Gradska pahuljica

Zove li se ovo sreća?

Vrijeme pokazuje svoje. Konačno odrastam. Inače sam, kao što ste primijetile, vrlo emocionalna osoba i oduvijek su me svi mogli vrlo lako i vrlo brzo povrijediti. No, s vremenom sam očvrsnula. I možda nisam čak ni toliko postala jaka, koliko sam shvatila da postoji samo jedan jedini način za biti sretan na ovome svijetu --- smanjiti očekivanja. Kada puno očekuješ od ljudi, uvijek se barem malo razočaraš. Ne treba naravno ni totalno maknuti očekivanja iz svog života, jer svatko od nas ima neke „standarde poslovanja“ koji se moraju poštivati, ili naš „bottom line“. Isto tako, prestala sam od života očekivati da mi pomaže, od sudbine, od energije u zraku, ili što god to bilo.

I sada sam sretna. Mirna, opuštena. Prvi put u životu nemam sve zacrtano, objašnjeno, isplanirano, racionalizirano... i odgovara mi. Sve što mi se dogodi u životu, tko kod naiđe, sve to prihvatim sa smješkom... i veselim se malim stvarima...
Krenula sam na more sama. Tu su bile neke frendice, ali nisam s njima provodila cijele dane, nego većinom sama sa sobom. Našla sam se nekoliko puta s frendom na piću, počela zalaziti sama u jedan kafić i tamo se sada uistinu osjećam kao kod kuće. Čekala sam i nadala se da će mi dragi doći za vikend... Došao je... Na 10 dana :-) Totalno neočekivano, neplanirano... Kada sam ga prije molila da dođe, izmotavao se... Sada ga nisam uopće pitala... Ali došao je... I uživamo jedno u drugome kao nikad dosad. Išli smo dosad samo jednu noć van, u subotu, i bilo je super super... Svaku noć smo doma, na terasi, pijemo vino, pričamo satima... Povezujemo se... Ponovno si vjerujemo... Ponovno uživamo u zajedničkim trenucima ne razmišljajući što će biti sutra, što će biti za godinu dana... Vrijeme će pokazati. Ali sada, danas, uživamo.

Brat mi je također tu sa svojom curom, u apartmanu do... Roditelji su mi uredili još jedan apartman, tako da sad oboje imamo svoj za sebe... Pa se ne gužvamo u redu za kupaonicu, i ne moramo čekati da ovo drugo ode negdje da bi mogli... hmhm... znate :-) I sada, kako nemamo razloga za svađanje jer ne živimo ni u Zagrebu niti tu više zajedno... sada smo opet prijatelji... kao prije. I ne mogu vam opisati koliko mi to znači. On mi je uistinu jedna od najvažnijih osoba u životu.

Uplatili smo karte i sve za put. Idemo u Belfast, Dublin i London. Na 11 dana. :-)) I idemo tek 8.8. tako da ću biti sa svojim curama tjedan dana na moru jer one dolaze 1.8. Sve se super poklopilo....

I tako, cure moje, ja ovo ljeto stvarno ništa nisam očekivala, a dobila sam tako puno........ Nadam se da mi i vi uživate, svaka na svoj način... Nemojte se ljutiti što vam ne ostavljam komentare, čitam vas svako malo, ali ovdje imam JAKO JAKO spori internet tako da mi treba oko 7-8 minuta da procesuira jedan komentar... a spajam se preko pretjerano skupog T-coma, gdje sat vremena platim ko cijeli mjesece Adsl-a u Zagrebu.... Velika velika pusa od vaše pahuljice....

25.07.2007., 15:12 || Komentari (6) || Isprintaj || ^ || #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.