Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
.. sve o meni i mom sjebanom ziwotu .
ako vam se ne svida moj blOg, ...post ..ne citajte ga,ne posjecujte ...
.ako mislite ostavljat glUpe Komme ..nemojte,suvisni su ..
..a i ja ih ionako brisem ..! ;-) ..GriZliCh ..*
msn
grizlich_gs@hotmail.com
Blog.hr
Blog servis
Meglica:-D-zakon blog,odlicni dizajnichi,zanimljivi postichi ...
MaKY*
ivanČica!-hmmm..ZaKoN ....
Zuna & Nata & Franca.-)
Goga**
ljubav????
Ivana*)
mala uspomena
kraljica suza
ZrinkiĆ**
Ana-Marija :-)
Ane Zd :-D
MaLa BunEtA**
TinKaaa*
šarinKa!
rijetko mislimo na ono sto imamo,
ali uvijek na ono sto nam nedostaje ....
-..kad izgubis onda shvatis sto sam bila ja
nikad bolju neces imatI budi siguran .....
-nikad nemoj odlaziti,ako imas razlog
ostati,znamo sto jesmo,a ne znamo sto mozemo biti ....
tvoj pogled-magija
tvoj glas-melodija
tvoje tijelo-moja fantazija
moje misli-grijeh
tvoj poziv-išcekivanje
nas susret-ostvarenje sna*
prijateljstvo je uvijek slatka obveza,nikad prigoda
-ljubav pocinje osmjehom,
raste poljubcem,
a zavrsava suzama
-moje je srce bilo pijano ...voljelo...
kajalo se ...boljelo,davalo,uzimalo....
bilo sretno i gubilo ...ostavljalo i bilo ostavljeno ..
-ali nikad ovako zaljubljeno-!
--zivot bez prijateljstva nista ne znaci!!!
-tko prestaje biti prijatelj,prijatelj nije nikad ni bio!!!
-nikad nemoj ostaviti onog koga volis radi nekog tko ti se samo svida!
-najvise se misli na onoga koga se zeli zaboraviti ....!
-voli ono sto imas jer ono sto volis nikad neces imati *
-nista u zivotu tako ne boli,kao kad nekog uzalud volis!
-srce te vodi tamo gdje te pamet ne bi nikada odvela ...
--osmjeh traje samo jedan trenutak a moze ostati u sjecanju cijeli zivot!
-kad nesto zelis ne treba ti vremena za razmisljanje i predbacivanje !!
-ne zelim ti biti prva koje ces se sjetiti , vec posljednja koju ces zaboraviti ...:-/
-nista ne traje vjecno,ali zato prave uspomene nikad ne blijede .. ..
-neki ljudi ulaze u nase zivote,ali i brzo izlaze ... neki ostaju neko vrijeme i ostavljaju tragove na nasoj dusi,nakon cega mi nikad vise nismo isti ...
-trenutak u kojem sumnjas u sebe ,jest trenutak u kojem si blizu uspjeha ...!!*
-prijatelj je onaj tko dolazi k tebi kad svi drugi odlaze od tebe :-(
zaKon MladIh:
1)poljubac u obraz(prijateljstvo)
2)poljubac u celo(ceznja)
3)poljubac u ruku(postovanje)
4)poLjuBac u VRat( sTrast)
5)poljubac u rAme(pozuda)
6)poljubac U usta(LjubAV)
7)tuce LI djevoJka MladiCa(on iMa pravo na drugu)
8)iSplazI li jezik(zeLjan/zeljnA je poLjubca)
9)lagani poljubac u usta(prijateljstVo)
10)stIsAk ruke(zeLim bit samo s tobom)***
Prazan list papira. Nova stranica u njenom životu. Ne. Ovo nije tekst koji bi trebala pisati u trećem licu. Nova stranica u mom životu. Bijelina kao da čeka da bude ispisana nekim novim događajima, ljudima, novim osjećajima.
Iako nisam mnogo toga u životu prošla, slomljeno srce nisam izbjegla. to sam i ja osjetila. I još uvijek ono nije sastavljeno. Kažu da slomljeno srce može sastaviti nanovo samo osoba koja ga je slomila. Ne slažem se s time. Da je ta osoba vrijedila, ne bi ga nikada ni slomila.
Zašto neke ljude u svome životu srećemo u krivo vrijeme? Dok smo tako mladi i nemirni. Balavi, da se tako izrazim. Toliko sam puta poželjela da su neke ljubavi kroz moj život prošle puno kasnije. Tada bi izdržale. U nekom drugom vremenu neke se stvari ne bi dogodile. Ne bi boljele. Ne bi povrijedili jedni druge. A možda i ne. Možda ne bi izdržale. Možda bi scenarij bio jednak. Svaka scena u pojedinost ista. Bilo kako bilo, nema drugog vremena. Desilo se sada ili prije, ne za toliko i toliko godina. Vjerojatno je tako moralo biti. Kada bi se neke stvari mogle izbrisati. Ali i sama znam da ne mogu. Može se oprostiti, ali ne i zaboraviti. Katkad je to ne zaboraviti vrlo velika prepreka. Prevelika. Ništa se ne bi promijenilo. Ne vrijedi truda.
Sjećate li se moje ladice sa velikim ružičastim slovima PAST ? I kutije gorkih bombona? Ladica je još uvijek zatvorena, kao i kutija bombona koja je unutra zarobljena. Odoljela je iskušenju ponovnog otvaranja. Vjerojatno mi je to iskušenje i trebalo. Shvatila sam da bez obzira na sve stvari koje sam prošla u zadnjih godinu dana, emocionalni se svijet sveo na bježanje. Od bilo kakvih osjećaja. Od rizika da bi možda opet mogla biti povrijeđena. Što i jest, na neki način, logično ponašanje. Obrambeni mehanizam. Oklop. Vrlo smo često spremni naivno vjerovati da će taj oklop neka sedma sila potpuno razbiti i opet ćemo gledati svijet kroz ružičaste naočale. U stvarnom svijetu, daleko od dječjih snova, nema sedme sile. Ja sam ta sila. Ja sam ta koja mora reći stop bježanju. Odlučiti kada je vrijeme da se suočim sa svojim strahovima. Možda će neke nove stvari boljeti, ponovno povrijediti, no bar ću osjećati, zar ne? Tipično ljudsko tješenje. Koliko god da je isprazno, drugo nam ne preostaje. Želim prave emocije, ne lažne. Zavezane s jedne strane za kamen koji vuče prema dnu. Vrijeme je da prerežem uzicu. Bježeći od emocija, njegujem slomljeno srce i zapravo dopuštam osobi koja me povrijedila da na neki način još uvijek ima neku vlast nadamnom. Kao neka kočnica kada postigneš ubrzanje. Danas je to vrijeme kada izgovaram stop bježanju. Dosta.
Početkom godine sam donijela samo jednu odluku. Ovu godinu neću započeti ni završiti u suzama. Ni provesti u suzama. I zaista nisam, ali nešto sam i zaboravila. Ne želim ju provesti ni njegujući slomljeno srce. Vrijeme je da se krene dalje. Da se ključ ružičaste ladice još jednom okrene. Vrata je uvijek bolje zaključati dva puta, zar ne? Za svaki slučaj. :)
