Band of the Hawk

STIGLO JE PROLJEĆE I NA MOJ BLOG!

yupi proljeće je i kod mene haha :)) sunčeko je napokon na prozorčiću, vrijeme oskudnijeg odjevanja je na pomolu, nema više hladnoće (bar se nadam jer zbog ovog global warminga je sve u krasnom k..zu)! ma jednom riječi vrijeme uživancija (upz to su dve, al nije bed)!
uz sve te glupe obveze kaj nas more da učimo nema šanse više jer sunčeko bu nas zvalo van...
fakat mogo bi se na jarun prebacit..hmmm dobro to neki dr. put...
a kaj reć vrijeme je rođendana, već je kolegica otovrila... jebeno padale bu veselice sam tak ko kruške..... mogli bi se dešavati i neki afteri ko u dobra stara vremena (kad starci odu solo u liku), a kao šećer na kraju i meni je rođendan u 5 mjesecu, nije da sam ga ikad išćekivao al ove god. fakat išćekujem neki planovi su tu..ak fax ne sjebe... ma neće; ja ću njega! :))





hehe jedva čekam, prošto imam sreću živjeti i družiti se sa DJ.Ozy Z-om haha odmah se možete pozdraviti sa dosadom, i chillanjem jedino ak ga ne izglasate i ubite ga u pojam tak da ono... nema šale.... želio sam ga malo promovirati na blogu odnosno u juboxxxu al neda mi se jer treba to uploadat a mb sam idu sad mi je račun 200 kn tak da sam mrtaf laganini kad to starci vide... ak nebum ja moro krpat pare haha....uglavnom morali bu te mi vjerovati za riiječ osim toga mogli ste ga čuti odnosto budete na radiju (kamoli mu je riknul komp pa je neka stagnacija :(( ] tak da ono kaj da vam velim osim proljeće najjače god. doba!!!

EVo svakom nešto!

ELI! EIL! LAMA AZAVTANI?!

Kaj da vam pričam ljudi? neda mi se opterečivati vas drage ljude s glupostima, ali izgleda da bum morao jer danas se definitivno dogodilo, kap je prelila času i zauvijek je nestalo, ne velim da se to danas dogodilo meni neg nekom koga dugo poznajem!
"tužno je pogledati kad mladić izgubi svoje najljepše nade i snove, kad se pred njim odgrne
ružićasta koprena, kroz koju je motrio ljudska dijela i osjćaje, no ipak OSTAJE NADA da će
strare zablude zamjeniti novima, koje će biti isto tako slatke" (M.J.Ljermontov) ovoj rečenici mislim da je sve kazano!
…prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo
koji drugi stvor na ovoj zemlji. Od trenutka kada napusti gnijezdo, ta ptica traži trnovito drvo i
nema mira dok ga ne nađe. Uvlači se među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući
nabode svoje tijelo na najduži i najšiljatiji trn. Dok umire njena bol prerasta u pjesmu, daleko
ljepšu od pjesme slavuja ili ševe. Cijena te pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da
sluša, a bog na nebu se osmjehuje…jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po
cijenu velike boli
…ili bar tako kaže legenda

…ptica s trnom u grudima pokorava se nekom nepromjenjivom zakonu; on je tjera da se nabode na
trn i umre pjevajući. U trenutku kada joj trn probode grudi, ona nije svijena da joj donosi smrt:
jednostavno pjeva i pjeva dok u njoj ima snage za posljednji pjev. Mi, međutim, kada zabijamo sebi
trn u grudi, mi znamo, razumijemo, a ipak to činimo! Ipak to činimo…. to sam morao podjeliti s vama nadam se da vam oći ne suze ko i da vas ne prodje neki strah kad čitate tu legendu koju je meni ispričala jedna djevojka i ne tako davno (prošle godine)

da ili da vam jednostavnije dočaram; ovak sam to ja rekao!
svi znamo da ak skoćimo pred auto da bu boljelo ko sam vrag,pa to i ne radimo! pa zakaj se onda zaljubljujemo kad znamo da bude nas to boljelo!!!
moram ovak pisati jer taj me dogadjaj jako pogodio.... i koliko god želio danas napisati dobar post misli su mi samo tamo
U klincu kao iluzija života, on je zamišljao stvari koje će tek doći, alii su one odmah nestale s vidika te večeri, nošene mjesečinom prema zaboravljenome. I zato nema svrhe njekati ono kaj oči tako jasno vide...
(kasno je i alkohol sjaji i već je pri kraju i vrijeme je da se probudiš )


sada slušam marijana bana i pokušavam shvatiti taj ženski mozak, njihov način razmišljanja.... puno toga znam i ne želim duljiti al ta jedna stvar mi nije jasna kako nakon 2 godina otkrivanja tajni jedan drugom, davanja sebe, bez pardona može nestati u jebenoj sekundi s riječima gotovo je s nama onako hladno i neistinito, gnjusno i ne znma kako bi to više opisao a još jučer su se ljubili hmmm šta se dogodilo u toj jebenoj sekundi, gdje je pogriješio da je t zaslužio??? on, reći ću vam nigdje!!! bio je predobar jednostavno takav je svijet koji jedva čeka da nekom skine tu ružićastu koprenu i veli mu sad si naš!
to mi je još lijepo rečeno u pjesmi u juboxxu don't talk to strangers fakat predobra slika!!! .....don't go to heaven,'cos it's really only HELL!
i fakat odustajem, mislim da nikad neću to razumijeti ni moći razumijeti! ma bit će on dobro znam ja to, ak već i nije.... al opet moglo ga je zauvijek promjeniti i učiniti nesretnim! Dani ljepote i topline su gotovi,dani ružnoće i hladnoće su upravo počeli!!!!!!!

-Final Fantasy VII- forever

Prisiljen sam pisati o najboljoj rpg igri izašloj na igrače konzoe još davne '97, ja sam je igrao '98....
zašto najbolje pitate me, ha pa priča je bitna, priča je sve, grafika igra malu ulogu ako je priča dobra!!
to mladi igrači današnjice ili new generation neće nikada shvatiti... ne znam di ovaj Squall spada dolje, da se razumijemo FF serijal je najpopularniji, VII-XI rulaju i to nitkoi nemože osporiti! FF VIII kojeg kolega preferira je odlična igra, odlična je da ju odigrate jednom do kraja, i možda koji put još počnete koji put igrati al nikad ju nebute odigrali opet do kraja, tako je napravljena dok njezin prethodnik s puno lošijom grafikom igiv je u potpunosti i svaki put otkrit ćete nešto novo!!!! davno sam napisao puno članaka, i prohoda za tu igru, i pitate me zašto sam se sad sjetio o tome pričati, zato jer to nikad nije prestalo živjeti u meni, to je dio mene (ff svijet), sigurno ste gledali Final Fantasy :spirits within.. Grafičku revoluciju u filmovima!
pa prošle godine je došao FF VII: advent children, koji stavlja svoju radnju 2 godine nakon igre... kakr moj subjektivan dojam je drukčiji jer je prošlo puno vremena od igre do filma pa sam krajeve, odnosno priču poslije filma drukčije zamišljao i sve to stoji haha ipak se nije sve promjenilo toliko, no da ne duljim želio sam samo reći da bezveze tražeći po netu, naišao sam na FFVII last order, nacrtan rukom, u prekrasnom 3D anime, i toliko sam bio sretan da sam moram nešto staviti na blog da se zna, zahvaljujem makoWolfheartu koji mi je omogučio sjajan AMV danas i otvorio oči da last order nije igra za psp ili gamecube kak sam ja zabrijao prije... nego prava anima od square-enixa o zacku,cloudu u sephiothu, znači sam dio priče iz igre, koja nije pokazana, neg je sam ispričana i to na djelove, tko je bio sretnik i uporan taj je znao priču i u igri hahah al sad ju možete i vidjeti kao animu!!TKO BI REKAO! I TAKO MOM ODUŠEVLJENJU NEMA KRAJA!!!!



evo kak je to makoWolfherat ukomponirao,i nabrijao mene, pa ako se slučajno nadje koji FFF ovdje sigurno će uživati i znati cijeniti!!! preporučam mu da si skine LO! napokon možemo vidjeti zacka na djelu haha :))) iako je kraj tužan, jer s drukčijim krajem nebi bilo igre! dsa se razumijemo nije igra, sam ubij i spasi svijet, ovo je prejebena igra jer se toliko uživite u nju, zna prodjeti do ljudskih emocija, ljubavni trokut, smrt, briga, i još puno elemenata koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnima!!!!
ni danas nakon tolik vremena, svi žele remake!!! al to je druga priča!! ;)

ZEKO ZNA!!

brijem da vam nisam reko da iam seku,kamoli ste mogli mozda skuzit.
pa evo..da vas upoznam s mojom sis tzv. GRUBACH, JOUSHI, SIPA (ako niste znali sipa je dvospolac), sipa iz milja=> HORNEY SIPA :)))), AVRIL, JOSI, JOU, SIS.....mogli bi do sutra al ne zanima vas to lol
inace zove se YoSipa,ima 19 god. zavrsava medicinsku-vinogradsku,volli se shorat s menom i ostalim deckima s curama valjda ne hahahha..na njoj se zaradivo sladoled na moru bila je najjaca na obaranje ruku. VOLI IZLAZIT van,od GAZIRANOG POLUDDDDDIIII i izigrava zuuuubba to je to ak vas nekaj zanima slobodno pitajte bez srama
za dusu; kak vam se svidaju slikice???

Coolerski

ak se sjećate naj cara u zgb, poslije Shtange lol pa malo za opuštanje onima koji vole gitru a i faci bu bilo drago kad jednom naiđe!!! ima toga još hahhaah zerb daj snimi neš....

Po svim pravilima bar bi ovo trebalo delat!!!

heh nadam se da bu delalo, ovdje vidite prvi video na blogu prst grizi se hahah ovaj miro neeee
ka bilo, pederu? sad će bit zahebancije, kad se nema kaj za pisat ima se za gledat haha!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! kad me neće jubox :(( šmrc




bome dela... evo kaj vam pričam kak da čovjek dela s nim ima jedan filmić prije al traje 2 min pa ono čemu kad se tu vidi pravi hahaha moram ga malo zezat haha :)) kad on ne zna..... Ka bilo lopofe???

KA BILO?

Evo brijem da ću danas malo zaobići granice normale i krenuti drito u glavu
sa jednom malo excentričnom temom odnosno u naše vrijeme jako popularnom pa nemogu da ne udovoljim znatiželji, a ponajprije svojoj... i neka se nitko ne vrijeđa jer je ovo općenito!
kako bi riješili danje razmjerice i nesuglasice otvaram ovdje raspravu u tome bez imalo srama

pošto smo ne tako davno riješili problem o muško -ženskim prijateljstvima, vrijeme je da
to podignemo na višu razinu...
kao prvo, nešto drugo :) koliko kod vas cura igra veličina muškog spolovila, jer zakaj cure
lažu o tome da vole večeg kad su vani na kavi, a kad se darujemo u sebi žele da je manji...
veliki broj cura je to tak potvrdil.. pa mene onda zanima čem onda sve te spike o tom?
zakaj drugi ljudi žive u zabludi? dobro shavćam klinke koje nemaju iskustva pa blebnu bezveze... ovdje apeliram na cure s iskustvom da mi odgovore odnosno podjele svoje mišljenje da vidim koliko
moja filozofija stoji...?!
kao treće.... poznata pjesma od m. bana "sve su žene kurve"... što je uvjetovalo takvom svijetu, zakaj živimo u svijetu gdje je pojam ljubavi izkokrenut..gdje je ljubav izgubila svoje značenje i težinu u imaginarnoj stvarnosti, a pojam "volim te" je postao još samo jedna obmana čovječanstva!!!
nemojte reć da se to meni sam tak ćini hmmm! sagledajte to podobno!

evo recimo ovo je filozofija koja za mene ima smijsao Love is not a matter of counting the years...
But making the years count.
~ by Michelle St. Amand ~

jer ništa ne boli više od lažnih nadanja i lažnih snova kad je sve više,više neg kaj se čini!
volio bih ćut kako vi to vidite, kako vi na to gledate dali se slažete ili si lažete???! nije da se želim petljati u vaš svijet jednostavno me interesira meni za dušu, nek bude ovo ko neka anketa kaja znam shvatite kak oćete al ne u krivom smislu jer nemam nikakvih loših namjera, samo iskrenost želim!
ako mislite da nemrete.. nije bed! sony bude već neke zasro hahaha ;)

promocija!!!

ljudi.... nemogu a da vas ne zgnjavim jednom od pričica moje drage frendice ovdje poznate pod zombie :) ne nije niš stravično to je ona sve lijepo zamislila i zmixala ma jednostavno priča za laku noć al ne djeci jer je presložena za njihovu razinu nek oni radje čitaju malog princa i alicu u wonderlandu... priča nije duga, molio bih vas da odvojite svojeg predragocijenog vremena za ovu pričicu... skoro je pobjedila s tom pričicom da je dobil bih puno kolacha (njammmm), e fakat nisam te ni pital tkoe pobjedio i s kavom to pričom molim te hmmm??? a vi dragi moji probajte shvatit moju dragu filozoficu... volio bih da skomentirate a i njoj bi puno značilo budući da sad "liječi" rane (zicer traži nove teme, za nove priče).
evo here goes!

Laku noć



Sada znam!
Želim stvoriti nešto u čemu će se ljudi utopiti. To može biti i ova priča, zapravo nije ni bitno, bitno je da se utope. I bitno je da ja stvaram jer se trenutačno osjećam baš stvoriteljski.
Ja: Znaš što sam upravo pronašla?
Ti: Ne.
Ja: Sebe.
Želim stvoriti nešto u čemu će se ljudi utopiti. Želim sanjati ogromne šarene cvjetove nasred pustinje i kupovati lustere na rasprodaji. To bi bilo lijepo…
Da, bilo bi lijepo živjeti na nekom malenom planetu sazdanom od pustinje i ogromnih šarenih cvjetova, kao mali princ. Umjesto vulkana imala bih velike pješčane satove u kojima bi vrijeme uvijek bilo isto i osjećala bih se baš dobro. Tako potpuno sama, na malenom cvjetnom planetu. Ponekad bih možda posjetila i druge planete, ali samo možda. Moja ruža bi bio ružičasti bicikl s pomoćnim kotačima. I sve bi bilo naopako, mjesec bi bio sunce, a sunce mjesec. I u svoj toj izuvrnutosti vidjelo bi se savršenstvo. Moje savršenstvo. Svako jutro bih sjedila na jednom od svojim cvjetova i gledala izlazak mjeseca dok bi se moj bicikl budio. Tada bih zalila svoje cvjetove, probudila pješčane satove, a jutro bi počelo. Na mom planetu kiša nikada ne bi padala, a snijeg bih uvijek prizvala, barem na trenutak. I tada bi sve izgledalo kao u bajci. Snjeguljica i svi njezini patuljci.
Ja: Volim ovaj svijet!
Ti: Da? I ja isto.
Ja: Vidiš, to mi nikada nisi rekao.
Ti: Znam, čekao sam pravi trenutak, a sada je došao i nisam ga želio propustiti.
Raspada se moje malo kraljevstvo. Moj mali planet, a mali princ je tužan. Vrijeme u pješčanim satovima se pokrenulo i to ga uznemirava. A ogromni šareni cvjetovi venu. Ništa nije naopako, a normala je nenormalna. Mali princ se boji. Odjednom dolaze neki čudni ljudi s brkovima okrenutim prema gore, obučeni u zelenu odjeću i cipele boje ciklame. Obraćaju se malom princu, ali ih on ne razumije. Govore nekim čudnim, nerazumljivim jezikom lamatajući pritom rukama po zraku, kao da love krijesnice. Zbunjivali su ga ti nepoznati ljudi te se sve više udaljavao od njih nečujnim korakom dok nije došao do ruba planeta. Zaustavio se na trenutak i pogledom se oprostio od svog cvijeća, pješčanih satova… I bacio se u zečju rupu.
Dugo je padao dok nije došao s druge strane zrcala. Vidio je zeca s bijelim rukavicama kako trči i krenuo za njim. Trčao je i trčao dok napokon nije vidio zeca kako se zaustavio kod malenog zdenca, nasred cvjetne livade. Zec je izvadio malenu bočicu i zagrabio neku čudnu tekućinu iz zdenca. Bila je boje ciklame, kao i cipele onih čudnih ljudi. Zatvorio je bočicu, spremio ju i nastavio trčati. Kada se dovoljno daleko udaljio, mali princ se odlučio približiti zdencu. No, kada je došao do zdenca, vidio je da je on potpuno prazan. Ogledavao ga je i obilazio sa svih strana no nije uočio ništa neobično. Samo zdenac.

Ja: Htjela sam…
Ti: Šššš!!
Ja: Što je bilo?
Ti: Slušaj!

I mali princ, tako razočaran, sjedne na livadu. Bio je toliko zaokupljen zdencem, da nije ni primijetio gdje se doista nalazi. Sada je tek uvidio svu predivnu prirodu oko sebe. Cvijeće, travu, ptice koje su bezbrižno letjele oko njega. Legao je na travu i prepustio se trenutku.
Dugo je tako sjedio da nije ni uočio da pored njega već duže vrijeme sjedi djevojčica. Imala je smeđu kosu, žutu haljinu i crne cipele, a iz džepa na haljini virio joj je komadić gljive. Začuđeno ju je promatrao dok se nije okrenula prema njemu i rekla:
- Zašto nisi pio iz zdenca?
- Pa zdenac je prazan. -odgovori mali princ.
I okrene se prema zdencu kako bi se u to uvjerio, no, tada ugleda onu tekućinu boje ciklame kako teče zdencem i ostane zatečen.
- Ali…
- Hoćeš li piti iz zdenca? –upita ga.
- Ne. Barem ne još.
- Onda pođi sa mnom. –reče djevojčica s gljivama u džepu.
Primi ga za ruku i oni krenuše u zečevu smjeru. Smjeru livade.
Livada je bila ogromna i dugo su hodali dok se pred njima nije počela ukazivati šuma. Bila je veoma mračna- kao neki zastrašujući otok usred sve one ljepote. Došli su tik do nje i stali. Promatrali su ogromno drveće koje se izdizalo do tamnih oblaka koji su bdjeli nad šumom.
- Hajde! Hoćemo li ući? –upita djevojčica s gljivama.
Mali princ je šutio.
- Što je bilo? Nije valjda da se bojiš? –reče ona.
- Hmm… Ma ne. Pa to je samo šuma. -odgovori mali princ.
- Hajdemo!
I oni ukoračiše u tamu, ne znajući što ih tamo doista čeka.
Kada su im se oči privikle na mrak, shvatili su da se ispred njih prostire puteljak te krenuše njime. Posvuda su ih okruživala visoka, zlokobna stabla koja su izgledala kao da će svaki čas oživjeti. Plašio ih je svaki šum te su se čvrsto držali za ruke i hrabro koračali dalje. Odjednom dođoše do malenog proplanka na kojem su stajala četiri putokaza. Na prvom je pisalo Narnija, na drugom Nigdjezemska, na trećem Budalija, a na četvrtom Oz.
- Hoćemo li… - započe mali princ, no onda shvati da djevojčica više ne stoji pored njega. Okretao se na sve strane ne bi li ju pronašao, ali njoj nije bilo ni traga. I tako tužan, što je ostao sam, odluči krenuti u zemlju Budaliju. Nije ni primijetio da je iza njega na tlu ostao komadić gljive.
Hodao je uskim krivudavim puteljkom koji se još nalazio u šumi, a sada kada je bio sam sve ga je još više plašilo. Zlokobne ptice letjele su iznad njega stvarajući užasnu buku svojim graktanjem. Da bi se ohrabrio, duboko je uzdahnuo, stavio ruke u džepove i krenuo dalje. No, onda je osjetio da mu se nešto nalazi u džepu. Posegnuo je za tim i izvukao malenu bočicu s onom tekućinom boje ciklame. Na bočici je pisalo: « Zaželi nešto i popij me!». Začuđeno je gledao u bočicu i razmišljao da li da ju popije ili ne. Doista se želio maknuti iz te šume, ali nije znao što će se dogoditi popije li tekućinu. Ipak je odlučio riskirati. Polako je skinuo čep i odmah ga je zapuhnuo snažni miris lavande. Zaželio je da se nalazi u zemlji Budaliji i otpio gutljaj. Zažmirio je očekujući djelovanje, a kada je otvorio oči shvatio je da se nalazi usred nekog polja. Bila je noć, a mjesec je obasjavao livadu i polje na kojem se nalazio. Zbunjeno je stajao pitajući se što uopće radi ovdje, dok nije začuo sitni glasić u daljini. Okretao se oko sebe ne bi li shvatio od kuda dolazi, a onda je u daljini ugledao malenu priliku kako sjedi na tlu. Krenuo je prema njoj i što se više približavao to je sve više uviđao da na tlu sjedi maleni dječak. Kada mu se sasvim približio upita ga:
- Tko si ti? Što radiš ovdje?
Dječak digne glavu i reče:
- Ja sam drveni lutak, a evo vidiš sada ovdje sjedim i čekam.
- A što čekaš?
- Zakopao sam pet zlatnika i sada čekam da izraste drvo sa zlatnicima.
- Drvo sa zlatnicima? Nikada nisam vidio takvo drvo. Ali… gdje smo mi to?
- Na polju čudesa. Zato sam ovdje i došao zakopati svoje zlatnike. Razmišljao sam što bih sve mogao….
No, mali princ ga više nije slušao. Shvatio je da je potpuno izgubljen i da ga plaši pomisao da se više nikada neće vratiti na svoj planet.

Ja: Jadan mali princ. Što će li se dogoditi s njime?
Ti: Šuti i slušaj! Još ništa nije gotovo.

Iz razmišljanja ga je prenuo lutkov glas:
- Hej! Pa ti mene uopće ne slušaš!
- Oprosti. Razmišljao sam kako da se vratim kući.
- Kući? A gdje ti živiš?
- Daleko, daleko... Na jednom malenom planetu. Sada sam ovdje potpuno sam i ne znam kako ću se vratiti.
- Hmm… Nisam siguran da li ti mogu pomoći, ali…
- Ali što?
- Nedaleko odavde postoji jedan urušeni most ispod kojeg teče brza rijeka. Kažu da će ga prijeći samo onaj tko je pio iz zdenca budućnosti.
- A što je s druge strane mosta? Ako se prijeđe?
- Ne znam. Još ga nitko nikada nije prešao, svi se boje budućnosti.
- Odvedi me do tamo. Želim vidjeti taj most.

I lutak ga odvede do mosta. Rijeka ispod njega bila je nabujala i nosila je sve pred sobom. Mali princ se približio rubu odronjenog mosta i gledao u nabujalu rijeku. Odjednom je zakoračio u prazninu očekujući pad, ali kamen s dna rijeke dignuo se u vis i došao ispod njegove noge. Zakoraknuo je još jednom i drugi kamen se vinuo s dna. Krenuo je tako dalje, a kamenje mu je popločivalo put. Kada je došao na kraj mosta mahnuo je lutku i okrenuo se prema proplanku na kojem se našao. I tamo je ugledao djevojčicu s gljivama u džepu. Približi joj se i reče:
- Gdje si bila? Mislio sam da sam te zauvijek izgubio.
- Bila sam uz tebe cijelo vrijeme, samo me ti nisi mogao vidjeti. Dođi, idemo!
- Kamo me vodiš?
- Vraćam te na tvoj planet!
I čim ga je primila za ruku, mali princ je osjetio neko zujanje u glavi. Počelo mu se vrtjeti pa je zažmirio, a onda se odjednom sve stišalo. Kada je otvorio oči vidio je da se nalazi na jednom od svojih ogromnih cvjetova. Djevojčice nigdje nije bilo, samo je u daljini začuo njezin glas:
- Laku noć, mali prinče!

Ja: Lijepe li pripovijetke!
Ti: Da, a sada spavaj.
(all rights reserved, copy -paste of these text isn't allowed if you don't contact us first!!)

EVO JEDAN SMIJALICA.....?!

A Mother had 3 virgin daughters.
They were all getting married within a short time period. Because Mom was a bit worried about how their sex life would get started, she made them all promise to send a postcard from the honeymoon with a few words on how marital sex felt.
The first girl sent a card from Hawaii two days after the wedding. The card said nothing but: "Nescafe"!
Mom was puzzled at first, but then went to her kitchen and got out the Nescafe jar.
It said: "Good till the last drop”.
Mom blushed, but was pleased for her daughter


The second girl sent the card from Vermont a week after the wedding, and the card read: "Rothmans"
Mom now knew to go straight to her husband's cigarettes, and she read from the pack: "Extra Long. King Size"
She was again slightly embarrassed but still happy for her daughter.

The third girl left for her honeymoon in Cape Town. Mom waited for a week, nothing. Another week went by and still nothing. Then after a whole month, a card finally arrived.
Written on it with shaky handwriting were the words "South African Airways"
Mom took out her latest YOU magazine, flipped through the pages fearing the worst, and finally found the ad for SAA.
The ad said: "Ten times a day, seven days a week, both ways."



Mom fainted!



UMRO SAM KAD SAM PROČITAL HAHA

SAM SI TO TRAŽIO.....

evo moj dragi kolega me prisilio da vam objasnim kak on provodi vrijeme na faxu odnosno na predavanjima... hmmm i sad mi recite da ovdje ne vrijedi ona stara "s kim si takaf si" , meni nije bilo u planu da frkenm; neg glavni krivac za eventualni šljuc je dragi vama poznati SONY, najjveći lovator, neradnik, prstoljubac, šaljivac podmukli, uff jelac da ne velilm... uglavnom sve naj.. i onda kad vam tak neki lik sjedne pokraj vas na predavanju koje ste vi odlučili pratit jer drugi je semestar a još ste brucoš i onda on sjedne pokraj..... i kak da se koncentriraš, da ne govorim neke slučajno pribilježiš, nedo Bog!!! odma su tu novine, golišave cure, sport, listići od kladionice, pa naravno obvezatna cuga, jelo čovjek bez tog nemre ni na predavanju :)) i kak da vas takva osoba ne povede na krivi put kad ste vi lako povodljivi jer vas fakat ne interesira ta dosada od čpvjeka kaj tam brije monotono sebi u bradu al ipak bi htjeli neke imat u biljki zpisano, kao bilo bu lakše kasnije!!! i onda nakon kaj se najel pošteno, zadnji put, nije imal kaj za delat, bilo nam je prevruće da ikaj pišemo, pa on izvadi svoj mob k700i i ni više ni manje nabaci photo session!!! boli ga kuraz... malo po malo ode i to predavanje... a dobro bar smo se potpisali... i onda on meni kak bu on prošo a ja frknul hmmm kamoli na kraju bu to tak i bilo hahah, da zic...!!! evo photo sessiona da vam dočaram....

PA VALJD BI BILO UREDU DA SE PREDSTAVIM!!!

pa dobro ja sam Luka!

živim u zagrebu već 2o ljeti!!! to nekak logički upučuje da bi trebao biti na faxu pa tak i je studiram kineziologiju, haha kaoli u ovo vrijeme kad pišem mi nekak nejde, još nisam dal ni jedan ispit haha točnije još 15 do kraja pa se laganini deprimiram i s tim :))

trenirao sam veslanje nekih 6 god..... al sad već neko vrijeme nemrem aktivno a nemrem ni rekreativno zbog svoih tih pritisaka pogotovo fax me iscrpi i ono malo vremene kaj imam slobodno trošim na odmor, ljenčarenje, nemrem nać vremena za knj haha al fakat moram nekak opet ugurat veslanje jel mi fali!!!!!
eto sad znate zakaj nisam dal ni jedan ispit bar jedan od razloga...

ak će vas ikaj zanimat, neš više, vi pitajte ppa bum ja nadopunil... :))
ovo me kolega na faxu zarazil tim blogom stalno neke baca pša sam moro i ja isprobat.. činilo mi se simpatično al opet prije nisam bio za ... bumo vidli....

bome da, tak to ide... dobro ajd polako kužiram bilo bu još al sad odoh neke stavit u kljun pa na fax, obveze zovu.... glavno da šljaka

proba :))

za početak da neke isprobam i da vas upoznam sa osobama priraslim srcu kaja znam valjda se to tak dela sad bumo vidli