javljanje...
Curke moje, ispričavam se odmah na početku što me dugo nije bilo. Na poslu se polako zahuktava, imala sam prvu prezentaciju svoju neki dan, i radila sam do kasno navečer... U srijedu sam bila u uredu do 22 sata!! Ali dobro, u četvrtak i petak sam ranije otišla pa je ok... Malo sam se ovaj vikend družila s dragim, a bila sam u subotu i s frendicom na kavi. Trebalo nas je puno doći, ali eto, kasnonoćni izlazak i snježno jutro navelo je većinu da ostanu doma u toplome. Ja, naprotiv, kao prava Gradska pahuljica volim snijeg :-)) Obukla sam svoju zimsku suknjicu od debljeg vunenog materijala, čizmice, kaputić i iskočila iz kuće. Uvijek mi izmame osmijeh te male pahuljice. Kako blesavo lepršaju zrakom, ne znaju kamo će, ali puštaju vjetru neka ih nosi. I uživaju. Plešu. Tako se nekada i ja stvarno osjećam. Baš kao izgubljena pahulja među gradskim ulicama....
Inače, zar nije Zagreb prekrasan ovako prekriven snijegom??
Inače, na kavi s frendicom sam skužila kako mi je zapravo sve super u životu. Posao mi je super, stvarno mi se sviđa, unatoč tome što puno radim jer danas jednostavno svi dugo rade. Ali stvarno uživam. Imam i dalje manjih problema oko međuljudskih odnosa, uvijek mi se to događa jer se drugi osjećaju nekako ugroženim pokraj mene. Ali što da ja radim, da zabušavam na poslu da bi njima bilo lakše?? Sorry, ne mogu... Pogotovo ako volim ono što radim, moram se truditi oko toga, zar ne?
Ali, nećemo o tome. Pričala sam baš kako je sve super, jel tak?? S dragim je super... U srijedu nam je godišnjica :-)) Idemo na večericu, a za vikend se možda zaletimo do Tuhelja opet... Vidjet ćemo još...
I to vam je to... Nema puno novosti... Javim se uskoro... obećajem :-)
London ili ne?
Eto, još jedan tjedan je prošao... sutra počinje novi radni tjedan... na poslu, kao što rekoh se zahuktava, imam jako puno posla ovaj tjedan i to me veseli jer ne volim sjediti bezveze... iako ne znam točno odakle da krenem, ali eto :-))
Inače, sve je super... dragi dobro, ovaj tjedan smo se dosta viđali... svaki dan, osim u utorak... išli smo van i u četvrtak i u petak, pa sam ja jučer odlučila ostati doma i naspavati se, pogotovo jer me lovi neka prehladica... a ljubav je ipak otišla malo van s dečkima... neka, neka uživa malo :-))
Skupljam papire da se prijavim za stipendiju za postdiplomski, za London, naravno. Kako sam dobila stvarno super posao, nećkala sam se da li da se uopće prijavljujem, ali odlučila sam ipak pokušati... Ako ću ići na postdiplomski u inozemstvo, onda će to biti sada, jer poslije kad mi se posao još više zahukta, i kad uđem u kredite, neće biti mogućnosti. A budući da mi je to uvijek bila velika želja, mislim da je u redu da pokušam. Moj san je ionako jednog dana biti poduzetnica i u tome mi postdiplomski (pogotovo ovaj koji bih ja željela) može samo pomoći...
Moj je inače problem da se dosta emocionalno vežem uz firmu u kojoj radim, i općenito uz sve... Kad ne mogu ni raditi negdje, u nekom poduzeću u koje ne vjerujem na neki način... i onda se poistovjetim brzo pa mi bude žao uopće razmišljati o odlasku... Ali, kapitalizam je tu, treba misliti prvenstveno na sebe... barem mi tako svi govore...
Teško mi je sad o tome uopće razmišljati. Ali, tko zna, možda uopće ni ne dobijem stipendiju... Kao što nisam dobila ni onu od Grada Zagreba... Vidjet ćemo... Ali moram pokušati...
naporan tjedan
Eto, znam da me nema puno, ali imala sam puuuno posla...
1. DIPLOMIRALA SAM u ponedjeljak.... izvadila sve papire, i eto, jučer prvi put u životu potpisala ugovor o radu.
Na poslu je postalo malo naporno, dobili smo puno zadataka, a kako još uvijek nismo samostalni, puno vremena trošimo na "čekanje" da ti netko pokaže kako da napraviš to kaj trebaš... još nam nisu instalirani i svi programi koji mi trebaju pa ima tu puno praznog hoda...
Još jedan manji problemčić su dečki koji rade sa mnom - cijelo vrijeme se zezaju, pa su mi glasni i ne mogu se koncentrirati (radim preglupe greškice...), a onda kad ja završim posao u 17h, a oni imaju još tonu stvari, ja zbog kolegijalnosti "moram" ostati i pomoći im. To sam već par puta napravila i već mi je dosta... Teški su ti odnosi na poslu... Ne smiješ biti grub, moraš biti kolegijalan... A kako biti fer kad netko zabušava i ti radiš njegov posao na kraju? Onda je u principu on taj koji nije fer, zar ne?? Eto, rekla sam sama sebi da im neću više u toj mjeri pomagati, mi ionako nemamo neki timski rad, svatko ima svoj proizvod o kojem vodi brigu.... U principu radimo iste stvari, koristimo iste izvore, ali za različite proizvode...
Još jedna stvar jest što puno vremena provode razmišljajući i govoreći nekako "loše" stvari o poslu, što mi radi nekako nezdravu atmosferu... Da, radimo dugo svaki dan, puno je posla, ali tako svi rade u našoj struci... Ja izađem u pol 8 iz ureda, zovem dečka, on ostaje, zovem brata, on je isto u uredu... Ali to je tako... Zato treba biti pametan, pokupiti što više znanja, upoznati ljude, kako bi jednog dana postao ili samostalan ili došao na poziciju gdje ćeš samo nadgledati, a puno manje raditi...
Inače je sve super... Ne smeta mi kad ima puno posla, više mi smeta kad gubim vrijeme na čekanje... Ali ne bu to još dugo... Brzo ću se ja uhodati, nadam se...
Nadam se da ste mi sve vi dobro... kiss
Grrrrr
Eto, bila danas na faksu, uspjela srediti tu jednu prijavnicu koja mi je nedostajala u dosjeu (ispit s 1. godine, nemreš vjerovat!!) i otišla k svom mentoru... Nije sigurno ni pročitao diplomski, napisao mi je na papir da ispravim:
- naslov knjige u fusnotu Bold --- to sam mu odgovorila da sam radila prema najnovijim "pravilima za citiranje" s web stranice fakulteta gdje piše da ne ide Bold nego Italic - pa je rekao da provjerim ipak da sve bude konzistentno - A JE JER SAM TO JOŠ PRIJE PROVJERILA
- još jednom provjeriti gramatiku i pravopis --- budući da sam tijekom faksa jako puno lektorirala, a još je dvoje ljudi pročitalo diplomski, vjerujem da nema grešaka... 99% sam sigurna
I to je to. Sadržaj samog diplomskog uopće nije komentirao. Bezveze. I ne može ovaj tjedan jer je u gužvi. Ali neka dođem opet u ponedjeljak, to traje samo 10 minuta. PA AKO TRAJE 10 MINUTA ONDA NAĐI VREMENA U SRIJEDU!!!! Ionako je u srijedu na faksu... Ma sere baš, ne da mu se... A to mi je tako bezveze.... Grrr.... Mene zna već tri godine, zna da nisam neka muljatorica, i zakaj mi ne izađe u susret da to sredim nego odugovlači samo da bi odugovlačio?!?!?! Baš sam bijesna....
Na poslu inače je sve super, tu nema problema. Dragi je danas otišao na put, i zabrinula sam se jer mi se nije javljao pa sam ga zvala maloprije, ali eto, upravo je sletio, kasnio je let, pa sad mogu mirno spavati kad znam da mi je dobro... Bojala sam se zbog ovog "nevremena" danas, prošla mi je misao glavom kako ne znam kako bih preživjela da mu se nešto dogodi. Ali neću misliti crno, dobro je i bit će on tu uz mene do duugo dugo u starost ;-))
Eto, morala sam se malo ispucati tu na blogu da ne bih počela razbijati čaše po kuhinji :-)) pozzz
Javljanje konačno
Evo i mene konačno... Dosad nisam jednostavno imala vremena i snage pisati... Budući da je dosad moj ritam izgledao tako da idem spavati iz 2 ujutro, i dižem se iza 11, buđenje u 7 ujutro je stvarno šok! Dobro, sad sam se već malo privikla, nasreću, radim od 9 ujutro pa se stignem relativno naspavati...
Što je novo? Na poslu je super, prolazimo razne edukacije, još nemamo konkretne zadatke... Ali super je. Mladi su svi oko mene, jako simpa, pristupačni, i tak... Uz mene su zaposlena i dva dečka koji su malo još izgubljeni u prostoru i vremenu (kak bi rekli) jer im je to prvi posao ikad, ali sve u svemu, jako mi je dobro...
U ponedjeljak idem vidjeti što mi je s diplomskim, nadam se da bih mogla čak diplomirati u srijedu, ali to ćemo još vidjeti... ništa više neću sa sigurnošću... ali bilo bi mi to super jer bih onda stigla riješiti radnu knjižicu i ostale stvari do 1.11. pa da mogu i ugovor potpisati... :-))
Dečko je dobro, super, opet ide na put sutra, neće ga biti do četvrtka navečer, ali eto... Proveli smo cijeli vikend zajedno, od petka navečer pa do prije sat vremena se nismo odvojili, što znači da će mi sutra još više nedostajati... Ali eto... Što se mora, nije teško :-))
Nadam se da ste mi sve dobro, pisat ću ja češće kad se malo ufuram u novi ritam, obećajem!!!
Nikad na zelenu granu
Danas je krenuo sasvim lijep dan... probudila sam se uz dragog... i, iako nije bio najbolje volje danas, nisam dozvolila da nam to upropasti vikend... i nije, bilo nam je lijepo... oko pola 8 krenula sam kući, natjerala njega da nazove prijatelje i ode pogledati utakmicu, i našla svog brata doma...
Otkad se odselio sa svojom "kokoši", slabo se vidimo... Nekoć najbolji prijatelji, danas smo potpuni stranci... Ne mogu reći da mi to teško ne pada. Ali, šta mogu?
Nego, naši odnosi bi možda bili i kakvi-takvi da se ne svode na viđanja jednom tjedno i njegova "komentiranja". Moj dragi braco inače nije za neke razgovore. Kad nije nešto njemu bitno. I tako ja mogu entuzijastično njemu pričati o ispitima, diplomskom, novom poslu... a on će tu i tamo klimnuti glavom, reći "odlično", "ma, super to tebi ide", "aha" i nastaviti gledati u TV. Nikad i to uistinu mogu reći - nikad on nije mene gledao u oči dok sam ja njemu nešto pričala i stvarno me slušao. Ali kad je njemu nešto bitno, on može razglabati o tome satima, hvaliti sam sebe kako je odlično postupio i očekivati od nas punu podršku. I, da, naravno, ako ja ovako nešto komentiram, ja sam ljubomorna.
Dragi moj braco, naš odnos je davno prešao ljubomoru i došao do puno goreg stadija - ravnodušnosti. Ili je na dobrom putu da tamo završi.
Zaboravih još spomenuti da moja mama obožava svog sina. Mene stvarno voli, ali njega... njemu nikad neće proturječiti, neće mu nešto uskratiti, gleda u njega ko u Boga... A ja sam, naravno, opet luda i ljubomorna.
I tako je to danas opet krenulo. Svi gledamo Big Brother, kao i uvijek. "Mama, daj prebaci na utakmicu da vidim rezultat". Ja mu odvraćam da je utakmica počela prije 2 minute i da nema još rezultata. Btw, imamo lude susjede i čut će pucnjavu kad padne gol. Ali, ne, moja mama poslušno prebacuje program (da ju je tata to zamolio, poslala bi ga u rodno mjesto), gleda sina, smješka se i meni govori: "Pusti ga neka vidi". Prolazi 30 sekundi, ja govorim dobro, vidio si, vrati sada. Mama opet, pusti ga. Ja odvraćam da ga neću pustiti, da ja hoću gledati Big Brother, da on ne živi više ovdje i neka ide doma gledati utakmicu. A budući da mu draga ne dozvoli, on uvijek dođe ovdje i maltretira sve nas. Imam jednako pravo, ako ne i veće budući da sam ipak rezident ove kuće, da gledam ono što želim. Na to moj najdraži braco komentira kako sam ja "ista Mirela" iz Big Brothera. I dodaje kako sam grozna prema njemu.
Ja pucam. Mirno, staloženo i ozbiljno okrećem se prema njemu i pitam ga smatra li da je zaslužio bolji tretman? Svaki put kad dođe doma, uzme si za pravo 10-15 minuta kritizirati me. I to tako zdušno radi. Ali kad me treba saslušati, ne može odvojiti niti 15 sekundi svoje pažnje. Pitam ga što je napravio kad sam mu pokazala svoj psihološki profil koji sam dobila nakon onih testiranja - smijao se, i komentirao kako sam vrlo dobro slagala na ispitu. Pitam ga što mi odgovori svaki put kad ga tražim pomoć - Ja ti to seka ne znam. U gužvi sam, ne mogu sad razmišljati. Joj, ja sam ti sad na godišnjem, ne mogu razmišljati. Ma, budeš ti to super sama napravila. A kaj to moram sada pročitati? itd. itd. itd.
Napad je najbolja obrana, naravno. Moj dragi braco uviđa da sve što sam izgovorila je istina i da se stvarno ponaša prema meni ko prema smeću u zadnjih godinu-dvije. I onda napada. Meni se to ne da slušati i odlazim u svoju sobu, on za mnom, no nakon nekoliko minuta što ga ignoriram, odlazi.
Meni su, naravno, oči pune suze jer osoba do koje mi je valjda najviše stalo na svijetu ponaša se prema meni grozno, i koliko god ja to negirala i tražila opravdanja, to je istina. Bili smo stvarno dobri prijatelji. Dok nije došla ona. Smatrala me, i smatra i dalje razmaženom klinkom ispod njenog nivoa. I tada, odjednom, i on je preuzeo njeno mišljenje. I što god ja napravila, to se ne može promijeniti. A svaki moj pokušaj ili me dodatno strpava u kategoriju "razmažena" ili u kategoriju "luda Mirela". A vjerojatno i jesam, kada me on i dalje može toliko povrijediti. I kad mi stalno nešto mora stajati na putu do sreće. Jedva čekam dan kada ću pobjeći odavde. Imati svoj život. I kada neću morati trpiti uvrede i komentare od njegove strane.
Strašno...
Kao i gotovo svake sezone, jučer sam bila na otvorenju Cro-a-portera... Revije su bile, kao i uvijek, fenomenalne, bile su Amarie i meni najdraže Boudoir koje jedine i pratim, moram priznati...
Malo mi je bilo bezeveze što smo mi smrtnici morali stajati... i nismo mogli ući u zgradu dok nisu prvo zvijezdice naše ušle! A neš ti zvijezda... u prvom redu ajde Tatjana Jurić, Vanja Halilović i Antonija Stupar (ali one su novinarke, njima je to praktički posao), Nenad Korkut (jedini zavrijedio prvi red po mom mišljenju), ona Fani Stipković u last-season haljini Dolce&Gabanna (znam jer smo prošle godine frendica i ja gledale ju u novinama na nekoj glumici) koja je pre-fancy da uopće zaplješće na kraju revije... Par glumica iz domaćih sapunica, među njima i Biba iz Bibinog svijeta!!! Ona mi je stvarno pravi glamur, nema šta... Ali ajde, mi smo bar stajali, jadni fotografi su morali sjediti na podu!!!
Ne znam zašto uopće forsiraju centar grada, mali su prostori, nema mjesta za parking, nema mjesta ni za izlaganje sponzora (inače uvijek Nokia ima svoje "akrobacije"), i nema mjesta za šank s cugom da pokupiš (besplatnu obično) ili kupiš vodu!! Velesajam je puno bolji, svi su tako komentirali... Nekako je kulturnije kad te netko ne gura cijelo vrijeme, kad ne morate svi proći kroz vrata širine 60cm pa se stiskate, kad možeš sjesti, popiti piće, malo proćakulati s ljudima poslije revije... a ne ovak, sam kaj te ne izbace iz zgrade!!
Nego, ono što me danas baš iznenadilo, i to jako neugodno jest članak na Javno.com, o reviji... Imaju fotoreportažu s našim "zvijezdicama" i sve ih uspješno pogode... za pola ja nikad čula, a stvarno dosta gledam TV :-) No, ispod slike Ana Marije Brkić iliti dizajnerice Amarie, stave "Tajanstvena ljepotica"!!!!! A ta tajanstvena ljepotica već 10. put izlaže ovdje i zato joj je i pripala "čast" otvorenja revija, pokazala se na kraju revije, dijelila intervjue... i nosila jednu od haljina iz nove kolekcije! Ali ne, zašto nju zapamtiti? Pa ovo nije NJENA NOĆ, nego noć za naše "zvijezdice"... Meni je to stvarno sramotno!!!
Evo par slikica - meni najdraže... btw, cipele se ne vide, ali bile su prekrasne!!!
p.s. Dragog ipak nije ulovila kriza - odlučio je jednom tjedno ići na trening čisto da se malo "istrči" i vidi dečke, i dvaput tjedno u teretanu... ajde, bumo vidli :-))
Opet kriza identiteta, ali ne moja...
Odnijela sam danas diplomski... ali mentor mi ide na neki put, nemam pojma, i naručio me tek za dva tjedna... I iako to nije ništa strašno, nekako me malo demoraliziralo...
Iako, možda nije ni to razlog. Nego, iscrpljena sam. Ova tri dana sam konstantno to radila, mučila se... i sada se osjećam nekako prazno, kao nakon napisanog ispita. Znam da je to nezrelo i naivno, ali htjela bih da netko odmah barem prelista taj diplomski i da mi neki feedback, oda barem neku trunku priznanja za trud... jer stvarno sam se potrudila... A ne da ga se stavi na hrpu papira i odloži za kasnije. Ni bravo, ni grozan je... Ništa... Baš mi je to nekako tužno...
I naljutila me malo frendica, čule smo se prošli tjedan i kako ja nisam nikako stizala na kavu, nazvala sam je u petak i rekla kako danas idem do faksa (ona živi blizu) pa da se možemo naći. I ona je rekla super, dogovoreno onda... I zovem ju ja danas, ne javlja se... Nakon sat vremena se javi da se tek probudila (bilo je iza 11) i da sada ne može jer ima dogovor. A znala je da ću ja biti u 10 ujutro na faksu na tim konzultacijama... A na moju poruku da nije bed, ali da sam mislila da smo se nas dvije dogovorile, nije odgovorila... Nikad mi nisu bili jasni takvi ljudi. Ako smo rekli utorak oko 11, onda se nemreš u 11.30 dogovorit s drugim... Ili mi bar javi dan ranije, a ne u zadnji tren! Ah eto...
Dragi je krenuo danas nešto trenirati... ali je on ozbiljno to sad zabrijao, i koliko god ja znam da to njega usrećuje (i to mi je važno), realna sam - i on nema vremena za svakodnevne treninge... pa on je jedva stizao 2 puta tjedno u teretanu... a sad su mu se i odgovornosti na poslu povećale, dobio je neke nove poslove, ići će često na put, realno, on nema vremena za to... i bit će razočaran i ljut... ali ja ne mogu ništa tu napraviti... Ne znam nikoga da radi na nekoj odgovornoj poziciji kao on i da ima vremena za ozbiljne treninge... Tenis jednom tjedno, teretana dvaput - to da, ali ovako... teško...
Ali šutila sam. On je isto bio vrlo iznenađen mojim ne komentiranjem, ni u pozitivnom ni u negativnom smislu jer smo prije godinu dana imali takve razgovore kad sam mu objašnjavala "svoju teoriju" pa smo se skoro posvađali... čak me pitao i "smijem li ići", u šali naravno, na što sam odgovorila da naravno da smije, smije raditi što god želi... Malo me uvrijedila njegova reakcija jer je rekao "pa ti meni uvijek nešto braniš" jer je to apsurdna laž! Samo sam što se ovog tiče realna. Ali opet, nisam ništa rekla, čak sam mu dodala da ako to njega veseli, neka ide i uživa...
On se cijeli život bavio nekim sportom, i prestao je (prije nego je mene upoznao - nisam ja razlog) pa mu sada to nedostaje... Jasno je to meni... Ali svake godine pokušava, pa skuži da nema vremena... čak i prije nego je počeo raditi... onda bubne blesave ideje da će kupiti role da se rola na Jarunu, a tak je prije 2 godine kupio neki strava bicikl, pa sad stoji i kupi prašinu... meni se samo ne da ponovno prolaziti krize identiteta njegovog... kad skuži da nema vremena... on nikako da prihvati da je odrastao, da ima odgovornosti i da to mora prihvatiti... a ja... ja ću mu bit podrška, štogod odlučio... a ako neće imati više vremena za mene, naći ću drugog :-))
Zbrka u glavi
Eto, nismo zbog kiše ipak išli na more... i cijeli vikend sam provela u društvu s mojim diplomskim... Dragi mi je puno pomogao jer ga je cijelog pročitao, pomogao mi s uvodom i zaključkom, i formatiranjem teksta... koje je trajalo satima jer ovaj Word je stvarno za popizdit... Jasno mi je da ja, koja nisam preupućena u kompjutere, ali dosta dobro jesam u Office, ne kužim... ali moj dragi je stvarno polu-stručnjak... pa i njega zaje**...
Nije bitno, gotov je, sutra ga predajem na pregled... Držite mi fige da prođe dobro...
Promjene
Danas sam nekako postala svjesna činjenice da sam na ogromnoj prekretnici. Diploma. Posao. I koliko god mi se to na prvi pogled činilo normalnim, jer kao... upisao si faks, znao si da ćeš ga završiti... naći posao... Znao si. Ali sada je taj dan tu, više nije neka daleka budućnost o kojoj razmišljaš...
Načula sam mamu kako na telefon govori prijateljici da sam se zaposlila... Bila je to mješavina sreće, ponosa, no i određene tuge, nostalgije. I ja u sebi nosim slične osjećaje. No, veselim se tome. Volim inače promjene, nove početke, izazove... A vjerujem da je ovo preda mnom najveći izazov dosad.
Nagovorila sam mamu da mi kupi cipelice... Recimo da su mi stvarno trebale jer nemam previše "ozbiljnih" cipela... a nju nije bilo teško nagovoriti... mislim da bi danas pristala na sve... :-) Još sam je morala odgovarati da mi kupi blesavo skupu, ali jako lijepu DKNY torbu.... Baš je slatka...
Idem sutra ipak na more s dragim i njegovim best frendom. Nas troje. Hmm... Ne bude bilo previše znate čega, ali malo ćemo se odmoriti... i provest ćemo tri dana zajedno, više nego da smo ostali u Zg... A da smo ostali, trebali bi ići na jedan tulum u subotu na koji mi se taaaak ne ide... pa sam ga sada uspješno izbjegla :-))
Laku noć, čujemo se za koji dan :-))
Svašta po malo
Ne mogu vjerovati da je sutra već petak... Naprosto mi je ovaj tjedan proletio! U ponedjeljak sam nastavila škrabati svoj diplomski, izvukla još puno podataka, malo presložila neke stvari... napreduje... malo sam i dalje lijena, ali ide... kad sjednem, onda stvarno sjednem i napravim barem 5 stranica tesktića...
U utorak je bilo ono famozno testiranje cijeli dan... Od 8 ujutro... a izašla sam oko pola 8 navečer... Dobro je prošlo... zapravo, odlično! Iznenadila sam i sama sebe u nekim stvarima, a i njih! Tako da... dobila sam posao!!! Počinjem za 10 dana :-))
Jučer sam bila na faksu, predala papire za praksu i prijavnicu za diplomski, nisam znala da je to cijela procedura... moj najdraži mentor je pobjegao s faksa 10 minuta prije neg sam ja došla pa se nismo stigli konzultirati ni oko čega... ali nadam se da ću stići zgotoviti diplomski do utorka pa da mu odnesem... i ako mu bude ok, da to već sljedeći tjedan riješimo... Moram još vaditi radnu knjižicu... Btw, jel tko zna koja je shema s poreznom karticom?? Jel ju vadim prije nego me prijave ili poslije? I jel me mama mora prvo odjaviti sa svoje ili? Zbunjena sam... Baš bi mogli negdje na web staviti kratko i jasno objašnjene te postupke... Otkud to meni?? Moja mama isto nema pojma, rekla da će se raspitati...
Bili jučer na koncertu, Hrabri ljudi... Kratko je trajao, Nina Badrić je otpjevala samo jednu pjesmu (kao i svi) ali u duetu s Tedijem Spalatom :-( Bezveze... Ali bilo je fora...
Ova zadnja dva dana sam nekako loše, vrijeme je čudno i dobila sam pa me "buba buša" :-(( Pa bih najradije preležala cijeli dan, što sam danas i napravila... A trebala sam ići u NSB... grrr... grozna sam... Bum sutra :-)
Eh, neobičan neki tjedan... Ne mogu vjerovati ni da je Dinamo pobijedio Ajax... Svaka čast... nisam se tome nadala... :-)
Ispitivanja i provokacije
U zadnje vrijeme nekako nemam više strpljenja prema svojim roditeljima. Naporni su i nekako jedva čekam da pobjegnem. Iako ih volim, i divni su, guše me. I otkad sam spomenula da dragi i ja planiramo useliti zajedno za godinu dana negdje, guše me još više. Pogotovo mama.
Znam da joj nije lako jer mi se brat nedavno isto odselio, ali ne znam zašto je takva. Ona, koja je od kuće otišla s 12 godina i preselila u Zagreb. Imam osjećaj kao da misli da srljam u nešto. Ali kako se useljenje nakon 5 godina veze (a toliko ćemo biti zajedno za godinu dana) može biti srljanje? Znam mu roditelje, baku i djeda, idem na obiteljske ručkove, rođendane od obiteljskih prijatelja, bratića... Išla sam i na groblje s njim za prošle Sisvete. Zar to ne znači da me dovoljno pustio u svoj život? Skoro svaki tjedan barem jednom prespavam kod njega... Zar to nije znak da želimo biti što više vremena zajedno? Provela sam 10 tjedana sasvim sama ovo ljeto, bez roditelja... Zar to nije znak da sam dovoljno odgovorna? Diplomirat ću i početi raditi... Zar to nije znak da sam odrasla?
Zašto moram preuzeti sve ružne odgovornosti odraslog života, a ne bih smjela preuzeti i one ljepše, poput zajedničkog života s voljenom osobom?
Ali ona mu stalno pokušava pronaći mane. Stalno provocira. Okoliša. Ispituje. Stalno nešto ne odobrava. Smišlja. Pa se izvlači kad ju ulovim u muljanju. Zašto je takva? Zašto mene pokušava okrenuti protiv njega i ocrniti njega? Zašto nije sretna što sam našla nekog tko me voli? Jer on mene stvarno voli... To je neupitno. Zar je sve ostalo bitno????
Mislim da se ona više boji za sebe, ostati sama, a to prikriva brigom za mene... Ali ja ne mogu ostati živjeti s njom da bih nju usrećila. Ne mogu vam to opisati. Ja toliko želim biti s njim, buditi se kraj njega, doručkovati s njim, šetati se s njim, jednostavno disati s njim... da to postaje bolno. Teško mi je kad dođe nedjelja poslije podne i kad se razdvajamo. Imam osjećaj kao da živim u nekom svom svijetu, čekajući vikende da budem s njim... A ne želim to. Želim normalno živjeti. Zar je to tako čudno??
Onda me provocira... Zašto on ne kupi auto?? Kao da je njen sin odmah kupio auto s prvom plaćom, sigurno... Sad je odjednom čudno i nelogično da netko štedi i pritom vozi auto od roditelja... A kako ću kad ću imati dijete? Kakvo glupo pitanje - a zna da ne planiram dijete još uhuhu godina... Je, ne možeš to planirati... A kako si ti majko draga planirala da mene ne želiš 5 godina nakon rođenja svog prvog sina?? Od prvog dana naše veze me provocira s tom djecom... A vidi, vidi, 4 godine veze i nema djeteta. Je li moguće da sam dovoljno pametna da ne zatrudnim?
Tako bih htjela da bude sretna zbog mene, a ne da stalno okreće očima i govori "ako je to tvoj izbor..." Ne želim se pitati je li dobar izbor, što mogu izgubiti?? Zar je sretan život moguć samo u bajci? Ili imamo svi pravo na njega?
tišina...
Kako je vikend proletio... pih... u petak smo bili na tom rođendanu, zaružili do 4 ujutro... subotu i nedjelju smo proveli nekako mirno, odmarajući se, grleći... nismo pričali o nikakvim važnim temama, gotovo nismo uopće pričali... samo bih se stisnula uz njega i riječi su se doimale suvišnima (kako filmski...)... Ali je brzo proletilo... i sad je opet tjedan... ponedjeljak... on radi... ja bih trebala pisati diplomski... ajde, ajde, moram sad stisnuti, nema mjesta lijenosti...
Sutra me čeka finalno testiranje za posao... Dragi mi govori kako ne smijem previše očekivati. Znam. Ali... Ne mogu reći da neću biti razočarana ako ga ne dobijem. Jer bit ću. Jer moram biti. Jer ne znam što onda. Dobro, da, drugi posao. Ponovno testiranja. Razgovori. Razočarenje.
Tako da... ne očekujem puno. Vjerujem u sebe... Nadam se... Sve ima svoj razlog, vjerujem u to... Ako ne dobijem taj posao, nije bio pravi za mene, znam. Ali bit ću razočarana. Ne mogu to nikako spriječiti.
Nadam se da će se lijepo vrijeme zadržati :-) Iako svi šmrcaju, kišu i kašlju, uključujući i mene malo... Nadam se da ćemo uspjeti ovaj vikend pobjeći od grada, malo na more... na mir i tišinu... Gdje ćemo se opet zagrliti i šutjeti... jer riječi će opet biti suvišne...
Ninina štafeta...
Multi izbornik:)
Kupuješ laptop. Koju marku ćeš izabrati?
DELL - HP - TOSHIBA - SONY - APPLE - ACER - neš drugo:)
– nju imam trenutno, prva stvar koju sam si sama priuštila... i voooolim je...
Od ovih malih pizdarija što najviše želiš imati?
MP3 (imam) - MP4 - USB STICK NEKI (imam) - KVALITETNE SLUŠALICE – IPOD (ne fascinira me, imam MP3)
– u principu bi htjela one bežićne slušalice za liniju!! :-))
Sudjeluješ u nagradnoj igri i gle - dobio si nagradu i to da od ponuđenog izabereš sam! Biraš:
DIGITALNI FOTOAPARAT - PLAZMATSKI TV - SKUTER - DVD – LINIJU
– odabrala bih to jer je to najskuplje :-) Ekonomistica u duši, što da kažem...
Sudjeluješ na još jednoj nagradnoj igri i opet dobiješ i to putovanje! A di ćeš?
MLJET - FUŽINE - NEKE TOPLICE - PULA - VARAŽDIN – OSIJEK
– Mljet bih stvarno htjela posjetiti... moglo bi to biti fora kad bi bilo dobro organizirano... Ovo ostalo već vidjela... Osim onih novih toplica kraj Rovinja!! Tako da bih odabrala ovisno o godišnjem dobu :-)) Po zimi u toplice, po ljeti na Mljet
I naravno biraš koga vodiš sa sobom! Taj sretnik je?
MOJA LJUBAV (DEČKO ILI CURA) - NAJBOLJA PRIJATELJICA/PRIJATELJ - MAMA - TATA - BRAT - SESTRA - KOLEGA S FAXA – ROĐAK
– ovo je bilo jednostavno za odabrati!!!
Samo DA ili NE izbor:
Da možeš ukrasti npr. 100 kn negdje i da te nikad nitko ne bi optužio niti bi skužio itko da fali 100 kn bi li to učinio?
DA – NE
– jednom sam na faksu trebala dobiti povrat novca od 500 kn, i na blagajni mi je žena vratila 1500... i ja sam joj vratila 1000... eh... šta ću, ne bih ja mogla spavati noću!!!
Jesi li ikad nekome nešto ružno napravio pa ti je poslije bilo toliko žao i kajao si se?
DA – NE – I DA I NE
– ništa drastično, osim glupih svađi s bratom, dečkom, roditeljima... kad kažem što ne mislim, povrijedim ih... pa mi je žao...
Da možeš (ponovo) upisat fax bi li odabrala isto (ako netko nije upisao ovo se odnosi da li bi ipak nešto upisao)?
DA - NE - NISAM SIGURNA
– definitivno, studirala sam nešto što stvarno volim, zato sam i imala uspjehe... nemreš učiti nešto što ne voliš... barem ja ne mogu...
Da dobiješ milijun kuna na nečemu bi li dala nešto tih novaca nekome npr.roditeljima, obitelji, prijateljima ili možda u dobrotvorne svrhe?
DA – NE
- roditeljima i bratu bih dala svakome po 100.000kn, pa nek rade s time šta hoće... U dobrotvorne svrhe bih dala isto nešto sitno... 50.000? Mislim, možda se čini da je milijun kuna puno, ali taman toliko ti treba za neki pristojan stan u Zagrebu... a budući da ja trenutno kupujem stan, odnosno razmišljam, trebao bi mi taj novac... Ali, moji roditelji stalno nešto doniraju, mama preko Amex-a stalno nešto daje i tak...
Diplomski polako napreduje...
Danas sam se ozbiljno bacila na svoj diplomski... Prvih 10 stranica teksta je tu :-)) Namučila sam se i s prikazima, jer sam ih skoro sve sama radila... Skužila sam da ak copy-paste-am s neta, sve su različitih boja, slova... Onda mi je to ružno... Ja sam inače prevelika picajzla oko tih gluposti... Svi šize sa mnom... ali to je zato što moram popravljati greške, a to je puno teže... I što ću, volim kad je sve na svome mjestu... lijepo, uredno :-)
Danas sam si pripremila dva različita template-a za diplomski. Ne znam uopće jel smije bit imalo dizajniran pa zato imam dvije varijante... Jednu dosadniju, samo su naslovi u boji, i u footeru je linija koja se prelijeva u tonovima ljubičaste, kakvi su i naslovi... Druga je malo zabavnija... Tekst nije preko cijelog lista, i nije centriran, nego vuče na desno, uz naslove su krugovi... ima tako par sitnica... Vidjet ćemo koji će proći :-)
Ali trenutno pišem najnormalnije u Wordu, sve obični Arial, bez numeriranja ikakvog jer ću do kraja još 10 puta premještati neke dijelove gore-dolje, a mrzim kad mi se Word počne praviti pametan... Nekad mi dođe da laptop bacim kroz prozor....
Eto, ništa mi se zanimljivo nije danas dogodilo, osim što sam jučer bila u šetnji s dragim i odtad me strašno svrbi nos... nije me valjda neka alergija ulovila!?! Baš me luđački nekako svrbi....
Uz potencijalnu alergiju, sasvim sigurno me ulovio opasan PMS... primjećujem po tome što planem u roku od 5 minuta zbog gluposti! Ali stvarno gluposti... eh... ajd, još par dana... treba iskoristit vikend :-))
Anyway, sutra je konačno petak, idemo malo van na neki rođendan, baš se malo veselim... rokovi su konačno gotovi pa će i moji prijatelji početi više izlaziti... ova zadnja dva tjedna su svi u 4 zida i nitko nema vremena za kavicu :-(( Nadam se da su i vama gotovi... i da ste zadovoljni rezultatima :-)
Analyze this
Eto, potaknule me cure sa svojim štafetama... I današnje psihološko testiranje za posao... opet sam štakorčić :-) Inače ne volim otkrivati previše detalja o sebi, ali ovo mi se čini bezazleno :-))
Ali, ne bih ja bila ja da se držim "pravila" pa nisam preuzela prave štafete, nego nešto što sam davno dobila u jednom mailu...
Eto cure, psihonalizirajte me :-))
- Koja ti je omiljena životinja / koja nije? – peseki, konji... mrzim kukce... čak su mi i zmije draže :-)
- Koja ti je boja očiju? - smeđa
- Koja ti je boja kose? - kestenjasta
- Imaš li negdje na tijelu piercing? – Ne, osim ušiju, ali ne volim nositi naušnice... smetaju me jako...
- Imaš li nešto istetovirano na sebi? Ne još :-) Iako mislim da nikad neću smoći snage za to...
- Da li tvoj auto ima 2 ili 4 vrata? 4, tatin auto
- Koje su ti boje čarape? - šarene
- Imaš li sretan broj? 83, 13 (rođena sam 06/07/85 – 6+7=13, 8+5=13) :-)
- Gdje bi volio/voljela otputovati? Gdje ne?? Na redu su mi: Španjolska, Nizozemska, Rim... A malo dalje... Tajland bi stvarno željela vidjeti! New York... ma, cijeli svijet!!
- Koji ti je omiljeni film? – Društvo mrtvih pjesnika
- Omiljeno mjesto za odmor? Kauč pred TV-om – svi ga obožavaju... ima ono nešto :-) tko god dođe, odmah se „uvali“
- Koje ti je omiljeno jelo? Hmm... Špinat i pire krumpir, paradajz sos i kuhano meso, buncek sa kiselim zeljem, sarma (kisela, slatka), janjetina :-) ne bih mogla odabrati jedno :-) E, e, i enchilade :-)) Ali ne u restoranima, nego moje domaće :-)
- Da li neki dan u tjednu posebno volis? Subotu – nekako mi je uvijek najispunjenija...
- Koju pjesmu trenutno najradije slušaš? – onu neku stvar od Nelly Furtado, nikak da zapamtim ime.... više je laganica... Inače, My all od Mariah Carey mi je najdraža stvar...
- Koju pastu za zube koristis? Signal Microgranule
- Imas li omiljeni restoran? ŠRC Jelenovac u Zagrebu, Bracera u Malinskoj
- Omiljeni cvijet? Zumbuli
- Omiljeni sport? – za igrati, nijedan :-) Jahanje... Za pogledati – tenis
- Koji fast-food restoran najvise volis? – Lokalna ćevapara :-) Zašto jesti hamburgere kad imamo ćevape?!?!
- Koje ti je omiljeno piće? – Vino, Martini
- Koje ti je boje spavaća soba? Svijetlo lila :-)
-Koliko puta si polagao/la vozacki ispit? Ajme meni, tri puta... :)
- Kako si izgledao/la kada ti je bilo 10 godina? Slatko :-) Malo bucmasto...
- Od koga si dobio/la zadnji e-mail? Od frendice s faksa...
- U kojem ducanu bi volio/voljela imati kreditnu karticu s popustom od 75%? – Zara, bez razmišljanja...
- Sto radis kada ti je dosadno? Pišem blog :-)
- Kako reagiraš (na ljude, situacije)? Ovisi o puno stvari... Znam dosta često „puknut“, ali ne pokazujem to drugima...
- Tko od tvojih prijatelja zivi najdalje (u km) od tebe? Dionni, trenutno živi u Argentini...
- Sto je trenutno najbolje u tvom zivotu? Ajoj... Puno toga... dobro mi je trenutno... Faks, frendice, dragi, obitelj... svi su mi zdravi i živi :-)
- U koje vrijeme ides na spavanje? Između 1 i 2 ujutro...
- Vanilija ili cokolada? – čokolada, iako mi je najdraži sladoled punč :-)
Pomisao
I don't know but I believe
That some things are meant to be
And that you'll make a better me
Everyday I love you
I never thought that dreams came true
But you showed me that they do
You know that I learn something new
Everyday I love you
'Cos I believe that destiny
Is out of our control
And you'll never live until you love
With all your heart and soul.
It's a touch when I feel bad
It's a smile when I get mad
All the little things I am
Everyday I love you
If I asked would you say yes?
Together we're the very best
I know that I am truly blessed
Everyday I love you
Na ovaj kratki post me "natjerala" Sanjica svojom prvom rečenicom u novom postu...
5 stvari koje volim:
- zaspati kraj njega (definitivno osjećaj koji me ispunio najviše do sada)
Gledala sam, kao što sam i prije spomenula, svoje stare rokovnike... i gledam sebe koliko sam se promijenila otkad sam s njim... I koliko mi on zapravo znači... I često razmišljam kako zapravo nisam svjesna koliko bih trebala biti sretna, koliko jesam sretna jer me okupiraju mali nevažni svakodnevni problemi...
Nadam se da ste sve vi sretne što imate kraj sebe nekog posebnog... A za one ljepotice koje nisu u vezi, bez brige, doći će kad bude vrijeme...
Slike iz prošlosti :-)
Svako malo me netko začuđeno pita zašto ne pratim kućanice... Zašto? Zato što odgledam Uvod u anatomiju prije toga, poludim zbog predugih reklama (mjerila sam opet danas - 8 minuta!! u jednom bloku), i kad konačno počnu kućanice, nakon 3 minute serije, opet reklame!!! I onda odustanem. Nisu mi toliko napete da bih trpila te preduge reklame... Mrzim tu NovuTV, najgori su stvarno što se tiče reklama... a jedino ih i gledam ponedjeljkom zbog Uvoda u anatomiju... Seks i grad nemam nikako živaca s njima pratiti kad ih mogu sama pogledati... i to pogledam 2 epizode dok oni stave jednu :-)) Grrr...
Eto, danas sam malo čistila stan, riješila se nekih starih skripti, papira, časopisa... Imam pretplatu na onaj Lider i onda mi ih se fakat nakupi... Dosad sam uvijek "čupala" marketinške i zanimlje članke pa ih čuvala ako će mi trebati za kakav seminar na faksu... Nekako to i sada radim... iako ne znam zašto ih čuvam... Možda će zatrebati :-)) Isto tako čuvam i hrpu onih smiješnih reklamica, kampanja i slično... Budući da je uvijek postojala opcija da ostanem na faksu raditi, mislila sam raditi zanimljiva predavanja za studente... Heh... mislim da je ta opcija propala, ne znam... ali ipak... neka stoje... možda zatrebaju :-)
Inače sam tip koji ne voli bacati stvari... Nasljedila sam to od tate... on je pak kroničar... on neće baciti cd koji se uništio prilikom prženja... jer je to "cd"... njemu to predstavlja neku vrijednost... ja pak čuvam karte iz kina, iz zološkog vrta, kataloge Manga, blokiće i olovkice... Svašta... nikad ne znam što raditi sa starim rokovnicima... tužno mi ih je baciti... a opet čuvati ih sve... ne znam... zasad ih čuvam :-)) Imam i dnevnik iz osnovne škole... Unutra sam lijepila slikice koje sam izrezivala iz Teena, slikice cura, dečki, slatkih zaljubljenih scena... Uvijek sam bila romantičar :-))
Jesam li spomenula da imam valjda 20 reklamnih vezica za mobitel koje mi vise u sobi? A da ja uopće ne koristim vezice za mobitel?!?
Još jedna stvar koju jako volim... slike... imam ih 5 u svojoj sobi i ne stane mi više... ali ja ih stalno kupujem... evo, i sada sam u Londonu kupila sliku s Westminister Palace naslikanom... U Makedoniji sam kupila dvije slikice otisnute na ručno izrađenom papiru, na jednoj je Aleksandar Veliki, a na drugoj je slika neke stare ulice... U Firenzi sam kupila Michelangelovu sliku Stvaranje Adama... Imam i veliku sliku Van Goghove sobe... i nekoliko Gaugoinovih slikica... Tahićanke :-)
Jedna od mojih najdražih slikica je...
Nadam se da vam se sviđa... :-))
Krenula je borba...
Vikend sam provela... naporno :-) Krećem polako u borbu s jastučićima na bedrima, bila u subotu u dm-u s mamom, kupile neku kremu... sad se mazuckam dvaput dnevno s njom... Hladi jako, neka iz one linije Guam blata, čitala na forumima malo da su ljudi zadovoljni, moja mama zaključila da mora bit dobra kad je tak skupa (yeah, right...) pa eto... Tata će mi još napraviti ulje od bršljana jer sam čula, a i čitala da je on najbolji protiv celulita... A nema ga ni u jednoj biljnoj apoteci (bila sam u barem 10), ima u dm-u, al opet, 100ml dođe 100kn!!! Stvarno... A nama na garaži za auto raste bršljan tak da ćemo ga tam lijepo ubrati i napraviti ulje i kupke i što već... Moj tatek inače voli prčkati s tim biljkicama, i radi fenomenalan sirup protiv kašlja pa mu vjerujem :-))
Sutra bih još trebala do grada zaletit se kupit onaj tonik za detoksikaciju i masažer onaj mali... Čačkala sam po onoj knjizi o "borbi protiv celulita" i piše da čak ni vježbanje, prehrana i kremice ne pomažu u potpunosti ako nema masaže... A pošto sam pre-švorc da 3 puta tjedno idem na anticelulitne masaže, morat ću sama...
I, naravno, moram početi vježbati... i tu sam u dilemi, trilemi ili štogod već... U mom kvartu ima samo jedna mala bijedna teretanica koja ne nudi uz to ni aerobic ni pilates, nego samo teretanu... cijene su joj čak i veće nego u gradu, i još bi trebala platiti upisninu!! Ima u kvartu do (zapravo na brdu iznad mog kvarta) super teretana koja ima i pilates i sve, ali mi nije baš blizu da se zaletim kad mi pukne... iako bi mogla uzet auto... hmm... ali, nemaju napisane termine za taj pilates (naravno), i nisu mi odgovorili na mail već par dana (naravno).
Razmišljala sam vježbati doma jer imam sobni bicikl i knjigicu s vježbama, a mogla bi kupit i neki cd... Ali nekako me ovo vježbanje doma nikad nije dugo držalo... Hm... Tak da ne znam...
Ali, krenula sam lagano... u subotu smo dragi i ja krug oko Jaruna za zagrijavanje, a danas... na Sljeme... I iako me sada boli kad samo pomislim na hodanje, a o hodanju da ni ne pričam, ponosna sam malo na sebe :-)) Iako je dragi triput dobio slom živaca i skoro me ostavio samu... Ali nije... Jer zna da bi to gadno platio, ako znate na što mislim... hehe...
Eto, toliko... što se tiče bloga, pokušala sam sve... u HTML kodu nema nigdje riječi ITALIC da je maknem, čak ni onih "em" oznaka koje se inače stave... u boxevima isto tako... kad ih pokušam vratiti, odnosno ponovno kliknuti na I, nula bodova, ostane isto... To se dogodilo kad sam označila citat da mi stavi u italic, i skužila bih da mi je cijeli post označio i prebacio, ali cijeli blog!?!? btw, probala sam i CTRL+A za označiti sve i onda stisnuti I, za italic, ali ne funkcionira... a CTRL+I što pali u Wordu, ovdje otvara Favoritese?!?! Ma, nema veze... koliko sam skužila, novi postovi bi trebali biti normalni, samo će stari i boxevi ostati Italic dok ne skužim kak vratit....
E, da... citat... Star Wars, Episode II - Anakin Skywalker :-))
Ne bi čovjek nikad rekao, ali ja sam teški fan svih 6 epizoda... :-)
Vikend, vikend!!
Evo, položila sam i taj španjolski... Iako sam dosta loše (za moje pojmove) riješila sami test, a nisam briljirala baš ni na usmenom, ali eto... bilo je dosta za prolaz i diplomicu :-)
Poslije sam se našla malo opet s dragim (u zadnje vrijeme se često viđamo, zar ne?) i njegovim/našim frendom koji radi s njim... popali smo pizzu i krenula sam kući odgledati Big Brother :-) Dobro, došla sam taman na zadnjih pola sata koji su i bili najzanimljiviji...
Inače, čistila sam svoje stvari koje čuvam još od prve godine faksa i našla rokovnikić iz 2003 (preslatki je, sa slika Moneta) - što je za mene bila velika godina -- maturantica i brucošica u jednom :-) A tada sam i dragog upoznala... :-) I eto... prije sam bila više pjesnički raspoložena, pa sam skinula još nekih citatića i ubacila u box sa strane...
Ima jedan koji je meni super, jer mi je taj osjećaj predobro poznat, a ide...
"Od trenutka kad sam te sreo, svih tih godina prije, nije prošao dan da nisam mislio na tebe. I sada, kada sam ti blizu, u agoniji sam, što sam ti bliže, to mi je gore. Od pomisli da ne budem s tobom okreće mi se želudac, suše mi se usta. Vrti mi se u glavi. Ne mogu pisati. Progoni me poljubac koji mi nikad nisi smjela dati. Moje srce lupa, nadajući se da taj poljubac neće postati ožiljak."
Uglavnom, zanima me - imate li ikakvu ideju odakle je taj citat?? Pomoći ću samo i reći da je riječ o filmu kojeg osobno jako volim pogledati... iako znam da ga jako puno ljudi ne voli, pogotovo cure :-))
Eto, toliko od mene danas... pusa, laku noć
p.s. nešto sam stisnula i sad mi je cijeli blog Italic... ako tko zna kak da to vratim, bila bih zahvalna... :-)
Opet učenje, testiranje... nikad kraja
Evo, prošla je ponoć, ja štrebam španjolski jer mi je sutra i pismeni i usmeni... uhhh... šta sam neki dan govorila da mi je dosadno?? :-) Ma, stvar je u tome da mi se nikako nije dalo taj španjolski učiti jer moramo pamtit glupe podatke o Arapima u Španjolskoj, prastanovnicima Amerike i još hrpu gluposti... Stvarno mi nije jasno... Kako učenje jezika ima veze s učenjem ovoga? Kažu, kultura... Eh... zašto Njemci ne podučavaju kulturu?? Aha, nije baš za spominjanje :-))
Anyway, skužila sam da dva teksta uopće i nemam jer mi ih je profa trebala dat ali je zaboravila, kao i ja... Ide mi na živce ta profa, ful je mlada i neorganizirana... Cijeli semestar smo radili gluposti i onda zadnja dva tjedna preletili preko 6-7 lekcija... Uz napomenu kako će sve to biti u testu... Tako da sam jako demotivirana za to... Inače nemam navike "učenja" jezika jer se to ne uči pred ispit nego se kontinuirano koristi i onda se eventualno nešto ponovi poslije... Imam malo osjećaj kao da sam samouka trenutno pa mi je to bezveze... Ali, eto, što se mora nije teško... valjda...
Bila danas na razgovoru za posao... Prošao je jako dobro, malo sam bila ukočena na početku, još je bio na engleskom, ali nakon 5-10 minuta me prošlo... navodno sam rasturila onaj test prošli tjedan pa su bili jako zadovoljni... rešetali su me pitanjima... ne znam što nisu pitali... ali, mislim da sam bila ok... Prošla sam u sljedeći krug, odmah su mi rekli... to je neko cijelodnevno testiranje i ako to prođem, trebalo bi to biti to... Iskreno, nadam se da hoće... sviđa mi se firma jako, multinacionalka pa ima puno prostora za razvoj, međunarodnu karijeru... imam dobar osjećaj... iako me malo strah... Moram priznati da ova testiranja nisu uopće ugodna. Jedno je kad ti padneš na ispitu i baš te briga jer možeš opet... a drugo ovdje gdje ocjenjuju kakva si ti osoba, tvoju inteligenciju... moj frend je dobro to opisao, testiraju nas kao štakore... njih bockaju iglicama ili čim već i traže reakciju, a nas stavljaju u nezgodne situacije i postavljaju tricky pitanja također da vide reakciju... Gdje su oni dobri stari dani kad je bilo - daj čovjeku šansu pa vidi jel mu ide... a ne sad... ono najgore je... kaj ak nisam dovoljno dobra?? Hoće li biti tako za sve firme? Jer sve imaju slične principe... Mogu li ja "naučiti" rješavati emocionalne testove? Ne znam... ne znam kako, u svakom slučaju... Eh...
Inače, danas dok sam se vozila u tramvaju pala mi je na pamet jedna misao... 16 godina... mi već 16 godina učimo, polažemo ispite... kad sam bila mala mislila sam da ovaj dan nikad neće doći. A došao je... stvarno brzo... Imam nekako potrebu zahvaliti ljudima koji su imali utjecaja u mom životu. Razmišljala sam poslati pismo svojoj učiteljici matematike koja me tako izdrilala s jednadžbama da ih i dan danas riješim u tren... Profesoru iz fizike iz srednje koji nas je učio da nikad ne pamtimo formule nego da učimo kako ih izvesti sami... jer me naučio da uvijek treba učiti sve s razumijevanjem... Nekoliko prijatelja koji su uvijek nesebično dijelili informacije o svemu sa mnom... Ima tu puno ljudi... A htjela bih da znaju da cijenim sve što su napravili... Uff... baš sam postala patetična (to dolazi s ovom mojom "starosti") :-))
Idem dalje učiti taj španjolski... uhhhhh....
Naprijed-nazad
Evo mene opet... Stvarno mi je malo dosadno u životu trenutno... Nema nekih napredaka... Ovaj nerad mi je katastrofa... Nikad nisam voljela ovaj rujan... U školi mi se nikad ne bi dalo počinjati s učenjem... Na faksu mi je bio pre-prazan... Mislim... Ne možeš cijeli dan učiti, ne možeš cijeli dan piti kavu... Ništa konkretno za raditi... Nikakve obaveze koje treba ispuniti... Strašno... Koji je to stres... kad ne moraš ništa?!??! Hmm...
A opet, nemam trenutno spisateljsku inspiraciju, više sam u nekim razmišljanjima... Pročitala sam knjigicu... Ne znam jesam li spomenula, ali vratila sam svoju staru naviku čitanja prije spavanja... Konačno sam dovršila Povjesničarku... Duuuugačka knjiga. Sada moram odabrati novu... Dvoumim se između Coelha (za dušu), Balzaca (za gušt) i Jack Welcha (za... nazovimo to business inspiraciju). Obožavam knjige, i dosta često ih kupujem. No rijetko dovršim... Grozna navika. Koja će se, nadajmo se, promijeniti...
Btw, danas sam napuhnuta ko balon... A nisam uopće puno jela danas... hmm... i nije mi PMS... ali sam ogromna... trbuh kojeg inače nemam je ko u žene u trećem mjesecu trudnuće... grozno... Od 1.10. vježbam... Možda i od sljedećeg tjedna, ali neću reći sigurno. Razmišljam kupiti opet onaj tonik za detoksikaciju, bio mi je super... A ne bi smio biti štetan, to su samo ekstrakti biljaka... nije kemija... i uz njega se pije puno vode pa kroz 10 dana stvarno izbaciš puno tekućine iz sebe...
I našla sam neki mali ručni masažer s infracrvenim svjetlom koji bi trebao biti mrak za riješavanje celulita... E da... Sljedeće ljeto sam komad i pol :-)) He he...
I za kraj, evo još nekoliko citata za razmišljanje... iz... Uvoda u anatomiju! To mi je trenutno nova ovisnost, jučer me baš oduševila epizoda, volim kad je girl power u igri :-) Pa eto...
If you want crappy things to stop happening to you, you have to stop accepting crap and demand something more.
If there's just one piece of advice i can give you, it's this - when there's something you really want, fight for it, don't give up no matter how hopeless it seems. And when you've lost hope, ask yourself if 10 years from now, you're gonna wish you gave it just one more shot. because the best things in life, they don't come free.
At the end of the day, when it comes down to it, all we really want is to be close to somebody. So this thing where we all keep our distance and pretend not to care about each other, it's usually a load of bull. [...] The people that are still with you at the end of the day, those are the ones worth keeping. And sure, sometimes close can be too close. But sometimes, that invasion of personal space, it can be exactly what you need.
To often the thing you want the most is the thing you can't have. Desire leaves us heart broken, it wears us out. Desire can wreck your life. But as tough as wanting something can be, the people who suffer the most are those who don't know what they want.
We lie to ourselves because the truth...the truth freaking hurts.
Zamišljenost...
Prvo, hvala svima na lijepim komentarima... Moram priznati da mi danas puno znače ove riječi jer se osjećam nekako down...
Budući da nemam što pametno napisati, izvukla sam nekoliko mojih najdražih citata iz moje najdraže serije Sex and the City :-) Znate, ima tu puno više nego što ljudi na prvi pogled skuže... Ovo su neki citati koji me uvijek zamisle, rastuže, razvesele... Nadam se da će vam se svidjeti...
So many roads. So many detours. So many choices. So many mistakes.
What if Prince Charming had never showed up?
Would Snow White have slept in that glass coffin forever?
Or would she have eventually woken up, spit out that apple, gotten a job, a health-care package, and a baby from her local neighborhood sperm bank? I can't help but wonder if inside every successful driven woman is just a princess waiting to be saved?
Today I had a thought. What if I... what if I had never met you?
I'm looking for love. Real love. Ridiculous, inconvenient, consuming, can't-live-without-each-other love.
The most exciting, challenging and significant relationship of all is the one you have with yourself. And if you find someone to love the you you love, well, that's just fabulous.
After he left, I cried for a week, and then I realized I do have faith. Faith in myself, faith that I would one day meet someone... who would be sure that I was the one.
The country runs better with a good looking man in the White House. I mean, look what happened with Nixon; no one wanted to fuck him, so he fucked everyone.
Your girl is lovely Hubble.
I don't get it.
And you never did.
Ispiti.......
Evo, konačno mi je popravljen wireless :-)) Tj. imam novi wireless adapter (ili what's its name) jer sam zadnji "oštetila"... nećete vjerovati (ili hoćete) kako :-) Ja laptop stalno nanašam iz sobe u sobu, pa na krevet, pod, kauč, balkon... i često mi je na koljenima dok gledam TV, tako da sam jednom slučajno koljenom udarila u taj adapterčić, i malo je napukao :-)) Grozna sam, znam... Obećajem da ću ubuduće paziti više na svoj laptopček...
Dragi i ja smo uspjeli inače ponovno pobjeći od svijeta, i prvi put nakon dugo vremena, svaki dan smo zajedno... Osim petka, jer sam se ja dogovorila ići van s curama, proslaviti malo zadnji ispit pa smo dragi i ja imali slobodnu večer :-) Ovaj vikend su mi roditelji opet pobjegli na more pa smo, eto, ponovno zajedno :-) Iako, nažalost, oboje moramo nešto učiti... on ima ispit na PDS-u, ja moram još položiti ispit iz španjolskog... to mi nije na faksu, nego u školi stranih jezika... Javila mi je profa da će sad u 11. mjesecu biti i onaj DELE ispit, međunarodno priznati pa razmišljam i to možda riješiti... Vidjet ćemo.... Inače me čeka još i ispit iz engleskog... Moram priznati da me to strašno živcira... Učim engleski od 1. osnovne, bila sam i na državnom natjecanju, na faksu sam odslušala i položila 8 ekonomskih predmeta na engleskom... ali ne... to i dalje ne dokazuje da ja znam engleski, nego moram platiti tamo 200 EUR za međunarodnu diplomu koja, eh, vrijedi 2 godine! A kako se namjeravam prijaviti za postdiplomski u UK, moram to imati.... I onda mi je studiranje, kao, besplatno...
Još samo čekam da mi naplate ove diplomice na faksu... Koliko sam upućena, na EFZG ti naplate 450 kn diplomu, onu kapicu i rentanje "odore" koja se nosi na promociji... A ja bih trebala dobiti još dvije diplome, onu počasnu (cum laude) i ovu za te predmete na engleskom koji su, opet kao, međunarodno priznati, i ako će mi sve to naplatiti, bankrotirat ću... Da ne pričam o tome da moram prevesti diplomu i prijepis ocjena kod javnog bilježnika (ili što već), i to, naravno treba platiti... Samo troškovi... Uh... toliko o tome kako ću prvu plaću potrošiti na cipele :-))
Inače, moram priznati, ja nisam UOPĆE upućena u što nakon diplome... Radna knjižica, burza, zdravstveno... Kojim redoslijedom? Ne znam, morat ću mamu gnjaviti da mi objasni :-))
Eto, cure moje, ja sam vam sva u dilemama :-) Bila sam na nekom testiranju u petak za poslek, mislim da sam dobro napisala, vidjet ćemo... Još su dva kruga selekcije preda mnom, tako da ništa nije sigurno... A ovim testovima nikad kraja, čak ni kada daš "zadnji ispit" :-))
Inspiracija
Cure moje, položila sam zadnji ispit :-)) Eto... sada je i to gotovo... Moram priznati da variram između osjećaja velike sreće i neke tuge... studentski dani su uistinu gotovi... no, drago mi je da sam to sada riješila... apsolventsku godinu bih ionako provela radeći, samo preko SC-a, jer bih imala previše slobodnog vremena, a ušteđevina mi se rastopila s učestalim putovanjima.... A previše volim putovati i shoppingirati da bih sjedila pred telkom i na kavama cijele godine... moram početi zarađivati prave novce :-) Tako da me ta samostalnost jako veseli... pogotovo što to znači da ću uskoro moći planirati i život s dragim, sada kada sam sigurna da to oboje želimo :-))
Počela sam pripremati diplomski, mislim, većina je toga pripremljeno, moram samo iščitati hrpu znanstvenih članaka i vidjeti što mogu ubaciti... I složiti to... Nisam vjerojatno nikad ovo spominjala, ali dok sam bila mlađa - osnovna, srednja škola, jako puno sam čitala i počela sam pisati neke knjigice... ljubavne priče većinom, uvijek sam bila romantičar :-) Nekako je to s godinama prestalo, stilovi pisanja i razmišljanja se u pubertetu drastično mijenjaju... ali počela sam opet čitati prije spavanja u krevetu (umjesto buljenja u TV...) i dobila sam opet inspiraciju da pišem... Noćas sam sanjala neke ljubavne zaplete i nedostaje mi to... Tako da mislim da ću se ponovno baciti na pisanje. I mislim da ću početi sa svojom pričom. Prvi dan faksa. Prekretnica. Novi prijatelji. Nova ljubav. Moja priča s mojim dragim je dosta zapletena... znali smo se mjesec i pol prije nego smo prohodali, s time da smo se i tada malo ljubili, malo ignorirali... Stvar je bila u tome što se on meni uvukao pod kožu a da nisam ni skužila... Eh... neću sad duljiti... opisati ću to u svojoj knjigici... Ali odlučila sam je pisati na engleskom... i možda je budem objavila na jednom drugom blogu, dio po dio... Javit ću vam :-)
I zadnja stvar, wireless na laptopu mi je zaštekao tako da sam sada na tatinom kompjuteru u njegovoj sobi...i dok to ne sredim neću moći puno biti online :-((
Kratki report
Ne mogu vjerovati da je petak... već.... i zapravo još malo pa će subota :-) Ovaj tjedan mi je proletio... U srijedu sam imala ispit, dobro je prošao, rezultati još nisu stigli, ali nadam se da će bit dosta dobro... Nakon ispita pozdravila sam svoje na katedri koji su već počeli raditi i krenula s frendicom na kavu. Poslije kave, presvukla sam se doma i krenula k dragome. Morao je pisati nešto za posao doma pa sam mu ja pomagala i, iako radno, uspjeli smo "ukrasti" dva dana ostatku svijeta. Bili smo samo on i ja, i dva laptopa :-) Već i sami znate, ne mogu vam opisati koliko mi je prekrasno kad mi se pruži prilika provesti cijele dane i noći s njim... Onda shvatim da ga volim puno više nego to ponekad želim sama sebi priznati, a i njemu. Još kako je hladno ovih dana, izašli bismo iz kuće samo na toplu kavicu i brzo se vratili na toplo. Uživala sam u zagrljajima, i poljupcima, opet sam se uspjela ušuškati njemu pod prekrivačima i "zaraditi" pusu u čelo... koja mi je u zadnje vrijeme posebno prirasla srcu...
Uz to, frendica mi je sinoć slavila rođendan pa smo išli malo i van... iako nas je bilo malo i nije bila neka urnebesna zabava, vidjela sam puno frendica i poznanika koje nisam vidjela već neko vrijeme... znate kako je, preko ljeta se svi razdvojimo i sada imamo puno toga za nadoknaditi :-)
Eto, vratila sam se popodne danas doma nakon dvodnevnog bijega iz svakodnevnice, pospremila malo stvari... odgledala Big Brother... Ja moram priznati da ga volim pogledati... Nije da ću trčati doma pogledati ga, ali kad sam već tu, zašto ne? Smiješno mi je to u najmanju ruku, a i počnem sama sebe nekako više cijeniti nakon što odgledam njih tamo :-))
Inače, s onim frendom/poznanikom sam se čula jer me već dvaput zvao ali sam bila dosta hladna i mislim da je skužio.... i da neće me gnjaviti više..... btw, ispričala sam dečku svoju konfliktnu situaciju, a on je, tipično muški, rekao: "Jesi ga pitala jel "drka"?" E, vidiš, meni to nije palo na pamet, ali bilo bi zanimljivo saznati... Nije mi iskreno nekako medicinski moguće da netko u dobi od 23 godine ne razmišlja, ne želi seks... ili se barem samostalno olakšati :-)
Grešnica
Danas sam bila na kavi s onim dečkom kojeg sam vam već spominjala – onaj koji mi dijeli jako puno komplimenata. Budući da je uporan, našla sam se s njim i prije puta u London, i ok mi je jer smo trenutno u sličnoj fazi života – on upravo prolazi pakao zvan traženje posla, a kakao smo slične struke, zanimljivo mi je čuti njegova iskustva. Inače, čim me upoznao, nakon dva dana počeo je brijati kako sam ja ona prava za njega na što sam mu odgovorila da ne bude tako siguran. Naime, on je „zadrti“ (ne mislim ništa loše pod time, već mi nedostaje drugi izraz) katolik i Hrvat. Ja nisam sigurna u što vjerujem, no znam da Crkva kao institucija sigurno nije to... A i vjerujem u reinkarnaciju. Što je onako nekako kritičan segment ne-katolištva. U principu, ne opterećujem se vjerom u životu. Smatram da su sve vjere stvorene da pomognu čovjeku da nađe neku nadu, nešto što će mu olakšati kroz životne probleme. I nikad mi nije bilo bitno tko je kakve vjere. Budući da imam prijatelje diljem svijeta, znam ih stvarno svih vjera – od budizma, hinduizma, židova, svih silnih oblika kršćanstva... I shvatila sam da su svi oni zapravo vrlo slični, i da je vjera tu više-manje da prenese neka etička načela koja su u principu univerzalna. I on – taj dečko to zna.
Nakon sat i pol ugodnog razgovora, naišli smo na temu djece jer se neki klinac zabio u mene dok smo hodali ulicom. Došli smo do toga da ja nisam preluda za djecom i da, iako ću ih jednog dana sigurno imati, trenutno nikako ne želim. Na što me on upitao „pa nećeš valjda roditi s 30?!?!“ Pogledala sam ga i rekla jasno da hoću. I da ne znam što je tu tako čudno. Pa zna da želim sljedeće godine na postdiplomski i kaj ću sad baciti svo to obrazovanje u vodu da bih rađala djecu? Uglavnom, oprao me kako to nije u skladu s njegovim razmišljanjima, kako mogu karijeru staviti prije obitelji i bla bla bla. Objasnila sam da želim obitelj – JEDNOG DANA. Da ne želim rađati djecu sada pa da ih odgaja moja mama dok ja naknadno pokušavam ganjati karijeru i da budu nesretna. Onda je rekao nešto na što sam pukla. Pitao me „Znači odričeš se obitelji do 30-te radi razvijanja karijere? Zašto se onda ne odrekneš seksa?“ I dodatno insinuirao kako moje korištenje kontracepcije „oduzima život nekom djetetu“. Poludila sam. Mislim, otkud njemu pravo da mi tako nešto kaže???? Sad sam i ubojica??? Ne znam na koji način – zato što pijem tablete i „ne proizvodim jaja“????
Rekla sam mu da ovakav razgovor ne želim uopće voditi s njim i da me iritira što se tako obraća meni, nekako propovjednički. Rekla sam da ja ne vjerujem u pakao, i da ako ću završiti u njemu jer se ševim sa svojim dečkom s kojim sam gotovo 4 godine i planiramo brak, ali jednog dana – da me boli ona stvar. Iako je on pokušao izgladiti situaciju i ispričao se, toliko me izbacio iz takta da sam i dalje bijesna. On ne želi voditi ljubav s curom prije braka i ne bi joj „dozvolio“ da koristi kontracepciju – i ja se moram njemu opravdavati?????!!!! Moj izbor je moj izbor i nitko nema pravo meni suditi i držati prodike. Pogotovo ne on koji me poznaje dva mjeseca!
I kakve su to gluposti – ne bi joj dozvolio kontracepciju??? Ma, poslala bih ga ja neću ni reći kamo da mi dođe s tim. Moje tijelo. Moj život. Ja i samo JA odlučujem kada ću roditi i koliko ću djece imati. I ako ću htjeti, vodit ću ljubav sa svojim dečkom svaki dan, ujutro, popodne i navečer. I ne osjećam ni trunke grižnje savjesti.
Grrr... baš me izbacio iz takta... Ne znam cure, jesam li ja luda?? Stvarno ja imam „uzoran“ život... oboje smo zrelo pristupili tome i umjesto da to odobravaju, mene kritiziraju?
Win-Lose-Win
Gledam se jučer u ogledalo cijeli dan... i čudno mi je nešto, ne mogu skužiti kaj... Spremam se danas ujutro jer sam išla konačno malo do grada, na kavicu s frendicom i skužim... blistam! Kosa mi je sjajna iako je nisam oprala duže nego što želim priznati u javnosti :-) Ten čist, umjerene jednolične nijanse s malo sjaja... Oči također sjaje... Doslovce sreća izvire iz mog tijela preko lica!
Ne znam je li to od sreće što mi život u zadnje vrijeme teče neočekivano dobro, ili od zavidne količine vođenja ljubavi u proteklom tjednu, ili mi se lice naprosto oporavlja od Londonskog smoga :-)
Štogod bilo, sviđa mi se... Danas sam stavila malkice maskare i malo svijetlog rumenila i izgledala stvarno svježe i sretno :-)
Dragi je danas otputovao u Rim, i koliko god mi fali, drago mi je da je otišao. Znam koliko mu to puno znači, ipak je on još uvijek na početku svoje karijere i ovo mu je odlično iskustvo. A i novi grad... to je uvijek odlično.
Danas sam bila s frendicom na kavi i uznemirena je jer joj dečko počinje raditi sljedeći tjedan te je već sad počeo dramiti oko toga. Vjerujem da netko tko nije "proživio" prijelaz sa studiranja na rad, bilo osobno ili putem dečka, ili oboje, ne može razumijeti da je riječ uistinu o velikoj promjeni. Htjeli mi to ili ne, posao će doći na prvo mjesto. Jer on/ona mora doći ujutro raditi svaki dan. Mora ostati duže ako situacija zahtijeva, a ako ste manager bilo kakve vrste, situacija to gotovo svakodnevno zahtijeva. Ovdje treba uračunati i vrijeme koje se troši na put do posla i kući. I činjenicu da više ne spava duže od 8 sati dnevno, već vrlo često puno manje. Rezultat: umor.
Kad smo dečko i ja oboje počeli raditi, naši susreti su se razrijedili. Prije je to bilo svakodnevno, i mislila sam da bih umrla dva dana bez njega. A onda... kad se nađete na kavi i ne možete skužiti koji je umorniji od vas dvoje, kad cijelo vrijeme šutite od umora i truda da držite oči otvorenima, držite se za ruku i nemate snage za ikakav strastveni poljubac... onda shvatite da mučenje druge osobe i sebe nije ljubav.
Ali nije sve tako crno. Razrijeđeni posjeti dovode do jedne odlične stvari - zaželite se jedno drugoga. I vikendi odjednom postanu vaše posebno vrijeme kada razmišljate samo o tome da udovoljite jedno drugome. Najčešće se to svodi na satima dugo ležanje jednog kraj drugog uz nježne dodire i poljupce. A to je stvarno preslatko :-)
Tako da sam prijateljici objasnila da se ne boji, ali da se pripremi da će prijelazno razdoblje biti teže... Ali svaki put kad izgubiš nešto, dobiješ nešto drugo... što nije nimalo manje vrijedno :-) I počneš više cijeniti ono što imaš... A mislim da svi mi premalo cijenimo ono što imamo...
Kiša nakon sunca??
Zašto se svaki put nakon prekrasnog vikenda provedenog sa svojim dragim osjećam tako jadno, ostavljeno, napušteno? Pogledam svako malo kraj sebe i vidim tu veliku prazninu na kauču. Osluškujem, ali nije u kupaonici. Nije se ni iskrao na terasu da zapali jednu. Nema ga. Nije tu. I sama sam, tako sama. Osjećam se kao da mi je netko uzeo dio duše, teže mi je disati i borim se sa suzama. A bilo nam je tako lijepo. Zašto se onda sada osjećam tako grozno?
Kad je kraj mene, nekako mi je lakše disati... mirnije spavam, osjećam se sigurno, voljeno. Volim mu se ušuškati ispod ramena i pogledati prema gore, prema njegovim prekrasnim zelenim okicama. Obožavam kad me pogleda, a u očima mu vidim ljubav, pa me stisne jače i poljubi u čelo. I kaže mi "stvarno te volim, malena"... U tom trenutku ništa mi nije važno. Zaboravim na cijeli svijet. Samo sam njegova. I stišćem ga jače da se uvjerim da ne sanjam.
A sada ga nema da me zagrli, poljubi, stisne... Nema njegovih okica punih ljubavi... Sama... Ostavljena? Znam da nisam, ali osjećam se tako... I ne znam kako ispuniti tu novostečenu prazninu...
Najgore je što ne znam veselim li se sljedećem našem vikendu kada znam da ću se u nedjelju opet ovako osjećati, ili se bojim činjenice da nakon tog sljedećeg vikenda dugo dugo nećemo više imati zajedničke vikende (budući da je ljeto gotovo i roditelji će se ustaliti u Zg-u)...???
Znam samo da sanjam dan kada ćemo nas dvoje svaki dan provoditi zajedno i kad se nećemo morati rastajati... sada znam da to želim svim srcem i dušom :-)
Karijera?
U nedostatku volje za učenjem i zanimljivog programa na TV-u, pogledala sam treći put film Vrag nosi Pradu (budući da sam sve sezone Seks i grada odgledala već 4 puta, uhh). Ne znam jeste li gledale ili ne, ali ja nikako ne mogu stvoriti neko svoje mišljenje o tom filmu. Andrea, glavni lik, želi cijelo vrijeme postati "ozbiljna" novinarka, no ipak se uvlači u svijet mode i napreduje na tom poslu. U jednom trenutku, kasni satima dečku na njegovu proslavu rođendana, kad joj se ukaže prilika da ostane još kratko i upozna urednika nekih dnevnih novina u kojima bi željela raditi. I ona odbija. Trči dečku. Iskreno, ja ne znam bih li tako postupila. I u trenutku gledanja se uvijek ljutim na nju što je tako blesava... Kad već kasniš satima, pola sata je sim-tam, zar ne? I ovo je onaj dio tvog života za koji bi tvoj dečko trebao imati razumijevanja, zar ne? A opet... Meni uvijek smeta kad meni moj dragi nešto tako napravi... Koji dupli standardi. Uvijek se trudim imati razumijevanja, no teško je... Ali, to nije sada tema.
Moje pitanje jest... koliko je važna karijera? Zar je nužno birati između uspješne karijere i sretnog privatnog života?? Ne možemo imati oboje???
Dosad sam uvijek vjerovala da bih odabrala karijeru prije svega. Jer sam toliko uložila u to. Bilo bi besmisleno baciti sav taj trud u vodu zbog... ljubavi? Djece?
Znam da smo svi drugačiji i da različiti ljudi žele različite stvari. Jasno mi je to. Ono što mi nije jasno jest... koji sam ja tip? Tako je teško reći što želiš kad imam osjećaj da uvijek trebaš nešto žrtvovati da bi to dobio... I bojim se da bih cijeli život žalila i razmišljala - što da sam odabrala ono drugo?
Iskreno, želim biti uspješna. Želim da me ljudi prepoznaju po mojim nekim dostignućima, uspjesima - da znaju za mene oni koji trebaju znati. Ne želim biti slavna u estradnom smislu, nego želim biti prepoznata u poslovnom svijetu. Željela bih ići na domjenke, prijeme, konferencije... Željela bih da o meni napišu članak u Cosmu pod uspješne žene ispod 30 :-) Jesam li strašno nerealna?? :-)
Ali željela bih da je i moj dragi uz mene. Da i on samostalno dosegne svoj uspjeh. Da se razumijemo. Da prolazimo kroz život zajedno. Je li to moguće? Ili živim u snovima?
Malo sam izgubila vjeru u sebe, moram priznati. Ulijenila sam se nekako ove godine kako nisam radila. I sada nisam sigurna kako krenuti ispočetka. Znam da je u onom trenutku ono bila prava odluka. Jer sam bila nesretna. I na temelju toga bih trebala donositi svoje odluke, zar ne? Osjećaji? Ili razum? Možda bi bilo razumnije da sam ostala i pregrizla jezik. Ili?
Toliko pitanja. A odgovori?? Eh, eh... Gdje se oni nalaze? Znam, znam, vrijeme će pokazati. Samo teško je čekati.
Sutra ozbiljno krećem s učenjem, obećajem vama i sebi. Ne mogu sada popustiti, jedan ispit pred kraj... Ne mogu. Ne smijem.
Back to reality
Ne mogu vjerovati da je ljeto gotovo... iako sam ga iskoristila do maximuma, 3 tjedna na moru, 12 dana lutanja po Irskoj i UK, ipak mi je teško što je gotovo... Sad me čeka učenje za taj ispit koji mi je jedini ostao, i diplomski, i traženje posla! Već sam se javila na par natječaja jer znam da to traje mjesecima pa bolje da krenem odmah! Inače sam švorc, moram ionako tražiti mamu da plati AMEX račun kojeg sam nabila u Londonu... nadam se da hoće :-) Mislim, hoće ako će imati dovoljno love... Valjda bu ok.. uvijek mogu žicati dečka, ali to ne volim... lakše mi je mamu...
Pa da krenemo... Irska je prekrasna, ali Dublin mi se ne sviđa -- gužva je, prljav, ima dosta beskućnika, i nije me ničime fascinirao... Belfast je preslatki mali gradić, vrlo ugodan za šetnjice, ima prekrasno sveučilište u stilu Harry Pottera (ili obrnuto) :))
A London je ostvarenje svih mojih snova! Prekrasan ogroman urbani, a opet tradicionalni grad... Već sam navalila da bih tamo išla na magisterij i poslije živjeti... Dragi se slaže sa mnom :-)
Dragi - sve je predobro da bi bilo istinito :-) Ne želim previše pričati da se ne ureknem, ali konačno smo na dobrom putu... nismo se posvađali nimalo otkad smo se pomirili (dakle skoro 2 mjeseca :-)), planiramo sve zajedno... Počeli smo ponovno pričati o zajedničkom životu, a kad smo se vraćali, na aerodromu kad smo morali izvaditi njegove stvari iz mog kofera jer smo se ondje razdvajali - šapnuo mi je: "Da živimo zajedno, ne bi imali ovakvih problema".
Sad je ponovno na poslu, i osjećam kao da me ponovno pustio u svoj život, dozvolio mi da imam utjecaja na njegove odluke. Sljedeći tjedan ide na poslovni put i bila je opcija da ga ne bude za vikend u ZG, a tad mu je rođendan pa sam ja bila razočarana. Rekao je kako on to ne želi, na što sam ja odgovorila da ne želim da mi laže - ako želi, neka ostane, ali neka mi kaže istinu. On je na to reagirao potpuno nepredvidivo... Mirno je rekao kako će pogledati kakve karte može nabaviti za avion pa da će me nazvati i da ćemo ZAJEDNO odlučiti koja je najbolja solucija. I sada će ipak provesti vikend ovdje :-)
Jedino što me muči trenutno je traženje posla... Javila sam se na par natječaja i, prvi put u životu, frka me... Ne znam zašto... Trebalo bi biti tako jednostavno... Imam super prosjek, radno iskustvo u praksi, hrpu dodatnih aktivnosti na faksu, dodatne seminare... Trebala bih biti idealan kandidat... ali ne osjećam se tako... Zgrozilo me što imam frenda koji traži posao već jako dugo... I što je jako puno mojih poznanika s faksa već nabavilo poslove... Dobro, ja nisam htjela tražiti prije ljeta da ne izgubim ljeto, ali ipak... panika me... :-(
U svakom slučaju, javljajte mi što je novo, čitamo se :-)
Passing through
Evo mene u dobrom starom Zagrebu, ali ne zadugo... prekosutra putujem u hladnije nam krajeve ;-) Dobro, nisu tako hladni, ali hladniji jesu... Nadam se da nam neće stalno padati kiša jer bi me to fakat zdeprimiralo :-((
Inače je sve super super, sve ide nekako dobro... pa nemam se kaj žalit!!
Istina da mi se ne da ni učiti ni pisati diplomski ni tražiti posao... ali... sve ostalo supač :-))
Čujemo se kad se vratim... Budite mi dobre, lijepe i pametne :-)) I nemojte skidati pločice sa zida u kupaoni!
