Danas sam sretna.

Danas se smijem.

Nema tuge.

Jeej...

Purple Heart se smješka.

/briga ju za mišljenja drugih/

....još jedna uzaludna bi to borba s vjetrenjačama bila...

uuu..danas imam volje za pisati...

Postat ću mjesec i pratiti tvoje korake. Pazi kamo gaziš

I dok Morwenna (Sunse) ima sunse,ja imam svoje ljubičasto srse...jeeej...

Nedam ga nikome,la la la la..

Možda sam zaljubljena,možda nisam. Pogodite:)

Smješkam se i skačem.. Jupi..

Dovoljno da vidite da koliko sam sretna?

A jesam grozna. Opterećujem vas.

Sryte Ljubičastoj što se smije. Hihi.

Maybe I love him,maybe I need him..

...
Peace

Ljubičasta

Na prolupalim listovima snova
Prepunim tvojih i mojih zagrljaja
Zapela je mreža laži.

Zaljubilo se sunce u moju omiljenu boju
Nebo je prekrilo sav jad sanjarske idile
Vo nepovrat si otišao i zaustavio nadanje.

I dan što je nekoć ispunjen mojim osmijehom
danas ostaje samo sjećanje.
Smijat ću se i dalje. Hrabro.

Tu pod ovim nebeskim plavetnilom,
korača sjena njegova.
Ne trebam tebe. Njega trebam.

I ne traži da mijenjam odluku.
Kocka je bačena. Odluka donešena.
Idem dalje.
Ti si svoje rekao.
Sad sam ja na redu.

I kada ovo ovaj trenutak moje inspiracije nestane
neću se sjećati stihova ovih.
Ni ovaj osjećaj postojati više neće.
Nestat će kao nikad prije viđen.

Znaš,postao si mi kao navika.
Moja jutarnja kava bez koje se ne zamišljam.
Moja večernja molitva. I znaš što još?
Ne volim te. Imam takav osjećaj.
Rekoh ovo tako lako.
Bez grča i suza.

Bio si kao unikat moga srca.
Čuvala sam svaki djelić glasa tvoga,
miris parfema,zapamtila sam svaki tvoj
centimetar zagrljaja.

I sada zaboravljam to.
Kako mogu?
Ne sramim se.Ne. Nikada.
Ne volim te. Ponavljam opet.
Sve je to bila navika.
A ti mene?
Voliš kao i uvijek?
Iskreno si mi rekao i hvala ti.
Voli me i dalje.
U tajnosti svog srca.
U zaključanom stanu raspjevaj tonove imena moga.
I ja sam to prije činila.

I na prašnjavom podu ispisala sam ime tvoje.
Nacrtala srce oko njega.
Svakidan sam iznova gledala u to.
Potajno se nadala.
Plakala. Smijala se.
Sama se sebi smijala.
Što bjeh tako zaljubljena.

Sada dok sve gledam,
vidim da je sve to samo idila bez početka.
Idila koja nikada započeta nije,a završava upravo sada.
Sada posvećujem tebi zadnje stihove.
Ti si sada za mene samo još jedan momak
pod ovim nebom što udiše isti zrak kao i ja,
koji vidi plavo nebo kao i ja,koji zaklopi oči kada gleda u sunce,
koji je sretan kada vidi osobu koju dugo nije vidio.
Isti smo. Samo ne djelimo više iste osjećaje.
Zbogom,moja preboljena ljubavi.

Krivotvorena garancija darežljivosti.
Prenešena porcija misli.
Uništena zona tuge.
Najavljena deklinacija ljubavi

Razmažena princeza mjesečeve sjene
Dokončala relacija beskonačnosti
Mirišljava delikatesa šumskih nimfi
Prevarena nesanica planinske ekipe

(posvećeno Janji)

Janjo srećo,stihovi samo za tebe. Pošto si rekla da ti fale moji stihovi. Hvala ti što dolaziš i što ti se svi moji stihovi sviđaju. Čovjeku ovo jednostavno dirne dušu i ostane zapanjen činjenicom da se stihovi drugima sviđaju (a njemu osobno ne).

Opako mi se pisao post,pa pišem sve što mi padne na pamet. Sryte.
I opet imam veliku želju kupiti haljinu iz prošlog posta. I kupujem si ljubičastu jaknu. Vjerujem da su mnogi skužili da obožavam ljubičastu boju. Čak sam odlučila i zidove svoje sobe obojiti u ljubičasto.
Zašto baš ljubičasto sve? Mislim da me zarazila ona s time. Zahvaljujući njoj sam zavoljela tu boju i postala veliki "fan". Hm da.
Danas sam jako sretna. Razlog? Javio mi se jedan dečko koji mi je iznimno drag. Jedna osoba koja zrači entuzijazmom. Rijetko kada je ljut i živčan. Čak mislim da to kod njega ni ne postoji. Nono,srećo sjajan si tip. Bravo za tebe što si istodobno tako divan,drag,sjajan,....ima još puno epiteta kojima bih te mogla opisati.
Ne,ovo nije ljubav. Ja njega volim kao frenda iz razloga što je kao i moja tri anđela uvijek tu kada ga trebam,uvijek mu se mogu javiti i reći mu što me muči. Zaista zna čovjeka vratiti u stanje normale. I zato ga voljam kao mog najslađeg frenda. Nije ni čudo što cure padaju za njim. Zgodan,drag,šarmantan,divan....da da...
.......
Poželjela sam pročitati Dnevnik Anne Frank. Gledala sam film. Oduševio me. Jedan od najboljih njemačkih filmova svih vremena. I zato želim pročitati knjigu. Želim kroz riječi osjetiti ono što sam osjetila kada sam gledala film. I želim pročitati Mi djeca s kolodvora Zoo. Te dvije knjige trenutno želim pročitati. I sutra ću si ih posuditi. Moram. Želim :::D...
.......
Na kraju se moj post razvukao u nepotrebne izjave. Idući put će biti bolji. Nadam se.

Puno vas voli Puprle Heart...

Maleni i veliki. Slova i riječi. Poželim reći toliko malo,a kažem previše. Zašto? Ponekad želim ništa ne reći. Želim šutjeti i krenuti u utopiju i tamo ostati sama i ne puštati nikoga blizu. Želim sama shvatiti nemogućnosti ostvarivanja tajnih željica. Imam želju gacati nogicama po vodi prepunoj malenih krhotina duše koja se obnavlja. Poželim uprljati rukice blatom i valjati se niz blatnjavu padinu u haljinici bijele boje s crnim točkicama. Želim biti malena djevojčica pa se nasmijati piskutavim glasom među tatinim važnim prijateljima,a ne biti pristojna,pa staviti ruku na usta kada se smijem.
Polako shvaćam da život i ljubav su definirani kao pojmovi bol i komplikacija.Kako god okrenuli rijetko kada nam je lijepo i rijetko užiwamo. Znači da nema smisla zaUvijek tražiti rješenja u tome što i kako treba učiniti s ljubavi.Život nas tjera da radimo greške,ali i da na njima učimo. ja sam puno naUčila. i na tome sa zahvalna životu.I opet ponekad odem u utopiju. Al to su momenti. Kao i ona želim na duge jesenske šetnje. Želim visoko uvis bacati šarenolike listove boje moji osmjeha. Želim...želim utopiti loše predosjećaje. Želim izrezati i uništiti svaki pokušaj lažnog osmijeha. Pokušavam svašta. I smijem li to??Puno je želja. I tako ih se malo ostvari.
Imam želju imati amajliju koja će me štiti i raspršiti negativnu energiju oko mene. Želim biti dulje vrijeme nasmijana jer dugo nisam. Želim pokazati novu haljinicu koju namjeravam kupiti.Crvena s bijelim točkicama.
Želim i velike bijele naočale iza kojih će svijet izgledati kao da nikada bol nije postojala. Želim baletne cipelice sa ljubičastom mašnom. Želim jednoj djevojčici dati veliku pusu u obraz i ostaviti joj crveni odraz ruža.Želim seku zagrliti i šapnut joj da ju jako volim.Želim mojoj mišici dati iskrenost boje ciklame. Ma imam osjećaj da su moje želje prevelike. I da nemam pravo na njihovo ostvarenje.
I polako se vraćam u svoje nekadašnje stanje. Shvaćam neke stvari. Ne žalim se niti bi željela da se to sve vrati. Mnogima bi se zahvalila da komentarima i na podršci. Znate vi koliko to znači? Jako puno. Možda sam i zato shvatila da nije sve u boli i patnji. To je dio života i to moramo proći prije ili kasnije. Neki to podnesu bez problema,nekima ostavi ožiljke. Ovih dana sam sretna i vesela. Nisam tužna nimalo. Manje mislim na njega. Kao da mi je krenulo. Moguće?

Praznina se ispunjuje našim osmijesima.Praznina je tabula rasa koju trebamo mi sami ispuniti. Mnogi kažu da smo mi ljudi tabula rasa,nastali smo takvi rođenjem. A životom i načinom življenja ju ispisujemo. I vjerujem u to. Svaka stranica života ispisana je onako kako sam ja napravila svoj život. A ljudi oko nas zaslužni su manje-više za pojedine stvari. I svakome hvala što je zaslužan da dio moga života. Sve vas jako volim. Jako jako.


.Purple Heart.

I wanna forget you and your sweet smile,but I can't.

Dobila sam potrebu da napišem dulji post jer u meni vrve osjećaji koji mi razdiru dušu. Postajem lomljiva. Počinju mi suze teći niz lice. Počinjem plakati poput djeteta nakon pada na koljena. Nisam kao nekada. Samouvjereno ljubičasto srce. Nisam optimist. Nisam više što sam nekada bila. Kao da sam nestala bez traga i glasa. Želim se vratiti. Želim to. Imam želju da sve bude kao prije. Prije nego sam njega upoznala. Nisam tražila to. Nisam. A zaljubila sam se. I to vjerojatno dolazi s ljubavlju. Bol i patnja.
Želim se nasmijati,želim letjeti bezbrižno poput Petra Pana. Ali jedno želim najviše (to sam rekla već nekim ljudima) zaboraviti na njega,upisati željeni faks i upoznati neke osobe koje su mi vrlo važne.
Nemam snage da ga prebolim,nemam snage da se trudim,nemam snage za ništa. Poželjela bi da me nema. Na momente mi dodje da sve ostavim i odem. Negdje gdje će mi biti možda ljepše. Ali kamo god pošla,sa sobom nosim njegov lik u svojoj glavi. Neprestano je tu,ne želi otići. Zaklopim oči i kao da stoji preda mnom,doslovno bi mogla pričati s njime. Tako bi ga htjela zagrliti i poljubiti,ali ne želim. Ne želim postati ona koja moli za ljubav. Oboje shvaćamo okolnosti koje nas okružuju. I zato je bolje da ne postoji ništa. Svatko će sam u tami tugovati. Shvaćam da smo oboje odlučili da ništa nećemo stvarati,ali zašto mi to čini? Zašto mi pred očima drugu ljubi? Zašto mi prigovara kada sam s nekim dečkom?
I uspijeva mu povrijediti me. Ne mora uložiti nimalo više energije. Od ruke mu sve ide. Kao da zna gdje sam najranjivija. Neka. Ja ću se izvući iz svega. Polako,al uspješno.
Već rekoh da sam polako prestala biti optimist,prestala sam vjerovati da neke stvari mogu učiniti. Promijenila sam se. Da li je to dobro? Ja neznam.
Možda nikada nisam ovo izrekla pred nikime: Želim da mi srce pukne već jednom na pola.
Ionako mi je srce već napuklo i nema mu lijeka. Ma znam da će mnogi reći da ima,a to vrijeme. Ali kako da maknem njegov lik iz misli,kako da zaboravim da sve njegovo,kako da ostanem hladna kada ga vidim na ulici,kako da ne osjetim trnce kada se osmjehne...
Volim ga. I glupa sam što nemam snage da ga zaboravim.

Željela bi i ovim putem spomenuti tri osobe koje su uvijek tu kad ih trebam. Kada god osjetim potrebu izjadat se,one su tu. Moja tri anđela čuvara. Moja tri zlatna sunca. Jako ih volim i želja mi je da ih upoznam. One znaju na da njih mislim. Samo znajte ljepotice moje: Veliko vam hvala što ste uvijek tu. Što uvijek mogu olakšati dušu. I ja sam za vas tu.
Mnogi kažu da sam posebna osoba jer ponekad šutim o svojim problemima slušavši njihove i pomažući njima. Mislim da pretjeruju. Ja sam želim da ostali budu sretni,ako nisam ja. Ja ću se snaći i uspjeti.

I'm missing you...



.Purple Heart.