Band of the Hawk

Vukowar

Prošla je još jedna godina našeg života u samostalnoj državi koju dugujemo našim očevima, hrvatskim braniteljima i dragovoljcima. Večina vas je počela zaboravljati kako je hrvatska dobila samostalnost, nitko više ne vidi, svi pričaju o nekakvoj prošlosti nitko ne vidi da ta prošlost ubrzo će postat ponovno sadašnjost!!! Ovo pišem nadahnut 18.11. i hodočašćem u gradu heroja nakon 15 godina, sada sam i ja odrastao čovjek i ne dopuštam da nitko to zaboravi a nedaj bože oprosti!!
zato napisat ću par činjenica i razmišljanja.... neke djelove ću prepisati iz maturalne radnje!
PA za uvod, neka se vidi naš pakao...Početak agresije na Hrvatsku
U Kninu 1990. godine izbija srpska pobuna što je i uvod u agresivni rat protiv Hrvatske. Srpski odmetnici iz kninskog kraja osnivaju "Srpsku autonomnu oblast", Krajinu u koju uključuju i neke sjevernodalmatinske i ličke općine, a potom i neke s Korduna i Banije. Sredinom ožujka proglašavaju odcjepljenje od Hrvatske. JNA tenkovima i oklopnim vozilima opkoljava hrvatske policijske snage, okupira Plitvice, postavlja zasjedu hrvatskim redarstvenicima koji na Uskrs ipak uspijevaju potisnuti odmetnike. Pogiba hrvatski policajac Josip Jović 31.3. 1991., prva žrtva na službenom zadatku u obrani Republike Hrvatske odnosno Domovinskom ratu. Na tzv. ''Krvavi Uskrs'' ranjeno je trinaest hrvatskih policajaca, uhvaćeno je dvadeset i devet srpskih terorista. Među njima Goran Hadžić član glavnog odbora SDS–a i Borivoje Savić tajnik općinskog odbora SDS–a u Vukovaru. Oružje koje su hrvatski policajci zaplijenili svjedoči da su srpski teroristi naoružavani od JNA. Srpski odmetnici «Martičevci» blokirali su sela u općini Knin – Kijevo. Provociraju i teroriziraju hrvatsko stanovništvo. Slično se događa i u istočnoj Slavoniji gdje djeluju pripadnici Srpske demokratske stranke i brojni militantni političari iz Srbije, poput Vojislava Šešelja. Srbima u Hrvatskom Podunavlju dostavlja se oružje iz Srbije, a pristižu i naoružane četničke terorističke skupine. 1. svibnja ubijena su dva hrvatska policajca u Borovu Selu. Nedugo nakon toga srpski teroristi ubijaju iz četničko–terorističke zasjede na ulazu u Borovo selo, dvanaest i ranjavaju dvadeset policajaca. Hrvatski narod je osupnut i ogorčen tim događajem, a predsjednik Tuđman se povodom tog događaja preko televizije obraća narodu: ''Suočeni smo s, mogao bih reći, početkom otvorenog rata protiv Republike Hrvatske. Hrvatsko vrhovništvo će također preispitati sveukupne odnose s Republikom Srbijom s obzirom na činjenicu da su terorističke akcije i odmetništvo na Hrvatskom tlu, ne smo poticani i potpomagani, nego izravno organizirani iz Srbije, o čemu svjedoči i aktivnost pojedinih predstavnika Srbijanskog političkog života (Šešelj) koji su dolazili u istočnu Slavoniju i Kinin.''. To potvrđuje i sam četnički vojvoda Šešelj 1991. godine prilikom obilaska vojnih položaja srpskih pobunjenika u Benkovcu gdje priznaje da uz pomoć Srbije i JNA zauzimaju hrvatske gradove. Za podizanje morala u Benkovcu on govori srpskim pobunjenicima da: '' Armijski komandiri komanduju našim četnicima i osvajaju Vukovar, oni su skinuli petokrake, a od nas ne traže da skinemo kokarde – oćemo Jugoslaviju bez Hrvata i Slovenaca.''
Mladi ljudi dobrovoljno polaze u obranu. Rat se rasplamsava u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, na Baniji i Kordunu, u Dalmaciji oko Kijeva, Sinja, Šibenika, Zadra i Maslenice te u Lici. Četnici ubijaju i kolju hrvatske civile, pljačkaju i raketiraju javne objekte. Ubijanja i progoni Hrvata nastavljaju se i nakon sporazuma o obustavi vatre te memoranduma o promatračkim misijama koje dolaze u Hrvatsku. Vukovar trpi združene napade jugo-vojske i četnika od 24. kolovoza. Do tada je u neobjavljenom ratu protiv Hrvatske ubijeno 2200 Hrvata, 140000 prognano, razorena su sela, granatirani gradovi, uništavani hrvatski kulturni spomenici, crkve i bolnice, starački domovi i vrtići. Razaraju se i televizijski odašiljači, ubijaju snimatelji i novinari Hrvatske radiotelevizije. 18. studenoga pada Vukovar, grad koji je mjesecima odolijevao srbijanskoj vojnoj sili i uništavao njezine elitne postrojbe. Oko 3000 branitelja i građana Vukovara je poubijano, 800 je nestalih, a 42000 prognanih. Iz vukovarske bolnice izvučeni su ranjenici i ubijeni na Ovčari, blizu Vukovara.
Tri do četiri tisuće branitelja branili su tri mjeseca (od 24.08.1991.- 18.11.1991.) grad i petnaest tisuća civila. Istina je da su u herojskom gradu Vukovaru živjeli hrabri ljudi koji su 18.11. taj grad morali napustiti, samo na koji način?!! Sjećam se slike, urezala mi se u pamćenje: kolona izmučenih i ispaćenih ljudi, staraca, djece samo sa najlon vrećicom kako pod prisilom napuštaju svoje domove. Nestalo je 860 osoba, 600 branitelja i 1100 civila. Tih devedeset dana ostat će i mora ostati zapamćeno zbog svih ljudi koji su branili Vukovar, bili rođeni u Vukovaru, Varaždinu, Čakovcu, Zagrebu. Svjesno braneći Vukovar branili su cijelu hrvatsku, sav njezin narod, njenu slobodu i samostalnost, vjeru, jezik, kulturu i povijest. Zato će u povijesti Hrvatske i Europe tih devedeset dana biti sačuvano kao ''Bitka za Vukovar''!
Vukovarska agonija

Ratna stvarnost Vukovara započeta 02. svibnja 1991. u Borovu Selu, a zatim nastavljena tijekom srpnja i kolovoza 1991. Postaje svakodnevna od 24. kolovoza 1991. i prelazi u nešto nestvarno glede poimanja ljudske svijesti na kraju dvadesetog vijeka.
Namjera okupatora, Jugoslavenske narodne armije i paravojnih postrojbi punih četničkih obilježja počinje se ostvarivati 24. kolovoza 1991. Cilj je zauzimanje i okupacija istočnog dijela Republike Hrvatske, koja je trebala započeti zauzimanjem Vukovara. Srpska dobrovoljačka garda Željka Ražnjatoviča–Arkana, koji je rekao da su za Hrvate spremili samo sanduke, trebala je napraviti "blitz" napad na Vukovar, Arkanovci čišćenje, a JNA je trebala davati topovsku podršku. Vojna vozila JNA kreću prema Vukovaru 24. kolovoza 1991. i nadziru sam ulazak u grad iz smjera Bogdanovaca. Zrakoplovima raketiraju Borovo Naselje. Pri tom naletu branitelji ruše dva neprijateljska zrakoplova. Neprijateljski napadi u punoj snazi započinju 25. kolovoza 1991. Napad je usmjeren na Borovo Naselje i kreće poslije minobacačke i topovske pripreme iz smjera neprijateljskog okružja i uporišta Trpinje, Bršadina i Borova Sela. Cilj je brzo zauzimanje Borova Naselja, a onda i Vukovara.
Napadi na Borovo Naselje nastavljaju se u svoj žestini i slijedeći dan. Da bi osigurao provedbu svojih namjera, neprijatelj istodobno napada i drugi dio Vukovara, Mitnicu u koju ulaze okupatorski JNA tenkovi. Tako se otvara još jedno bojište u Vukovaru. Počinju djelovati i topovi s riječnih ratnih brodova JNA na Dunavu, koji otvaraju paljbu na Borovo Naselje. Pet vojnih zrakopolova napada Borovo Naselje i središte Vukovara, a dvije rakete pogađaju vukovarsku bolnicu. Neprijateljske topničko-raketne postrojbe počinju granatirati i razarati Borovo Naselje i Vukovar i s više cijevnim raketnim bacačima. Obrani Vukovara najzaslužnija je 204. brigada osnovana 10.03.1991. godine na inicijativu Tomislava Merčepa, a uz njega vodili su je Dedaković i Borković (mladi Jastreb) i ona je pružala najžešći otpor srbočetničkom okupatoru, a danas se ni ne spominje. Apsurd je, ako pogledamo da u Hrvatskoj vojsci ima devet aktivnih profesionalnih brigada, a deseta bi trebala biti Vukovarska 204. i da deset godina naše društvo nije u stanju dogovoriti se i ustrojiti ponovno tu brigadu. Obavještajne službe, MUP, SZUP i ostali znaju jako dobro gdje je koji borac bio i u koga je pucao i što je radio. Zna se i za vukovarskog nazovimo ''borca'' kojeg su neke novine nazivale ''Krtica'', a kriv je bio za smrt osam hrvatskih vojnika iz 204. brigade jer je stavljao školske mine tobože za zaustavljanje okupatorskih tenkova. Peta kolona je radila u redovima 204. brigade i ne samo nje već i u drugim hrvatskim brigadama. Upitan je i sam pad grada jer bolnica je pala 18.12.1991. godine, ali dijelovi grada, područje Borova branilo se još četiri dana do 21.12.1991. godine jer se do onda čula pucnjava pušaka. Vukovaru se moglo pomoći. Dokaz je i taj da se 750 branitelja i civila, uključujući tu i 30 djece i žena, pojedinačno i u grupicama uspjelo probiti na desetak mjesta, lutati od tri do dvadesetak dana po kiši i zimi. Ne može se shvatiti da u Vukovar nisu ušle formacije hrvatske vojske koje su u to vrijeme bile spremne u Vinkovcima, a brojale su pet i pol tisuća ljudi. Zašto nisu ušli, to znaju svi branitelji i cijeli hrvatski narod. Činjenica je da je nekome bilo u interesu da Vukovar padne! Nakon predaje, u kamionima su Srbi odvozili Hrvatske borce, civile, djecu prema Trpinju, Veri, i Boboti, Sremskoj Mitrovici i Stajičevu gdje su ih u logorima četnici zvjerski klali, mučili i ubijali. Pitanje Vukovara je bolno pitanje hrvatske države i hrvatskog naroda i treba se što prije riješiti jer vukovarski građani trenutno žive u šestotinjak mjesta diljem hrvatske jer u Vukovaru još nema uvjeta za rad i školovanje. Vukovarska, hrvatska i srpska djeca idu u različite škole, suživota nema, teško da će ga i biti. Vukovar za Hrvate nikada nije pao, uvijek će biti simbol vojnog otpora. Agresor još mjesecima poslije nije smio ući u Mitnicu, tj. središte Vukovara. Razum svjetskih moćnika potpuno je izostao u tom agresorskom ratu jer su ti moćnici svu svoju podršku dali srbočetnicima koji su ohrabreni uništavali sve što nije srpsko i stvarali Veliku Srbiju.
Približno 40 posto ukupnih ljudskih i približno 50 posto ukupnih materijalnih gubitaka hrvatske podnijelo je vukovarsko – vinkovačko područje. Zbog svega toga trebalo bi negdje na sredini ceste između Marinaca i Bogdanovaca postaviti natpis: ''Ovdje je zaustavljena Srbija!''
nje tajna da je UN podržavao srpske snage.
jednotavno više nemrem pisati.. suze mi naviru,kako ovo sve pišem....odnosno prepisujem, Puno ima činjenica i samo je jedna istina toj agresiji koja nas je zahvatila, Hrvatska je izašla kao pobjednik od nadmočnijeg neprijatelja i TO GENERACIJE KOJE DOLAZE NESMIJU NIKAKO ZABORAVITI, a tužno je ti što maldi već zabioravljaju jer nerazumiju kako srbi funkcioniraju, ne interesira ih povijest, činjenice....


CCCC (4s) Samo Sloga Spašava Srbe, odnosno Samo Sebe Sere Srb!!!!!!!! Nije tajna da u vukovaru u samom centru grada gdje se jako dbro vidi stoji crkva s kriem na vrhu tornaj naravno pravoslavna i sa tih prokleto istinitih 4S kao glavna provokacija nakon 15 god. još smo tu....kao Vukovar je i naš, ne ništa nije vaše, vi ste mali, bjedni narod koji samo znate svojatat!!!!
jer oni niš drugo niti neznaju nego svojatati, citirati si svoje pjesmice, obmaniti ljude, manipulirati istima, raditi rime, kriviti druge,ubijati..... sigurno niste znali da DAlmaciju tretiraju kao "vekovnu srpsku zemlju, a Dubrovnik kao "vekovni srpski grad" hahaha jebem im a povijest im je počela u 12.st!!!!!!!
ali nema smisla ići dalje u povijest, koga zanima taj će se potruditi sam čitati povijest, a vi srbi sam si pjevajte i dalje.......
mene je jedino žao kaj se oni opet inflirtiraju u naše redove, obavljaju opet sve velike dužnosti i ono malo Hrvata kaje ostalo pokušaju obmaniti, a drugi put kada dodju mi ćemo pasti osim ako se i mi opet ne ujedinimo......... jebo vas narodnjaci!!!!!!!!