha ime govori dosta...
Melita (MIKY)-obožava košarku...zar je potrebno išta više reći...slaže se sa mnom za zamjenu treninzi cijeli dan umjesto škole...
Buraz- iliti brat,bruda,bro... kladioničarski blog... opsjednut je kladionicom... a toj opsjednutosti sam uzrok, ha ja...
Eh, moram odmah počet s tim da sam skinuo longetu (opet napominjem,kako glupa riječ ) još u petak (doktor me razveselio kad je rekao da još samo 2 tjedna moram mirovat) i da samo čekam dan kad ću opet na koš normalno šutirat...
volio bih,ali ne mogu opisat tu ovisnost o šutiranju, igranju, uživanju... čini se kao da je jedan te isti osjećaj kad lopta prođe kroz obruč,ali opet... svaki šut je poseban... svaki ima svog prethodnika i sljedbenika... i svaki mi je sve draži i draži... gadno je to kad se zarazite nečim o čemu ovisite poslije... mislim da mi ne bi bilo ništa gore nego kad bi mi doktor rekao (ili netko zabranio) da ne smijem više igrat, tj bavit se košarkom ... sumnjam da bi mogao biti miran i poslušat ga, bolje da niti ne mislim o tome... ne znam ni sam kako sada uspijevam sjediti za ovom stolicom i pisati novi post,a vani tako lijepo vrijeme, tako privlačno... eh,kada se sjetim tog sudbonosnog izleta na kojem sam se upoznao sa tom narančastom loptom... pošto sam tada bio zaluđen nogometom (ne toliko jako,ali opet sam ga volio igrat), bio sam razočaran kako to da nitko nije uzeo loptu i pomirio se da moram igrat (tada mi glup sport) košarku... i nakon par odigranih partija shvatih da ima nešto u tome... više nisam igrao nogomet na tjelesnom sa svojima iz razreda... povukao bih se sa strane i šutirao, šutirao, šutirao (oni baš i nisu bili oduševljeni time kao ja )... i malo po malo,ta zaluđenost, ta ovisnost ili štagod je rasla i rasla... i još uvijek raste... i nema joj kraja (sad bi o limesima nešto rekao,ali suzdržat ću se )... i baš mi je drago što sam ovisan o tome ... pomaže kad god sam ljut, tužan, čak i sretan, ma uvijek... samo odem na koš i šutiram i šutiram i šutiram...a sad. sad sjedim i čekam,čekam i čekam... da mi zglob zaraste do kraja... da ne bi opet nekad morao čekat i samo gledat... ubija me to,baš ubija... onako sporo i sigurno,ali još samo malo...
eto,spojio sam 2 posta u 1 mjesecu, ne bi čovjek rekao da sam i za to sposoban,ali eto, trudim se ... do sljedećeg posta... pozdrav