Od velikog je značenja zbog lisnog zelenila. To su biljke s antibakterijskim svojstvima, pa i s antibioticima višeg bilja (fitoncidima), uz ostale materije.
Tu pripadaju mahovine, biljke papratnjače i biljke sa sjemenkom (sjemenjače) sa svojim važnim organima: korijenom, stabljikom i listom. Mahovine, jedne s lisnatim, a druge s plosnatim stablom, u prošlosti su se iskorištavale manje-više uz neku primjenu, a posebno ona iz skupine mahovina jetrenjarki, u liječenju oboljenja jetara i dišnih organa. Sve biljke koje su nakon mahovina u grupi papratnjača, iako je razumljivo da su srodne kada su se našle zajedno, nemaju vanjske sličnosti. Na prvi pogled svejedno ih razlikujemo. Sve su one zeljaste, i trajnice s podzemnom stabljikom i «pridošlim korijenjem».
