javljanje...
Curke moje, ispričavam se odmah na početku što me dugo nije bilo. Na poslu se polako zahuktava, imala sam prvu prezentaciju svoju neki dan, i radila sam do kasno navečer... U srijedu sam bila u uredu do 22 sata!! Ali dobro, u četvrtak i petak sam ranije otišla pa je ok... Malo sam se ovaj vikend družila s dragim, a bila sam u subotu i s frendicom na kavi. Trebalo nas je puno doći, ali eto, kasnonoćni izlazak i snježno jutro navelo je većinu da ostanu doma u toplome. Ja, naprotiv, kao prava Gradska pahuljica volim snijeg :-)) Obukla sam svoju zimsku suknjicu od debljeg vunenog materijala, čizmice, kaputić i iskočila iz kuće. Uvijek mi izmame osmijeh te male pahuljice. Kako blesavo lepršaju zrakom, ne znaju kamo će, ali puštaju vjetru neka ih nosi. I uživaju. Plešu. Tako se nekada i ja stvarno osjećam. Baš kao izgubljena pahulja među gradskim ulicama....
Inače, zar nije Zagreb prekrasan ovako prekriven snijegom??
Inače, na kavi s frendicom sam skužila kako mi je zapravo sve super u životu. Posao mi je super, stvarno mi se sviđa, unatoč tome što puno radim jer danas jednostavno svi dugo rade. Ali stvarno uživam. Imam i dalje manjih problema oko međuljudskih odnosa, uvijek mi se to događa jer se drugi osjećaju nekako ugroženim pokraj mene. Ali što da ja radim, da zabušavam na poslu da bi njima bilo lakše?? Sorry, ne mogu... Pogotovo ako volim ono što radim, moram se truditi oko toga, zar ne?
Ali, nećemo o tome. Pričala sam baš kako je sve super, jel tak?? S dragim je super... U srijedu nam je godišnjica :-)) Idemo na večericu, a za vikend se možda zaletimo do Tuhelja opet... Vidjet ćemo još...
I to vam je to... Nema puno novosti... Javim se uskoro... obećajem :-)
London ili ne?
Eto, još jedan tjedan je prošao... sutra počinje novi radni tjedan... na poslu, kao što rekoh se zahuktava, imam jako puno posla ovaj tjedan i to me veseli jer ne volim sjediti bezveze... iako ne znam točno odakle da krenem, ali eto :-))
Inače, sve je super... dragi dobro, ovaj tjedan smo se dosta viđali... svaki dan, osim u utorak... išli smo van i u četvrtak i u petak, pa sam ja jučer odlučila ostati doma i naspavati se, pogotovo jer me lovi neka prehladica... a ljubav je ipak otišla malo van s dečkima... neka, neka uživa malo :-))
Skupljam papire da se prijavim za stipendiju za postdiplomski, za London, naravno. Kako sam dobila stvarno super posao, nećkala sam se da li da se uopće prijavljujem, ali odlučila sam ipak pokušati... Ako ću ići na postdiplomski u inozemstvo, onda će to biti sada, jer poslije kad mi se posao još više zahukta, i kad uđem u kredite, neće biti mogućnosti. A budući da mi je to uvijek bila velika želja, mislim da je u redu da pokušam. Moj san je ionako jednog dana biti poduzetnica i u tome mi postdiplomski (pogotovo ovaj koji bih ja željela) može samo pomoći...
Moj je inače problem da se dosta emocionalno vežem uz firmu u kojoj radim, i općenito uz sve... Kad ne mogu ni raditi negdje, u nekom poduzeću u koje ne vjerujem na neki način... i onda se poistovjetim brzo pa mi bude žao uopće razmišljati o odlasku... Ali, kapitalizam je tu, treba misliti prvenstveno na sebe... barem mi tako svi govore...
Teško mi je sad o tome uopće razmišljati. Ali, tko zna, možda uopće ni ne dobijem stipendiju... Kao što nisam dobila ni onu od Grada Zagreba... Vidjet ćemo... Ali moram pokušati...
naporan tjedan
Eto, znam da me nema puno, ali imala sam puuuno posla...
1. DIPLOMIRALA SAM u ponedjeljak.... izvadila sve papire, i eto, jučer prvi put u životu potpisala ugovor o radu.
Na poslu je postalo malo naporno, dobili smo puno zadataka, a kako još uvijek nismo samostalni, puno vremena trošimo na "čekanje" da ti netko pokaže kako da napraviš to kaj trebaš... još nam nisu instalirani i svi programi koji mi trebaju pa ima tu puno praznog hoda...
Još jedan manji problemčić su dečki koji rade sa mnom - cijelo vrijeme se zezaju, pa su mi glasni i ne mogu se koncentrirati (radim preglupe greškice...), a onda kad ja završim posao u 17h, a oni imaju još tonu stvari, ja zbog kolegijalnosti "moram" ostati i pomoći im. To sam već par puta napravila i već mi je dosta... Teški su ti odnosi na poslu... Ne smiješ biti grub, moraš biti kolegijalan... A kako biti fer kad netko zabušava i ti radiš njegov posao na kraju? Onda je u principu on taj koji nije fer, zar ne?? Eto, rekla sam sama sebi da im neću više u toj mjeri pomagati, mi ionako nemamo neki timski rad, svatko ima svoj proizvod o kojem vodi brigu.... U principu radimo iste stvari, koristimo iste izvore, ali za različite proizvode...
Još jedna stvar jest što puno vremena provode razmišljajući i govoreći nekako "loše" stvari o poslu, što mi radi nekako nezdravu atmosferu... Da, radimo dugo svaki dan, puno je posla, ali tako svi rade u našoj struci... Ja izađem u pol 8 iz ureda, zovem dečka, on ostaje, zovem brata, on je isto u uredu... Ali to je tako... Zato treba biti pametan, pokupiti što više znanja, upoznati ljude, kako bi jednog dana postao ili samostalan ili došao na poziciju gdje ćeš samo nadgledati, a puno manje raditi...
Inače je sve super... Ne smeta mi kad ima puno posla, više mi smeta kad gubim vrijeme na čekanje... Ali ne bu to još dugo... Brzo ću se ja uhodati, nadam se...
Nadam se da ste mi sve vi dobro... kiss
