nedjelja, 21.05.2017.

NE MOŽEŠ MI NIŠTA ! (inspirirana dvoličnošću žena)

(inspirisana dvoličnošću žena)



slika: digital artist


Boli izgubljena iluzija,
u kojoj živjeh beskrajno sretno
nisam uboga sirotica tvoja,
al' me vrijeđa što bile smo zajedno.

Muškarci ne znaju sakriti sebe,
karte su im uvijek otvorene,
kad ljube, žarom to čine
i kad mržnja u okove ih stegne,
opet su spremni za istine.

A ti, Griješna ženo,
ne bacaj u ambis samu sebe.
na tuđoj muci ne hrani sujetu,
Jednom će neko preći preko tebe,
bićeš sama na ovom svijetu.

Ne možeš mi ništa,
mene su i jači udarali,
uvijek sam ista,
što god mi dani pokljanjali,
moje su želje sasvim male,
u jedno toplo srce stale.

Voljela sam, volim i voljeću,
svaku dušu iskrenu.

F.H.


21:09 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

petak, 19.05.2017.

BEZ NASLOVA



Koliko je snova ovdje odsanjano,

koliko je tajni izgovoreno!

Znamo mi,

djeca prošlih vremena

i velikih duša

u koje su mogle stati

sve tuđe tuge i sreće.

F.H.


18:26 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 15.05.2017.

KĆERI MOJA!


19:07 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

petak, 12.05.2017.

NEKO UVIJEK ČEKA




Nisu svi vozovi otišli,
na peronu neko uvijek čeka
nadu i ljubav,
malo sreće na dar.

Vrijeme se ne broji
kad očekujemo,
al' oduži se kao dugo putovanje
koje zaslužimo
nakon ulaganja sebe u nešto.

Da, poema u kojoj
nema poezije,
samo filozofija
na kraju jedne noći.


12:09 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 10.05.2017.

INSAN


slika:
http://im.haberturk.com/2014/12/12/ver1418391721/1018626_620x410.jpg


10. svibnja 2013 u 0:15

Teče istina
po baksuznom vremenu,
drvo na zidu oslikava čudnu sjenu.

Kaharli je tijelo,
umor ga svlada u ovom vaktu,
insan k'o stijena vjetru odilijeva.

Mrkla je noć
danak uzela,
ne želim sabahom
ponijeti isti dever
u ljepotu dana.

Ne mogu ćejfiti
dunjalučkim blagodatima,
kad vehne u meni
iman u hairli vremena.

Pa naopak li sam insan il

mi u amanet osta

jedino moja nafaka.


16:46 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

subota, 06.05.2017.

TIŠINA



F.H.


12:36 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

petak, 05.05.2017.

Iz knjige “Čiček Dumanca”: “Sam Šukro na zemlji”

U saradnji sa kakanjskom književnicom Faizom Haračić-Helja sedmično ćemo objavljivati po jednu priču iz nedavno objavljene knjige "Čiček Dumanca".

Ove sedmice predstavljamo vam priču "Sam Šukro na zemlji".




Čovjek snuje, Bog određuje – govorio je Šukro, brišući znoj po izboranom licu koje vrijeme nije štedjelo.

– Jah, sinko, ne umijem ti ja stati niti odmoriti već kad se spusti akšam molim za dobro u insanu i da se ne predam iskušenju, neg’ da ga prihvatim. Šta ćeš, život je taki… Nebo visoko, zemlja tvrda.

Zorom se budio, obavljao namaz i čemerušu srknuo pa pravo u štalu. Podmiriti konja i čeljad zovnuti,da jedu crne pogače pa valja u školu. Već odavno u Šukrinim očima nema radosti a ni tuge. Tvrde žuljevite ruke motaju vreće koje valja napuniti ćumurom i zaraditi golim rukama za koru hljeba. Ne žali se on nikome, upre pogled ispred sebe i krene zatvarajući kapiju koja je već i sama pritisnuta vremenom kao i on.

Pogrbljena ramena, mirenje sa onim što je njemu namijenjeno, ne zove Šukrija sinove da idu s njim. Zna on da mora sam, rukama vaditi ćumur i malom lopatom, jer nije uspio nabaviti veću. „Valjda danas prodam obje vreće“, mislio je koračajući pored konja?

I dani prolaze, sreću ga komšije, rodbina, uvijek u istoj odjeći, francuska kapa na glavi i sa njim konj kojeg više ni ne vodi. On sam korača pored Šukre. Zna i životinja kojim putem idu, vraćaju se prije akšama. Umoran je Šukrija, al’ mu duša mirna. Nikog ne uvrijedi, nikad ne reče tešku riječ da ga po tome znaju i pamte.

Tvrde ruke samo kopaju ćumur, obrađuju zemlju i pomiliju dijete na cesti. A život samo plete dane. Akšam već kuca na vrata Šukrijnog skromnog doma. Začas će kahvu da ispije i ispuši još jednu smotanu cigaru, pa valja živinu nahraniti i iskomiti kukuruze kad se smrkne. „Valja i vode pripremiti“, razmišljao je Šukrija. „Nek imam sabahom spremno za konja“.

– Al’ dobro je – tješio je sam sebe. Samo nek nema nikakve pometnje ne daj Bože, nevremena il’ rata… uh… – odpuhnu i nastavi do štale. Svoju je čeljad izveo na selamet, iskopao ćumura ko zna koliko i obradio zemlje. Otišao je s ovog svijeta mirno, kao što je i došao, radeći pošteno ono što je jedino znao i mogao.

Nadam se da ga se sjete oni kojima je radeći svojim rukama, donosio osmijeh na lica. Govorili su stariji u komšiluku SAM ŠUKRO NA ZEMLJI… a tako to i biva u životu. Najčešće smo sami u svojoj muci!


http://kaportal.ba/iz-knjige-cicek-dumanca-sam-sukro-na-zemlji/



10:16 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 04.05.2017.

SINE, SRETAN TI ROĐENDAN



Ah..mama, dočekala 10 godinica i ako Bog da još puno


17:27 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se